Emocionalna prevara

Zivotna prica koja se meni desila.
Moja supruga voli drugog coveka (ozenjen, otac 3. djece). On je moj prijatelj.Ja sam podgriejavao druzenje sa njim , cesto pozivajući suprugu na zajedničko druzenje (znajući za njene simpatije prema njemu) , nisam sputavao njenu potrebu za slobodom, nikada je nisam gušio, niti ona mene, znajući da je jedino tako mogu zadrzati.
I desila se ljubav (pored mene), nisam bio svestan, kasnije sam shvatio da među njima gori obostrana vatra, da su presli dozvoljenu granicu koju sam ja u svojoj glavi projektovao.Nase igrice su postale opasne.
Ona mi je sve priznala, da ga voli, da zeli da on i dalje bude "u nasoj blizini" , da ta veza hrani nas brak, da je srecna.
Bilo mi je tesko; saznanje da ona voli drugog, razdire me, ali sa druge strane znam da ona voli i mene i da obozava nas brak (koji je jedinstven), nas brak je za nju najdragoceniji.
Pomesana su mi osjecanja, borim se...mislim da cu izdrzati.
Zelim da je zadrzim za sebe, ne zelim da je ostavim, uvek sam joj govorio da su njoj potrebna najmanje 3. muskarca, da joj treba jos neko, da zadovolji svoje nagone (ne seksualni) za životom.Ona je esencija zivota; zavidim joj.Kada pogledam ljude oko sebe, čine mi se kao blede kopije zivota, monotonija.
Da li imamo pravo da prozivimo ovaj zivot dajući sebe samo jednoj osobi?

Dolazim do zakljucka da je tebi najveci problem sto takva situacija nije uobicajena i opste prihvacena, a sve drugo je manje vazno. Licno, ne mogu da zamislim sebe u takvoj situaciji, ali sve je stvar ukusa i prava na izbor.
 
Ti si sigurno mlada, zar znak postovanja nije to sto mi je sve priznala, drugo, ona ne zeli da bude sa drugim, a sto se tice jedne , prave, ciste i dozivotne ljubavi, sacekaj, mlada si, vjecna ljubav ne postoji...

Verovatno ne postoji, ali zar ti nije tesko da zivis sa njom da je gledas a da znas da voli drugog da misli na drugog. Zasto sebi ne pruzis priliku sa nekom drugom koja ce voleti tebe,samo tebe zbog toga sto ti jesi? :zag:
 
sorry, ne shvatas dubinu price, ovdje se radi o filosofiji zivota, bitisanja, ljudskoj iskrenosti, a ne o golom telu...

Ne slažem se sa takvom filozofijom, mislim da je uglavnom kukavička, s moje
tačke gledišta. A šta ćete vi raditi u spavaćoj sobi, koga voleti i sl, ne zanima
me. Ako vam tako odgovara, samo napred, ali nemojte očekivati da vas drugi
neistomišljenici u tome podrže. Verujem da čovek može baš baš duboko
kao svog muškarca/ ženu da voli samo jednu osobu u jednom
vremenskom intervalu.
 
Ne slažem se sa takvom filozofijom, mislim da je uglavnom kukavička, s moje
tačke gledišta. A šta ćete vi raditi u spavaćoj sobi, koga voleti i sl, ne zanima
me. Ako vam tako odgovara, samo napred, ali nemojte očekivati da vas drugi
neistomišljenici u tome podrže. Verujem da čovek može baš baš duboko
kao svog muškarca/ ženu da voli samo jednu osobu u jednom
vremenskom intervalu.

