Demencija

arabeska, moj ti je savet da nađeš privatno domaćicu ili majci družbenicu.Gerontodomaćice su jako skupe privatno. Mesečno izađe kao dom, a opet je sve na tebi.
Mi smo imali sreće da nađemo D. Ona nije kuvala, čistila, spremala, mada je umela sama da uradi ono što ja i ćera ne stignemo. I cveće je sređivala, dvorište jer ga i ona ima. Dosadno joj je bilo, a i psihički razbija sedenje sa dementnom osobom.
Neka obična žena bi ti možda najviše odgovarala.

Da,neka obicna ali savesna i odgovorna zena koja ume da povuce i potegne:think:Mora biti sposobna da barata oko mame ako joj nesto zatreba.Tipa...odvodjenje u toalet,licna higijena,izvodjenje u setnju,davanje terapije,neke manje vezbice i sve ostalo sto se dogovorite.Upravo to je najteze i naci.Nije svako za ulazak u kucu i povaravanje bolesnika na veci deo dana ili noci.
Mozda da probas bas neku od tih sestara iz DZ koja ti se ucini onako bolja od ostalih.Hoce one privatno i to da rade...sve za novac draga:zcepanje:pa cak i da budu ljubazne i savesne.Pitaj neku od njih da li se bavi privatnim poslom posle radnog vremena.Cene su verovatno naucnofantasticne ali...ako nemas mnogo izbora.Opet...ili da ti neko iz komsiluka preporuci neku kucnu pomocnicu koja bi manje radila kucne poslove ali ipak radila...a vise se posvetila mami kao osobi a ne kao pacijentu.
 
Znam da mi treba jos neko zbog kontrole oko lekova kad sam na poslu.Ova med.sestra sto dolazi ujutru moze da kontrolise posle doruka ali ponekad za rucak i veceru nemam koga da angazujem.Nemam rodbine u Beogradu,svi poumirase za par godina i to prilicno mladi...boze me sacuvaj...Komsiluk mi je metuzalemski pa vise ja njima pomazem nego sto mogu ocekivati od njih da priskoce.Ono malo prijtelja se razbezalo kad su culi mamine dijagnoze tako da sam joj za sada samo ja ostala.:(

Kod mene je to izgledalo ovako: Dodje geronto domacica oko 12h i napakuje u kutijice, na kojima je pisalo "jutro" "podne" vece", tablete. Majci sam naredila strogo da ne sme da dira kutije, dok je ja ne pozovem. Bez opbzira u kakvoj sam guzvi bila, pozovem i kazem "sada je vreme da uzmes kutijicu na kojoj pise "podne" i da popijes tablete iz nje, hajde uzmi, nemoj da prekidas telefonsku vezu, kazi mi koliko tableta imas u kutiji, aha dobro, hajde sada uzmi casu i popi, a ja cu cekati sa otvorenom telefonskom vezom. Dobro, popila si. Vrati kutijicu na policu i ne diraj vise tablete. Ni slucajno ne pipaj kutije sa lekovima! " I tako je to trajalo par meseci. Ond dodje do zabune u brojanju tableta, onda ona gundja sto mora bas u tom trenutku... onda je besna sto uopste pije sve te lekove... a ja ne znam gde mi je glava od brige i od posla i od obaveza i od muke... i pukosmo i mama i ja. Njeno stanje sve gore, a ja odoh u depresiju. I to depresiju zamaskiranu hiper aktivnoscu. Sad ti, Blizance, vidi kako mozes i koliko jos mozes tako. A imaj u vidu da je to i za tvoju mamu veliko opterecenje. Mada ona to nece priznati, ali sigurno da joj stvara konfuziju.
 
Mozda je povreda kicme uzrok ostalih njenih problema o kojima pises.Mozda bi se oni sredili kad kicma dodje na svoje.Prati te vezbe i terapije i budi oprezna.Ovi po Domovima zdravlja na fizikalnoj terapiji nisu uvek tako strucni kao sto mi mislimo.Vazno je naci uzrok bolova posle povrede i raditi na tome.Mozda je bolje da je odvedes u neku drugu ustanovu sa dobrom reputacijom i da je oni pogledaju posle takve povrede.U Domovima zdravlja se te terapije obavljaju rutinski i bez mnogo pomoci.Nekome pomognu a nekome ne,zato sto se rade uopsteno i po sablonu.Mozda njoj treba neko ko ce se baviti samo njenim problemom i uci u njega do kraja.Mozda bi tada i njeni psihicki problemi nestali.Razmisli,znam da to iziskuje vece finansije ali veruj...ako zelis nesto da postignes moras kopati i rukama i nogama u suprotnom...vrteces se u zacaranom krugu a ona ce dzabe odlaziti na terapije koje mozda i nemaju nikakav efekat.

