Ovo je primer od onih koji me je davno odbio od idealizma bilo kojeg oblika...
Naime-ignorisanje čulnog i materijalnog samo govori o strahu idealiste od
propadljivosti ,inače zavodljivog čulnog i telesnog sveta! ! !
Bekstvo u senke je "pouzdan" način bekstva iz realnog sveta.
Naravno da je vaš svet večan,ali samo dok vam u njega ne zađe neki Covi,
donoseći smrtnu entropiju!
Jer,gospodo idealisti i duše umiru,a i bogovi nisu večni!
Ona vatra u pećini se hrani gorivom koje ponesrtaje i ubrzo će nestati tih
Platonovih senki na zidu...
A TAJNE SVETA NISU U VAMA!!!
Postojanje se prostire van vas i vašeg uma nebrojeno puta više i samo ste zrnce peska
na Kopakabani na kojoj kilometri kubni peska...Gde karaoke fudbalsku veštinu tvrde,ali i gde
samo neke od lepota postojanja možemo doživeti...Necentrirano...
Covi, zašto lupaš?
Ono što ne znaš trebao bi da tražiš a ne arogantno da odbacuješ mogućnost njegovog postojanja.
Zar ti zaista, i jednim svojim dijelom razuma, misliš da ja ne znam i ne vidim tijelo koje sebi projektujem?
Zar ti zaista smatraš da si ti svojim očima upio i popio mudrost postojanja?
Očigledno...
Ovo je primer od onih koji me je davno odbio od idealizma bilo kojeg oblika...
Naime-ignorisanje čulnog i materijalnog samo govori o strahu idealiste od
propadljivosti ,inače zavodljivog čulnog i telesnog sveta! ! !
Tvoji zaključci se zasnivaju na tvom mišljenju a i kako bi drugačije. Međutim, ono na čemu se tvoje mišljenje bazira je iluzija, te i ti kao dio te iluzije ne možeš dalje od nje.
Prvo: ja nisam nikakav idealista, niti filozof. Ja znanja ne stvaram, već ih prosleđujem kako sebi u ovaj razum, tako i tebi kroz ovaj razum. Stoga, na pogrešnom si putu.
Ja sam i te kako svjestan propadljivosti, ali to me ne zabrinjava ni najmanje. Pogrešno tumačiš moja pisanja. Ja ti upravo, kroz svako pisanje, naglašavam da ovo što postaje da i prestaje da postoji...što ni po čemu ne može načiniti mene, biće-koje-jesam, da prestanem postojati. To nije poruka stvorena iz želje da pobjegnem u 'sjenke' kako ih ti nazivaš. Ako već hoćeš da to 'područje' nazivaš 'sjenkama' onda moraš i da znaš šta je svjetlost koja ih baca a specijalno šta je objekat koji omogućava stvaranje 'sjenki'.
Iako su tvoje riječi namijenjene da isprovociraju da omalovaže, ja ih ne uzimam tako. Naprotiv, ja ih uzimam kao inspiraciju da ukažem, NE-na-tvoje-neznanje već na znanje koje si zaboravio.
Hvala covi.
Bekstvo u senke je "pouzdan" način bekstva iz realnog sveta.
Realnost. Šta je realnost? To nisi objasnio niti na to i pomislio kada si izrekao svoju tvrdnju o relanosti i ne-realnosti svijeta.
Pa evo:
Realnost je odraz stanja svjesnosti. Tvoja realnost je odraz tvog nivoa svjesnosti. Realnost jednog čovjeka u prašumi amazona je odraz njegove svjesnosti. To nikako ne znači da si ti svjesniji od tog čovjeka iz šume. Ali, poređenja radi; Mentalno-čulna realnost bazirana samo na opažajnom je realnost opažajnog. Opažajno znači ono što je biću (unutar jednog iskustva) dostupno kroz razum. Sve ostalo što je izvan domena razuma, biću u tom domenu predstavlja iluziju, halucinaciju, maštu, bijeg od realnosti. To je zato što nivo svjesnosti ne dozvoljava dalje.
