EKV

  • Začetnik teme Začetnik teme Karadjole De Mirel
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
neke sam videla,neke ne.Cini mi se da su neke iz spotova...
Nema neke Bojanove slike gde se lice malo bolje vidi,on me je uvek podsecao
na glumca Svetozara Cvetkovica...
@Martina H,imam neke slike ,pokusala sam da ih stavim,ali ne znam sta mi je sa kompijuterom...
Na ovom spisku imena iz pesme Zajedno,uvek sam mislila da je u pitanju Zoran Kostc-Cane(Partibrejkers).Ovo naravno nije ispravka
Pozdrav svima:heart:
 
Poslednja izmena:
hej, ne pre tako davno, pitala sam se sta je magi trazila u indiji, zasto je putovala tamo ako je bila zaista lose, i sta joj se to strasno desilo na putu!? zna li neko!? to mi sad pade napamet, kad firci pomenu srdjana vejvodu, i zna li neko sta je to magi spremala, kakve performanse?(svetsko pozoriste)
 
hej, ne pre tako davno, pitala sam se sta je magi trazila u indiji, zasto je putovala tamo ako je bila zaista lose, i sta joj se to strasno desilo na putu!? zna li neko!? to mi sad pade napamet, kad firci pomenu srdjana vejvodu, i zna li neko sta je to magi spremala, kakve performanse?(svetsko pozoriste)

Nisam te bas razumela. Magi je valjda komponovala muziku za neke predstave.ne znam da je ona igrala u predstavama:heart:
@Forma ideale,nemas neku Bojanovu sliku?Kazala si kako je bio lep.
I meni je bio mnogo lep.
 
Poslednja izmena:
4q1t85.jpg


Moj prvi bedz:heart:

I ja hocu bas ovu sliku na majici.


I moj prvi bedz! :D
 
Svetozara Cvetkovica...
Kad ga pomenu...
Evo, njega, o Magi:
Skloni smo zaboravu, događaja a najviše ljudi. Dragih ljudi... San koji je nosio njeno ime upoznao sam ’78 godine prošlog veka na rođendanu mog školskog druga. Imala je 19. Osmeh, svima kasnije znan, a zauvek tajnovit. Na moj dvadeseti mi je donela Berlin Lou Reeda upakovan u paus ispunjen njenim crtežima i natpisima, slovima autentičnog dizajna. Pod njima se nazirala slika sa omota kasnije omiljenog albuma i muzike čitave jedne generacije.
U prevreloj hotelskoj sobi Atinskog hotela zaboravljenog imena sam joj otvorio kutiju svojih tajni, a ona poželela da mi spakuje stvari za povratak sa ekskurzije.