Lepo si to blizance uplakovala, tako sam i ja sebe tesila... ali dajte da prvo neuropsihijatar kaze dijagnozu. Dobro, to oko daljinskih i telefona jeste zbrka i za mladje ljude. To i ne mora da znaci da je uzrok u demenciji. Ipak treba obaviti taj najvazniji pregled: neuropsihijatar i ako trreba magnetna ili CT.
 
draga arabeska, niko od nas koji pisemo nije lekar, posebno ne specijalista da bi mogao da ti kaze da li je tvoja majka dementa ili nije, ali koliko sam procitala tvoj post odlicno si krenula. nadam se samo da ces u d.zdravlja imati vise srece sa specijalistom od mene. pretpostavljam da ce joj dati gomilu uputa za snimanja (odradi to sve) a onda ako ti kaze "lekovi po potrebi" odmah trazi uput za neku kliniku. izgubila sam dosta vremena jer nisam odmah prepoznala bolest. sto se pomoci u kuci tice, sacekaj da se javi ljilja, koliko znam samo ona je od prisutnih imala zenu koja joj je pazila tatu.

polako spremam tatu za bolnicu i "tihujem". pokusavam na sve moguce nacine da ne primeti da imam problem sa tim, ali mi bas ne ide. danas prvi put nisam uspela da ga okupam. nekoliko dana urla od bolova u nogama. zvala sam prosle nedelje d.zdravlja rekose da mu dam panadol za bolove. da bude jos gore, pre neki dan me uFatila ona kisetina na pijaci i pametnica (bile mi tri masine vesa na susenju) potrcim kuci i tresnem koliko sam dugacka na sred pesackog prelaza. izlete zena iz kola da mi pomogne da pokupim voce i povrce, mojim kolima stignem do zgrade i.... i ? tresnem ispred ulaza ponovo. ovog puta na zadnjicu. usla sam u kucu blatnjava sa svih strana. kasnije se jesam smejala ali nije da nemam bolove u rukama (posekotinu na kolenu). ma, lazem, sve me bolE ! ramena otkidaju. nemam snage tatu da odvucem do kupatila. sutra cu mu prvo dati panadol (do sada nisam) pa cemo polako.

sve vas :zag:

Henriet, draga moja, molim te da maaaaalo zastanes i kazes sebi da moras i samu sebe da zastitis u celoj situaciji. Gresila sam i ja, gresim i sada, ali opet u poslednje vreme stanem, sednem na klupu na ulici, zapalim cigaretu, pogledam oko sebe, pogledam u nebo, oslusnem zvuk vetra, oslusnem miris trave i drveca, nasmesimse deci u prolazu... i vidim da za tih desetak minuta mog opustanja nije propao svet. Hajde, molim te, prikoci malo. Molim te i ljubim te:cmok2:
 
pricala sam sa agencijom, one nude nesto poput gerontodomacica. prosle godine su nas odbili u socijalnom za gerontodomacicu, pisala sam i zalbu na dve strane na koju nisam dobila odgovor. uzasno su bezobrazni i citiraju zakone i pravilnike potpuno proizvoljno, ali sta vredi, jedino da smo kukali po novinama, ali bi nam, s pravom, rekli da ima ugrozenijih od nas. sada su ukinuli puno toga, sveli na minimum, pa necu za sada trositi vreme i zivce na takve stvari. psiholoska pomoc bi zaista dobrodosla, kada sam mami zakazivala pregled kod psihijatra u DZ, sestra je pitala da li je to za mene i verovatno nije nista lose mislila. Pomislih posle, pa mogla bih i ja da trazim uput i malo se iskukam. Verovatno bi mi zabranili omiljenu igricu na kompu i kupovinu gluposti na rasprodajama, a to bih bas tesko podnela :)

Pocni da pricas sa svojim prijateljima, komsijama... o svom problemu. Mozda ce se neko setiti drage osobe, koja bi bila dobro drustvo za tvoju mamu. Ne mora to da bude za pocetak strucna osoba, jer tvoja mama jos nije u tom stadijumu, hvala Bogu. Ja sam angazovala geronto domacicu iz Centra za socijalno, prosla je neki kurs, bila je lenja i pomalo otkacena. Vise me je nervirala i opterecivala, nego sto je bila od pomoci. Zato mislim da mozes da nadjes i privatno zenu, koja ce mozda biti i bolje drustvo. Predstavi je svojoj mami kao strucnu osobu, to je moj predlog. Moja mama je od prvog do poslednjeg dana gledala sa rezervom. JEdino joj je prijalo to sto sam je predstavila kao medicisnku sestru, a za sve ostalo je smatrala da je smotana. U sustini i jeste smotana. Znala je samo da se smeje, pa bi tako nasmejala i moju mamu. I nije mnogo uzimala za ozbiljno probleme, pa je to opustalo moju mamu. U smislu: pogresila sam, hajde da se smejemo, nek ide zivot.A ta greska je bila i penjanje moje mame na stolicu. Geronto domacica bi se kidala od smeha kada mama sa sve detaljima prica o tome, a ja pozelenim. Dobro bi bilo da se veze za nekoga i da se neko navikne na nju, dok jos moze kolilko toliko da brine o sebi.
 
pricala sam sa agencijom, one nude nesto poput gerontodomacica. prosle godine su nas odbili u socijalnom za gerontodomacicu, pisala sam i zalbu na dve strane na koju nisam dobila odgovor. uzasno su bezobrazni i citiraju zakone i pravilnike potpuno proizvoljno, ali sta vredi, jedino da smo kukali po novinama, ali bi nam, s pravom, rekli da ima ugrozenijih od nas. sada su ukinuli puno toga, sveli na minimum, pa necu za sada trositi vreme i zivce na takve stvari. psiholoska pomoc bi zaista dobrodosla, kada sam mami zakazivala pregled kod psihijatra u DZ, sestra je pitala da li je to za mene i verovatno nije nista lose mislila. Pomislih posle, pa mogla bih i ja da trazim uput i malo se iskukam. Verovatno bi mi zabranili omiljenu igricu na kompu i kupovinu gluposti na rasprodajama, a to bih bas tesko podnela :)

