SUPERKULER
LJUBO:
«A pošto objekti sami po sebi ne mogu da postoje, to subjekti koji imaju sposobnost da opažaju objekte, osećaju, pamte, misle i razumevaju, pored ovih psihičkih sposobnosti, moraju da raspolažu i fizičkim sposobnostima naprezanja i kretanja, pomoću kojih dobijaju fizička svojstva sile i mase i tako sami postaju objektima svog uzajamnog opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja...»
Boldovano vrbov kiln-ostalo ok!
Da se ti razumeš u fiziku koliko misliš da se razumeš, ti nikad ne bi rekao da je ovo gore boldano «vrbov klin». Zato što se u fizici zna da materije nema, pa prema tome da nema nikakvih ni objekata, već da je sve kretanje. I da materijalni svemir nestaje kad kretanje prestane. Takođe se u fizici zna i to da je kretanje SAMOKRETANJE. Da li ti razumeš šta reč SAMOKRETANJE znači? Naravno da ne razumeš. To znači da je kretanje samo fizička radnja, koje ne može da bude bez kretača. Koji ne može da bude odvojen od svoje radnje kretanja, zato što kretanje kao radnja ne može postojati samo po sebi ni vršiti samo sebe. I upravo to, što se u fizici zna da je kretanje SAMOKRETANJE, podrazumeva da se kretač, u svojstvu subjekta koji se kreće, nalazi u središtu same radnje kretanja, koji se kao nevidljiva sila i energija napreže i samoga sebe pokreće, tako da sebe samoga pomoću tog naprezanja i kretanja čini objektivno postojećim i čulno vidljivim. I čim to njegovo naprezanje i kretanje prestane, on fizički kao objekt više ne postoji. Ostaje samo prostor u kojem nikakvog kretanja, ni objektivnog postojanja nema, koji se u fizici zove imenom «kvantni prostor».
Ako ti ovo nije jasno posluži se analognim primerom vazduha, koji, kada miruje, proziran je, čulno je neopažljiv i izgleda kao i da ne postoji. A kada se taj isti vazduh napregne i pokrene, mođe da postane uragan koji svojom snagom može da čupa drveće iz korenja ili skida krovove sa kuća ili diže morske valove po pet metara visine. Isto je tako i sa svešću. Kad miruje izgleda kao da ničega nema, kao da je sve praznina – «kvantni vakuum». A kad se napregne i pokrene, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti dobija ogromnu snagu i moć i može svakojaka čuda da čini.
Zapamti, kad se svest kreće, mi opažamo samo njeno kretanje, a svest samu, koja kretanje čini mogućim, ne vidimo jer ona kao psihička sila i pojava uvek deluje iz nutrine samog kretanja, Što podrazumeva da materija ne bi mogla da postoji kad ne bi bilo svesna. Ali, to takođe podrazumeva da svest ne bi mogla da postoji kad se ne bi kretala i bila materijalna, Jer svest, da bi bila svest, mora nečega biti svesna. A da bi bila svesna, ona mora nešto znati. A da bi nešto znala, ona mora nešto opaziti, osetiti i upamtiti. A pošto u svemirskom prostoru ničeg nema što bi moglo da se opazi, oseti i upamti, to svesti ne preostaje drugo već da se sama napregne, pokrene i samoj sebi postane opažljiva, osetljiva i upamtljiva. Da bi to znanje kojeg stiče o sebi i svom kretanju u njoj kasnije moglo uvek iznova da se preoobražava u misao o naprezanju i kretanju i volju za stalnim ponavljanjem tog naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.
Superkuler, ako nisi u stanju da razmeš ovu logiku svesti po kojoj ona postoji i samoodržava se i kao objektivana fizička i subjektivna, psihička sila i pojava, sa značenjem NAGONA SAMOODRŽANJA, nikada nećeš uspeti da razumeš ZAKON POSTOJANJA, sa značenjem Večite i Konačne Istine o sveukupnom postojanju. Potrudi se, razmišljaj logički o svemu tome, pa ćeš na kraju i sam da dođeš do istog zaključka i rezultata. Pogotovo kad u nauci danas postoji obilje dokaza da ono što zovemo imanom «materija», ne raspolaže samo fizičkim sposobnostima naprezanja i kretanja, već i psihičkim sposobnostima opažanja tog naprezanja i kretanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.