Erotski odlomci :D

Fliper se ne igra samo rukama već i karlicom. Glavni problem u igri nije onemogućiti da kuglica prođe između polugica i bude progutana, niti je važno da se bekovski odbije do polovine terena. Cilj je da se ona zadrži na vrhu, gde sve vrvi od svetlećih meta koje nose bodove i gde se kuglica mahnito i haotično odbija od jedne do druge mete, a da mi ne moramo ništa da radimo. Za to nije važno udaranje po kuglici, već lagano pomeranje flipera uz maksimalnu nežnost, kako fliper ne bi tiltovao. To je moguće uraditi samo karlicom, odnosno takvim pokretom kukova koji bi omogućio da karlica ne udari već samo okrzne fliper, te se ostaje samo na ivici orgazma. A još važniji od karlice su guzovi koji, ako se kukovi prirodno pokreću, obavljaju zamah unapred, ali veoma blago, tako da je nalet, kada stigne do karlice, već oslabljen. Sve to podseća na homeopatiju, gde je lekovito dejstvo tim jače što se više sukusije primenjuje na rastvor, odnosno kada se supstanca gotovo potpuno rastvori i nestane u vodi koja se postepeno dodaje. I tako iz karlice kreće mikrostrujanje ka kućištu, a fliper postaje poslušan i krotak, loptica klizi protivno prirodi, inerciji, sili teže, zakonima dinamike, lukavstvu proizvođaća koji je planirao da ona lako propada, i vis movendi je opija pa tako ostaje u igri neverovatno dugo, a rekordi ostaju upamćeni. Ali neophodna je ženska karlica kako između ilijuma i mašine ne bi bilo nikakvih sunđerastih tela ili nekakvih materija sklonih nabreknuću, već samo koža, nervi i kost u paru farmerki i uzvišena erotska strast, zlobna frigidnost, nezainteresovanost za prilagođavanje senzibilitetu partnera, zadovoljstvo u raspirivanju partnerove žudnje i doziranju sopstvene - amazonka mora da izludi fliper i da unapred uživa u tome što će ga napustiti.

Fukoovo klatno
 
IMG_20210904_135722.jpg
 
Ljubomora

Tada je pevao dan u granama topola.
Setim se tebe i odmah mi grešna miso.
Jutrom reka, a ti ludo gola.
Pa mišljah: da je reka muško,
ja bih od bola vrisko.

I ja sam mogao ribe klati.
Nisam verovao grmu niti ženskoj jovi.
Ti si se mogla i mladom klenu dati.
Iz tvog su čela nicali beli rogovi.

Tada je pevao dan u granama topola.
Da bi te videla, trska je porasla za dva
kolenca.
Dolazile su zveri oba pola.
Iz tvojih grudi htela su poteći
dva bela studenca.

I ja sam samo mogao da padnem na kolena.
Bio sam snažni junac a ti mlada mati.
I gledao sam dva tvoja oka zamagljena
zbog kojih ključa krv i snaga ludo pati.

Tada je pevao dan u granama topola.
Tvoja sam bedra zvao sapima, igračice.
Osećao sam: iz mog čela rastu dva roga vola.
Kako da stignem noge takve trkačice.

Bio je to ludi galop od jutra do noći.
Povaljali smo trave i izranili žita.
I gledali smo se na svetlu, svojoj bledoći,
ja zdepast, debelog vrata, ti bela, tankovita.

I presta da peva dan u granama topola.
Čudno: rasle su šume sa korenjem nagore.
U vuka oči pune vučjeg bola.
U vodi ribe vode tajne razgovore.

I bila su dva neba, jedno je u reci.
I svaka je grana imala toplinu ruke.
Plovili su neki čudni, crni meseci
s usnama da ljube, s rukama za kurjake.

I presta da peva dan u granama topola.
Bi veče. Ti si ležala na paprati.
A ja sam bio mladić, slab, bez ona dva roga
vola.

I videh: ti bi se mogla i mladom kurjaku dati.
Da sam ti bičje reči riknuo, ti bi znala.
I nikad bliže nožu ne bi moja ruka.
Pobegoh, sa mnom su i debla posrtala.
Pratila su me dva grozna oka, tvoja ili tvog
vuka.