Da znas, arabeska11, da ne bi bilo lose da popricas i u svoje ime. Toga nisam bila svesna dok nisam popricala nasamo sa maminim doktorom i pocela da placem. Ma, nisam plakala nego sam ridala. Sada imam svog doktora. Ne idem cesto, ali uzimam terapiju -antidepresiv i maaaaalo sam pomerila neke stvari u svojoj glavi. A to utice i na moj odnos sa mamom. A to opet mnogo pomaze i mojoj mami.
Nece ti doktor nista zabranjivati i naredjivati. Samo ce te navoditi da sama pocnes da razmisljas o sebi i pokusavs da iznalazis resenja.
 
drage moje, citam vas redovno I imam bezbroj komentara, ali razumecete me sto ne mogu da pisem. tata je juce dobio temperaturu (sinoc I jutros je bila oko i preko 39) skidamo je. jutros rano bio dr i konstatovao da "ima proces na plucima", prosle nedelje druga ekipa koju sam zvala zbog "kasljucanja" je rekla da su pluca cista. iskreno, sumnjam na kombinaciju urinarne infekcije i pluca. temperatura je samo jedared sisla ispod 38. i sada je ima. od ponedeljka ga ne kupam, zali se na bolove u nogama. probala sam da ga dignem nekoliko puta, bezuspesno. "curio" mi je kroz ruke. bolovi u nogama su takodje receni dr, ali na to se nije obazirao. jel treba da kazem da je na zadnjici dobio dekubitis, od koga se umalo nisam zanesvestila.... koza mu je do nedelje bila "bebeca". nigde tackice. ovo? nemam reci. najcrnje sto ne da da ga okrecem.... jedina "dobra" vest je da sam zvala kliniku i rekla da ima temperaturu, u stvari sam proveravala da li ce ipak biti primljen. sestra me je odusevila (volela bih da tako i ostane) rece mi stogim tonom: "ako ima zakazano, naravno da cemo ga primiti, pa mi smo bolnica koja leci i temperaturu!". aj` Boze pomozi, sto kazu ljudi.
svima :kiss:
 
drage moje, citam vas redovno I imam bezbroj komentara, ali razumecete me sto ne mogu da pisem. tata je juce dobio temperaturu (sinoc I jutros je bila oko i preko 39) skidamo je. jutros rano bio dr i konstatovao da "ima proces na plucima", prosle nedelje druga ekipa koju sam zvala zbog "kasljucanja" je rekla da su pluca cista. iskreno, sumnjam na kombinaciju urinarne infekcije i pluca. temperatura je samo jedared sisla ispod 38. i sada je ima. od ponedeljka ga ne kupam, zali se na bolove u nogama. probala sam da ga dignem nekoliko puta, bezuspesno. "curio" mi je kroz ruke. bolovi u nogama su takodje receni dr, ali na to se nije obazirao. jel treba da kazem da je na zadnjici dobio dekubitis, od koga se umalo nisam zanesvestila.... koza mu je do nedelje bila "bebeca". nigde tackice. ovo? nemam reci. najcrnje sto ne da da ga okrecem.... jedina "dobra" vest je da sam zvala kliniku i rekla da ima temperaturu, u stvari sam proveravala da li ce ipak biti primljen. sestra me je odusevila (volela bih da tako i ostane) rece mi stogim tonom: "ako ima zakazano, naravno da cemo ga primiti, pa mi smo bolnica koja leci i temperaturu!". aj` Boze pomozi, sto kazu ljudi.
svima :kiss:

Mozda je temperatura od urinarne infekcije i to neces moci da sprecis sve dok ne pocne da pije antibiotike.Proces na plucima je takodje moguc mada se kosi sa prvim pregledom lekara od prosle nedelje.Svakako ce bolje znati u bolnici kad mu urade kompletne analize.Jeste li vadili krv,ono sa sedimentacijom?Bilo bi dobro krenuti od toga da se vidi ima li upalnih procesa a sigurno da ima.Nije zgoreg preskociti par dana kupanja.Mozda se i prehladio bez obzira na spoljnu temperaturu.Mojoj mami je uvek hladno posle kupatila i na 35c.
Povedi racuna o sebi!!!!:heart:
 
Pocni da pricas sa svojim prijateljima, komsijama... o svom problemu. Mozda ce se neko setiti drage osobe, koja bi bila dobro drustvo za tvoju mamu. Ne mora to da bude za pocetak strucna osoba, jer tvoja mama jos nije u tom stadijumu, hvala Bogu. Ja sam angazovala geronto domacicu iz Centra za socijalno, prosla je neki kurs, bila je lenja i pomalo otkacena. Vise me je nervirala i opterecivala, nego sto je bila od pomoci. Zato mislim da mozes da nadjes i privatno zenu, koja ce mozda biti i bolje drustvo. Predstavi je svojoj mami kao strucnu osobu, to je moj predlog. Moja mama je od prvog do poslednjeg dana gledala sa rezervom. JEdino joj je prijalo to sto sam je predstavila kao medicisnku sestru, a za sve ostalo je smatrala da je smotana. U sustini i jeste smotana. Znala je samo da se smeje, pa bi tako nasmejala i moju mamu. I nije mnogo uzimala za ozbiljno probleme, pa je to opustalo moju mamu. U smislu: pogresila sam, hajde da se smejemo, nek ide zivot.A ta greska je bila i penjanje moje mame na stolicu. Geronto domacica bi se kidala od smeha kada mama sa sve detaljima prica o tome, a ja pozelenim. Dobro bi bilo da se veze za nekoga i da se neko navikne na nju, dok jos moze kolilko toliko da brine o sebi.

