Demencija

ajoj, blizance, ti uvek tako ratoborno... eeeeh, treba razumeti ljude u svakoj situaciji, nismo svi stvoreni za ovo što nas je snašlo, nikom nije dobro... a bedak je kad se tako kao oslanjaš na nekog, pa se razoračaraš, razumem ja i tebe, ali ne valja ni podbunjivati ljude...

ja sam eto imala (ne)sreću da mi nema ko paziti na dementnu majku, pa sam je smestila gde sam našla, nit sam se kome pravdala, niti jadala... šta se tu može -

ali u kućnim uslovima, kad je barem dvoje pored, dok bolest još nije alarmatno uznapredovala, dok se sa dementnom osobom može komunicirati, najbitnije je upravo to - tolerancija, smirenost...

opreznost se podrazumeva, samo bez panike -

Ja ratoborna?:zper:Al...ajd ako tako kazes.;)
Znam ja beket sta ti hoces da kazes ali isto tako vidim na ovo forumu nas porodicne pojedince da tako kazem.Sto znaci da je ovde mahom prisutno drustvo koje je prilicno usamljeno u borbi koju vodi.Sad,neki imaju manje,neki vise pomoc porodice ali vecina ima samo sebe.Mozda sam zvucala grubo u predhodnom postu ali mi se malo smucilo to <trpanje pod tepih>onih koji su nam bliski.Najlakse je staviti tamni povez na oci i praviti se kako je sve ok.Slazem se da je potrebna tolerancija i smirenost,nisam ni mislila da se preduzimaju radikalne promene unutar porodice koja jos uvek moze da funkcionise relativno normalno.Mozda je moj slucaj bio suvise dramatican kad je bolest kod moje mame kulminirala ali veruj mi da je moglo mozda da prodje i malo bezbolnije da su ljudi oko mene slusali i videli sta im govorim.Kapiras?Dakle,predlazem da se sto pre osveste svi zdravi clanovi porodice zarad bolje nege i brige oko bolesnih i na kraju,krajeva zarad lakeseg i kvalitetnijeg zajednickog zivota.<Guranje pod tepih>nikako nije resenje i ma koliko osoba bila smirena i tolerantna na kraju ce sigurno problem biti jos veci.Stalozeno,mirno,razumno i racionalno treba ukljuciti sve clanove porodice u zivot sa dementnim a ne da jedan vuce i bolesnog i sve zdrave u zajednici pa kad taj jedan pukene odose svi dodjavola...
 
Tačno je da treba ljudima pričati i pričati dok ne shvate šta je to zapravo demencija i kakve sve opasnosti vrebaju na sve strane. Zato ovde i pišemo, kako bismo drugima pomogli. A istina je i da svako od nas priča iz svoje perspektive. Kad je 'blesava' počela da se jada na tatu što neće da razume, javila se prvo 'bezuslovna' jer se setila svojih dosadnih tetaka. Svaka situacija je drugačija, znate i sami. Ne samo porodična, nego i stanje dementne osobe. Izvini, 'blizance', malo sam bila gruba u prethodnom postu, a da se šegačim na ove teme nešto mi ne ide... Ovde povremeno pišem i reagujem samo da bismo našli nekakav balans, putokaz kako dalje, ponavljam opšte principe koje treba primeniti u ophođenju s dementnima, onako kako sam ja to shvatila (doduše više u teoriji nego u praksi). Svaka čast svima koji se bore sami ili uz slabu podršku porodice. To je bolna tačka sigurno svima, živci se kidaju pored dementnih, ali to je upravo taj čvor iz kojeg se niko ne može ispetljati ako sam ne bude smiren.
 