Da, ali posmatraj sada pricu naopačke, da mi nije priznala, sve bi bilo kao ranije, nas brak je i dalje realno odlican, ona nista ne zapostavlja, sve funkcionise savrseno, cak i ljubav vodimo (iskreno) lepše nego ranije...znaci samo postoji jedno duhovno nevidljivo (njeno) stanje
 
slazem se da kroz duzinu zivota svi mi ponekad volimo i jos po nekoga, a ne bi mozda 'trebalo', tako smo odgajani, ali sta nasu duboku keks prirodu za to briga...

i da, nema lakih i prostih resenja u jednom redu, recenici

ipak mislim da je ona pored svojih kvaliteta (sto uzimam na rec, jer je to osnova teme) svoje demone istresla tebi, jer joj je tako lakse... sada je prizbala i sta jadna da radi... priroda, a ti zivi sa time
mozda je bilo postenije da se sama borila sa sobom i svoja osecanja drzala za sebe kao svoju muku

a sta raditi... to ti jedini znas
znam ljudi par koji dosta dugo zive u nekim cudnim trouglovima ili mnogouglovima
ima spanskih serija oko nas dosta, i svaka je za sebe i vise nego sto izgleda na prvi pogled

imate li dece? mozda joj upravo to nedostaje i to vidi kod drugog...

ako mozes da zivis sa time, i napravis kompromis, ti zivi, ako ne mozes, reci... samo taj drugi - nije ti bas prijatelj jer nije umeo sebe da koriguje, da se ne znatem nema veze, ovako - ima

valjda sam rekao nesto pometno i od pomoci, sretno
 
Da, ali posmatraj sada pricu naopačke, da mi nije priznala, sve bi bilo kao ranije, nas brak je i dalje realno odlican, ona nista ne zapostavlja, sve funkcionise savrseno, cak i ljubav vodimo (iskreno) lepše nego ranije...znaci samo postoji jedno duhovno nevidljivo (njeno) stanje

To je vaš lični odnos, vi se najbolje poznajete, tako bi trebalo i znate kako ko na
šta reaguje. U skladu sa tim i ide njeno "priznanje" da je bila sa drugim. To je lepo
što imate makar na tom nivou iskren odnos. Sa svoje tačke gledišta, ne mogu sa
žarom voleti u isto vreme više osoba, može postojati neka vrsta dopadanja, ali ništa
više od toga, dakle ne nešto na osnovu čega bih stupila u dalju dubinu odnosa. Zato
želim da ti kažem da je teorija da ona u isto vreme baš baš voli dvojicu kao svog
muškarca lažna
. Ona duboko u srcu zna ko je njen i kojeg želi "zauvek".
 
I dodala bih, kao Ivo Afrikanac da je sa druge strane ona tim svojim priznanjem tebe opteretila ;)

u pravu si, delimicno, ali imaj na umu da smo mi 25 god zajedno, da postajo razne vrste ljubavi i postovanja, zaljubljenost,strast,itd, da covek kalkulise, sta gubi,sta dobija, da je ovo sve mozda trenutno, da ona prolazi kroz osetljivu fazu zivota ,kada oseca da stari i na kraju da je zaista osoba zbog koje vredi mozda i trpeti...
 
u pravu si, delimicno, ali imaj na umu da smo mi 25 god zajedno, da postajo razne vrste ljubavi i postovanja, zaljubljenost,strast,itd, da covek kalkulise, sta gubi,sta dobija, da je ovo sve mozda trenutno, da ona prolazi kroz osetljivu fazu zivota ,kada oseca da stari i na kraju da je zaista osoba zbog koje vredi mozda i trpeti...

Verujem da je osoba kao i svako druga što je, vredna ljubavi:). Ti je voliš i ne
mora da njena "slabost" odvoji tebe od nje, slažem se. A podatak o godinama
i osetljivoj životnoj fazi je veoma značajan i treba pažljivo postupati.. Sada je
na tebi da sve razumeš i prihvatiš, ali želim da ti skrenem pažnju da treba da
prihvatiš istinu takvu kakva je, činjenice, a ne da idealizuješ nešto što je sasvim
zemaljsko i čemu su ljudska bića sklona.
 
