Dekart - Mislim dakle postojim

To zavisi od toga sta za tebe Svest predstavlja,ocigledno da nam ne predstavlja isto i da je zamisljas kao nesto apstraktno,
potrazi prihvacenu definiciju svesti i onda ces me razumeti...

Mnogi ovde na mnogim temama koriste neke reci koje su specificne i imaju definicije opste prihvacene,
ali oni imaju neke svoje definicije istih reci i upravo tu dolazi do nesporazuma...

Ps; Ti kao znas sta je nirvana,znas isto kao i ja,samo po pricama,ali za razliku od tebe ja se priblizavam...

- - - - - - - - - -



Ok Simo,sta je onda Duh a sta je Svest -koja je razlika ?
Nemaš tu nike razlike...:mrgreen:Jedno ti dupe ,drugo oko,al to ti samo metar udaljeno...I malo
rotacije...:hahaha:
Čoveče-koje grudvanje rečima...Duh,Svest,Apsolut...A ša je brže ili voz?:per:
 
JA KOJI JESAM

Eh, vidiš Ljubo, tako i ja kažem, naime kažem da Svijesti, kao duha postojanja (apsoluta), bez postojanja (apsoluta kojemu je ona ogledalo) ne postoji, Svijest postoji kao nešto sekundarno. Postojanje je primarno, Svijest je odraz postojanja u Sebi, dakle Znanje je o Sebi postojanju. Sviješću, duhom apsoluta, postojanje ZNA da ono jeste, dakle da ono apsolutno i kao apsolut postoji. A za razliku od Svijesti kojom postojanje ZNA SEBE apsolut, Svjesnošću isto postojanje zna šta postaje u projektovanom (OD SEBE) stanju tih Znanja iz Svijesti. Svjesnost je dakle odraz stanja projekcije prema apsolutu.

Stoga i Svijest i Svjesnost postoje jedino zahvaljujući apsolutu, samom postojanju koje sopstvenu postojanost potvrđuje jednim ili drugim duhom.

Ponovo si napravi zbrku termina koji se u nauci, filozofiji i psihologiji uobičajeno upotrebljvaju za određene pojmove, i upotrebio ih proizvoljno po svom ćefu, tako da ovo što si sada rekao ni sveti Petar ne bi mogao da razume.

Na primer, za tebe «svest je duh apsoluta» pomoću kojeg apsolut zna da postoji». Pa daj saberi se malo. Proveri to u sebi i tako se putem iskustva samoga sebe, tj. svoga JASTVA, kao «apsoluta koji postoji i koji jeste» uveri da nije tako. Uveri se da svest u tebi nije nikakav «duh» tvojega JASTVA, već svest si ti sam. Tvoje jastvo je svest. Zato jer se imenom»svest» može označiti samo ono koje raspolaže sposobnošću da bude svesno sebe samoga ili bilo čega drugog, a to si ti sam, tj. tvoje JASTVO:

Dalje, tvoje jastvo ne dokazuje sebi svoje apsolutno postojanje i nikakvim «duhom», već svojom svesnošću sebe koju postiže uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji – naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. Koju god od ovih fizičkih ili psihičkih radnji da vrši, tvoje jastvo je svesno i svih tih radnji, i svesno je sebe kao vršioca tih radnji. I upravo pomoću tih svojih sedam fizičkih i psihičkih radnji tvoje jastvo i dokazuje sebi da apsolutno postoji.

I to je sva mudrost u vezi postojanja «svesti», oodnosno «jastva» u svojstvu «ONOGA KOJI POSTOJI, kojeg neki nazivaju imenom «itelekt», neki imenom «duh», neki imenom «bitak», neki imenom «bog», neki imenopm «apsolut» itd. oko čega se svetski filozofi, teolozi i naučnici nadmudruju i natežu već nekoliko hiljada godina i nikako ne mogu da se slože, jer ne znaju šta je,.