Geronto domacice obicno rade volonterski pa nisi u mogucnosti da biras koja ce ti dolaziti.Nekad je i tesko ocekivati od njih ono sto nama treba u potpunosti jer su one obicno dobrodusne ali nisam sigurna koliko su strucne.Necu poricati verovatno ima i njih dobro obucenih i spretnih samo su u manjini.Obzirom da one uglavnom nemaju prihode ili su vrlo mali opet ti ostaje opcija da ih doplacujes kako bi obavljale neke poslove koji su ti neophodni.Sve one vole da se pomalo dopinguju novcem i sitrnim pokloncicima.Moras se dovijati na sve nacine.Meni ove med.sestre sto dolaze iz Centra su sasvim ok,ali i ja pribegavam sitnicama da ih privolim za jos poneku uslugu.To mu dodje kao normalno.Pokusavam da ih tretiram kao prijatelje,uvek ponudim kafu,sok ili kolace kada sam kod kuce.Ako se mimoilazimo onda obicno ostavim na stolu neku sitnicu kao poklon.Nekako mi je to ljudski na ovu nemastinu.One ionako rada ok...ali ja volim i da im se malo dodovorim jer na kraju krajeva one meni i mojoj mami ipak trebaju.
 
"baš sam se radovao što ćeš doći......hoću da spavam kod tebe kući....biću dobar....
"ali ja moram da radim....
"moraš? i sutra?...

ma tuga... :(

ali na takve opaske ne treba se raspilaviti... ja sam i grublje reagovala kad bi moja majka pomenula da ide "kući" - i uglavnom je delovalo kao sedativ, zaboravljala je iste sekunde...
(inače, često sam je sanjala kako mi iznenada dolazi na vrata i ne znam kako da je vratim u dom, kao nemam prevoz, nemam telefon... i ti su košmari do pre godinu-dve bili čak relativno realni, koliko god da je ona bila uvek pod budnom pažnjom u domu, ali imam ih i sad povremeno - iako ona sad to fizički nikako ne može...)
 
I moja majka je upocetku pominjala da ide kuci, ali sestre u domu imaju iskustva pa bi rekle da joj ne radi centralno grejanje i da mora da saceka da se popravi. Ona bi to prihvatila, pa zaboravila i tako je to prolazilo nekako bez trauma. Posle sam ja kad bi ona opet pominjala kucu uvek nesto izmisljala, pukla vodovodna cev, majstori ili opet grejanje. Tuzno je kako god da se reaguje.
 
I moja majka je upocetku pominjala da ide kuci, ali sestre u domu imaju iskustva pa bi rekle da joj ne radi centralno grejanje i da mora da saceka da se popravi. Ona bi to prihvatila, pa zaboravila i tako je to prolazilo nekako bez trauma. Posle sam ja kad bi ona opet pominjala kucu uvek nesto izmisljala, pukla vodovodna cev, majstori ili opet grejanje. Tuzno je kako god da se reaguje.

A mojoj majci je stvarno sve bilo pokvareno u stanu, ma i curelo kod komšinice od korozirane kade (dovodila sam majstore, kad su krenuli da mi nabrajaju šta sve treba promeniti - uhvatila sam se za glavu)... baš je bio pakao, zato sam i žurila da je što pre negde smestim, tražila čak i stan da iznajmim, raspitivala se za družbenice, ali kad sam videla koliko je bolest odmakla - rekoh "ideš u banju"... I posle - ako bih joj rekla da ne može kući zato što je nešto pokvareno - ona bi odmah optimistično: pa dobro, popravićemo! Zato sam ja morala malo oštrije da pričam, čak odvratno "filozofski": šta ćeš tamo, tamo nema ništa... ili --- kući?! eee, i ja bih, ali to nema nigde! --- ali, naravno, to je sve stvar konkretne situacije, ona je zaista godinama čamila sama u svom stančiću, nisam imala uvid šta radi i koliko su je napustili prijatelji koji su joj ceo život pomagali i popravljali stvari po kući...

Posle onih negativnih opaski, obavezno sam dodavala: "ma super ti je ovde, vidi kako imaš dobru fotelju, nikad nisi imala takvu" itd.
 
Poslednja izmena:
drage moje, citam vas redovno I imam bezbroj komentara, ali razumecete me sto ne mogu da pisem. tata je juce dobio temperaturu (sinoc I jutros je bila oko i preko 39) skidamo je. jutros rano bio dr i konstatovao da "ima proces na plucima", prosle nedelje druga ekipa koju sam zvala zbog "kasljucanja" je rekla da su pluca cista. iskreno, sumnjam na kombinaciju urinarne infekcije i pluca. temperatura je samo jedared sisla ispod 38. i sada je ima. od ponedeljka ga ne kupam, zali se na bolove u nogama. probala sam da ga dignem nekoliko puta, bezuspesno. "curio" mi je kroz ruke. bolovi u nogama su takodje receni dr, ali na to se nije obazirao. jel treba da kazem da je na zadnjici dobio dekubitis, od koga se umalo nisam zanesvestila.... koza mu je do nedelje bila "bebeca". nigde tackice. ovo? nemam reci. najcrnje sto ne da da ga okrecem.... jedina "dobra" vest je da sam zvala kliniku i rekla da ima temperaturu, u stvari sam proveravala da li ce ipak biti primljen. sestra me je odusevila (volela bih da tako i ostane) rece mi stogim tonom: "ako ima zakazano, naravno da cemo ga primiti, pa mi smo bolnica koja leci i temperaturu!". aj` Boze pomozi, sto kazu ljudi.
svima :kiss:

