Iskreno, ne znam da danas neko ide na dejt na neviđeno, tipa zakazali mu roditelji, prijatelji...
Isto tako, gotovo da nema više nekih spontanih situacija, tipa ne znam, sretnu se negde pa kao, ajmo odmah na dejt.
Mogu i ljudi da se smuvaju negde, tipa na žurki, vataju se, ljube, opet ih tek čeka prvi dejt.
A ne znam da danas uopšte dolazi do dejta bez da imaš kontakt sa osobom sa kojom izlaziš. Tako da, i pre dejta se ljudi već kuckaju/čuju i saznaju stvari jedno o drugom.
Osim, eto, verovatno nekih koji izlaze sa svim živima i ne pitaju.
Što se mene tiče, pre prvog dejta već smo u ozbiljnoj konverzaciji i ni ne idem tek tako na dejt, a što bih, jasno preko poruka već vidim ima li ili nema smisla...
I isto tako preko kuckanja ili poziva budem, brate, maksimalno iskren. Sa tim da nemam ja tu šta da krijem ne znam šta.
Kad se sa ženskom osobom nešto kuckam i od početka vidim da tu nema ništa, njoj se ni ne otvaram, ali sa njom ni ne idem na dejt. Šta ću i što bih?
Retko ko danas na dejtu dobije neku potpuno nepoznatu i neodmotanu osobu. Nije kao nekad gde nemate gde da se bolje upoznate pre prvog sastanka. Sve i da pišete pisma, nećete stići za godinu dana napisati kao danas za jedan dan porukama.
Samim tim, nemam problem da budem otvoren, štaviše i volim neke stvari da kažem i gotovo u 100 posto slučajeva se i smuvam sa tom osobom i provedem duže ili kraće sa istom. I znam da bih njoj rekao neke stvari pa i nije neka razlika da li je pre ili posle.
Dok ovi što dejtuju sve što ima dve noge, bolje nek ne pričaju sve odmah