Danas se, zahvaljujući dostignućima prirodnih nauka u odgonetanju problema samog postojanja materije, života i prirode došlo do samoga kraja. Zahvaljujući tim naukama mi danas sa 100% sigurnošću znamo da su sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti osnovni faktori svesti, gde postoji obilje naučnih dokaza da je upravo materija, od koje je napravljen ceo svemir, ta koja tim sposobnostima raspolaže i da je upravo ona ta SVEST. Odnosno da je materija samo naprgnuta i pokrenuta svest, a da su materijalne forme od kojih je svemir sagrađen, samo različiti oblici organizovanog kretanja i rada čestica materije, odnosno, svesti. Što važi i za ljudski organizam koji je takođe samo složena i visoka organizacija kretanja i rada čestica materije, tj. čestica napregnute i pokrenute svesti. A sve to se postiže uz pomoć samo sam fizičkih i psihičkih sposobnossti i radnji i znanja (iskustva) koje se pomoću njih stiče.

I to je sva mudrost u vezi postojanja i materije i života i svemira iza koje već danas slobodno možemo da stavimo tačku.
 
Poslednja izmena:
JA KOJI JESAM




I to je sva mudrost u vezi postojanja «svesti», oodnosno «jastva» u svojstvu «ONOGA KOJI POSTOJI, kojeg neki nazivaju imenom «itelekt», neki imenom «duh», neki imenom «bitak», neki imenom «bog», neki imenopm «apsolut» itd. oko čega se svetski filozofi, teolozi i naučnici nadmudruju i natežu već nekoliko hiljada godina i nikako ne mogu da se slože, jer ne znaju šta je,.

Danas se, zahvaljujući dostignućima prirodnih nauka u odgonetanju problema samog postojanja materije, života i prirode došlo do samoga kraja. Zahvaljujući tim naukama mi danas sa 100% sigurnošću znamo da su sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti osnovni faktori svesti, gde postoji obilje naučnih dokaza da je upravo materija, od koje je napravljen ceo svemir, ta koja tim sposobnostima raspolaže i da je upravo ona ta SVEST. Odnosno da je materija samo naprgnuta i pokrenuta svest, a da su materijalne forme od kojih je svemir sagrađen, samo različiti oblici organizovanog kretanja i rada čestica materije, odnosno, svesti. Što važi i za ljudski organizam koji je takođe samo složena i visoka organizacija kretanja i rada čestica materije, tj. čestica napregnute i pokrenute svesti. A sve to se postiže uz pomoć samo sam fizičkih i psihičkih sposobnossti i radnji i znanja (iskustva) koje se pomoću njih stiče.

I to je sva mudrost u vezi postojanja i materije i života i svemira iza koje već danas slobodno možemo da stavimo tačku.
Ne da ne možemo da stavimo tačku,nego uopšte nemamo pojma šta je to što postoji,šta smo mi,kako to da mi sve to "doživljavamo".
tj kako to da smo mi svemu tom postojanju prisutni I dok smo prisutni o tom možemo da svedočimo...
Mnoštvo pitanja se sliva u jednu začuđenost I zapitanost nas samih o nama I onom šta doživljavamo!
A razni odgovori nam se nude I ni jedan nije manje ili vise verodostojan I svi valjaju,a nijedan nas sasvim ne zadovoljava!:roll:
Lično sam ubeđen da nismo dorasli ni mudrošču ni komunikacionim ni metodološkim,a ni strukturnim sredstvima I alatima poliznačnim
I dinamičnim istinama ni o nama samima,a ni o svemiru u kom smo!
 
Ne da ne možemo da stavimo tačku,nego uopšte nemamo pojma šta je to što postoji,šta smo mi,kako to da mi sve to "doživljavamo".
tj kako to da smo mi svemu tom postojanju prisutni I dok smo prisutni o tom možemo da svedočimo...
Mnoštvo pitanja se sliva u jednu začuđenost I zapitanost nas samih o nama I onom šta doživljavamo!
A razni odgovori nam se nude I ni jedan nije manje ili vise verodostojan I svi valjaju,a nijedan nas sasvim ne zadovoljava!:roll:
Lično sam ubeđen da nismo dorasli ni mudrošču ni komunikacionim ni metodološkim,a ni strukturnim sredstvima I alatima poliznačnim
I dinamičnim istinama ni o nama samima,a ni o svemiru u kom smo!