o bože......uuuuuuuuf.......fataj jedno :heart: .......i par komada tooooooplog zagrljaja :zag::zag::zag:
 
ma tuga... :(

ali na takve opaske ne treba se raspilaviti... ja sam i grublje reagovala kad bi moja majka pomenula da ide "kući" - i uglavnom je delovalo kao sedativ, zaboravljala je iste sekunde...
(inače, često sam je sanjala kako mi iznenada dolazi na vrata i ne znam kako da je vratim u dom, kao nemam prevoz, nemam telefon... i ti su košmari do pre godinu-dve bili čak relativno realni, koliko god da je ona bila uvek pod budnom pažnjom u domu, ali imam ih i sad povremeno - iako ona sad to fizički nikako ne može...)

ma ne štrcam se ja previše jer nisam emotivno vezana za njega kao što bi trebalo...ipak me dotakne sve to....cela ta slika deteta u telu starca kao u ogromnom krevecu, igra se sa ćebetom, svađa sa jastukom, jer su mu podigli ogradicu kreveta....tužno i potresno i jako opterećujuće.
Na svu sreću oni u domu znaju sa njim. Momentalno je u fazi kad je bio dete, zato je tako hiper aktivan (ja tako mislim, mada ne mora da znači) jer je kao dete bio neviđeni antrz :lol: Pola detinjstva je proveo kod pobratima u kući, na spavanju i jedenju, jer nije od slinih marifetluka nije smeo da se vrati kući kod majke da ne ubije boga u njemu :zcepanje:

Usput, kod mog tate nije ništa bilo pokvareno, osim što je on kvario mobilni i daljinski.....milion puta su sin i muž objašnjavali, ma ne vredi.
 
Poslednja izmena:
ma tuga... :(

ali na takve opaske ne treba se raspilaviti... ja sam i grublje reagovala kad bi moja majka pomenula da ide "kući" - i uglavnom je delovalo kao sedativ, zaboravljala je iste sekunde...
(inače, često sam je sanjala kako mi iznenada dolazi na vrata i ne znam kako da je vratim u dom, kao nemam prevoz, nemam telefon... i ti su košmari do pre godinu-dve bili čak relativno realni, koliko god da je ona bila uvek pod budnom pažnjom u domu, ali imam ih i sad povremeno - iako ona sad to fizički nikako ne može...)

Moja mama to bas cesto pominje. Zali sto nema sporet da moze da skuva sebi sta hoce, a zapravo ne ume ni da ga ukljuci, niti ima predstavi koliko se sta kuva. Brine sto treba nabaviti ogrev za grejanje, ko zna da li ce joj ovi obezbediti "a pocela je zima". :think:Jutros u 7h nije se javljala na telefon, nakon par poziva ipak se javi. Pitam je zar ne cuje telefon, a ona kaze da ceka coveka da joj dotera kupus, pa je mislila da on zvoni na vratima. :dash: Objasnim joj da je avgust i da se jos ne stavlja kupus, da cemo to uraditi zajedno kada ja dodjem (ma, ja i ne znam kako bih to uradila i zasto, kupujem kupus u prodavnici). Bila je sumnjicava. To oko zvona mislim da je poremetilo sto je rodbina par dana besomucno zvala na fiksni telefon-otkrili su da im je to jeftinije pa su upraznjavali po 2-3 puta dnevno pa puta cetiri tetke i ujak i ostali..., pa sad kada zvoni ona ne zna gde treba da se javi. SInoc sam joj spomenula da kuvam kupus, valjda je i to asociralo... ma ko ce ga znati. Toliko sam vise napeta pre nego sto cu da je pozovem, narocito uvece, da se osecam skroz iscrpljeno uvece i od tih razgovora i od svega. Najvise meni pominje odlazak kuci, ostalima retko. I cini mi se da je ranijih godina bar leti bila stabilnija. Da li je ovo leto toliko varljivo da utice i na njeno stanje ili se komplikuje njena bolest... ne znam vise.
 
drage moje, citam vas redovno I imam bezbroj komentara, ali razumecete me sto ne mogu da pisem. tata je juce dobio temperaturu (sinoc I jutros je bila oko i preko 39) skidamo je. jutros rano bio dr i konstatovao da "ima proces na plucima", prosle nedelje druga ekipa koju sam zvala zbog "kasljucanja" je rekla da su pluca cista. iskreno, sumnjam na kombinaciju urinarne infekcije i pluca. temperatura je samo jedared sisla ispod 38. i sada je ima. od ponedeljka ga ne kupam, zali se na bolove u nogama. probala sam da ga dignem nekoliko puta, bezuspesno. "curio" mi je kroz ruke. bolovi u nogama su takodje receni dr, ali na to se nije obazirao. jel treba da kazem da je na zadnjici dobio dekubitis, od koga se umalo nisam zanesvestila.... koza mu je do nedelje bila "bebeca". nigde tackice. ovo? nemam reci. najcrnje sto ne da da ga okrecem.... jedina "dobra" vest je da sam zvala kliniku i rekla da ima temperaturu, u stvari sam proveravala da li ce ipak biti primljen. sestra me je odusevila (volela bih da tako i ostane) rece mi stogim tonom: "ako ima zakazano, naravno da cemo ga primiti, pa mi smo bolnica koja leci i temperaturu!". aj` Boze pomozi, sto kazu ljudi.
svima :kiss:

Joooj, moja Henriet, tako mi je zao sto si toliko opterecena i fizicki i psihicki. Bila sam u toj situaciji (sa tatom i svekrvom) i znam koliko je to tesko. Pokusaj da ga privolis da bar jednom-dva puta dnevno istrljas mesta na kojima telo dodiruje krevet. Posteljina mora da bude dovoljno zategnuta, ne sme biti nabora na kojima lezi. Ako su antidekubit kreme skupe, od masti najbolja je nevenova kao zamena. Ali ti je tu najbitnije da uzmes gazu ili nesto slicno i kod svakog presvlacenja dobro izmasiras mesta sklona dekubitusu. Dobro bi bilo i da na svaka 2-3 sata bar malo pomeri polozaj (neki jastuk iza ledja, pa na bok, podupri ga da se oseca stabilno, ja sam vadila one jastuke sa troseda i podmetala ili iz fotelje ). Postoje i flasteri koji se stavljaju na ranicu (proveri u apoteci ili zamoli u ambulanti-bolnici da ti daju, mozda i ekipa patronaze moze da ti pomogne u nabavci, meni su davali lekari iz ekipe hitne pomoci flastere za dekubit). Povuci ga na bok (uhvati ga za ruku i nogu ili sa sve carsavom, pa podvuci pod ledja veliki tvrd jastuk, onda ga pusti da se nasloni ledjima ostavsi na boku). Znam da ce se verovatno buniti i kukati, ali ga smiri nekako da ostane u tom polozaju malo. Ima i prostirki za krevet u apoteci, samo ne znam koliko kostaju. Prodavali su ih u pakovanju od 10 kom. Mislim na tebe stalno, kao i na ostale:heart:
 
danas se vracam prevozom kuci (dosao transport po tatu) i razmisljam da li da pisem, ili da ostavim za kasnije. ipak, odlucih da napisem "ponesto", jer ovde "stanuju" moji nevidljivi prijatelji, koje mnogo volim i bez kojih .....
dakleM, tata je u bolnici - necu za sada, spominjati kojoj, ali napisacu da nisam mogla da verujem da tako nesto postoji kod nas. samo da napisem da je ovo poslednji put da ne objavljujem opstinu na kojoj stanujem, ali kada budem krenula na d.zdravlja u kojem se lecimo, mislim da mnogima nece biti dobro. na stranu sto sam jutros na svu muku morala po novi uput za transport, jer su malo pogresili. vodjena ranijim iskustvima ponela sam u bolnicu sve osim kreveta (i isto tako sve vratila kuci) osim naravno krema, pelena.... tata je brzovozno odveden na odeljenje i to prvo zahvaljujuci predivnim momcima iz transporta, koji su ga odneli do sobe. kada je onako "krsan" unet u trenutku su se oko njega stvorili beli mantili. mnogo belih mantila. nisam znala ni kome ni sta odgovaram od iznenadjenja. secam se da je jedna doktorka ponavljala: "ovo je skandal, na sta lici covek!". druga, je toplim glasom i pogledom (koji nikada necu zaboraviti) konstatovala da je tata skroz dehidrirao, a zatim spomenula sve moguce analize i infuziju i sve je bilo gotovo za manje od sat vremena. tati su doneli i dusek protiv dekubita. "intervju" kod dr je potrajao skoro sat vremena i sada se na njemu necu zadrzavati, jer prognoze nisu najbolje, a ima i stvari koje za sada ne zelim da iznosim, osim da mi nije verovala da je tatin dekubit od ponedeljka (u nedelju sam ga poslednji put okupala, pisala sam na temi) posle toga vise nije mogao na noge i da mi se negde cini da mi zamera sto nisam vise preduzela... dr toplog pogleda je vise puta spominjana na ovoj temi, uspelo mi je da je pitam, da li nekako (ako tata "pretekne") mogu da dodjem kod nje sa njim na pregled, na sta me je pogledala i rekla: "on je sada ovde i mi cemo ga ispitati". tek sam posle te recenice odahnula. rado cu vam na pp napisati detalje, ali ovde za sada ne. razlozi su vise nego jasni.... da, da dodam i to da su tati osim redovne terapije dodali jos brdo raznih lekova i da je prvi put od temperature koja je pocela u ponedeljak pomalo "razgovarao" sa nama! posle jedne jedine boce infuzije, koju u spomenutom d.zdravlja nisu imali uslova da daju!!! ne zelim da "trosim" energiju na njih, u ovom momentu, ali njihova nebriga je dovela mnoge stvari na ovaj nivo.
napisacu jos i ovo - pa cu probati da se malo odmorim, jer nocas je bila jedna jako teska noc.... ostaje mi samo da mislim pozitivno i da se nadam da cu sutra kada budem nosila sitnice koje su mi rekli, da tatu zateknem u boljem stanju. volim vas - poljubac svima, drage moje :heart:
 
