Što je učio Justin Mučenik
--------------------------------------
Jedan od najranijih apologeta bio je Justin Mučenik, koji je živio od oko 110. do 165. n. e. Nijedan od njegovih sačuvanih zapisa ne spominje tri jednake osobe u jednom Bogu.
Naprimjer, prema katoličkom prijevodu Stvarnost, Izreke 8:22-30 kažu o predljudskom Isusu: ”Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina (...) Rodih se kad još nije bilo pradubina (...) Rodih se prije nego su utemeljene gore (...) bila sam kraj njega [Boga], kao graditeljica.“ Razmatrajući ove retke, Justin kaže u svom Dijalogu s Trifonom:
”Pismo je objavilo da je ovaj Potomak rođen od Oca prije svega što je stvoreno; a da je onaj koji je rođen brojčano različit od onoga koji rađa, to će svatko priznati.“ Budući da je Sin rođen od Boga, Justin koristi izraz ”Bog“ u povezanosti sa Sinom. U svojoj Prvoj apologiji, on navodi: ”Otac svemira ima Sina; koji je također, budući da je prvorođena Riječ Božja, i Bog.“ Biblija također ukazuje na Sina Božjeg titulom ”Bog“. U Izaiji 9:6, on je nazvan ”Bog silni“. No, u Bibliji su anđeli, ljudi, lažni bogovi i Sotona također nazvani ’bogovima‘. U Hebrejskim pismima, riječ za ”Bog“, ’El, jednostavno znači ”Moćni“ ili ”Snažni“. Ekvivalent u Grčkim pismima je theós. Osim toga, hebrejski izraz upotrijebljen u Izaiji 9:6 pokazuje jasnu razliku između Sina i Boga. Tu je Sin nazvan ”Bog silni“, ’El Gibbóhr, ne ”Bog Svemogući“. Taj izraz u hebrejskom je ’El Shaddái i primjenjuje se isključivo na Jehovu Boga. Međutim, zapazimo da Justin, iako Sina naziva ’Bogom‘, nikad ne kaže da je Sin jedna od tri jednake osobe, od kojih je svaka Bog ali troje čine samo jednog Boga.
Umjesto toga, on u svom Dijalogu s Trifonom kaže:
”Postoji (...) drugi Bog i Gospodin [predljudski Isus] podložan Tvorcu svega [Svemogućem Bogu]; koji [Sin] je također nazvan Anđelom, jer On [Sin] objavljuje ljudima sve što im Tvorac svega — iznad koga nema drugog Boga — želi objaviti. (...) [Sin] je različit od Onoga koji je sve načinio — brojčano, hoću reći, ne [različit] u volji.“ U Justinovoj Prvoj apologiji, u 6. poglavlju, pojavljuje se jedan zanimljiv odlomak u kojem se on brani protiv poganske optužbe da su kršćani ateisti.
On piše: ”I Njega [Boga] i Sina (koji je došao od Njega i poučio nas ovim stvarima, i mnoštvo drugih dobrih anđela koji ga slijede i koji su načinjeni poput Njega) i proročki Duh, mi obožavamo i štujemo.“ Prevodilac ovog odlomka, Bernhard Lohse, komentira: ”Kao da nije bilo dovoljno da su u tom nabrajanju anđeli spomenuti kao bića koja su poštivali i obožavali kršćani, Justin se nije ustručavao spomenuti anđele prije navođenja Svetog Duha.“ (Vidi također An Essay on the Development of Christian Doctrine.)
Dakle, iako se čini da se Justin Mučenik udaljio od čiste biblijske nauke u pogledu toga tko bi trebao biti predmet kršćanskog obožavanja, on sasvim jasno nije gledao na Sina kao na jednakoga Ocu, isto tako kao što ni anđeli nisu smatrani jednakima Ocu. Obzirom na Justina, ponovo citiramo Lamsonovo djelo Church of the First Three Centuries:
”Justin je Sina smatrao različitim od Boga i nižim od njega: različitim, ne u današnjem smislu, kao da sačinjava jednu od tri hipostaze, ili osobe (...) već različitim u biti i prirodi; koji ima stvarno, supstancijalno, osobno postojanje, odvojeno od Boga, od koga je dobio svu svoju snagu i titule; koji je postavljen ispod njega i koji je u svemu podložan njegovoj volji. Otac je najviši; Sin je podređen: Otac je izvor snage; Sin je primatelj: Otac uzrokuje; Sin, kao njegov sluga ili sredstvo, izvršava. Oni su dvoje u broju, ali se slažu, ili su jedno, u volji; Očeva volja će uvijek imati prevagu kod Sina.“ Nadalje, Justin nigdje ne kaže da je sveti duh osoba jednaka Ocu i Sinu. Tako se ni u kom pogledu ne može pošteno reći da je Justin učio Trojstvo današnjeg kršćanstva.
Što je učio Klement
-----------------------------
Klement Aleksandrijski (ca. 150. do 215. n. e.) također naziva Sina ’Bogom‘. Naziva ga čak ’Stvoriteljem‘, izrazom koji se nigdje u Bibliji ne koristi u povezanosti sa Isusom.
Je li on mislio da je Sin u svakom pogledu jednak svemogućem Stvoritelju ?