Tačno je da treba ljudima pričati i pričati dok ne shvate šta je to zapravo demencija i kakve sve opasnosti vrebaju na sve strane. Zato ovde i pišemo, kako bismo drugima pomogli. A istina je i da svako od nas priča iz svoje perspektive. Kad je 'blesava' počela da se jada na tatu što neće da razume, javila se prvo 'bezuslovna' jer se setila svojih dosadnih tetaka. Svaka situacija je drugačija, znate i sami. Ne samo porodična, nego i stanje dementne osobe. Izvini, 'blizance', malo sam bila gruba u prethodnom postu, a da se šegačim na ove teme nešto mi ne ide... Ovde povremeno pišem i reagujem samo da bismo našli nekakav balans, putokaz kako dalje, ponavljam opšte principe koje treba primeniti u ophođenju s dementnima, onako kako sam ja to shvatila (doduše više u teoriji nego u praksi). Svaka čast svima koji se bore sami ili uz slabu podršku porodice. To je bolna tačka sigurno svima, živci se kidaju pored dementnih, ali to je upravo taj čvor iz kojeg se niko ne može ispetljati ako sam ne bude smiren.

Vazno je da se na kraju ipak razumemo i da smo ovde sa istim ciljem a to je razmena informacija i pomoc jedni drugima.Kako niko od nas nije lekar a i da jeste tesko da bi mogao svakome dati odgovarajuci savet.Nadam se da cemo svi mi naci meru koja nam je potrebna i iz svakog od ovih postova izvuci ono sto je u nasim situacijama najbolje za primenu.
 
Eh sa tatom sam još i uspela pomalo da se dogovorim,posklanjali smo lekove van njenog domašaja,malo je ljuta zbog toga ali znam da radim za njeno dobro.
I onda juče odem kod sestre i iznerviram se toliko da mi je došlo da je ili išamaram ili zgazim kao bubu. Naime,rekla mi je da neće više dolaziti nikako(nije ni ovako dolazila) jer je primetila da tetka (moja mama) ima neki ludački pogled(kako je ona to formulisala) i ona će imati noćne more od nje. Ja sa smirim objasnim joj sa čim se ja nosim svaki dan i da to nije "ludački" pogled nego jednostavno prazna je,jedva komunicira i kad pokuša teško joj ide,ali ne ona valjda zna šta je ludački pogled i njoj je dosta. Pa dal je moguće da su ljudi toliki idioti ili je to samo kod mene tako,znači najradije ne bih više iz kuće izašla samo da ih ne vidim više. Besna sam što apsolutno ne slušaju objašnjenje zašto je takva kakva je,kad pokušam da ih edukujem oni su pametniji i kažu mi da je luda.Bože me sačuvaj.
Da i rekla mi je da ne razume što je izvodimo napolje uopšte pošto me bruka na ulici kad maše svima i smeje se.
Besna sam kao ris.
 
Postovani,prvi put komentarisem,mada mi je ovaj forum olaksao i pomogao da neke stvari lakse razumem.Moja mama takodje boluje od demencije i smestena je u dom.Prosao je period prilagodjavanja,ponekad je sve ok a ponekad intenzivno trazi da ide kuci...uglavnom mi se obraca kao da sam ja joj majka i naziva sebe mojom cerkom...i onfa se nacisto zbunim jer u jednom momentu razgovara naizgled normalno i za tren se sve promeni.Ne stignem tako brzo da se prebacim
 
Eh sa tatom sam još i uspela pomalo da se dogovorim,posklanjali smo lekove van njenog domašaja,malo je ljuta zbog toga ali znam da radim za njeno dobro.
I onda juče odem kod sestre i iznerviram se toliko da mi je došlo da je ili išamaram ili zgazim kao bubu. Naime,rekla mi je da neće više dolaziti nikako(nije ni ovako dolazila) jer je primetila da tetka (moja mama) ima neki ludački pogled(kako je ona to formulisala) i ona će imati noćne more od nje. Ja sa smirim objasnim joj sa čim se ja nosim svaki dan i da to nije "ludački" pogled nego jednostavno prazna je,jedva komunicira i kad pokuša teško joj ide,ali ne ona valjda zna šta je ludački pogled i njoj je dosta. Pa dal je moguće da su ljudi toliki idioti ili je to samo kod mene tako,znači najradije ne bih više iz kuće izašla samo da ih ne vidim više. Besna sam što apsolutno ne slušaju objašnjenje zašto je takva kakva je,kad pokušam da ih edukujem oni su pametniji i kažu mi da je luda.Bože me sačuvaj.
Da i rekla mi je da ne razume što je izvodimo napolje uopšte pošto me bruka na ulici kad maše svima i smeje se.
Besna sam kao ris.

