Filozofija i vladari sveta

Ok. Ajde uzmimo da si u pravu. Sve. Svaku rec.
Sta nam je ciniti sad ?
Evo ja ću ti reči:S tim u vezi-Ništa...
Kakve veze ima da li je život san, predstava ili java? S čime to ima veze...Može biti i nešto četvrto ili šesto:dok se
dešava kako se dešava TO JE ŠTO JE! ! !:hahaha:
Ama jeste smešno...Jer u pitanju su glupe reči,ali ne i ni glupa ni pametna,več takva kakva je-STVARNOST. (Sad da li u nama ili van nas...)
Tim mislima o ideji uma ili mislima o stvarnosti,o ubeđenjima i razubeđenjima moš pisati tomove-promeniti nemaš ŠTA!
Jer šta ako mi u stvari ovde laprdamo o NIŠTA? (Iova slova na ekranu spadaju u ništa,a i sve oko toga?)
Tako da...
Onda-ništa...:mrgreen::hahaha:
 
Не морамо узимати да сам у праву јер јесам у праву. Идеалност опажајног света је апсолутно доказана. То није хипотеза. А управо тај отпор према томе који избија и из овог твог питања јесте показатељ предрасуде. Научен си материјализму и тешко је због тога да спознаш идеализам.

Питаш шта чинити? Па не можемо ништа учивинти за хипнотисане масе али свако може покушати покидати ланце сам за себе. Покидати ланце које га везују за зид Платонове пећине како би потражио праву реалност.


A jel si ti to uspeo. I ako jesi, kako jesi.
 
Ја сам успео ,захављаујући филозофији, да мало олабавим ланце који ме држе свезаног испред зида сенки, и да тиме макар наслутим свет изван Платонове пећине.
Jedan "mali" problem ćemo prenebreći-taj kako znaš za Platona,Barklija ,Šopenhauera i NJIHOVA (iz stvari po sebi koja čini svet van tebe i tvoju "suštinu te baš i nije moguća komunikacija bez "pojava")učenja,kad
i knjige spadaju u ideje tvoje predstave te si ih sam pisao-kako proizilazi-pozabavićemo se problemom odgoja dece!
Uzmimo da si ti Oziman učitelj i da ti je povereno vaspitanje i edukovanje 20 mališana i devojčica ukupno...(Naravno, "imam i ja moj" razred...)
i KAKO I ČEMU bi ti tvoj razred učio i naučio?
(Ja bih valdorfski kombinovano s klasičnim i skautskim,jer sam i dalje izviđački instruktor,a pokazalo se da su svi koji su bili polaznici mojih i drugih šumskih škola ,prilično
uspešni ljudi...)
Pretpostavljam da bi im na compu prvo pustio baš tu alegoriju o Platonovoj pećini...Ili bi im objasnio erističku dijalektiku Šopenhauera?
Stvarno nemam predstavu čemu bi pokušao da naučiš decu...Ili,možda,ne bi ni pokušavao da ih učiš bilo čemu?
Solipsizmu?
Da je sve u njihovom umu i da mogu da upravljaju svojim predstavama kako hoče i da crveni autobus postoji samo u njihovom umu?Kad krenu kući to taj bus svira
samo u njihovim mislima...?
 
Poslednja izmena:
Jedan "mali" problem ćemo prenebreći-taj kako znaš za Platona,Barklija ,Šopenhauera i NJIHOVA (iz stvari po sebi koja čini svet van tebe i tvoju "suštinu te baš i nije moguća komunikacija bez "pojava")učenja,kad
i knjige spadaju u ideje tvoje predstave te si ih sam pisao-kako proizilazi-

Ово је исправно запажање. Јер могу рећи да сам све те књиге ја сам писао, баш као што сам ја сам режирао своје снове.