danas se vracam prevozom kuci (dosao transport po tatu) i razmisljam da li da pisem, ili da ostavim za kasnije. ipak, odlucih da napisem "ponesto", jer ovde "stanuju" moji nevidljivi prijatelji, koje mnogo volim i bez kojih .....
dakleM, tata je u bolnici - necu za sada, spominjati kojoj, ali napisacu da nisam mogla da verujem da tako nesto postoji kod nas. samo da napisem da je ovo poslednji put da ne objavljujem opstinu na kojoj stanujem, ali kada budem krenula na d.zdravlja u kojem se lecimo, mislim da mnogima nece biti dobro. na stranu sto sam jutros na svu muku morala po novi uput za transport, jer su malo pogresili. vodjena ranijim iskustvima ponela sam u bolnicu sve osim kreveta (i isto tako sve vratila kuci) osim naravno krema, pelena.... tata je brzovozno odveden na odeljenje i to prvo zahvaljujuci predivnim momcima iz transporta, koji su ga odneli do sobe. kada je onako "krsan" unet u trenutku su se oko njega stvorili beli mantili. mnogo belih mantila. nisam znala ni kome ni sta odgovaram od iznenadjenja. secam se da je jedna doktorka ponavljala: "ovo je skandal, na sta lici covek!". druga, je toplim glasom i pogledom (koji nikada necu zaboraviti) konstatovala da je tata skroz dehidrirao, a zatim spomenula sve moguce analize i infuziju i sve je bilo gotovo za manje od sat vremena. tati su doneli i dusek protiv dekubita. "intervju" kod dr je potrajao skoro sat vremena i sada se na njemu necu zadrzavati, jer prognoze nisu najbolje, a ima i stvari koje za sada ne zelim da iznosim, osim da mi nije verovala da je tatin dekubit od ponedeljka (u nedelju sam ga poslednji put okupala, pisala sam na temi) posle toga vise nije mogao na noge i da mi se negde cini da mi zamera sto nisam vise preduzela... dr toplog pogleda je vise puta spominjana na ovoj temi, uspelo mi je da je pitam, da li nekako (ako tata "pretekne") mogu da dodjem kod nje sa njim na pregled, na sta me je pogledala i rekla: "on je sada ovde i mi cemo ga ispitati". tek sam posle te recenice odahnula. rado cu vam na pp napisati detalje, ali ovde za sada ne. razlozi su vise nego jasni.... da, da dodam i to da su tati osim redovne terapije dodali jos brdo raznih lekova i da je prvi put od temperature koja je pocela u ponedeljak pomalo "razgovarao" sa nama! posle jedne jedine boce infuzije, koju u spomenutom d.zdravlja nisu imali uslova da daju!!! ne zelim da "trosim" energiju na njih, u ovom momentu, ali njihova nebriga je dovela mnoge stvari na ovaj nivo.
napisacu jos i ovo - pa cu probati da se malo odmorim, jer nocas je bila jedna jako teska noc.... ostaje mi samo da mislim pozitivno i da se nadam da cu sutra kada budem nosila sitnice koje su mi rekli, da tatu zateknem u boljem stanju. volim vas - poljubac svima, drage moje :heart:

Bravo Henri!!!!
Nemoj se ni opterecivati da pises sve u detalje.Dovoljno je i ovo sto si rekla da shvatimo sta se desava.Na stranu to sto se svi mi prisutni ovde postujemo i cenimo,sasvim si dovoljno bila iskrena i hrabra da sve do sada pises.Sta je bilo,bilo je...O Domovima zdravlja se mogu pisati eseji u tri toma i vise izdanja i ti i tata od toga necete imati nista osim tvog dodatnog nerviranaj koji ti u ovom momentu nije potreban.Sta god da su ti zamerili o nezi tate je vise nego glupo jer mi i ti znamo da si radila kako si najbolje znala.Strucna pomoc je zakazivala kao po obicaju i ti tu nisi mnogo mogla da uradis.Mozda je trebalo da budes drcnija ali nije svakome to u prirodi.Dakle...vazno je da je tata na sigurnom i verujem da ce osoblje dati sve od sebe da mu pomogne samim tim sto su vas tako primili.Veruj,jos uvek posotoje ljudi koji rade svoj posao kako treba.
Verujem da ces ga vec sutra zateci u boljem stanju jer ce mu dati infuziju i ostale lekove.Sad ce imati ono sto mu je najneophodnije a sto ti nisi u kucnim uslovima mogla da mu priustis.Steta je mozda sto nije ranije smesten u bolnicu...Kako god.
Probaj da se odmoris,naspavas,uzmi nesto za smirenje pa od sutra u nove pobede!!!Bice bolje....koliko je moguce u njegovim godinama i stanju.
Pozdrav i sada se ipak malo postaraj o sebi!
 
Henri, potpisujem sve ovo što ti je prethodno Blizance napisala, ali neću da prepisujem, jer stvarno nemam toliko iskustva s tim stvarima. Znam samo da ja lično ne bih mogla da odradim ni deseti deo svega što si ti, tako da te molim da ne dozvoliš sebi da te tamo neke mlade neiskusne doktorke optužuju za nesavesnu negu. Ali baš zato mislim da je dobro što je tvoj tata u poslednjem trenutku smešten u bolnicu, jer je stanje izgleda zaista kritično. Inače, dekubitis se zaista može stvoriti za samo tri dana, dehidracija pod temperaturom - za samo jedan dan... a to valjda znaju sve iskusnije žene, to se dešava i bez dugotrajnog ležanja. Sada je najbitnije da mu saniraju te upale, jer je to najopasnije.

Sve ostalo spada u demenciju, a to je nezaustavljivo. Lagala bih ako kažem "biće bolje" (jer sa ovom bolešću to prosto ne može), samo ti držim palčeve da budeš hrabra i smirena u svemu što sledi.
 