neka tvoje tetke sto dalje od vas.
Mogli ste bez nje i dosad, mozete vala bez nje i sad.
Ne slusaj nikog draga ne obracaj paznju sta govore, veruj mi bices mnogo mirnija.
Razumem tvoj bes.
To o cemu pricas svi se suocavamo sa takvim situacijama.
Kad se tata razbolelo postao je kao gubav,vecina ga obilazila u sirokom krugu.
Neki ljudi su nastavili i dalje da dolaze, ali jednostavno nisu mogli da razumeju sta se desava sa tatom.
nekako je ukorenjeno misljenje da stariji ljudi poblesave pod stare dane i sve to pripisuju kao nekoj starosti ne zeleci uopste da se vise udube u situaciju.
Lakse je izbegavati i ismejaviti dementu osobu nego pomoci nemu ili njegovoj porodici.
Zvucim malo ogorceno, dok ovo pisem ali to je sve deo nasih zivota koji imamo bolesnog roditelja.
naravno i dalje imam prijatelje koji su dolazili i dalje dolaze, razumeli su me najvise zato sto i sami imaju ili su imali slicnu situaciju u kuci.
Zato Blesava prihvati ljudi takvi kakvi su i okruzi se ljudima kojima je zaista stalo, oni ce biti pored tebe uvek.
 
Eh sa tatom sam još i uspela pomalo da se dogovorim,posklanjali smo lekove van njenog domašaja,malo je ljuta zbog toga ali znam da radim za njeno dobro.
I onda juče odem kod sestre i iznerviram se toliko da mi je došlo da je ili išamaram ili zgazim kao bubu. Naime,rekla mi je da neće više dolaziti nikako(nije ni ovako dolazila) jer je primetila da tetka (moja mama) ima neki ludački pogled(kako je ona to formulisala) i ona će imati noćne more od nje. Ja sa smirim objasnim joj sa čim se ja nosim svaki dan i da to nije "ludački" pogled nego jednostavno prazna je,jedva komunicira i kad pokuša teško joj ide,ali ne ona valjda zna šta je ludački pogled i njoj je dosta. Pa dal je moguće da su ljudi toliki idioti ili je to samo kod mene tako,znači najradije ne bih više iz kuće izašla samo da ih ne vidim više. Besna sam što apsolutno ne slušaju objašnjenje zašto je takva kakva je,kad pokušam da ih edukujem oni su pametniji i kažu mi da je luda.Bože me sačuvaj.
Da i rekla mi je da ne razume što je izvodimo napolje uopšte pošto me bruka na ulici kad maše svima i smeje se.
Besna sam kao ris.


Eto,tata te je ipak malo cuo o cemu pricas:DTo je dobro,nastavite sa komunikacijom i bice pozitivnih resenja.Korak,po korak...vazno je da imate viziju kako mami da pomognete zajedno.
Sto se sestre tice,nemoj da se ljutis ma koliko te njene reci bolele.Moja mama vec dve godine ima takav izraz lica koji opisujes kod svoje majke.Naravno,kad je doslo do ocigledne propasti mozdanih vijuga svi su pobegli glavom bez obzira.Pocev od rodbine,preko komsiluka i naravno njenih prijateljica.Vrlo brzo su svi zaboravili nas br.telefona i adresu a to su ljudi koje znamo godinama.Dakle,sta je zakljucak.Use i u svoje kljuse;)Nema ti druge draga.Pusti ljude neka sami biraju kako ce i sta ce.Mozda posle nekog vremena tvoja sestra ukapira o cemu si joj pricala.Za sada je pusti.Ako nece da dolazi i ne mora.Daj joj vremena,neki ljudi tesko shvataju a neki nikad i ne shvate.Pozovi sestru ponekad,tek da vidis da li zeli s tobom da kontaktira i ako joj smeta kako tvoja mama izgleda to nije razlog da prestane komunikaciju s tobom.Nemoj se ljutiti,budi razumna,sacekaj malo,daj joj priliku.Ako se vi kao sestre volite mamina bolest nece biti prepreka toj ljubavi.Nisu svi ljudi u stanju da skapiraju ono o cemo im mi govorimo.Nemoj da insistiras na ubedjivanju,polako...Treba i tebi vremena da se ukalupis a kamo li drugima.Naravno to nije opravdanje da neko bude grub i bezobrazan.Na kraju,krajeva ti biraj kome otvaras vrata i pokusaj da uskladis svoje osecaje sa ljudima koji ti znace.Ubrzo ces znati i sama ko je dobrodosao a ko ne,samo polako.