Али морамо ту имати на уму да када кажем ЈА говоримо о нечему интуитивном, нечему што не познаје дељивост. Што нема облик и просторност да би се могло делити, што самим тим није нити једно, нити мноштво. И Самим тим нема ту моје и твоје.
О тако нечем говорим када кажем ЈА. Што значи да је то ЈА једно заједничко ЈА али уз ту напомену да овај појам "једно" узимамо само метафорчки док то јединствено ја о коме говоримо је нешто метафизичко.. непреводиво у речи.

pozabavićemo se problemom odgoja dece!
Uzmimo da si ti Oziman učitelj i da ti je povereno vaspitanje i edukovanje 20 mališana i devojčica ukupno...(Naravno, "imam i ja moj" razred...)
i KAKO I ČEMU bi ti tvoj razred učio i naučio?
(Ja bih valdorfski kombinovano s klasičnim i skautskim,jer sam i dalje izviđački instruktor,a pokazalo se da su svi koji su bili polaznici mojih i drugih šumskih škola ,prilično
uspešni ljudi...)
Pretpostavljam da bi im na compu prvo pustio baš tu alegoriju o Platonovoj pećini...Ili bi im objasnio erističku dijalektiku Šopenhauera?
Stvarno nemam predstavu čemu bi pokušao da naučiš decu...Ili,možda,ne bi ni pokušavao da ih učiš bilo čemu?
Solipsizmu?
Da je sve u njihovom umu i da mogu da upravljaju svojim predstavama kako hoče i da crveni autobus postoji samo u njihovom umu?Kad krenu kući to taj bus svira
samo u njihovim mislima...?

Наравно. Идеализам би требао бити темељ њиховог мишљења и њихове духовности. Практичне ствари које се тичу баналности свакидашњег живота биле би приодадате томе као нешто практички корисно, али суштински небитно.

То би прво уништили религију. Јер таква деца не би своју духовност касније тражила у неком чичи на небу који кажњава ако нису покорни и награђује ако јесу. Не би наивне црквене догме могле да замене духовност.

Још, ти путеви које нам је друштво трасирало у виду: роди се,учи, ради, жени се , размножи се и умри..били би преиспитани а не слепо слеђени.

Такође, ни све те приче о патриотизму, о преузимању улоге топовског меса зарад базена богатих, не би могле тако лако прићи свести људи. Па ни сами ти богати не би могли тек тако да се шетају међу сужњима.

Једном речју .... Настао би праведнији свет.
 
Jedan "mali" problem ćemo prenebreći-taj kako znaš za Platona,Barklija ,Šopenhauera i NJIHOVA (iz stvari po sebi koja čini svet van tebe i tvoju "suštinu te baš i nije moguća komunikacija bez "pojava")učenja,kad
i knjige spadaju u ideje tvoje predstave te si ih sam pisao-kako proizilazi-pozabavićemo se problemom odgoja dece!
Uzmimo da si ti Oziman učitelj i da ti je povereno vaspitanje i edukovanje 20 mališana i devojčica ukupno...(Naravno, "imam i ja moj" razred...)
i KAKO I ČEMU bi ti tvoj razred učio i naučio?
(Ja bih valdorfski kombinovano s klasičnim i skautskim,jer sam i dalje izviđački instruktor,a pokazalo se da su svi koji su bili polaznici mojih i drugih šumskih škola ,prilično
uspešni ljudi...)
Pretpostavljam da bi im na compu prvo pustio baš tu alegoriju o Platonovoj pećini...Ili bi im objasnio erističku dijalektiku Šopenhauera?
Stvarno nemam predstavu čemu bi pokušao da naučiš decu...Ili,možda,ne bi ni pokušavao da ih učiš bilo čemu?
Solipsizmu?
Da je sve u njihovom umu i da mogu da upravljaju svojim predstavama kako hoče i da crveni autobus postoji samo u njihovom umu?Kad krenu kući to taj bus svira
samo u njihovim mislima...?

Smatram da bi taj eksperiment bio ne eticki, s obzirom na to koje mogu biti posledice takvog vaspitanja.
 
Niko nikada nije zvanicno postao vladar sveta.
Dzingis Kan,Aleksandrar Veliki,Napoeon Bonaparta i Adolf Hitler nisu uspeli porobiti ceo svet i imali su nesrecan kraj.
Ali,uticali su na mnoge promene i nacine razmisljanja

Те приче су за народ. Сви ти ликови су обични пијуни, а прави владари су у сенци. Увек били, и то хиљадама година.Рецимо данашњи масони који владају светом, имају континуитет све до старог Егпита и ко зна колико пре тога.
Њихови ритуали су пагански древни ритуали. :neutral:

Али овим идемо далеко у спекулације, иако се масони и слична тајна друштва заправо више ни не крију.