Branko V. Radičević
 
MARA I PERA

Čuvala Mara jagnjenice,
Čuvao Pera jalovice;
Legla Mara da pospava,
Skoči Pera te satera.
Kad se Mara probudila,
Ali pika omokrena:
„Ao, Pero, pasja vero,
Što je pika omokrena?“ —
„Mlado jare oblizalo,
Oblizalo, omokrilo!“ —
„Što su dlake saterane?“ —
„Mlado jare nogom stalo,
Nogom stalo, sateralo!“

Srpska erotska narodna pesma
 
...I ja sam je ugledao polugolu na ležaju u dnevnoj sobi, sa upaljenom malom lampicom na polici. Ostavila je otključana vrata, mogao je da ude bilo ko, pomislio sam. Uđi, opet je rekla tiho. Pogledao sam na stočić pored kauča: mala polietilenska vrećica ispunjena barbituratima — Amphetomene, Drinamyl, Methedrine. Imala je providne gaćice na sebi, od belog? sa znakom PIECE na vrlo bitnom mestu. Ležala je raskrecenih nogu, ogrnuta poslednjim izdanjem novina SAN FRANCISCOCHRONICLE, stranica sa TV programom otvorena, otkrivajući grudi, novine nisu šuštale. Casa na stočiću je bila puna vode tako da sam pomislio da nije progutals nijednu pilulu. Onda je rukom namakla novine i pokrila grudi, ali je ostala da leži raskrečenih nogu. Zdravo, rekao sam. Nije se pomerila. Čuo sam je kako ubrzano diše. Cuo se i neki sat, ali nisam mogao da utvrdim odakle je zvuk dolazio. Seo sam pored nje, spustio ploče na pod i počeo da je milujem. Novine su zašuštale. Proteklo je dobrih pet minuta dok je počela da reaguje. Polako je pocela da se izvija, da se pomera u kukovima levo-desno, da se izdiže i pritom cvili. To cviljenje sam ranije čuo kod malih pasa, štenadi, koji se verovatno plaše da snažno zalaju. Onda sam naglo ustao i zaključao vrata.Osećao sam luđački strah da će neki perverzni ubica pomisliti od nas da smodva kučeta na kauču. Ugrizao bih ga za ruku da počne da me miluje kakvim slucajem i pri tom mi govori AV-AV, KUCO. Ucinilo mi se da je ona zaspala dok sam zaključavao ulazna vrata. Nije. Ponovo je sklonila novine i spustila ih sve do ispod leda. Jack Nicholson nasmejan, na srednjoj strani. Uđi, po treći put je rekla, bez zvuka, bez bukex. Povukao sam joj gaćice nadole, ali me je ona odgurnula i sama ih skinula izvlačeći levu nogu iz proreza i ostavljajući ih da bespomoćno vise oko zglavka desne noge.
.Zanjihala se kao klatno.
Htela bih... počeo je da govori iz nje Methedrine... htela bih da počnem da crpim kosmičku energiju najvećeg kvaliteta... moje psi-plazma polje izlazi izgravitacionih kontrakcija i adrenalnih konstipacija... menjaš mi svespektralne linije... menjaš mi detektibilnost... hoću da metaboliziram tvoje radijacije... osećam te... osećam te kao leševe preko svih mojih astralnih pupoljaka... taaaako... iznad... iznad svega... milioni telepatona kojime zamrzavaju... sad mi menjaš polje... da li je moo... da li je moguće —pedeset sedam hiljada gausa... imamo slobodno mesto za spajanje... nemenjaj ritam, ne menjaj ritam... izgubićemo se... autoritmični mentalni led . .neokorteks... to, ubrzaj to, tako... oslobodi sve kanale, sve trake, primaš mepotpuno, svuda te osećam, svuda me osećaš, oslobodi se svega, SADMENJAMO GRAVITACIJU... TAAAKO, IZNAD SVEGA... UZDIGNI SE IZNAD SVEGA, SAMO TI I JA... POSTAJEMO JEDNO... TAAAAKO, TAAAAAAAAKKKO,SAAAAD . . OTVARAM PICKU PREMA SUNCU, OTVARAM PICKU PREMA SUNCU!!! Stoji na ulazu u kupatilo, glavom naslonjenom na dovratak. U ruci su joj novine. Nasmeje se, usne razvlači u osmeh, onda pode nešto da kaže, pa se predomisli. Dugo je stajala tako. Znaš, najzad je počela, nekad je zaista...nekad je zaista postojao Izgubljeni Raj. Kada je Devino oko, treće oko na Sivi bilo otvoreno... u danima kiklopske rase, vrlo brzo je to treće oko atrofiralo.

