Blesawa mala
Primećen član
- Poruka
- 785
Zdravo,
nadam se da ces ovde naci mnogo korisnih saveta i budi potpuno slobodna da pises o svemu sto te muci vezano za ovu bolest.Ovo je jedno od retkih mesta gde se svi prisutni jaaaako dobro razumeju.Razmenjujemo savete,iskustva,informacije o lekarima,bolestima,lekovima,zivotu sa dementnima i slicno.Osim ove bolesti ovde se moze nauciti i o propratnim oboljenjima koja svako od nasih bolesnika ima.Skoro da niko nije ovde samo zbog demencije,tu su i mnoge druge stvari i problemi.
Tvoja mama je mlada a eto,vec kao i moja koja se razbolela sa 64godine.Ustvari,tada je dobila dijagnozu a ko zna kada je sve pocelo.Kao sto vidim obzirom na lekove koje tvoja mama koristi bolest ima tendenciju ubrzanja.Nadajmo se da ce posle turbulentnog perioda da dodje do stagnacije.Tako je bilo sa mojom mamom.Od totalne konfuzije,opste dezorjentisanosti,agresije i mogu reci slobodno neke vrste ludila i teske depresije uz dobru terapiju se posle oko 6 meseci prilicno stanje poboljsalo.Kombinacija svega navedenog i ostalih tezih oblika oboljenja srca,pluca...doslo je do stagnacije.Sada je naravno i dalje pod mojim budnim okom i nadzorom lekara i medicinskih sestara(u kucnim uslovima),uglavnom spava,polupokretna je,svesna,dobro orjentisana,prihvata savete i tako...ponekad,dodje do ispada ali nisu tako opasni.Nadajmo se stagnaciji ako je moguce i u slucaju tvoje mame.Ako je odlazila od kuce i gubila se,odmah preduzimaj sve moguce mere predostroznosti i obezbedjenja.Sto se tice tate,verovatno neces mnogo moci da racunas na njega jer kao i vecina muskaraca,obicno su slabiji mentalno i emotivno od nas pa on nece da vidi i nece da prihvati problem sa svom odgovornoscu koju on nosi.Osloni se na sebe,na kvalitetne lakare koje moras sama da nadjes,na lekove,tvoje strpljnje i ljubav.Bice ti jako tesko,obzirom na situaciju u kojoj si ali znaj da nisi sama i da smo skoro svi ovde prisutni doziveli veeeelike,licne traume,depresije,borbe i iskustva.Srecno i dobrodosla uvek!![]()
Kod nje je za sada prisutno samo zaboravljanje,nemoć da se izrazi,i bes jer ne može uvek da nam kaže šta hoće.Ima migrene kao i ranije ima ih od detinjstva,nekad malo izmišlja pa se tata iznervira al ja ga smirim i kažem mu da to ide uz bolest i protiv toga ne možemo,traži pažnju.Depresivna je,uvek se boji kad nismo kući da nam se nešto desilo,u mom slučaju gde sam 9 sati,a ja sam na poslu i tako.Sakriva stvari po kući hemiske olovke,krpe za suđe,moj veš redovno,ali opet kad odu u šetnju nađem sve i ne kažem ništa mada nekad cela situacija frustrira jako.Samohrana sam majka,živim u kući sa njima i bratom,al 99% stvari je na meni ali borim se. Ne znam dal će imati još neke tegobe,čitala sam dosta o demenciji i strah me je koliko dugo će još biti sa nama.