Ti nikako da naučiš da treba da prestaneš da zaključuješ u ime svih i svega. U svoje ime dakako možeš reći: NE ZNAM i ja bih ti rekao, nema problema, saznat' ćeš u dogledno vijrme. Ali ti uporno hoćeš da govoriš u ime svih nas. Htio bi da niko od nas ne zna kao što to i ti ne znaš. Ne ide tako... možeš reći što ti je volja ... ali ne ide...
 
Ti nikako da naučiš da treba da prestaneš da zaključuješ u ime svih i svega. U svoje ime dakako možeš reći: NE ZNAM i ja bih ti rekao, nema problema, saznat' ćeš u dogledno vijrme. Ali ti uporno hoćeš da govoriš u ime svih nas. Htio bi da niko od nas ne zna kao što to i ti ne znaš. Ne ide tako... možeš reći što ti je volja ... ali ne ide...

Итекако можемо закључивати у име свих и свега. На пример. Најкраћи пут између две тачке у равни јесте права линија. То је видиш један синтетички суд априори који има аподиктичко апсолутно важење што значи да је он валидан сада и за милион година, овде и на крају свемира. То важи и за мене, и за тебе и за свакога можемо рећи да је најкраћи пут између две тачке у равни права линија.

Сада, ако ти кажеш да престанемо да закључујемо у име свих и свега и да за тебе најкраћи пут у равни није права линија. То само показује твоје незнање и неразумвање концепта који гласи "Најкраћи пут између две тачке у равни јесте права линија".

Слично је и са поделом на појаву и ствар по себи при чему је ова друга трансцендентна, што значи да је изван могућности људског сазнања. Мог, твог или било чијег.

Ако ти по обичају оштро протоествујеш над тиме и тврдиш да ти можеш сазнати ствар по себи , тиме само показујеш своје незнање саме те поделе. Као и неразумевање појма "трансцендентно" ili бити изван могућности људског сазнања.

Moze se smatrati da je za sva ta postavljena pitanja ne samo sto je saznanje nemoguce za nas,
vec je ono uopste nemoguce, zauvek i svugde; naime, da su odnosi o kojima je rec neispitljivi, nedokucivi, ne samo relativno vec apsolutno; ne samno da ih niko ne zna, vec da su oni po sebi samim nesaznatljivi jer uopste ne ulaze u oblik saznanja.

Шопенхауер

То се претпостављам не допада вама просветљеним месијама и продавцима магле. Али то је само ваш проблем.
 
Итекако можемо закључивати у име свих и свега. На пример. Најкраћи пут између две тачке у равни јесте права линија. То је видиш један синтетички суд априори који има аподиктичко апсолутно важење што значи да је он валидан сада и за милион година, овде и на крају свемира. То важи и за мене, и за тебе и за свакога можемо рећи да је најкраћи пут између две тачке у равни права линија.

Сада, ако ти кажеш да престанемо да закључујемо у име свих и свега и да за тебе најкраћи пут у равни није права линија. То само показује твоје незнање и неразумвање концепта који гласи "Најкраћи пут између две тачке у равни јесте права линија".

Слично је и са поделом на појаву и ствар по себи при чему је ова друга трансцендентна, што значи да је изван могућности људског сазнања. Мог, твог или било чијег.

Ако ти по обичају оштро протоествујеш над тиме и тврдиш да ти можеш сазнати ствар по себи , тиме само показујеш своје незнање саме те поделе. Као и неразумевање појма "трансцендентно" ili бити изван могућности људског сазнања.