Pomjerimo se stepenicu dalje. Dodajemo mogućnost postojanja vanzemaljaca ili 'vanzema' kako ih ti od milja zoveš, na to što opažamo. Šta smo dobili? Proširili smo našu svjesnost bar u granicama mogućeg. Dakle, nije važno da li si ili nikad nisi imao priliku da se sa 'vanzemama' sretneš, ali ti shvataš da postoji mogući svijet izvan ovog za koji smatraš 'realnim'. Šta to čini tvom 'realnom' svijetu? Tvoj 'realni' svijet je poljuljan. Sva tvoja dotadašnja ubjeđenja moraju da se mijenjaju iz korijena. U svaku misao za koju si do tada mislio da je jedino ispravna moraš sada da utkaš, da ugradiš i 'vanzeme'...??? Kako? Šta? Kuda? Vidiš, razum u koji si toliko vjerovao, ubjeđenja koja si postavio kao 3D naočare, postali su neupotrebljivi. Da, istina, još uvijek možeš da ih koristiš, ali zašto, kada znaš da s njima i kroz njih ne možeš da vidiš i 'vanzeme' za koje si sad ubijeđen ili znaš za sigurno da možda baš tu i sada, ispred tvog nosa, postoje. Svjesnost se proširila i zahtijeva promjenu mehanizma projekcije, druge naočari ili na-oči-čari
. Od tog mehanizma svjesnost sada zahtijeva da u sebe uvrsti i spectar u kojemu i 'vanzeme', za koje pređašnja svjesnost nije imala niti svrhu niti razlog projekcije, mogu biti opaženi.
Tako, dragi moj covi, kada se oslobodiš od ubjeđenja da 'vanzeme' upravljaju nekom predstavom na zemlji, shvatit' ćeš takođe da sav scenario za svaku predstavu ti pišeš u SADA. Ono čemu dopuštaš da postaje određeno je tvojim izborom. Individualni izbor je vezan za individualno iskustvo ili kreiranu svjesnost i uslovljen je nivom te svjesnosti. Izbor JEDNOG, bića-koje-jesmo je neograničen, neuslovljen.
Naravno da je vaš svet večan,ali samo dok vam u njega ne zađe neki Covi,
donoseći smrtnu entropiju!
Jer,gospodo idealisti i duše umiru,a i bogovi nisu večni!
Duše umiru, to je tačno, to si negdje na putu naše razmjene pokupio od mene pa si to zaboravio...
Duše se rađaju i umiru u ovom jednom SADA. To naravno nije vidljivo našim svjesnim razumom. Svjesni razum nije zadužen za čitanje duše i za znanje o duši već je zadužem da čita manifestujuću, projektujuću percepciju. Duša je namjera te njeno postojanje nije određeno razumom. Njena manifestacija jeste. Samorealizacijom, dakle iskustvom sebe, duša nestaje jer ono što je stvaralo nagon za samorealizacijom više nije nagon (samorealizovana je). No, svakim 'umiranjem' jedne namjere rađa se nova sa ništa manje snažnim i nepromjenjivim ciljem i nagonom...i tako u nedogled. Tačka.
Ti si, covi, jedna duša koja se manifestuje po sebi za sebe, te stoga, ti ni po čemu ne možeš da doneseš entropiju meni ovoj duši-koja-jeste. To možeš doživjeti jedino u sebi-po sebi-za sebe). Ti si jedno 'Ja' koje je dio i ove, moje duše. Ti si dakle jedna namjera koja biva manifestovana, evo baš sada. Bez obzira na to što u mojoj duši u jednom momentu više nećeš imati mjesta (kao ni 'Ja' u tvojoj), jer ćeš-ćemo biti realizovan-i, u svom 'Ja' mi nikada nećemo stati. Bit' ćemo skup sa nekim drugim nerealizovanim 'ja' sa kojim ćemo nastaviti beskonačni proces kreacije. Na tom putu želim ti sve najbolje!