Milan Oklopdzic - CA Blues
 
Hm, ovo me posetilo...
ona je pričala nešto, o čakrama o tantričkom seksu, o tome kako tačke energije...o demonima, o urcima i palcima...
sa divljenjem sam je gledao, i pokretima odobravo ono što je pričala, iako je nisam slušao,
kao i uvek kada sam mnogo napaljen, želeo sam samo da svršim
ležali smo jedno kraj drugog, goli, i ja po ko zna koji put krenuh da je uzmem
savijenu u kolenu, desnu je nogu razmakla i podigla da me gostoljubivo dočeka
kliznuo sam preko njene opružene noge, u njeno međunožije
u polutami videh kako napola zatvara oči, a napola otvara usta za poljubac
gurnuh jezik u njena usta,
osetih kako i drugu nogu diže, jako visoko, gotovo je sastavila kolena sa zubima
obuhvatila me rukama oko ramena, ali ja rukama preklopih njene ruke, tako da budu ispod mog pazuha, a svoje šake podvukoh pod njene plećke, da je uhvatim za ramena
samo pokretima kukova tražio sam ulaz i nameštao ga
i ona se pripijala, odizala karlicu kao da ne oseća moju težinu, privlačila me nogama , trljali smo pupak o pupak i grudi o grudi
dok mu je pomagala da nađe put...
 
Baudi i ja smo se dogovorili da otvorimo temu pod nazivom Erotski odlomci,
citati iz romana i poezije koje ste citali.
Pozeljno je navesti ime autora i dela.
Citati klasicnih erotskih vikend romana bice brisani.
Znaci tema se odnosi na knjizevna dela sa erotskim/seksi primesama.
Izvolite...
Dacu ti ja tog baudija znas:malav:
Bolje da radi nesto korisno umesto sto juri sojke po forumu:p
 
Ко те иебе са тим твојим паљевинама? Можда више нико. Јел знаш?

Слушај ме. Сешћу једном потпуно хладне главе и невин са својим к**цем у авион.
Прећи ћу због тебе преко 1000км. Изнајмићу на периферији твог пропалог и усраног градића најјефтину собу.
Нећу на твоју плажу, као да те изненадим. Хоћу депресију, патњу и мрак. Купићу себи залиха цигарилоса, хране, кафе и најгорег јефтиног црног вина. Можда и оног одвратног колонијалног Рума. Напићу се са намером да одем у к**рац и убијем му тамо негде ерекцију. Када се набаждарим у четири зида, када трансом паднем у бедак, онда ћу ти слати све ласцивне поруке на које се палиш, али ред перверзија, ред љубави, на следећи начин: хладан ум, врео главић, па онда врео ум, хладан главић и тако по цео дан , ред по ред.
Чим би почео да се трезним послао бих ти неколико врелих курчевитих и страсних речи, а када би доливао онда бих говорио рационално и разумно.
Сутрадан бих ти јавио да сам стигао још прекјуче и послао ти адресу рупчаге у којој сам се добровољно утамничио.
У почетку комуникације не би ми веровала..Што сам одувек знао. Послала би ми на 10-тине порука, неверице, критике, беснила и псовки. Закаснила би на посао у школу, код родитеља. Звала би ме, ја ти се не бих јављао. И даље би своје писао по редоследу, док би се ти и даље растројавала. Полако би ти тај твој женски мозак одумирао, а твоја пи***а би све више оживљавала и мекшала, како сам ту, близу тебе, тако напаљене, све више горљиве, неразумне, ирационалне. Како својим новим порукама, видиш ме само како дркам сваки час и како је то за тебе сваким сатом све веће похотно лудило у паници катастрофалног губитка сперме, мање ерекције, мање тог његовог дивног к**ца, мање себи натакнутих сати, мање оргазама, мање стењања, мање слатког цвилења...

После целе дводневне агоније написаћеш ми поруку: "Долазим, не иди још нигде", после неколико секунди звонићеш на мојим вратима јер си возила, јавила се на посао да не долазиш пар дана и куцкала другима и на крају мени последњу поруку пре искључења.

Отворићу ти врата полупијан пресрећан раширених руку, а ти ћеш да ме дрхтаво јако загрлиш...