- - - - - - - - - -

Nazalost,toliko je nerazumevanja, cak i u zdravstvenim ustanovama.Bar je tako u provinciji, prosto kao da nemaju vremena za dementne.

Tako je i u Beogradu.Retki su primeri lekara koji hoce da se potrude.Uglavno su to standardni lekovi i saveti,vise uopsteni.Oni su ucili u knjigama da je to,tako i tako i da tu nema bas mnogo pomaka na bolje vec da sve ide nekim svojim nizbrdicama.Oni vec u startu otpisu pacijenta,samo retki se upuste u izazov da nesto pokusaju i budu uporni.Moja mamam je obolela sa 64godine a ima i mladjih.Tretirana je kao da ima 99 i da nece dugo...sta reci...
 
Zvala sam je x puta da dođe uglavnom se sve završi sa mrzi me,ne mogu sad,dođi ti i tako...Ne znam više mi pomaže komšiluk nego rođena rodbina i to me ubija.Nekad smo svi bili složni al kako se mama razbolela to se sve razbežalo,čast izuzetcima naravno koji dođu i pričaju sa njom.
ne znam počela sam da odustajem od takvih likova dosta mi je da se objašnjavam samo me glava zaboli posle.Držim ovo što imam a kome smeta nek me zaobiđu u širokom luku.
 
Meni je mnogo pomogao ovaj forum,vidim da nas ima mnogo sa istim problemom a i da je simptomatika na zalost manje,vise ista.I da, osoblje doma me je takodje veoma prijatno iznenadilo, upucuju me redovno i saradnja je zaista odlicna.A bila sam vise puta u prilici da budem kritikovana ranije od lekara za sve i svasta,uglavnom su zavrsavali svoje monologe sa - ona je dementna...ko ne daj Boze da je gubava.E sad, kakva su vasa iskustva, moja majka je ovih dana narocito konfuzna, a rekose mi da prolece cesto donosi dodatne tegobe?
 
Tuzno, srecom uvek se nadje neko ko moze iskreno da pomogne i olaksa situaciju.Kod mene se desavalo i da sam morala da insistiram na lecenju nekih drugih tegoba jer su umeli samo da konstatuju demenciju i cao...kao da je dementan spreman za otpis.
 
Zvala sam je x puta da dođe uglavnom se sve završi sa mrzi me,ne mogu sad,dođi ti i tako...Ne znam više mi pomaže komšiluk nego rođena rodbina i to me ubija.Nekad smo svi bili složni al kako se mama razbolela to se sve razbežalo,čast izuzetcima naravno koji dođu i pričaju sa njom.
ne znam počela sam da odustajem od takvih likova dosta mi je da se objašnjavam samo me glava zaboli posle.Držim ovo što imam a kome smeta nek me zaobiđu u širokom luku.

Tako i treba.Posecuj i primaj one ljude koji mogu da ti pruze iskrenu ljubav.To nesebicno uzvracaj.Ostali koji te uslovljavaju nisu pozeljni,osim ako se zajedno usaglasite da vase rodbinske ili prijateljske odnose ostvarujete na nekom drugom mestu(ne u prisustvu tvoje mame)a da se pri tom ti osecas dobro i prijatno.Ponekad mozes sa sestrom otici na kafu negde dalje od tvoje kuce i pricati o svojim problemima ili lepim danima uzajamno se razumejuci.Ako je to nemoguce onda se jednostavno pomiri s tim da neki ljudi i nisu pozeljni u tvojoj blizini jer svojim stavom unose nemir,tugu,razocarenje i neshvacenost u tvoj zivot.

