емоција и реалност у Срба

Дуго сам истраживао ову материју,осматрао,посматрао,делао у том правцу...
Ујутру сам прошао поред графита ,,Марија волим те највише на Свету,, већ увече је прешкрабан а истим рукописом написано ,,куррво,,. ,,Тамара волим те,, а поред додато слободарским црним спрејом ,,Ти је волиш ми је јеббемо,, .
Посматрајући са уметничке стране,Жељко Самарџић је појеббао све оне рибе за којима је Сергеј Ћетковић плакао...
Све то ме наводи да се спроведе озбиљна студија о емоцији и реалности исте,да ли је особа која слепо заволи свесна јаме коју копа,да ли та особа може да расуђује реално о понашању свог партнера?
А шта је алтернатива? Катанац на емоције и промискуитетност или манастир?
Како дати себе а не добити нож у леђа?

pa to je uradio neki dgotivni klinja huligan...svaka mu cast :ok: :lol:

evo bas danas smo pricali o tome, samo smo uzimali u obzir tetovaze, tako likovi tetoviraju imena cura :roll: s kojima su par mjeseci, i bas smo ono pominjali takav razlog koji si ti pominjao, to da nisu svjesni i da ne rasudjuju realno, jer najbolje da ce ostati s tom curom u zivotu...ali pazi da ima i ovih slucajeva koji su po meni cesci...da lik jednostavno tetovira zato sto mu je gotivno uraditi tako nesto, da je svjestan da je ne voli da nece biti zajedno u zivotu itd. ali tetovaza... ime cure :roll:, misli da ce mu to stajati u sjecanju na taj i taj period zivota, kao bio je taj i taj smeker, a i ima je i u drustvu :cool:

ma bolest treba rusiti sistem :D
 
Дуго сам истраживао ову материју,осматрао,посматрао,делао у том правцу...
Ујутру сам прошао поред графита ,,Марија волим те највише на Свету,, већ увече је прешкрабан а истим рукописом написано ,,куррво,,. ,,Тамара волим те,, а поред додато слободарским црним спрејом ,,Ти је волиш ми је јеббемо,, .
Посматрајући са уметничке стране,Жељко Самарџић је појеббао све оне рибе за којима је Сергеј Ћетковић плакао...
Све то ме наводи да се спроведе озбиљна студија о емоцији и реалности исте,да ли је особа која слепо заволи свесна јаме коју копа,да ли та особа може да расуђује реално о понашању свог партнера?
А шта је алтернатива? Катанац на емоције и промискуитетност или манастир?
Како дати себе а не добити нож у леђа?
Ponekad,iako znamo da maksimalno rizikujemo svojom iskrenoscu,vredi da s'nekim podelimo ono sto osecamo,zelimo,cemu se nadamo jer upravo to cini zivot.Pa sta ako se i razocaramo ili budemo povredjeni?Sreca prati hrabre.
 
pa to je uradio neki dgotivni klinja huligan...svaka mu cast :ok: :lol:

evo bas danas smo pricali o tome, samo smo uzimali u obzir tetovaze, tako likovi tetoviraju imena cura :roll: s kojima su par mjeseci, i bas smo ono pominjali takav razlog koji si ti pominjao, to da nisu svjesni i da ne rasudjuju realno, jer najbolje da ce ostati s tom curom u zivotu...ali pazi da ima i ovih slucajeva koji su po meni cesci...da lik jednostavno tetovira zato sto mu je gotivno uraditi tako nesto, da je svjestan da je ne voli da nece biti zajedno u zivotu itd. ali tetovaza... ime cure :roll:, misli da ce mu to stajati u sjecanju na taj i taj period zivota, kao bio je taj i taj smeker, a i ima je i u drustvu :cool:

ma bolest treba rusiti sistem :D

Систем из корена ваља мењати,да истина савлада зло и лаж! :)
 
Ponekad,iako znamo da maksimalno rizikujemo svojom iskrenoscu,vredi da s'nekim podelimo ono sto osecamo,zelimo,cemu se nadamo jer upravo to cini zivot.Pa sta ako se i razocaramo ili budemo povredjeni?Sreca prati hrabre.