Нека погледа кога занима овај клип о предстојећим олимпијским играма у Лондону:
 
Те приче су за народ. Сви ти ликови су обични пијуни, а прави владари су у сенци. Увек били, и то хиљадама година.Рецимо данашњи масони који владају светом, имају континуитет све до старог Егпита и ко зна колико пре тога.
Њихови ритуали су пагански древни ритуали. :neutral:

Али овим идемо далеко у спекулације, иако се масони и слична тајна друштва заправо више ни не крију.

Нека погледа кога занима овај клип о предстојећим олимпијским играма у Лондону:
Rotšildi su navodno finansirali prvi svetski rat,a upleli sw u finansiranje i drugog...
Dižu sebi cenu bamkari,pa i masoni...Bez obzira na bogatstvo-nemoćni su u mnogim tokovima društvenih dešavanja...
Kakvi masoni-i oni pokušavaju da dignuz sebi cenu i okupljaju se oko najbizarnijih budalaština i praznoverja...
Dovoljan je malo jači mig anarhizma (Henri Kisinđer je prošle godine u poslednjem intervjuu to izrekao) da padnu svi konzistentni
napori u vodu...Predpostavljam da je poznato da je bio Veliki Majstor...
Algoritmima verovatnoće se pokušavaju pohvatati konci društvenih dešavanja i to je vrh nauka,ali zasad nema uspeha,a od saznanja do
intervenisanja takođe nemali put...
Paušalno šamaranje "istina" o aktuelnom društvu je više primereno politici gde je to šukanje normalno...
 
i meni se čini da se do suštine zvane duh
lako dolazi proučavanjem zapadne filozofije.
samo tko kaže i po kojoj osnovi da tako nešto uopće postoji?

Ја to кажем баш попут било кога другог који то исто може рећи, и то по најчвршћем могућем основу јер једино за то што зовемо "дух" можемо бити сигурни да апсолутно постоји и ни у шта друго. Иако је то што зовемо дух неопaжљиво, изван сазнања, изван опажања,изван поимања,непреводио у речи ипак je to оно ЈЕДИНО за шта свако може бити апсолутно сигуран да постоји.

Декартово "мислим дакле постојим" сви познају али су мало њих исто промислили и увидели снагу тога: Пренећу пар речница са моје теме о Декарту:

Dekart se jednom u svojim filozofskim kontemplacijama zapitao u sta mozemo biti apsolutno sigurni? Za koje znanje mozemo reci da je apsolutno istinito i da odbacimo svaku mogucnost zablude?
Ako kazemo da su opazaji oko nas apsolutno postojeci i da postoje kao takvi i kada ih ne opazamo, u to ne mozemo biti sigurni! Mozda je zivot san...mozda su stvari, likovi koje opazamo nesto poput likova iz snova i ne postoje kada ih ne opazamo. Znaci, da li ovaj monitor postoji kada ga ne opazam ne mozemo biti sigurni... to nije sigurno znanje.
Naravno, Dekart nije poznavao otkrica idealisticke filozofije, koja su dosla kasnije i koja dokazuju da izvan svesti subjekta ne "mozda" vec apsolutno sigurno nema ovakvog sveta kakvim ga opazamo, Ipak, on je itekako bio svestan problematicnosti toga.


Iako kad se primaknem ognju osećam toplinu, a kad se još više približim osećam i bol, ipak nema nikakva dokaza koji bi me uverio da se u ognju nalazi štogod slično toplini, ili pak bolu, nego samo to da se u njemu nalazi nešto, pa ma šta to bilo, što u nama izaziva oset topline ili bola;
Dekart u Meditacijama o prvoj filozofiji ... glava 6.

Ovo je napisao Dekart a ne Lok verovali ili ne:
Posto je tako zakljucio da ni u sta sto saznaje ne moze biti siguran, odjednom je shvatio da ipak postoji nesto u sta moze biti siguran, a to je da razmislja da nije siguran, da postoji, da misli. To je trenutak otkrica "novog sveta"... otkrice duha!