- - - - - - - - - -

Tuzno, srecom uvek se nadje neko ko moze iskreno da pomogne i olaksa situaciju.Kod mene se desavalo i da sam morala da insistiram na lecenju nekih drugih tegoba jer su umeli samo da konstatuju demenciju i cao...kao da je dementan spreman za otpis.

To sam nekoliko puta primetila kod lekara koji su lecili moju mamu.U tim slucajevima sam bila uporna i sugerisala na ostale zdravstvene probleme.Nisam dozvoljavala da demencija i neki psihicki problemi budu dominantni u njihovim zakljucima.Borila sam se sa kardiolozima,pulmolozima,endokrinolozima...a sa psihijatrima jos i najlakse nalazila resenja.
 
Tako i treba.Posecuj i primaj one ljude koji mogu da ti pruze iskrenu ljubav.To nesebicno uzvracaj.Ostali koji te uslovljavaju nisu pozeljni,osim ako se zajedno usaglasite da vase rodbinske ili prijateljske odnose ostvarujete na nekom drugom mestu(ne u prisustvu tvoje mame)a da se pri tom ti osecas dobro i prijatno.Ponekad mozes sa sestrom otici na kafu negde dalje od tvoje kuce i pricati o svojim problemima ili lepim danima uzajamno se razumejuci.Ako je to nemoguce onda se jednostavno pomiri s tim da neki ljudi i nisu pozeljni u tvojoj blizini jer svojim stavom unose nemir,tugu,razocarenje i neshvacenost u tvoj zivot..

Ne znam razočarana sam strašno,zato sam i došla na forum jer bar znam da ima još neko ko se bori sa istim problemima kao i ja. Iskreno uvek mi bude malo lakše kad ovde izbacim neke stvari iz sebe i hvala vam na tome :hvala:
 
Za one koji bi da čuju nešto novo o Alchajmerovoj bolesti:

http://www.littlethings.com/scientists-link-alzheimers-disease-to-herpes-virus/

Like canker sores, cold sores are an extremely common occurrence for many Americans. And while they are quite the nuisance, this form of the herpes virus has certainly never been considered overly troublesome or life-threatening.

However, researchers from Cambridge, Edinburgh, Manchester, and Oxford Universities, as well as Imperial College, have just published claims in the Journal of Alzheimer’s Disease suggesting that the cold sore virus may be linked to dementia.

According to the Telegraph, Dr. James Picket of the Alzheimer’s Society said, “A large number of different microbes including viruses, bacteria, and fungi have been found in the brains of older people — but there do appear to be more of them in the brains of people who have died with Alzheimer’s disease.”
It might sound complicated, but certain types of harmful plaques can exist within the brain that prevent brain neurons from communicating properly. This plaque can lead to dementia symptoms, such as serious memory loss.

According to this recent study, the Telegraph writes, “It is suggested that it is a viral or bacterial infection which triggers the plaque build-up in the first place.”

This implies that the herpes virus associated with cold sores could be triggering the onset of Alzheimer’s.

Because as many as 2/3 of the world’s population may have some form of the herpes virus, it is extremely important for these scientists to continue their work to see if the link does, in fact, exist.
 
Pa, ako bi zaista demencija imala samo jedan uzrok, virusni ili neki drugi, onda će valjda jednog dana to biti izlečiva bolest ili - još bolje - preventivno vakcinisana, bilo kako sprečena da se razvija. Za sada smo tu gde jesmo. Postoji nada za sledeće generacije, ali ne i za naše već bolesne roditelje.
 