Али ако се тај мазохизам константно понавља,да ли ми само уживамо у болу или смо помало глупи?
Ваља се прилагодити овом прљавом језеру,овој Ади циганлији.
 
Дуго сам истраживао ову материју,осматрао,посматрао,делао у том правцу...
Ујутру сам прошао поред графита ,,Марија волим те највише на Свету,, већ увече је прешкрабан а истим рукописом написано ,,куррво,,. ,,Тамара волим те,, а поред додато слободарским црним спрејом ,,Ти је волиш ми је јеббемо,, .
Посматрајући са уметничке стране,Жељко Самарџић је појеббао све оне рибе за којима је Сергеј Ћетковић плакао...
Све то ме наводи да се спроведе озбиљна студија о емоцији и реалности исте,да ли је особа која слепо заволи свесна јаме коју копа,да ли та особа може да расуђује реално о понашању свог партнера?
А шта је алтернатива? Катанац на емоције и промискуитетност или манастир?
Како дати себе а не добити нож у леђа?

Surova realnost. Ljudi u Srbiji zive u lazima, podmecu noge jedni drugima i kao da je to sve genetika koja ne moze da se promeni, sve dok se ne unisti narod.
Iskljucujem se iz toga, radim svoj posao najbolje sto mogu i nadam se da ce moja deca barem malo manje od mene doziveti takve situacije. I tako do veka.
 
Дуго сам истраживао ову материју,осматрао,посматрао,делао у том правцу...
Ујутру сам прошао поред графита ,,Марија волим те највише на Свету,, већ увече је прешкрабан а истим рукописом написано ,,куррво,,. ,,Тамара волим те,, а поред додато слободарским црним спрејом ,,Ти је волиш ми је јеббемо,, .
Посматрајући са уметничке стране,Жељко Самарџић је појеббао све оне рибе за којима је Сергеј Ћетковић плакао...
Све то ме наводи да се спроведе озбиљна студија о емоцији и реалности исте,да ли је особа која слепо заволи свесна јаме коју копа,да ли та особа може да расуђује реално о понашању свог партнера?
А шта је алтернатива? Катанац на емоције и промискуитетност или манастир?
Како дати себе а не добити нож у леђа?