--
Посвећено једној дивној форумашици... :kafa:
 
U kosi miris dima, gde si noćas bila, koliko si popila?
S koliko promila svakog si debila, mila, sinoć odbila?
Budna do tri, ili bar dva, uvek ruke njene oko moga vrata
Pogled njen kô sa poslednjeg sprata, vrti joj se, manta, njen sam od starta
U kosi miris dima, gde si noćas bila, koliko si popila?
S koliko promila svakog si debila, mila, sinoć odbila?
Budna do tri, ili bar dva, uvek ruke njene oko moga vrata
Pogled njen kô sa poslednjeg sprata, vrti joj se, manta, njen sam od starta

Evo stižem bebo-bo-bo-bo-bo-bo-bo
Evo stižem bebo-bo-bo-bo-bo-bo-bo
Evo stižem bebo-bo-bo-bo-bo-bo-bo
Evo stižem bebo, bebo, bebo, evo stižem bebo

Po celu noć sa njom, znam da ne spavam
Na vratu tu je trag gde me stezala
Ona na meni se ne umara, kô da me nema još se udvara
Pola sveta mi je ubila, onda kada moje usne svojim je poljubila
U džinu mi lime, radi kô da izvuko sam lajn
Sa njom sam high, slatka kao Mai Tai, kaže: "Mili, skini Balmain"
I reci da l' bi bila, mila, tu kada popijem to, da l' bi bila tu kada popijem sto
Telo mekano kao pamuk isto, kao belo čisto u očima sam blisto

Pa gde si?
Evo stižem bebo-bo-bo-bo-bo-bo-bo
Evo stižem bebo-bo-bo-bo-bo-bo-bo
Evo stižem bebo-bo-bo-bo-bo-bo-bo
Evo stižem bebo, bebo, bebo, evo stižem bebo

Dostojevski.
 
"Мада је имала тек 26, њен живот је од 17те био пун љубавних авантура и оргија, али оне јој ипак нису могле да упрљају толико душу да постане, у љубави ,обична хетера.
Напротив, све те слике сећале су је како су тако лежали убијени мушкарци и самоубице које су се у њеном загрљају на смрт спремали.
Она је са неким демонским жаром желела да заборави то у једној пречистој, благој љубави, заувек, или бар у неком бурном разврату, са себи равним љубавником..."

Милош Црњански “Кап шпанске крви”
 