Eh sa tatom sam još i uspela pomalo da se dogovorim,posklanjali smo lekove van njenog domašaja,malo je ljuta zbog toga ali znam da radim za njeno dobro.
I onda juče odem kod sestre i iznerviram se toliko da mi je došlo da je ili išamaram ili zgazim kao bubu. Naime,rekla mi je da neće više dolaziti nikako(nije ni ovako dolazila) jer je primetila da tetka (moja mama) ima neki ludački pogled(kako je ona to formulisala) i ona će imati noćne more od nje. Ja sa smirim objasnim joj sa čim se ja nosim svaki dan i da to nije "ludački" pogled nego jednostavno prazna je,jedva komunicira i kad pokuša teško joj ide,ali ne ona valjda zna šta je ludački pogled i njoj je dosta. Pa dal je moguće da su ljudi toliki idioti ili je to samo kod mene tako,znači najradije ne bih više iz kuće izašla samo da ih ne vidim više. Besna sam što apsolutno ne slušaju objašnjenje zašto je takva kakva je,kad pokušam da ih edukujem oni su pametniji i kažu mi da je luda.Bože me sačuvaj.
Da i rekla mi je da ne razume što je izvodimo napolje uopšte pošto me bruka na ulici kad maše svima i smeje se.
Besna sam kao ris.

Razumem te potpuno. Besnela sam I ja, a besnim I sada povremeno, ali mnogo manje. Tvoji se plase da ti je mama luda, a moji su tvrdili da ja moju mamu pravim ludom a ona je zapravo normalna. Sta tebi znaci dolazak rodbine u toj celoj konfuznoj situaciji? Da li ti nesto pomazu dolaskom? I ja sam se kidala sto neki clanovi porodice nikada nisu obisli moju mamu u domu, uglavnom moja generacija. Kao zao im je da je vide tamo... ma muka mi je od tih licemera. Shvati da ti moras da pomognes mami I da treba da izbegavas sve konfliktne situacije, koje ce ti samo unositi vecu nervozu. I ceste posete mogu da zbunjuju tvoju mamu. Jos kada ne znaju da komuniciraju s njom ili unose nervozu...
 
Poslednja izmena:
Razumem te potpuno. Besnela sam I ja, a besnim I sada povremeno, ali mnogo manje. Tvoji se plase da ti je mama luda, a moji su tvrdili da ja moju mamu pravim ludom a ona je zapravo normalna. Sta tebi znaci dolazak rodbine u toj celoj konfuznoj situaciji? Da li ti nesto pomazu dolaskom? I ja sam se kidala sto neki clanovi porodice nikada nisu obisli moju mamu u domu, uglavnom moja generacija. Kao zao im je da je vide tamo... ma muka mi je od tih licemera. Shvati da ti moras da pomognes mami I da treba da izbegavas sve konfliktne situacije, koje ce ti samo unositi vecu nervozu. I ceste posete mogu da zbunjuju tvoju mamu.

Pa ne znači mi ništa u suštini...Samo sam razočarana što kad njima treba nešto znaju da mi se jadaju a sada svi okrenuli leđa...Ali neka polako se navikavam i iskreno lakše mi je ovako nego da se pravdam svima :)
 
Vodim dete danas prvi put da joj zubar popravi neki kvar i u toj svoj pripremi zazvoni mi telefon.
Mama je pala u domu dok su je kupali i verovatno slomila kuk...Otišla tamo, sa hitnom je odveli u bolnicu, čekali dugo, snimili je i konstatovali prelom. Mora ugradnja veštačkog kuka. Sala zauzeta do utorka, onda će je operisati. Ostala u bolnici. Ja se još sastavljam...
 
Pa, mama ne može biti dobro, ima bolove i može samo da leži. U sobi je sa 5 žena, sve izlomljene i nepokretne. Kao i svaka bolnica...Meni najstašnije što nemaju slobodnu salu do utorka jer nešto renoviraju. Hteo je dr da je sutra operiše ali kažu nema mesta.
A ja...oduvek imam sindrom plavuše. I kad su mi deca bivala povređena, i kad je bilo životno opasnih situacija, uvek sam reagovala baš kako treba...ali posle par sati me stigne sve, i plač i slabost, a često i nesvest. Za sad još nije. Moram ovo moje čedo da smestim na spavanje, imala je buran dan, dve popravke zuba (a ima 5 godina). Verovatno ću pući onda. Možda popijem nekog smajlija u međuvremenu.
 

Back
Top