Poslednja izmena:
Verujem da je osoba kao i svako druga što je, vredna ljubavi:). Ti je voliš i ne
mora da njena "slabost" odvoji tebe od nje, slažem se. A podatak o godinama
i osetljivoj životnoj fazi je veoma značajan i treba pažljivo postupati.. Sada je
na tebi da sve razumeš i prihvatiš, ali želim da ti skrenem pažnju da treba da
prihvatiš istinu takvu kakva je, činjenice, a ne da idealizuješ nešto što je sasvim
zemaljsko i čemu su ljudska bića sklona.

ne idealizujem, upravo je to poenta moje price, da je to "ljudski i nije mi strano"...
 
ipak mislim da je ona pored svojih kvaliteta (sto uzimam na rec, jer je to osnova teme) svoje demone istresla tebi, jer joj je tako lakse... sada je prizbala i sta jadna da radi... priroda, a ti zivi sa time
mozda je bilo postenije da se sama borila sa sobom i svoja osecanja drzala za sebe kao svoju muku

Ja možda pojma nemam, ali ništa nije poštenije od istine, i to ne radi "olakšavanja savesti" kako to mnogi shvataju, nego radi suštinske slobode.
Elem, mnogo je više potrebno hrabrosti za istinu, nego za laž.
Kakva je to ljubav ako od onoga koga voliš treba da kriješ svoje demone....
 
Ja možda pojma nemam, ali ništa nije poštenije od istine, i to ne radi "olakšavanja savesti" kako to mnogi shvataju, nego radi suštinske slobode.
Elem, mnogo je više potrebno hrabrosti za istinu, nego za laž.
Kakva je to ljubav ako od onoga koga voliš treba da kriješ svoje demone....

A kakva je tek ljubav ako zameni voljenog sa nekim drugim, stavljajući u iskušenje
celokupan odnos, praveći zemljotres njihove ljubavi?
 
Da, ali posmatraj sada pricu naopačke, da mi nije priznala, sve bi bilo kao ranije, nas brak je i dalje realno odlican, ona nista ne zapostavlja, sve funkcionise savrseno, cak i ljubav vodimo (iskreno) lepše nego ranije...znaci samo postoji jedno duhovno nevidljivo (njeno) stanje

Ma ok je, sve je ok kad je savrseno :lol:..
A jee, sta si sebican, mislis samo na sebe..
 
Zivotna prica koja se meni desila.
Moja supruga voli drugog coveka (ozenjen, otac 3. djece). On je moj prijatelj.Ja sam podgriejavao druzenje sa njim , cesto pozivajući suprugu na zajedničko druzenje (znajući za njene simpatije prema njemu) , nisam sputavao njenu potrebu za slobodom, nikada je nisam gušio, niti ona mene, znajući da je jedino tako mogu zadrzati.
I desila se ljubav (pored mene), nisam bio svestan, kasnije sam shvatio da među njima gori obostrana vatra, da su presli dozvoljenu granicu koju sam ja u svojoj glavi projektovao.Nase igrice su postale opasne.
Ona mi je sve priznala, da ga voli, da zeli da on i dalje bude "u nasoj blizini" , da ta veza hrani nas brak, da je srecna.
Bilo mi je tesko; saznanje da ona voli drugog, razdire me, ali sa druge strane znam da ona voli i mene i da obozava nas brak (koji je jedinstven), nas brak je za nju najdragoceniji.
Pomesana su mi osjecanja, borim se...mislim da cu izdrzati.
Zelim da je zadrzim za sebe, ne zelim da je ostavim, uvek sam joj govorio da su njoj potrebna najmanje 3. muskarca, da joj treba jos neko, da zadovolji svoje nagone (ne seksualni) za životom.Ona je esencija zivota; zavidim joj.Kada pogledam ljude oko sebe, čine mi se kao blede kopije zivota, monotonija.
Da li imamo pravo da prozivimo ovaj zivot dajući sebe samo jednoj osobi?
Druze,ako je ovo istina sto si napisao,savetujem sledece:
Obavezno sto pre opali neku,ali da bude lepsa od tvoje zene.Pa nastavi sa tom perverzijom od braka,i ti se njoj izjadaj kako i ta tvoja nova cuva vas brak.
I sacekaj da vidis kako ce da pukne ta njihova veza.
Potom se razvedi,jer i ako te je prevarila,trebala je da to ucini kao i ostali ,zna se kako,a ne da ti prosipa ljigave teze kako "taj ma.garac cuva vas brak".
Budi covek kad vec ona to nije.
nikad,ali nikad ne bih startovao prijateljevu zenu
 