То се претпостављам не допада вама просветљеним месијама и продавцима магле. Али то је само ваш проблем.

hahahaha


Šta da ti kažem?
Hoćeš po svaku cijenu da kažeš da pošto ti nisi saznao niti ko si niti šta si i niti kako si, dakle nisi imao neposredno iskustvo sopstvene biti, da to niko nije. Vidiš, ja tebe u potpunosti razumijem. Razumijem da tvoji limiti ne dozvoljavaju da vidiš izvan njih. Ali ti nikako, upravo zbog tih limita, ne možeš da vidiš ono što ja već vidim i znam, stoga ne možeš da me razumiješ. Moraš se osloboditi limita... ali to se neće desiti u ovom životnom iskustvu ukoliko ne odbaciš sve što si naučio... a to će veoma teško da se desi.... ali nije nemoguće,
 
Poslednja izmena:
Слично је и са поделом на појаву и ствар по себи при чему је ова друга трансцендентна, што значи да је изван могућности људског сазнања. Мог, твог или било чијег.

Ако ти по обичају оштро протоествујеш над тиме и тврдиш да ти можеш сазнати ствар по себи , тиме само показујеш своје незнање саме те поделе. Као и неразумевање појма "трансцендентно" ili бити изван могућности људског сазнања.


A da si ikada sebi dozvolio da pročitaš šta ja uistinu pišem shvatio bi da ja uvijek nagoještavam i tvrdim da JA nisam čovjek koji saznaje, već da JA Sebe doživljavam čovjekom, a to je nešto sasvim drugo. Čovjek ne saznaje i nema moć saznanja niti pak ima moć spoznaje. Biće (apsolut) saznaje duhom a kao subjekat Umom spoznaje objekte, stvarajući pri tom predstavu onoga što ono, kao subjekat nije. Saznanje se vrši duhom. Duhom se jedno cjelovito ZNANJE iz jednog aspekta može unijeti u drugi aspekt. To je intuicija. A da bi se intuicijom jedno Znanje prenijelo iz jednog aspekta postojanja u drugi, ono prvo mora da postoji po sebi u onom prvom aspektu iz kojega se iznosi i prenosi u drugi. Intuicija ne može da funkcioniše ukoliko ne postoji Izvor Znanja.

Ja nikome ne mogu dokazati da sam JA-Biće koje jesam, dosegao apsolut... jer 'vas' ne mogu sa sobom ponijeti u apsolut da to samnom doživite. Ne mogu vas ponijeti u apsolut jer ste 'VI' projekcija odvojenosti moje pažnje. Jedino vas mogu obavijestiti (tj. obavijestiti Sebe u Vama) da je povratak apsolutu i te kako moguć...i da je saznanje apsoluta i te kako moguće ali saznanje se ne dešava Umom i čulima već duhom. Ali čovjek se ne može vratiti apsolutu jer je čovjek projekcija percipiranih odnosa projektovanih Znanja u razumu. Čovjek se ne vraća apsolutu. Čovjek je kaso balon od sapunice. Kada prsne njegov sadržaj postaje jedno sa prostorom u kojemu je do tada plutao.

Kao papagaj ponavljam da se duh apsoluta u potpunosti razlikuje od duha čovjeka, jer jedan jeste ogledalo postojanja a drugi ogledalo postajanja, što bi svakome ko iole ima otvoren razum ukazalo da ta razlika uistinu znači da se radi o različitim odrazima onoga-što-je u pažnji Bića (apsoluta). Džaba je to pričati... jer u stanju projekcije u kojemu Ja, Biće koje jesam, Sebe doživljavam 'ozimanom' nisam u stanju da se oslobodim ubjeđenja, projekcije i predstave projektovanog, te zato iz te tačke u kojoj sam nisam u stanju da vidim da JA JESAM SVE. Stoga, JA, koji sam uistinu i Ti i svi, kao i sve... 'MI' smo uvijek jedno Biće. Drugog nema. To Biće saznaje Sebe-apsolut jedino kada zaustavi projekciju, kada se oslobodi Uma, kada zaustavi svo kretanje. Jedino tada se njegova (moja) pažnja usmjerava u Sebe, jer tada nestaju svi objekti, prostor (UM) ali ne nestaje JA, apsolutni sadržilac i sadržano koje sam u JEDNOM.
 