Onda se uplailo svetlo, bio je jedan moj ispit, izašli smo zajedno, ona sela za pianino, ja govorio Brehta. Pevao songove Weill-a i Eisler-a....Virtuozno me vodila kroz zamršenu melodiju songa koji su već otpevali Jim Morisson i David Bowie – O moon of Alabama, we now must say good bye....
Dobro sam prošao na ispitu...
Odlično smo prošli...
Putovali smo, igrali, van Akademije, u SKC-u, na Festivalima, u provinciji...
Išla je ispred vetra.
Nije išla tuđim tragovima, a njene nisu uspevali da prate.
Govorila je svojim jezikom koji sam pokušavao da naučim, mislila samo svojim mislima čiji se sistem kretao moždanim vijugama brzinom koja se samo budućnošću mogla pratiti.
Pisala je znacima, ne slovima, pa i kad bi bila slova, to su bili samo njeni znaci...
Da kaže, ne i pokaže, koliko je boli...
Godinama tako.
Gledala je tamnom dubinom i osmehom koji nije nikad nagoveštavao sreću. Pa ipak volela je one kojima je nedostajala pomoć a istu nije umela da primi.
Živela je u sobi sa svojim klavirom, u susednoj spavao otac, malo dalje i još dalje majka.
Jedne noći zazvonio je telefon – slušaj ovo...- reče
Iza treptaja membrane na telefoskoj slušalici, razlivao se ton orgulja koje dubinom u tom trenu podsećaju na zvuk nekad čuvenog tria Emerson Lake & Palmer, a potom glas, i stihovi rođeni njenim mislima...
Kako da ih shvatim?
Kako će ih shvatiti?
- Šta kažeš? – upita, a tonovi se i dalje razlivaju u daljini
Ah, kako sam bio nespretan:
- Iseci, iseci, iseci......- želeo sam da dam neku primedbu.
A bilo je genijalno.
I ostalo tako.
Nema primedbi.
Jedne noći u Japanu je dobila nagradu na nekom važnom arhitektonskom konkursu za rad na projektu koji je ležao na pokrovu crnog klavira u njenoj sobi. Radovala se, ali manje od mene...
Jedne noći smo se razdvojili pred ulazom u Smiljanićevoj ulici, popela se gore, a ipak nije otišla kući...
Tražio sam je, završio noć pod prozorom na istoj adresi i zabijenim automobliom u banderu preko puta ulice, kad sam je napokon našao.
- Nisam mogao da te pronađem, vidi šta sam uradio zbog tebe!!!
- Ne zbog mene, nego zbog sebe – dobroćudno se nasmejala mojoj šteti.
Krila je od mene, ali ne i sebe...
Pa opet, naučio sam toliko mnogo od nje.
Zapravo sve.
Oblike, misli, reči, prošlost...
Budućnost je nije htela.
Ostavljala je drugima.
Na ispraćaju njene majke, njen plemeniti otac mi je došanuo – čuvaj je, sama je...
Na ispraćaju njenog oca, koračala je sama za kovčegom u nevelikoj pratnji, sa jednom belom ružom u ruci.
Ruža je završila na tamnoj hrastovini u trenu kad se okrenula i naredbodavno izgovorila – Vodi me nekud!!!
Vozio sam nekud pod mostovima, tamo je izašla i dugo se nije javila...
Hodala je gradom sa toliko ljudi oko sebe, a bila neizmerno sama.
Javljala se ponekad, došla u ludilu poslova koji me okružuju, sela i tiho posmatrala šta smo ostavili za sobom....

Bila je kasna noć, nakon predstave u garderobi Sava Centra, jesen 2002.
Skidajući belinu šminke sa lica, neko je pokucao na vrata. Na njima poznato lice jednog od zaposlenih.
- Bila je jedna devojka, ostavila neku poruku za tebe – dao mi je presavijeni papirić istrgnut iz nekog bloka išpartanog bledim linijama na kocke.
Otvorio sam.
Nesigurnom rukom ispisano:
Cvele, danas je umrla Magi...
Pred zamućenim ogledalom očima namašćenim kremom za skidanje tena, život se premotao u nekoliko sekundi.
Na bežanijskom groblju Košava je brisala tragove ka udaljenoj parceli nepoznatog broja. U pratnji nešto prijatelja, muzičara, bez rođaka...
Nema ih.
I moja „reč“ na kraju.
Nedostaje mi.
Dobri duh ovog grada.
Njenu muziku ne pevušim – plačem je.
a pamtim, Magi...
 
I meni je ovo najdraza prica o Magi. Nekako mi je on najbolje uspio opisati
11w332u.jpg
jako losa slika omota prvog albuma, cini mi se da je Magi radila ove crteze.

Hvala jos jednom za one divne slicice.
Kad smo vec kod slika, da li neko ima sliku sa zadnje strane albuma Ekatarina Velika. Ima tu jos i par slika, ali ja imam samo dvije ova i jedna Milanova
29wadk2.jpg
Ima li neko mozda jos par slika iz tog photoshoota.
 
@slighsigh imam ja par slicica ako mislis na bodyart secion, postavicu ih za sat vremena samo da mi se zavrsi SAN O AFRICI :) hvala na ovi slicicama ja ih nisam imala

Jeste te slicice, hvala Martina :) Sve te slike su znam bile na onom ekatarinavelika.com sajtu, sto je bio otvoren samo jedan dan. Najvise zalim sto tada nisam sacuvala sve te slike, bilo ih gomila. Ali nisam bila pametna. :( I ko zna kad ce taj sajt biti otvoren opet, a bilo je toliko slika koje nisam nikad prije vidjela, sto od Milana, Magi, Bojana. :otkacio::sad2:
Cini mi se da je Oktobar pominjala da je sacuvala te sve slike, pa ne znam khm khm mozda bi mogla da ih kompresuje i uploduje negdje :rumenko::heart:

Nema na cemu Zora, LoL. pozdrav :heart:
 

Back
Top