Ali sta je to Dekart otkrio.. sta je taj duh? Pa sledite njegovu metodu. Prosto istrazivanje u sta mozete biti sigurni? Krenite redom:
Da li mogu biti siguran da ovaj monitor postoji kada ga ne opazam? Odgovor.. ne!
Da li mogu biti siguran da osecaji boje, mirisa, ukusa, dodira.. postoje kada ih ne osecam ? Odgovor.. Ne.
Da li mogu biti siguran da ovo sto zovem telo..a sto je sastavljeno od osecaja, takodje postoji kada ga nisam svestan. Odgovor ..NE.

Znaci u nista od ovoga nisam siguran da postoji. ali gde je ono u sta jesam siguran apsolutno. Gde je onaj ko misli?

Eto, na ovaj nacin dosli smo do duha. Dosli smo do necega o cemu svako ima svoj subjektivni apsolutni dozivljaj postojanja , ali koga ne moze opaziti, saznati, osetiti, pokazati na njega. Nista ne moze od toga osim ustvrditi da to apsolutno postoji.
To je taj svet koji je Dekart otkrio. To je predmet istrazivanja idealisticke filozofije. Nesto sto ne mozemo opaziti , spoznati, osetiti ..a sto je JEDINO APSOLUTNO POSTOJECE ZA NAS..... Nas duh.
 
"Ali Ijudi koji su zaljubljeni u svoja uverenja
ne sarno da pretpostavljaju ono što nije dokazano,
vec navode i netačne činjenice. Kako. bi
inace neko mogao da mi podmeće kao moj zaključak
tvrdtnju da neka stvar ne postoji, .zato sto je
nismo svesni dok spavamo? Ja ne kazem da Čovek
nema duse zato što je nije svestan diok spava
ali kažern da nije moguce da on misli, bilo na
javi, bilo u snu, a da ne bude svestan toga da on misli.
Nije neophodno da budemo svesni bilo koje druge stvari;
ali je neophodno, i uvek će biti neophodno,
da budemo svesni svojih misli, jer je nemoguće da mislimo
a da ne budemo svesni toga"

(Džon Lok, Ogledi o ljudskom razumu)
 
individualni duh, svojstven svakom biću valjda je vezan za tjelesnu pojavu tog bića.
s obzirom da ne znamo ništa o postojanju izvan naše tjelesnosti, osim da mnogo toga postoji izvan,
ne vidim razlog zamarati se nedokučivim ili dvojiti u dokučivo.
ali vidim dobar razlog razmišljati o organizaciji i odnosima trenutnog i prolaznog tjelesnog postojanja.

ako sam npr. dio biomase, nije tu nikakav duh. molekule u univerzumu niti su duh niti u duhu. imamo neku strukturu trenutnog postojanja,
a duh treba samo ljudima kojima treba i smisao, a taj (pojam) je vezan samo za njihovu trenutnu prolaznu pojavu.
kad se iskrica ugasi, izgori, nema je nigdje i nikad više. ali ima i bit će drugih iskrica.
 
individualni duh, svojstven svakom biću valjda je vezan za tjelesnu pojavu tog bića.

Није везан. Јер дух је својеврсна врста егзистеције суштински различита од просторне, а коју налазимо у самосвести непосредно. За то не можемо рећи да има делове, облик, димензије самим тим то није негде.. па ни у телу.

Наравно, неко ко је задојен сировим материјализмом тешко може на овакав начин размишљати јер њему се намеће тај аксиом реализма где постоји спољашњи свет као такав каквим га опажамо, који траје и тече попут неке реке а ето индивидуалне свести улазе и излазе из те реке како ти кажеш "искрице". Значи спољашњи свет је ватра а севст искрице. Свет у коме је дух неки епифеномен матерјалног света што значи ако нема одређених структура матерјалног света нема ни духа. То је уобичајено назовимо "здраворазумско мишљење" . Али проблем је што је то и АПСУРД..како је то давно у филозофији доказано.
Истина је заправо да је спољашњи свет епифеномен тог духа а не обрнуто.