Zivotna prica koja se meni desila.
Moja supruga voli drugog coveka (ozenjen, otac 3. djece). On je moj prijatelj.Ja sam podgriejavao druzenje sa njim , cesto pozivajući suprugu na zajedničko druzenje (znajući za njene simpatije prema njemu) , nisam sputavao njenu potrebu za slobodom, nikada je nisam gušio, niti ona mene, znajući da je jedino tako mogu zadrzati.
I desila se ljubav (pored mene), nisam bio svestan, kasnije sam shvatio da među njima gori obostrana vatra, da su presli dozvoljenu granicu koju sam ja u svojoj glavi projektovao.Nase igrice su postale opasne.
Ona mi je sve priznala, da ga voli, da zeli da on i dalje bude "u nasoj blizini" , da ta veza hrani nas brak, da je srecna.
Bilo mi je tesko; saznanje da ona voli drugog, razdire me, ali sa druge strane znam da ona voli i mene i da obozava nas brak (koji je jedinstven), nas brak je za nju najdragoceniji.
Pomesana su mi osjecanja, borim se...mislim da cu izdrzati.
Zelim da je zadrzim za sebe, ne zelim da je ostavim, uvek sam joj govorio da su njoj potrebna najmanje 3. muskarca, da joj treba jos neko, da zadovolji svoje nagone (ne seksualni) za životom.Ona je esencija zivota; zavidim joj.Kada pogledam ljude oko sebe, čine mi se kao blede kopije zivota, monotonija.
Da li imamo pravo da prozivimo ovaj zivot dajući sebe samo jednoj osobi?

To nije pravo to je odluka, zašto bih ja tražila nekog drugog ako mi je dobro sa osobom sa kojom sam trenutno, pa makar to bilo i ceo život, kao propustiću nešto zanimljivije?!;)Moji sad već pokojni baka i deka imali su tu ljubav za ceo život, da ne kažem kao iz romana i uvek sam želela da imam to što su oni imali u svom odnosu ali vremenom, kako sam sazrevala,shatila sam da treba obe strane da daju podjednako i da se takve ljubavi ne dešavaju svakome, već izgleda probranima.;)
 
A kakva je tek ljubav ako zameni voljenog sa nekim drugim, stavljajući u iskušenje
celokupan odnos, praveći zemljotres njihove ljubavi?

Ljubav treba da se zasniva na slobodnoj volji, a ne na osećanju dužnosti ili obaveze.
Iskušenja i zemljotresi ruše samo ono što nije dovoljno jako. Ljudi nisu savršeni.
Da o tome nije govorila, to bi bilo poštenije? Ne bi postojalo ako ne izgovori naglas? "Ljubav" bi ostala neuzdrmana? Šta kad se nagomila neizgovoreno tokom godina? Ljudi se tako zbližavaju? Upoznaju do kraja? Vole?
 
Ljubav treba da se zasniva na slobodnoj volji, a ne na osećanju dužnosti ili obaveze.
Iskušenja i zemljotresi ruše samo ono što nije dovoljno jako. Ljudi nisu savršeni.
Da o tome nije govorila, to bi bilo poštenije? Ne bi postojalo ako ne izgovori naglas? "Ljubav" bi ostala neuzdrmana? Šta kad se nagomila neizgovoreno tokom godina? Ljudi se tako zbližavaju? Upoznaju do kraja? Vole?

Samo se pitam koliko je tu ljubav u pitanju, kad ga je "varala" nije je bilo,
zašto je posle toga počela da cveta (jer sad je odnos postao "iskren", ona
mu je sve rekla)?
Ako se radi o tako slobodnoj Ljubavi, zašto ga nije pitala da se priključi,
možda bi se i njemu dopalo, mislim ako ga voli?
 

Back
Top