Ne znam zasto meni svaki vikend mora da presedne. U subotu ujutru 6,30 h pozovem mamu i kao i svakog dana pozelim joj dobro jutro. Onda je pozovem u 8h da cujem da li se pripremila za dorucak - desavalo se par puta da nastave da spavaju posle prvog poziva, a posto im jelo sada donose u sobe potpuno se pogube u frci i ostanu gladne. Onda je pozovem oko 10h, pre nego sto sam posla kod prijateljice, da je upozorim da je jako vruce napolju i da ne otvara terasu posto imaju klima uredjaj u hodniku. Kad me napade

I da me sram bude sto sam otisla a nisam se javila i sto ne brinem o njoj i sto sam brzobrazna i sto se ona stalno sekira zbog mene i da ce da ode da kupi tablete i da sve popije jer joj je dosta svega... Sokirala sam se. Vozimo se kod prijateljice, moj muz me smiruje da je to deo njene bolesti, a ja ludim sto ne mogu da se opustim niti jedan dan. Uplasim se da ce stvarno krenuti da trazi te tablete kojima je pretila i ne mogu opusteno da sedim. Zovem je ponovo a ona opet: Sta je sad opet? Sta hoces? Sedim. Bas me briga za rucak. Mnogo ti brines za mene, samo skitas po ceo dan, nemam pojma gde si i sta radis. Jutros si zbrisala a nisi se ni javila. I tako. Vratili smo se brzo iz posete prijateljima. Sedim i suze mi teku same, ne mogu da ih zaustavim. Znam da treba da se obuzdam i da prestanem da palcem i da se nerviram... ali ne mogu. To je jace od mene. Zeludac poce da me kida. Legnem malo da me prodju bolovi. Pozovem opet mamu, a ona i dalje ljuta. Prihvatila je da spremi posudje za veceru, ali je odgovarala kratko i drsko. Juce je opet bila ljuta, a ja ne izdrzah i podviknuh joj, a nije trebalo. Moj suprug vice iza mojih ledja da se smirim, da ne treba da vicem na nju. Nisam jednostavno mogla da se iskontrolisem. Onda su mi krenule suze i osecaj nemoci, dok ona drobi preko telefona o mom bezobrazluku i totalnoj nezainteresovanosti za nju. U takvom raspolozenju je bila i za rucak. Popodne joj dosle komsinice. Sa mnom i dalje prica odsecno a njih hvali. Kaze da se okupala pre njihovog dolaska. E sad, da li je unervozilo to kupanje-ne snalazi se oko tus baterije a ne dozvoljava da je neko kupa, da li je zadremala pa je sanjala da smo svi na okupu, da li je bila budna i videla celu porodicu na okupu u raznim situacijama a onda je postala svesna da su svi negde...da li je neko pozvao od rodbine pa napricao kako su svi na okupu a ona nije sa njima, da li je vikendom malo osoblja u njenom okruzenju ili je to variranje stanja demencije... Uglavnom, jutros je dobre volje. A ja se cudim sebi zasto sam podviknula na nju kada je pravilo broj jedan da treba biti strpljiv sa dementnima i ostavljam iza sebe jos jedan propali vikend. Odmora i tako nemam vec godinama, jer svaki slobodan dan koristim da obidjem mamu.