Ne. Klement je očito ukazivao na Ivana 1:3, gdje se o Sinu kaže: ”Sve je kroz nju postalo.“ Bog je koristio Sina kao posrednika u svojim djelima stvaranja. Klement Vrhovnog Boga naziva ”Bog i Otac našeg Gospodina Isusa“ i kaže da je ”Gospodin Sin Stvoritelja“. On također kaže: ”Bog svega jedini je dobar, pravedan Stvoritelj, a Sin [je] u Ocu.“ Tako je on pisao da Sin ima Boga iznad sebe. Klement govori o Bogu kao o ”prvom i jedinom djelitelju vječnog života, kojeg Sin, koji ga je primio od Njega [Boga], daje nama“. Izvorni Davatelj vječnog života sasvim je jasno iznad onoga koji ga, da tako kažemo, prenosi dalje. Tako Klement kaže da je Bog ”prvi, i najviši“. Nadalje, on kaže da je Sin ”najbliži Onome koji je jedini Svemogući“ i da Sin ”određuje sve stvari u skladu s Očevom voljom“. Klement uvijek iznova pokazuje nadmoć Svemogućeg Boga nad Sinom.
Obzirom na Klementa Aleksandrijskog, u djelu The Church of the First Three Centuries čitamo:
”Možemo citirati brojne Klementove odlomke u kojima je potčinjenost Sina jasno zagovarana. (...) Čudi nas da netko može čitati Klementa sa običnom pažnjom i čak i za jedan trenutak zamisliti da je on Sina smatrao brojčano identičnim — jednim — s Ocem. Njegova ovisna i podložna priroda, kako nam se čini, posvuda se priznaje. Klement je vjerovao da su Bog i Sin brojčano različiti; drugim riječima, da su dva bića — jedno vrhovno, drugo podređeno.“ Nadalje, ponovo se može reći: Čak i ako se ponekad čini da Klement ide preko onoga što Biblija kaže o Isusu, on nigdje ne govori o Trojstvu sastavljenom od tri jednake osobe u jednom Bogu. Apologeti kao Tacijan, Teofil i Atenagora, koji su živjeli između vremena Justina i Klementa, imali su slične nazore. Lamson kaže da oni ”nisu bili bolji trinitarijanci od samog Justina; to jest, nisu vjerovali u nepodijeljenu, jednaku Trojicu, već su učili nauku potpuno nespojivu s tim vjerovanjem“.
Tertulijanova teologija
-------------------------------
Tertulijan (ca. 160. do 230. n. e.) bio je prvi koji je upotrijebio latinsku riječ trinitas. Kao što je zapazio Henry Chadwick, Tertulijan je iznio zamisao da je Bog ’jedna bit koja se sastoji od tri osobe‘. Međutim, to ne znači da je on imao u mislima tri jednake i jednako vječne osobe. Ipak, kasniji pisci koji su radili u pravcu nauke o Trojstvu razvili su njegove zamisli. Tertulijanovo shvaćanje Oca, Sina i svetog duha bilo je veoma različito od Trojstva kršćanstva, jer je on bio subordinacionist. On je na Sina gledao kao na subordiniranog Ocu.
U djelu Protiv Hermogenesa, on je pisao:
”Ne bismo trebali pretpostavljati da postoji još neko biće osim samog Boga koje je nerođeno i nestvoreno. (...) Kako bi bilo što, osim Oca, moglo biti starije, i stoga zaista plemenitije, od Sina Božjeg, jedinorođene i prvorođene Riječi? (...) Tako će [Bog] koji nije zahtijevao Tvorca da mu pruži postojanje, biti mnogo uzvišeniji u položaju od onoga [Sina] koji je imao začetnika da ga dovede u postojanje.“
Pored toga, u djelu Protiv Praxeasa, on pokazuje da je Sin različit i podređen Svemogućem Bogu kad kaže:
”Otac je cjelovita bit, ali Sin je derivacija i dio cjeline, kao što On Sam priznaje: ’Moj Otac je veći od mene.‘ (...) Tako je Otac različit od Sina, budući da je veći od Sina, jer je Onaj koji rađa jedan, a Onaj koji je rođen drugi; također, Onaj koji šalje je jedan, a Onaj koji je poslan drugi; i ponovo, Onaj koji čini je jedan, a Onaj kroz koga je učinjeno drugi.“
Tertulijan, u djelu Protiv Hermogenesa, nadalje navodi da u neko vrijeme Sin nije postojao kao osoba, pokazujući da Sina nije smatrao vječnim bićem u istom smislu u kojem je to bio Bog.
Kardinal Newman je rekao: ”Tertulijana se mora smatrati heterodoksnim [onim koji vjeruje u neortodoksne nauke] u vezi nauke o vječnom rođenju našeg Gospodina.“
Obzirom na Tertulijana, Lamson objavljuje:
”Taj um, ili Logos, kako su ga nazivali Grci, bio je kasnije, kako je vjerovao Tertulijan, promijenjen u Riječ, ili Sina, to jest, stvarno biće, koje je postojalo od vječnosti samo kao svojstvo Oca. Međutim, Tertulijan mu je pripisao položaj podređen Ocu (...) Ako se sudi po bilo kojem općenito prihvaćenom objašnjenju Trojstva u današnje vrijeme, pokušaj da se Tertulijana spasi od osude [kao heretika] bio bi beznadan. Ni trenutak ne bi mogao izdržati taj ispit.“
IZVOR :
http://www.watchtower.org/c/index.html