SUPERKULER:

Ne da ne možemo da stavimo tačku,nego uopšte nemamo pojma šta je to što postoji,šta smo mi,kako to da mi sve to "doživljavamo". tj kako to da smo mi svemu tom postojanju prisutni I dok smo prisutni o tom možemo da svedočimo...

Nema puno pitanja i odgovora u vezi postojanja sveta do samo tri: ŠTA postoji, KAKO postoji i ZAŠTO postoji to što postoji?

Na prvo pitanje ŠTA postoji, Dekart je već odgovorio i ono glasi: POSTOJIM JA = SVEST= MATERIJA.. Odgovor na ovo pitanje je dobio uz pomoć sposobnosti svoga MATERIJALNOG i SVESNOG JASTVA da MISLI. Na preostala dva pitanja - KAKO SVESNO i MATERIJANO JASTVO postoji i ZAŠTO postoji - odgovori se dobiju kada otkrijemo da naše svesno i materijalno jastvo ne raspolaže samo sposobnošću mišljenja, već i sposobnostima naprezanja i kretanja, pomoću kojih dobija materijalna, fizička svojstva sile i mase, a zatim i sposobnostima opažanja, osećanja, sebe kao objektivne, materijalne pojave, kao i sposobnostima pamćenja sebe kao takvog, mišljenja i razumevanja sebe kao takvog. Uz pomoć ovih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti naše svesno, materijalno jastvo postoji samo po sebi - i kao svoj izroki i svoja posledica, bez početka i kraja, tako što se većito, uz pomoć svojih sedam sposobnosti, pretače iz jednog oblika u drugi i jednog stanja u drugo i tako se večito SAMOODRŽAVA.

I to je, SUPRKULERU moj, sve što može i što treba da se zna o sveukupnom postojanju sveta.Niti više ima pitanja koja mogu da se postave, ni odgovora na koje ne može da se odgovori.
 
SUPERKULER:



Nema puno pitanja i odgovora u vezi postojanja sveta do samo tri: ŠTA postoji, KAKO postoji i ZAŠTO postoji to što postoji?

Na prvo pitanje ŠTA postoji, Dekart je već odgovorio i ono glasi: POSTOJIM JA = SVEST= MATERIJA.. Odgovor na ovo pitanje je dobio uz pomoć sposobnosti svoga MATERIJALNOG i SVESNOG JASTVA da MISLI. Na preostala dva pitanja - KAKO SVESNO i MATERIJANO JASTVO postoji i ZAŠTO postoji - odgovori se dobiju kada otkrijemo da naše svesno i materijalno jastvo ne raspolaže samo sposobnošću mišljenja, već i sposobnostima naprezanja i kretanja, pomoću kojih dobija materijalna, fizička svojstva sile i mase, a zatim i sposobnostima opažanja, osećanja, sebe kao objektivne, materijalne pojave, kao i sposobnostima pamćenja sebe kao takvog, mišljenja i razumevanja sebe kao takvog. Uz pomoć ovih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti naše svesno, materijalno jastvo postoji samo po sebi - i kao svoj izroki i svoja posledica, bez početka i kraja, tako što se većito, uz pomoć svojih sedam sposobnosti, pretače iz jednog oblika u drugi i jednog stanja u drugo i tako se večito SAMOODRŽAVA.

I to je, SUPRKULERU moj, sve što može i što treba da se zna o sveukupnom postojanju sveta.Niti više ima pitanja koja mogu da se postave, ni odgovora na koje ne može da se odgovori.
Šta ti je ta tvoja svest,ta tvoja materija crni Ljubo? Žljfrmnjkrk? Kad je počeo rečenicu Dekartes:"Mislim..." šta je počeo? Da govori,lampara,šta?
Da glumi himeru koja to nije veće jasan oblik?Od čega je oblik ta himera nestalma od šupljih praznina omeđenih ničim?Božmesačuvaj vas koji baš znate...
Slobodno mogu da kažem:znate varijantu vase iluzije!:manikir:
 
Итекако можемо закључивати у име свих и свега. На пример. Најкраћи пут између две тачке у равни јесте права линија. То је видиш један синтетички суд априори који има аподиктичко апсолутно важење што значи да је он валидан сада и за милион година, овде и на крају свемира. То важи и за мене, и за тебе и за свакога можемо рећи да је најкраћи пут између две тачке у равни права линија.