Poslednja izmena:
Henri, uradila si najbolje sto si mogla i vise od toga. Boravak tvog oca u bolnici iskoristi da malo predahnes kako bi mogla da mu pomognes u onome sto vas ceka, u bolnici, kod kuce, gde god. Koliko sam upoznala zdravstene ustanove, zaista ima i onih u kojima ne mora da se ima veza ili da se podmicuje osoblje, mozda su cak u vecini. Problem je u tome sto ne mozemo uvek da biramo gde cemo otici i izbeci one koji su samo za prezir i izbegavanje.
 
u trenutku su se oko njega stvorili beli mantili. mnogo belih mantila. nisam znala ni kome ni sta odgovaram od iznenadjenja. secam se da je jedna doktorka ponavljala: "ovo je skandal, na sta lici covek!". druga, je toplim glasom i pogledom (koji nikada necu zaboraviti) konstatovala da je tata skroz dehidrirao, a zatim spomenula sve moguce analize i infuziju i sve je bilo gotovo za manje od sat vremena.

aaa, tek sad kapiram: to mora da su bili diplomci na praksi ili tako nešto... neka, super, makar će ga pratiti pomno, a i nešto naučiti ;)

a ova fina s toplim glasom - koja je rezimirala problem - sigurno je njihova profesorka ili mentor...
 
Poslednja izmena:
danas se vracam prevozom kuci (dosao transport po tatu) i razmisljam da li da pisem, ili da ostavim za kasnije. ipak, odlucih da napisem "ponesto", jer ovde "stanuju" moji nevidljivi prijatelji, koje mnogo volim i bez kojih .....
dakleM, tata je u bolnici - necu za sada, spominjati kojoj, ali napisacu da nisam mogla da verujem da tako nesto postoji kod nas. samo da napisem da je ovo poslednji put da ne objavljujem opstinu na kojoj stanujem, ali kada budem krenula na d.zdravlja u kojem se lecimo, mislim da mnogima nece biti dobro. na stranu sto sam jutros na svu muku morala po novi uput za transport, jer su malo pogresili. vodjena ranijim iskustvima ponela sam u bolnicu sve osim kreveta (i isto tako sve vratila kuci) osim naravno krema, pelena.... tata je brzovozno odveden na odeljenje i to prvo zahvaljujuci predivnim momcima iz transporta, koji su ga odneli do sobe. kada je onako "krsan" unet u trenutku su se oko njega stvorili beli mantili. mnogo belih mantila. nisam znala ni kome ni sta odgovaram od iznenadjenja. secam se da je jedna doktorka ponavljala: "ovo je skandal, na sta lici covek!". druga, je toplim glasom i pogledom (koji nikada necu zaboraviti) konstatovala da je tata skroz dehidrirao, a zatim spomenula sve moguce analize i infuziju i sve je bilo gotovo za manje od sat vremena. tati su doneli i dusek protiv dekubita. "intervju" kod dr je potrajao skoro sat vremena i sada se na njemu necu zadrzavati, jer prognoze nisu najbolje, a ima i stvari koje za sada ne zelim da iznosim, osim da mi nije verovala da je tatin dekubit od ponedeljka (u nedelju sam ga poslednji put okupala, pisala sam na temi) posle toga vise nije mogao na noge i da mi se negde cini da mi zamera sto nisam vise preduzela... dr toplog pogleda je vise puta spominjana na ovoj temi, uspelo mi je da je pitam, da li nekako (ako tata "pretekne") mogu da dodjem kod nje sa njim na pregled, na sta me je pogledala i rekla: "on je sada ovde i mi cemo ga ispitati". tek sam posle te recenice odahnula. rado cu vam na pp napisati detalje, ali ovde za sada ne. razlozi su vise nego jasni.... da, da dodam i to da su tati osim redovne terapije dodali jos brdo raznih lekova i da je prvi put od temperature koja je pocela u ponedeljak pomalo "razgovarao" sa nama! posle jedne jedine boce infuzije, koju u spomenutom d.zdravlja nisu imali uslova da daju!!! ne zelim da "trosim" energiju na njih, u ovom momentu, ali njihova nebriga je dovela mnoge stvari na ovaj nivo.
napisacu jos i ovo - pa cu probati da se malo odmorim, jer nocas je bila jedna jako teska noc.... ostaje mi samo da mislim pozitivno i da se nadam da cu sutra kada budem nosila sitnice koje su mi rekli, da tatu zateknem u boljem stanju. volim vas - poljubac svima, drage moje :heart:

Draga moja Henriet, ucinila si sve sto si mogla. Mogu da pretpostavim koliko ti je bilo tesko da bez icije pomoce sve obavljas, jer znam da je tesko i kada imas bar nekoga da ti nesto pridrzi ili doda. Nemoj se obazirati na komentare, jer medju doktorima ima dobrih ljudi, ali i frustriranih, nevaspitanih, neodmerenih, koji nisu na visini zadatka, uplasenih... drcnih... umisljenih... Gledaj da se dobro odmoris i naspavas:cmok2:
 
drage moje devojke, sto na temi sto na pp - mnogo ste mi pomogle savetima, prisutnoscu :kiss:
odmorila sam se nocas (pola bensedina je bilo dovoljno, verovatno je organizam uradio ostalo) zvala sam kliniku - tata "mrda" :heart: spremamo se u vizitE. uh... kakav dan - idemo dalje (sto rece ljilja, kad nemamo gde drugo)
:zag:
 

Back
Top