Mostarske kiše







U Mostaru sam voleo neku Svetlanu
Jedne jeseni
Jao kad bih znao sa kim sada spava
Ne bi joj glava, ne bi joj glava
Jao kad bih znao ko je sada ljubi
Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi
Jao kad bih znao ko to u meni bere
Kajsije još nedozrele
Govorio sam joj ti si derište ti si
Balavica
Sve sam joj govorio
I plakala je na moje ruke, na moje reči
Govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo
Telo ti zrelo, šta se praviš svetica
A padale su svu noć neke modre kiše
Nad Mostarom
Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg
Nije bilo
Pitala me je imam li brata, šta studiram
Jesam li Hrvat, volim li Rilkea, sve me
Je pitala
Pitala me je da li bih mogao sa svakom
Tako sačuvaj bože
Da li je volim tiho je pitala
A padale su nad Mostarom neke modre
Kiše
Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
Ali nije htela to da čini, nije htela
Il nije smela, vrag bi joj znao
Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
Njene oči ptica, njena bedra srna
Imala je mladež, mladež je imala
Ne smem da kažem
Imala je mladež mali ljubičasti ili mi
Se čini
Pitala me je da li sam Hrvat imam li
Devojku
Volim li Rilkea, sve me je pitala
A na oknu su ko božićni zvončići moga
Detinjstva zvonile kapi
A noćna pesma tekla tihano niz donju
Mahalu
Ej Sulejmana othranila majka
Ona je prostrla svoje godine po parketu
Njene su oči bile pune kao zrele breskve
Njene su dojke bile tople ko mali psići
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi
Važna
Svetlana Svetlana znaš li da je
Atomski vek
De Gol, Gagarin i koještarije, sve sam
Joj govorio
Ona je plakala, ona je plakala
Vodio sam je po kujundžiluku po
Aščinicama
Svuda sam je vodio
U pećine je skrivao, na čardak nosio
Pod mostovima se igrali žmurke Neretva
Ždrebica
Pod Starim mostom Crnjanskog joj
Govorio
Što je divan, šaputala je, što je divan
Kolena joj crtao u vlažnom pesku
Smejala se tako vedro, tako nevino ko
Prvi ljiljani
U džamije je vodio Karađoz beg mrtav
Premrtav
Pod teškim turbetom
Na grob Šantićev cveće je odnela malo
Plakala kao i sve žene
Svuda sam je vodio
Sada je ovo leto
Sad sam sasvim drugi, pišem neke pesme
U jednom listu pola stupca za Peru Zupca
I ništa više
A padale su svu noć nad Mostarom neke
Modre kiše
Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
Al nije htela to da čini, nije htela
Il nije smela, vrag bi joj znao
Ni ono nebo ni ono oblačje ni one
Krovove
Bledunjavo sunce izgladnjelog dečaka
Nad Mostarom
Ne umem zaboraviti
Ni njenu kosu njen mali jezik kao jagodu
Njen smeh što je umeo zaboleti kao
Kletva
Onu molitvu u kapeli na Belom Bregu
Bog je veliki, govorila je, nadživeće naša
Ni one teške modre kiše
O jesen besplodna njena jesen
Govorila je o filmovima o Džemsu Dinu
Sve je govorila malo tužno malo
Plačljivo o Karenjini
Govorila je Klojd Grifits ne bi umeo
Ni mrava zgaziti
Smejao sam se, ti si glupa on je ubica
Ti si dete
Ni one ulice one prodavnice poslednjeg
Izdanja Oslobođenja
Ni ono grožđe polusvelo u izlozima ne
Umem zaboraviti
Onu besplodnu gorku jesen nad Mostarom
One kiše
Ljubila me je po cele noći, grlila me i
Ništa više
Majke mi ništa drugo nismo
Posle su opet bila leta posle su opet
Bile kiše
Jedno jedino malo pismo iz Ljubljane
Otkud tamo
Ni ono lišće po trotoarima ni one dane
Ja više ne mogu, ja više ne umem
Izbrisati
Piše mi pita me šta radim, kako živim
Imam li devojku
Da li ikad pomislim na nju na onu našu jesen
Na one kiše
Ona je i sad kaže ista kune se Bogom
Potpuno ista
Da joj verujem da se smejem davno sam
Davno prokleo Hrista
A i do nje mi baš nije stalo klela se
Ne klela
Mora se tako ne vrede laži
Govorio sam joj o Ljermontovu o Sagalu
Sve sam joj govorio
Vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu
Knjigu čitala popodne
U kosi joj bilo zapretano leto žutilo
Sunca malo mora
Prve joj noći i koža bila pomalo slana
Ribe zaspale u njenoj krvi
Smejali smo se dečacima što su skakali
Sa mostova za cigarete
Smejali smo se jer nije leto a oni skacu baš
Su deca
Govorila je mogu umreti mogu dobiti
Upalu pluća
Onda su dolazile njene ćutnje duge
Preduge
Mogao sam slobodno misliti o svemu
Razbistrit Spinozu
Sate i sate mogao sam komotno gledati
Druge, bacati oblutke
Dole niz stenje, mogao sam sasvim otići
Nekud otić daleko
Mogao sam umreti onako sam u njenom
Krilu, samlji od sviju
Mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu
U stenu, sve sam mogao
Prste je imala dugačke krhke beskrvne
A hitre
Igrali smo se buba-mara i skrivalice
Svetlana izađi eto te pod stenom nisam
Valjda ćorav
Nisam ja blesav hajde šta se kaniš
Dobićeš batine
Kad je ona tražila mogao sam pobjeći u
U samu reku našla bi me
Namiriše me kaže odmah pozna me dobro
Nisam joj nikad verovao valjda je stalno
Curila kroz prste
Volela je kestenje kupili smo ga po
Rondou
Nosila ga je u sobu vešala o končiće
Volela je ruže one jesenje ja sam joj
Donosio
Kad svenu stavljala ih je u neku kutiju
Pitao sam je šta misli o ovom svetu
Veruje li u komunizam
Da li bi se menjala za Natašu Rostovu
Svašta sam je pitao
Ponekad glupo znam ja to i te kako
Pitao sam je da li bi volela malog sina
Recimo plavog
Skakala je od ushićenja hoće hoće

A onda odjednom padala je u neke tuge
Ko mrtvo voće
Ne sme i ne sme, ne bi to ona ni za
Živu glavu
Vidi ti njega, misli tek tako, kao da je ona
Pala s Jupitera
Ko je to recimo Zubac Pera da baš on a
Ne neko drugi
Taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi
Govorio sam joj ti si glupa ti si pametna
Ti si đavo
Ti si anđeo sve sam joj govorio ništa mi
Nije verovala
Vi ste muškarci rođeni lažovi vi ste hulje
Svašta je govorila
A padale su nad Mostarom neke modre kiše
Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni
Kad bi' znao sa kim sada spava
ne bi mu glava
Ne bi mu glava jao kad bi' znao
ko je sada ljubi
Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi jao
kad bi' znao ko to
U meni bere kajsije još nedozrele.


1965.



 

Back
Top