Objektivno- ostatci Jugo-priče još dave Hrvatsku i hrvvtstvo, ali ne će dugo. Bozarno je što je 25 mučnih, ne krvavih godina- prekiniio jedan mega-koncert. Koji je bio dovoljan da se vidi kod većine apatičnih Hrvata da je car- gol.
I da treba obračunati s ostatcima jugoslavizma.
U 2. Jugoslaviji su Srbi svi živjeli u toj temlji, ali i Hrvati. No Srbi su ju osjećali svojom, a Hrvati- ne. Nije bilo srpskih terorističkih akcija protiv Jugoslavije, ali je hrvatskih bilo stalno- razne bombe, otmice zrakoplova itd. Isto- UDBA nije ubijala srpske neprijateljske emigrante, a hrvatske jest, a najviše oni koji ni nisu bili teroristi nego pisci, tipa Brune Bušića.
Dakle, ostaje da je najveća Srbija- Jugoslavija, iako ne na isti način. Konfederalna je izazvala nervozu kod Srba, iako su bili glavni u svemu u zbiljji. U biti, od nerazvijenih naroda imamo 3, uz razne načine- Albanci su jasni neprijatelji zbog 100 razloga; Makedonci su jasno za jer nemaju pravu svijest, a sve što imaju duguju Jugoslaviji; Muslimani su isto za, jer ono uspjeha što su postigli, to im je dala Titova ideja o BH i onda su i rasli jer im je glavna ta vjersko-demografska orijentacija, a prave europske nacionalne svijesti ni nemaju.
Slovenci su bili najzreliji narod i po svim su pokazateljima bili država u državi, pa su se i makli kad je ta dotrajala. Hrvati su većinom bili amo-tamo, no jednostavno podređenost u strukturama vlasti, neki antihrvatski stav zbog ustaša, zatim stalna tenzija sa svima (Hrvati su više od Albanaca bili dežurni krivac za sve)- stvorila je kod većine Hrvata osjećaj da im je to tamnica iz koje žele van, a da su oni u JNA zapravo posrbice. Što i nije krivo, jer je 1991. bilo hrpa Hrvata generala na najvišim položajima u JNA- evo popisa djelomičnog, i to ne samo JNA:
~ predsjednik Predsjedništva SFRJ i vrhovni komandant (kao predsJedavajući Predsjedništva): Stjepan Mesić, Hrvat,
~ predsjednik Saveznog uzvršnog vijeća (Vlade) SFRJ: Ante Marković, Hrvat,
~ ministar vanjskih poslova: Budimir Lončar, Hrvat,
~ ministar finansija: Božo Marendić, Hrvat,
~ šef resora Državne bezbjednosti: Zdravko Mustać, Hrvat,
~ zamjeniK ministra za narodnu odbranu: Josip Gregorić, Hrvat,
~ komandant Ratne mornarice, kasnije izabran i za predsjednika Organizacije Saveza komunista u JNA: Božidar Grubišić, Hrvat,
~ komandant Ratnog vazduhoplovstva: Anton Tus, Hrvat, a zamijenio ga: Zvonko Jurjević, Hrvat,
~ načelnik Centra Visoke vojne škole u Beogradu: Ivan Radanović, Hrvat,
~ načelnik Komandne štapske akademije: Tomislav Biondić, Hrvat,
~ načelnik Vojne akademije u Beogradu: Mate Pehar, Hrvat...
No od ovih- na stranu đilkoš Mesić i globalni instrument Marković- nitko se osim Grubišića, te Tusa koji je i prije izašao, te špijuna Mustača- nije uključio u obranu Hrvatske, ili su se pravili blesavi, ili su opstruirali ili su aktivno sudjelovali. Svi su oni ako su živi sad u Srbiji.
I to zato što je jugounitarizam velikosrbizam u optimalnom obliku, a ovi likovi su postali dio toga miljea i onda ih je nosila inercija života.
Hrvatski Jugoslaveni su dijelom u to uvjereni, a dobim dijelom i korumpirani. Njih je max 13-20% i moraju biti marginalizirani iz hrvatskoga života na mjesto koje im pripada.
I to se uprvo zbiva u najvidljivijem, medijsko- kulturnom (niža kultura) prostoru.
Matoš je početkom 20. stoljeća rekao da nam je najljuća rana bila srpstvo, no ispalo je da je to, tijekom 20. st., napose pod kraj- jugoslavenstvo, i toj rani dolazi kraj. Cik-cakom, ali sigurno.
Ne brini ti za mene
Lepo je sto spominjes KiM ali pricamo o BiH.