А у складу са овом темом. Отпор који осећаш према томе јесте исте врсте као отпор неког дивљака из Амазоније пред нечим што напада његов тотем... његво табу. Материјализм је претворен у табу ... и не само интелект него механизами воље изграђени су око њега.
 
Није везан. Јер дух је својеврсна врста егзистеције суштински различита од просторне, а коју налазимо у самосвести непосредно. За то не можемо рећи да има делове, облик, димензије самим тим то није негде.. па ни у телу.

Наравно, неко ко је задојен сировим материјализмом тешко може на овакав начин размишљати јер њему се намеће тај аксиом реализма где постоји спољашњи свет као такав каквим га опажамо, који траје и тече попут неке реке а ето индивидуалне свести улазе и излазе из те реке како ти кажеш "искрице". Значи спољашњи свет је ватра а севст искрице. Свет у коме је дух неки епифеномен матерјалног света што значи ако нема одређених структура матерјалног света нема ни духа. То је уобичајено назовимо "здраворазумско мишљење" . Али проблем је што је то и АПСУРД..како је то давно у филозофији доказано.
Истина је заправо да је спољашњи свет епифеномен тог духа а не обрнуто.

А у складу са овом темом. Отпор који осећаш према томе јесте исте врсте као отпор неког дивљака из Амазоније пред нечим што напада његов тотем... његво табу. Материјализм је претворен у табу ... и не само интелект него механизами воље изграђени су око њега.
Pa evo,pitala te jednom,mislim,Danijela:da li ti misliš da imaš telo?
Eto,Ozimane,pitam te i ja :da li si ti Ozimane,telesno biće?Postoji li telo kog zovemo njegovim imenom,a ovde se predstavlja kao Oziman?
 
Tema je skrenula s pitanja koji polupanci i kako vladaju svetom,te i filozofijom na ontološka pitanja postojanja...
Ne smeta (kažem moderatorima) da se tema malo proširi,jer je očigledno da u hijerarhiji vlasti (državnih,svetski dominirajućih) postoji
jedna podivljala inercija koja i razumnije od njih PRIMORAVA na idiotizme piramide vladanja...Te piramide ne prezaju od narušavanja
ni filozofija,ni religija,ni umetnosti,dakle okosnica kultura ljudske civilizacije...
Mislim da su Monti Pajtonovci dali veći doprinos splašnjavanju suludih euforija nego svi filozofi zajedno...Takođe bih se usudio istači i doprinos Opre
na Američkom tlu...(Mislim na ukupni doprinos,poput Haleda Hoseinija,Salmona Ruždija,Orhana Pamuka,ne i pojedinosti...),a o pok.Majci Terezi
da i ne pričam...
Uljuđivanje ljudi je proces koji je,po svemu sudeći,tek počeo...
Dakako da je rigidni materijalizam najlošiji produkt nemačke ex mahina filozofske škole i tu je Oziman opravdano ozlojeđen,ali je isto tako preterani idealizam koji nema
uporišta (drži se za vazduh:mrgreen:)takođe preterivanje koje ide u solipsizam tj.zatvoren duhovni bezizlaz...
Nova razumevanja nužnosti postojanja slede jednostavnije i bezličnije obrasce-kulturne i civilizacijske...Ukupnost kolektivne egzistencije
upućuje intelektualce na globalnu i tolerantnu komunikaciju i pitanje je da li je mreža nastala slučajno ili iz globalne potrebe opstanka
ljudske civilizacije...Mreža je ta koja u budućnosti čini "dušu" čovečanstva...
 
Pa evo,pitala te jednom,mislim,Danijela:da li ti misliš da imaš telo?
Eto,Ozimane,pitam te i ja :da li si ti Ozimane,telesno biće?Postoji li telo kog zovemo njegovim imenom,a ovde se predstavlja kao Oziman?

Тело је објект међу објектима и самим тим не постоји као такво каквим га опажамо.
Одузми свом или било којем другом телу све оно што му је додала твоја свест, значи боју, чврстоћу, облик, просторнсот Шта је остало од твог или мог тела после тога? :neutral:

Одговор је да је остала ткз. "ствар по себи" међутим, о којој не можемо имати сазнања. Тако да ни ја ни ти не знаш заправо шта је суштина тела као ни сваког другог објекта.