Mnogo je važno, sebe ne izneveriti , ono u šta veruješ. Biti ono šta jesi. Čak i kada boli. I zbog toga, čak i kada te nešto čini izrazito nesretnom osobom, ja mogu da budem sretna, jer sam volela, neizmerno i istinski. Svom silinom duše. Ti ne možeš to da znaš, hoće li taj nož biti nož u ledja, ili neće. Jednostavno, nadaš se najboljem, otvoriš se pa šta bude. Ne mislim da sam time sebi kako ti kažeš, jamu "iskopala" što sam najčistijim mislima volela i istinski srcem. Ne mislim. Mislim da mi je to nešto najbolje, što mi se u životu dogodilo. Bez obzira kako me je kasnije bolelo, jer ja sma u nečijim okama, videla svet svoga sveta, i ja za to nešto dokle god dišem, ne mogu da kažem nijednu lošu reč. Da kudim. Ne mogu i ne želim. To je bio moj izbor. Kakav , takav. Ali, moj. I ja se toga ne stidim. Stojim iza toga svim svojim bićem. Dušom, umom i srcem i zauvek tako mislicu. Mogu, da, i realno vidim ged sam sada ja, gde su drugi. Posve realno, bez sujete, preterivanja, dodavanja, oduzimanja, mnozenja i delenja i svesna sam svojih gresaka, propusta. U čemu sam gresila ja. U cemu mislim da gresili su drugi. Alternativa? Nema alternative. To si šta si. Karakterom. Sutra, prekosutra, opet isto reguješ, manje više, uvek...ono si sta cinis, ono si sta osecas, nema tu neke "bezanije"...Nema, ne mozes protiv sebe. Nijedno od ta tri. Ne srljas, ne brzas, cutiš i gledaš, pa sto kaze Suzana Tamaro u onoj knjizi...pa kada cujes srca glas, ustani i idi kuda te ono voli. Tako i ovo. Katanac na emocije, ne umem. Nisam robot. Promiskuitet, nikada, nisam takav karakter. Ja sma blesavo odana bila, cak i kada više nisam mogla da imam sta zelela sam i sta i dalje volela sam, meni niko drugi trebao nije, moj um nije zeleo o nekome drugome da misli a usnenisu zelele da ih iko drugi ljudi. Nisam se osecala spremnom i nisam to zelela, da me iko drugi grli. Pricam istinu i en stidim se toga. Moja emocije jesu bile jake, postojane. Manastir...iako postujem duhovne vrednosti, smatram da je upravo ljubav jedna od najuzvišenijih stvari na ovome svetu. Voleti i biti voljena, i iako razočarana duboko, ja želim opet da volim, da opet trebam nekome, da opet pokazem ko sam, sta sam, da enkoga radujem. Ja sam "dala" sebe, zaista baš posve čisto. Ne koliko mogla sam, ne koliko želela sam. Nisam stigla da izgrlim koliko mogla sam, da izljubim koliko želela sam. Nož u ledja...mene jeste bolelo. Ali je u mom srcu, ja dokle god dišem, misliću, bilo je toga vredno. ♥
 
Дуго сам истраживао ову материју,осматрао,посматрао,делао у том правцу...
Ујутру сам прошао поред графита ,,Марија волим те највише на Свету,, већ увече је прешкрабан а истим рукописом написано ,,куррво,,. ,,Тамара волим те,, а поред додато слободарским црним спрејом ,,Ти је волиш ми је јеббемо,, .
Посматрајући са уметничке стране,Жељко Самарџић је појеббао све оне рибе за којима је Сергеј Ћетковић плакао...
Све то ме наводи да се спроведе озбиљна студија о емоцији и реалности исте,да ли је особа која слепо заволи свесна јаме коју копа,да ли та особа може да расуђује реално о понашању свог партнера?
А шта је алтернатива? Катанац на емоције и промискуитетност или манастир?
Како дати себе а не добити нож у леђа?



boldovano pitanje je ono vecno, postavljano u antici, srednjem veku, renesansi, danas....
a inace lepa tema i lep nacin razmisljanja....
a odgovor, kao i ti, nemam.
mozda emocije treba filtrirati delom kroz racionalni deo bica pa ih takve emitovati iz sebe. a da li je to moguce..ne znam....
u svakom slucaju se pre odlucujem za ljubav, i da stradam kroz nju i d mi se lomi srce, nego za ijednu opciju bilo koje vrste koja ljubav negira, potiskuje, ponizava i obezvredjuje.
 
Дуго сам истраживао ову материју,осматрао,посматрао,делао у том правцу...
Ујутру сам прошао поред графита ,,Марија волим те највише на Свету,, већ увече је прешкрабан а истим рукописом написано ,,куррво,,. ,,Тамара волим те,, а поред додато слободарским црним спрејом ,,Ти је волиш ми је јеббемо,, .
Посматрајући са уметничке стране,Жељко Самарџић је појеббао све оне рибе за којима је Сергеј Ћетковић плакао...
Све то ме наводи да се спроведе озбиљна студија о емоцији и реалности исте,да ли је особа која слепо заволи свесна јаме коју копа,да ли та особа може да расуђује реално о понашању свог партнера?
А шта је алтернатива? Катанац на емоције и промискуитетност или манастир?
Како дати себе а не добити нож у леђа?

