Ako ne znas sta ces sa sobom, to znaci da ili u tebi nema volje za zivotom, ili nema uslova da se ta volja ispolji, nesto te sprecava.
Ako nema volje, znaci da nema ni voljenja, jer je ljubav nesto licno, a sve licno je licna volja.
Ako te nesto sprecava, recimo, nemas ljude sa kojima bi mogla nesto otpoceti, onda treba da ih okupljas oko odredjenih tema, sistema, licnosti koje su ti najslicnije.
A ako ne radis ni to, nego ides okolo i zapitkujes, onda trazis zadovoljstvo kojeg nemas licnim zivotom, a to je dekadencija. Jer dekadent ako ne dobije instant zadovoljstvo, recimo u vidu neke laske ili paznje, on ostaje nezadovoljan, i to se nezadovoljstvo onda izliva u talasima nedoslednih izjava u kojima sami sebe pobijaju, jer to nisu bili oni nego laska, laz, podilazenje i sl.
Tako i ovaj kobojagi Spartanac nosi avatar iskljucivo da bi mi podilazio, a na kraju se ispostavio kao neko ko mrzi sve filozofe odreda.
Znaci da je dekadent u potrazi za zadovoljstvom, a kao filozof i kao covjek je nula, jer pravi covjek bi bilo sta makar htio da zasluzi, ako zaista trazi priliku da pocne da zivi nesto sto mu trenutno nije moguce.
Dakle, ili imas zivota i trazis priliku ili ga nemas i lutas kao rob i talasas u izlivima mrznje. Jer ako se i skretnu dva laskavca, njima to nije dovoljno. Rupa koju prazni ljudi zele da zacepe je obicno bez dna. oni nikad ne polaze od sebe, jer u sebi ne nose nista. Kad bi im prisao neko blizu, vidio bi da se kod kuce ne bave nicim. Da njihov dom ne predstavlja radionicu, nego spavacu sobu.
To je sudbina svih slabica koji su zivi na silu, da traze tudji zivot i da mrze ako ga ne dobiju, kao ciganka koja prosi i psuje kad ne dobije.