Dopisivanja koja traju mesecima

ti treba da vidis sa svoje strane sta ti zapravo hoces. Ima tu raznih zivotnih situacija. Pisanje i dopisivanje je lepo, duhovna i emotivna razmena, ali ako to pocne da smeta, onda ima smisla uraditi i nesto radikalno. Naravno svaka odluka ima posledice.

Ja sam na primer imao devojku sa kojom sam puno pricao telefonom. Ona je izbegavala da se vidimo uzivo. Ja nisam mnogo insistirao, bilo nam je lepo da razgovaramo. Posle poduzeg vremena kad sam predlozio da se vidimo uzivo, pokusala jos jednom da mi kaze cak i direktno - necu ti se svideti.

Dilema. Poslusati ili ne?

Posto sam ja ponekad i pomalo 'ludo burazere', ipak sam insistirao na tome da se vidimo. I bi sta bi, video sam je i nije mi se dopala. A onda su i prestali razgovori koji su bili izvanredni.

E, sad. Vredelo li je ili ne.

Mozda je bilo bolje da sam je poslusao. Pa da smo jos lepo pricali.

Sta mislis?
Pa to je bilo u eri fiksnih telefona, ovo dvoje su valjda vec razmenili slike.
 
Šta mislite o ovome i da li uopšte ima svrhe? Imam problem i ne znam šta da radim jer mi se ovako nešto nikad nije dogodilo.

Mi smo se sasvim slučajno zapratili i krenuli da se dopisujemo. To traje već 3-4 meseca.. Nisu to obične kratke poruke, niti su samo poruke, pričali smo, preko poziva, preko glasovnih o svemu i svačemu.. Prvo sam bila u neverici da postoji neko ko je toliko sličan meni, kao da je sve to neka sudbina, pa i sam način na koji smo se pronašli.. Međutim postoje dva problema, mada ovo prvo i nije toliko strašno, to da živi na sat ipo - 2 sata od mene već to da se ništa ne dešava i postaje iscrpljujuće, on je nagoveštavao kako bi voleo da me uživo upozna, a do skoro i rekao da će me zvati za vikend da se vidimo ako budem slobodna. Međutim ništa se ne dešava i uopšte mi nije jasno. Nismo deca, on ima 26 ja 22, odrasle smo osobe, niti mi se on čini nezrelo niti sam ja. Ne znam šta da radim, ali imam osećaj da će se sve nastaviti bez ikakvog plana da se vidimo i žao mi je zbog toga jer sam se na neki način vezala za naš razgovor, pisanje o svačemu, zajedničke šale, interese
..ozenjen...bataljuj...
 
Šta mislite o ovome i da li uopšte ima svrhe? Imam problem i ne znam šta da radim jer mi se ovako nešto nikad nije dogodilo.

Mi smo se sasvim slučajno zapratili i krenuli da se dopisujemo. To traje već 3-4 meseca.. Nisu to obične kratke poruke, niti su samo poruke, pričali smo, preko poziva, preko glasovnih o svemu i svačemu.. Prvo sam bila u neverici da postoji neko ko je toliko sličan meni, kao da je sve to neka sudbina, pa i sam način na koji smo se pronašli.. Međutim postoje dva problema, mada ovo prvo i nije toliko strašno, to da živi na sat ipo - 2 sata od mene već to da se ništa ne dešava i postaje iscrpljujuće, on je nagoveštavao kako bi voleo da me uživo upozna, a do skoro i rekao da će me zvati za vikend da se vidimo ako budem slobodna. Međutim ništa se ne dešava i uopšte mi nije jasno. Nismo deca, on ima 26 ja 22, odrasle smo osobe, niti mi se on čini nezrelo niti sam ja. Ne znam šta da radim, ali imam osećaj da će se sve nastaviti bez ikakvog plana da se vidimo i žao mi je zbog toga jer sam se na neki način vezala za naš razgovor, pisanje o svačemu, zajedničke šale, interese
Nema nista od toga ima devojku
 

Back
Top