Pa lako, ako je ljubav problem kao neuzvrac'ena, pochni tek onda da trazzish greshke u toj osobi.
Pre toga je nekako kukavichki i neumesno. Naravno nismo mi krivi sho tudja ochekivanja trebaju tek da sazru. :(
 
Surova realnost. Ljudi u Srbiji zive u lazima, podmecu noge jedni drugima i kao da je to sve genetika koja ne moze da se promeni, sve dok se ne unisti narod.
Iskljucujem se iz toga, radim svoj posao najbolje sto mogu i nadam se da ce moja deca barem malo manje od mene doziveti takve situacije. I tako do veka.

nece imm biti bolje ako si me ne potrudimo da im bude dobro...svaka generacija sledecoj ostavlja u amanet stanje stvari...a ja kako vidim mi ce im ostaviti gore nego sto je nama...zato fino treba da se dignemo protiv sistema koji od nas pravi ovce...e pa ja necu da budem ovca, mozda crna, ali to je najvise sto dozvoljavam da mi urade :D
 
[/B]


boldovano pitanje je ono vecno, postavljano u antici, srednjem veku, renesansi, danas....
a inace lepa tema i lep nacin razmisljanja....
a odgovor, kao i ti, nemam.
mozda emocije treba filtrirati delom kroz racionalni deo bica pa ih takve emitovati iz sebe. a da li je to moguce..ne znam....
u svakom slucaju se pre odlucujem za ljubav, i da stradam kroz nju i d mi se lomi srce, nego za ijednu opciju bilo koje vrste koja ljubav negira, potiskuje, ponizava i obezvredjuje.

љубав,љубав и секс,да ли је то исто или данас није,да ли је љубав то кад се кресннеш са незнанцем....то се зове вођење ЉУБАВИ зар не ?
 
Дуго сам истраживао ову материју,осматрао,посматрао,делао у том правцу...
Ујутру сам прошао поред графита ,,Марија волим те највише на Свету,, већ увече је прешкрабан а истим рукописом написано ,,куррво,,. ,,Тамара волим те,, а поред додато слободарским црним спрејом ,,Ти је волиш ми је јеббемо,, .
Посматрајући са уметничке стране,Жељко Самарџић је појеббао све оне рибе за којима је Сергеј Ћетковић плакао...
Све то ме наводи да се спроведе озбиљна студија о емоцији и реалности исте,да ли је особа која слепо заволи свесна јаме коју копа,да ли та особа може да расуђује реално о понашању свог партнера?
А шта је алтернатива? Катанац на емоције и промискуитетност или манастир?
Како дати себе а не добити нож у леђа?

vrhunac ljubavi je dati voljenoj osobi slobodu...
ako volish onda dajesh,i ne pitash dobijash li shta i koliko za uzvrat!
nije ljubav paradajz...ja tebi pare ti meni kilo...
ne ide to tako...
 
