Da li je haplogrupa J2b (M102,M241) jasan genetski marker Albanaca?
Znam da je Kor i ranije pominjao ovu haplogrupu, koja nije nešto puno ni istražena.
Gledao sam rezultate za Šiptare i onda sam shvatio da se u svim analizama Šiptara ova haplogrupa redovno javlja u procentu od 15 do 20% što je ubjedljivo najveći procenat u Evropi, pa čak i u svijetu u jednoj populaciji. Ovo govorim i za rezultate Šiptara u Albaniji, Kosovu i Makedoniji.
I ne samo to. Ova haplogrupa gotovo je u granicama do 5 % kod svih šiptarskih susjeda uključujući tu Srbe, Makedonce, Grke. To je jasno vidljivo i na karti sa FTDNA projekta haplogrupe.
Sa karte je jasno vidljivo da sem Albanije u Evropi i nešto južne Italije, ova haplogrupa ima vrhunac u sjevernoj Indiji u Pendžabu i na jugu Indije među dravidskim stanovništvom.
Čitao sam neku studiju o indijskim haplogrupama i stanovništvu.
Autor te studije smatra da su J2b ljudi bili starosjedioci doline Inda za vrijeme Harapa civilizacije prije invazije Indoevropljana, da su potom migrirali u južnu Indiju među dravidsko stanovništvo mahom sastavljeno od haplogrupa H(ciganska), L1 i R2 kojima su donijeli zemljoradnju i izmješali se sa njima.
Druga grana je po autoru otišla u jugozapadni Iran i bila je vezana za Elamite (crno stanovništvo jugozapadnog Irana). Po karti rasprostiranja J2b grupe kao da se vidi ta linija migracije. Na zapadu sledeća jača koncentracija je u antičkoj oblasti Kilikiji, na granici današnje Turske i Sirije, a zatim kod Albanaca na Balkanu.
Na Balkanu je raspored J2b predstavljen ovako
Karta pod A daje najvišu koncentraciju, a karta pod B najveću raznolikost haplotipova(kako genetičari smatraju to je i mjesto nastanka i dužeg boravka populacije).
Vidimo na karti pod B da je Istočna Srbija i istočna Makedonija najviše osjenčena.
To se u potpunosti poklapa sa mjestom nastanka albanskog jezika kako danas lingvisti smatraju. Evo šta kažu:
"The place where the Albanian language was formed is uncertain, but analysis has suggested that it was in a mountainous region, rather than in a plain or seacoast. While the words for plants and animals characteristic of mountainous regions are entirely original, the names for fish and for agricultural activities are generally assumed to have been borrowed from other languages. The Slav loans in Albanian suggest that contacts between two populations took place when Albanian dwelt in forests 600–900 metres above sea level.
The overwhelming number of mountaineering and shepherding vocabulary, coupled with the extensive influence of Latin makes it likely that the Albanians originated north of the Jireček Line, further north and inland than the current borders of Albania suggest.
It has long been recognized that there are two treatments of Latin loans in Albanian, of Old Dalmatian type and Romanian type, but that would point out to two geographic layers, coastal Adriatic and inner Balkan region.Some scholars
believe that the Latin influence over Albanian is of Eastern Romance origin, rather than of Dalmatian origin, which would exclude Dalmatia as a place of origin.Adding to this the several hundred words in Romanian that are cognate only with Albanian cognates (see Eastern Romance substratum), these scholars assume
that Romanians and Albanians lived in close proximity at one time. The areas where this might have happened is the Morava valley in eastern Serbia."
Znači, Šiptari su vjerovatno migrirali sa područja istočne i jugoistočne Srbije negdje u ranom srednjem vijeku (možda prilikom dolaska Slovena) na prostor današnje Albanije.
Pored jedinstvenog jezika bez bližih paralela u ostalim indoevropskim jezicima, vidimo da ih odvaja i potpuno jedinstvena haplogrupa J2b.
Samo jedan narod ima sličnost po tom pitanju sa Albancima, a to su Cigani sa svojom haplogrupom H.
I H i J2b zajedno egzistiraju na jugu Indije među dravidskim stanovništvom. Ruta dolaska u Evropu preko Bliskog istoka gotovo da se poklapa. Ne bih da prejudiciram zaključke, ali moram priznati veoma interesantno.