Дакле, када говоримо о томе говоримо о ствари по себи па тако и за тело можемо рећи да је оно објективација воље као и свака друга појава. Док је само по себи нешто блиско вољи:

Па зато:

Zato delovi tela moraju da savršeno odgovaraju glavnim željama kroz koje se volja manifestuje, oni moraju biti vidljivi izraz tih želja: zubi, grlo, creva jesu objektivirana glad; genitalije su objekivirani polni nagon; ruke koje hvataju i brze noge odgovaraju već indirektnijem stremljenju volje koje mi prikazujemo.
I kao što opšte ljudski oblik odgovara opštoj ljudskoj volji, tako i individualno modificiranoj volji, karakteru pojedinca, odgovara individualni oblik tela, koji je zato u svim delovima tela karakterističan i izrazit.
citat Sopenhuaer Svet kao volja i predstva 1
 
individualni duh, svojstven svakom biću valjda je vezan za tjelesnu pojavu tog bića.
s obzirom da ne znamo ništa o postojanju izvan naše tjelesnosti, osim da mnogo toga postoji izvan,

Interesantno mi je (a i nije, poznajući prirodu svjesnosti) da ti tako s nekim pravom tvrdiš da mi svi neznamo to što ti neznaš. :)


individualni duh, svojstven svakom biću valjda je vezan za tjelesnu pojavu tog bića.

Da, ako pod tjelesnim podrazumijevaš i energetsko, ne-materijalno 'tijelo' ili tačnije energetsko polje. Tačnije bi bilo da si rekao da je individualni duh vezan za centar svjesnosti o sebi. Ako je duh ili biće-koje-jesi, svjesno sebe kao tjelesnog postojanja i ničeg više, ničeg šireg od toga, onda naravno duh je vezan za tijelo. Ako je duh svjestan sebe-koji-jeste, njegova veza je sa sobom-apsolutom a duša (iskra), um, raz-um i tijelo mu služe da bi omogućio doživljaj sebe u projekciji.


ako sam npr. dio biomase, nije tu nikakav duh. molekule u univerzumu niti su duh niti u duhu. imamo neku strukturu trenutnog postojanja,
a duh treba samo ljudima kojima treba i smisao, a taj (pojam) je vezan samo za njihovu trenutnu prolaznu pojavu.
kad se iskrica ugasi, izgori, nema je nigdje i nikad više. ali ima i bit će drugih iskrica.

Sve molekule univerzuma su unutar duha. Duh je bezvremeni, besprostorni centar. U tom centru je svijest-apsolut (nepromjenjivo postojanje) kao i svjesnost (univerzum i svi niži nivoi svjesnosti o sebi-postajanju). Centar se nikad i nigdje ne kreće. Unutar centra se stvaraju projekcije od sebe-centra ka sebi-centru, koje, kada prevedene logikom razuma, postaju prostorna, čulna iskustva ili projekcije percepirane stvarnosti.
 
Poslednja izmena:
Taj mehanicistički način postojanja bi mogao biti tačan samo ako bi individualna volja bila uvek u potpunosti
objektivisana! Po sistemu:šte se babi htilo -to joj se i zbilo...
Na žalost-stvari izmiću našoj kontroli,čak-imamo veoma malo uticaja na mnoga dešavanja i više se prilagođavamo nego što događaje
prilagođujemo sebi (mada je ovo drugo mudrije i uspešnije!)...
Međutim-možda u tvom svetu važe druga pravila (zakonitosti i tokovi postojanja)...
U mom-kako nam je tako nam je-tako nam i treba...:mrgreen:
 
Taj mehanicistički način postojanja bi mogao biti tačan samo ako bi individualna volja bila uvek u potpunosti
objektivisana! Po sistemu:šte se babi htilo -to joj se i zbilo...
Na žalost-stvari izmiću našoj kontroli,čak-imamo veoma malo uticaja na mnoga dešavanja i više se prilagođavamo nego što događaje
prilagođujemo sebi (mada je ovo drugo mudrije i uspešnije!)...
Međutim-možda u tvom svetu važe druga pravila (zakonitosti i tokovi postojanja)...
U mom-kako nam je tako nam je-tako nam i treba...:mrgreen:

:super::super:
:lol:
 
Taj mehanicistički način postojanja bi mogao biti tačan samo ako bi individualna volja bila uvek u potpunosti
objektivisana! Po sistemu:šte se babi htilo -to joj se i zbilo...
Na žalost-stvari izmiću našoj kontroli,čak-imamo veoma malo uticaja na mnoga dešavanja i više se prilagođavamo nego što događaje
prilagođujemo sebi (mada je ovo drugo mudrije i uspešnije!)...
Međutim-možda u tvom svetu važe druga pravila (zakonitosti i tokovi postojanja)...
U mom-kako nam je tako nam je-tako nam i treba...:mrgreen:


Ovo o čemu govoriš je totalno promašeno. Naime, stvari se čine da izmiču našoj kontroli, a to je zato što smo nesvjesni izbora koji činimo. Ukoliko bi smo bili svjesni izbora koji u svakom jednom mementu činimo, shvatili bi smo da naša realnost jeste ČISTA kreacija naše individualne volje. Svaka jedna individualna volja gradi spiralu svog iskustva po sopstvenoj svjesnosti koja se čuva u memoriji kolektivnog razuma. Stoga, kad ti zatrebam da bi preispitao svoje stavove a ti izaberi frekvenciju na kojoj uvijek možeš da me nađeš. To je sasvim u redu. :)

Dakle, to što se babi htilo...to joj se i zbilo, osim kad je baba umislila da to što joj se zbilo nije ono što joj se i htilo. A to je upravo zato što baba nije bila svjesna onog što je istinski htila. To što je baba istinski htila...to je i dobila.
 
Тело је објект међу објектима и самим тим не постоји као такво каквим га опажамо.
Одузми свом или било којем другом телу све оно што му је додала твоја свест, значи боју, чврстоћу, облик, просторнсот Шта је остало од твог или мог тела после тога? :neutral:

Одговор је да је остала ткз. "ствар по себи" међутим, о којој не можемо имати сазнања. Тако да ни ја ни ти не знаш заправо шта је суштина тела као ни сваког другог објекта.

Дакле, када говоримо о томе говоримо о ствари по себи па тако и за тело можемо рећи да је оно објективација воље као и свака друга појава. Док је само по себи нешто блиско вољи:

Recimo da se slažem sa tvojom tvrdnjom da tijelo bez duha koji ga projektuje ne postoji kao takvo, to upravo i ja kažem. Recimo i da je istina, da oduzimanjem čula od duha ostaje ono što se čulno ne može spoznati, to je sasvim tačno. Recimo i da se to što se čulima ne može spoznati zove 'stvar-po-sebi' i to mogu prihvatiti ali ne mogu prihvatiti tvoju tvrdnju da niko ne zna šta ta 'stvar-po-sebi' jeste. Zašto ne mogu? Zato što duh jeste, kako u opažajnom svijetu (dakle zna šta objekti jesu), tako i u onom vančulnom (zna šta stvari-po-sebi jesu, kako i odnosi koji se grade od tih 'stvari-po-sebi jesu. Takođe zna šta apsolut jeste.).

Duh dakle obuhvata:

1. Apsolut (znanje-o-sebi, suština) = postojanje = SVIJEST o sebi-koji-jeste.
2. Um = Kruna Svjesnosti (vibracija svih znanja-o-sebi kreirana odnosom sa jednim znanjem-o-sebi 'izvan' apsoluta. U ovom aspektu postojanja znanja-o-sebi vibriraju sebe u 'stvari-po-sebi', tj, bestjelesna stvorenja stvorena po suštinskoj informaciji iz sebe-apsoluta. U ovom domenu, duše postaju energija.)
3. Raz-Um (aspekt individualne svejsnosti, projekcija duše u tijelesna iskustva.)

Centriranjem duha unutar bilo kojeg od ovih osnovnih aspekata duh spoznaje te aspekte a u apsolutu ZNA sebe, tj, sopstvenu bit.
 

Back
Top