Mnogo je važno, sebe ne izneveriti , ono u šta veruješ. Biti ono šta jesi. Čak i kada boli. I zbog toga, čak i kada te nešto čini izrazito nesretnom osobom, ja mogu da budem sretna, jer sam volela, neizmerno i istinski. Svom silinom duše. Ti ne možeš to da znaš, hoće li taj nož biti nož u ledja, ili neće. Jednostavno, nadaš se najboljem, otvoriš se pa šta bude. Ne mislim da sam time sebi kako ti kažeš, jamu "iskopala" što sam najčistijim mislima volela i istinski srcem. Ne mislim. Mislim da mi je to nešto najbolje, što mi se u životu dogodilo. Bez obzira kako me je kasnije bolelo, jer ja sma u nečijim okama, videla svet svoga sveta, i ja za to nešto dokle god dišem, ne mogu da kažem nijednu lošu reč. Da kudim. Ne mogu i ne želim. To je bio moj izbor. Kakav , takav. Ali, moj. I ja se toga ne stidim. Stojim iza toga svim svojim bićem. Dušom, umom i srcem i zauvek tako mislicu. Mogu, da, i realno vidim ged sam sada ja, gde su drugi. Posve realno, bez sujete, preterivanja, dodavanja, oduzimanja, mnozenja i delenja i svesna sam svojih gresaka, propusta. U čemu sam gresila ja. U cemu mislim da gresili su drugi. Alternativa? Nema alternative. To si šta si. Karakterom. Sutra, prekosutra, opet isto reguješ, manje više, uvek...ono si sta cinis, ono si sta osecas, nema tu neke "bezanije"...Nema, ne mozes protiv sebe. Nijedno od ta tri. Ne srljas, ne brzas, cutiš i gledaš, pa sto kaze Suzana Tamaro u onoj knjizi...pa kada cujes srca glas, ustani i idi kuda te ono voli. Tako i ovo. Katanac na emocije, ne umem. Nisam robot. Promiskuitet, nikada, nisam takav karakter. Ja sma blesavo odana bila, cak i kada više nisam mogla da imam sta zelela sam i sta i dalje volela sam, meni niko drugi trebao nije, moj um nije zeleo o nekome drugome da misli a usnenisu zelele da ih iko drugi ljudi. Nisam se osecala spremnom i nisam to zelela, da me iko drugi grli. Pricam istinu i en stidim se toga. Moja emocije jesu bile jake, postojane. Manastir...iako postujem duhovne vrednosti, smatram da je upravo ljubav jedna od najuzvišenijih stvari na ovome svetu. Voleti i biti voljena, i iako razočarana duboko, ja želim opet da volim, da opet trebam nekome, da opet pokazem ko sam, sta sam, da enkoga radujem. Ja sam "dala" sebe, zaista baš posve čisto. Ne koliko mogla sam, ne koliko želela sam. Nisam stigla da izgrlim koliko mogla sam, da izljubim koliko želela sam. Nož u ledja...mene jeste bolelo. Ali je u mom srcu, ja dokle god dišem, misliću, bilo je toga vredno. ♥

kontam pisati neki roman, pa ako hoces da ti ga diktiram...vidim ti volis da pises, a ja da me slusaju :)
 
vrhunac ljubavi je dati voljenoj osobi slobodu...
ako volish onda dajesh,i ne pitash dobijash li shta i koliko za uzvrat!
nije ljubav paradajz...ja tebi pare ti meni kilo...
ne ide to tako...

Нисам ни мислио да је затворимо негде или вежемо за радијатор...АЛИ та Слобода ће бити злоупотребљена :)
Поента ове теме је да прелистамо своју прошлост и да нађемо бар једну особу за коју смо сигурни(а да ли смо? и да ли можемо бити?)да нас није издала.
 
Нисам ни мислио да је затворимо негде или вежемо за радијатор...АЛИ та Слобода ће бити злоупотребљена :)
Поента ове теме је да прелистамо своју прошлост и да нађемо бар једну особу за коју смо сигурни(а да ли смо? и да ли можемо бити?)да нас није издала.

ako polazish od toga da ce te neko prevariti i zloupotrebiti,dzaba ti sve...misli pozitivno,ostani negativan! ;)
ali da mogu da se setim neke koja me nije izneverila,iako sam mozhda ja izneverio nju,ili mi se samo sa ove distance tako chini...
sve u svemu,to je davno bilo.ne znam seca li se ona mene,ali ja nju zaboraviti necu,i time ne izneveravam ni nju ni sebe! ;)
 
Нисам ни мислио да је затворимо негде или вежемо за радијатор...АЛИ та Слобода ће бити злоупотребљена :)
Поента ове теме је да прелистамо своју прошлост и да нађемо бар једну особу за коју смо сигурни(а да ли смо? и да ли можемо бити?)да нас није издала.

e ovo mene isfurava...nigdje nisi pomenuo uopste muslimanski nacin braka :D , a ljudi odma nesto izvlace treba, treba dati slobodu, sto to rade ja ne znam...sta, da ispadnu tolerantni...neam pojma :neutral:
 

Back
Top