Сада, ако ти кажеш да престанемо да закључујемо у име свих и свега и да за тебе најкраћи пут у равни није права линија. То само показује твоје незнање и неразумвање концепта који гласи "Најкраћи пут између две тачке у равни јесте права линија".

Слично је и са поделом на појаву и ствар по себи при чему је ова друга трансцендентна, што значи да је изван могућности људског сазнања. Мог, твог или било чијег.

Ако ти по обичају оштро протоествујеш над тиме и тврдиш да ти можеш сазнати ствар по себи , тиме само показујеш своје незнање саме те поделе. Као и неразумевање појма "трансцендентно" ili бити изван могућности људског сазнања.
Moze se smatrati da je za sva ta postavljena pitanja ne samo sto je saznanje nemoguce za nas,
vec je ono uopste nemoguce, zauvek i svugde; naime, da su odnosi o kojima je rec neispitljivi, nedokucivi, ne samo relativno vec apsolutno; ne samno da ih niko ne zna, vec da su oni po sebi samim nesaznatljivi jer uopste ne ulaze u oblik saznanja.

Шопенхауер




То се претпостављам не допада вама просветљеним месијама и продавцима магле. Али то је само ваш проблем.
Ovde je Šopenhauer pokazao da je duboko razmišljao o ontološkim problemima,mada nesvestan da su proizišli iz samog jezika kao
indukcije misli apriornih reči! Naravno da je dopirao I do čišćih misli o postojanju I nepostojanju,očišćenih od iluzija koje stvaraju dejstva reči...
Međutim,nije uspeo da proširi to gledanje iz nirvana na svu racionalnost I na sve "tekovine" I najranijih dedukcija detinjih! Jer tada bi njegov stav o transcedentnom proširio na naše ukupno poimanje sveukupnog postojanja sa svim detaljima naše predstave o postojanju.
Pošto ovo,siguran sam ,da razumeš Ozi,tada ti je jasan moj skepticizam,a on potiče od stava da za reči koje su jadna slagalica,veoma štura I ograničena,
postojanje u milijardama različitih detalja ukusa iboja I...igralište je za mnogo bolje igrače s mnogo boljim sredstvima I alatima!
Već sam to prikazivao sposobnostima puža...E pa jedva smo nešto sposobniji od tog sporaća!
Evo:je li vidiš jedan electron (ujedno kvant)kako preskaće s ekrana na okvir ekrana-zalutao! Ne vidiš?Teši se-ne vidim ga ni ja ,a ni puž! A siguran sam
da je moguće biće koje to može da vidi-percipira na drugi način!
Malo širi Šopi I ok!
 
SUPERKULER:

Kad je počeo rečenicu Dekartes:"Mislim..." šta je počeo? Da govori, lampara, šta?

Nije počeo nikakvu rečenicu. Počeo je samo da misli (nebitno o čemu) i pomoću te svoje psihičke radnje mišljenja je postao svestan sebe da postoji, tako što je izveo je logički zaključak da postoji. Jer da ne postoji, ne bi bio u stanju da misli. Zar to nije logično?. Treba li to da se nacrta da bi to moglo da se shvati?. I pitanja: ŠTA POSTOJI, KAKO i ZAŠTO postoji, odnose se isključivo na mislioca koji misli. Odgovori na sva tri ova pitanja se dobiju kada se shvati da mislilac osim što je sposobna da misli, sposoban je još i da se napreže, kreće, opaža, oseća, pamti, misli i razumeva i pomoću svake od ovih svojih radnji može da dove sebe u stanje svesnosti o tome da on postoji. tako što na osnovu sposobnosti vršenja tih radnji izvodi logički zakljulčak da postoji. Jer da ne postoji ne bi mogao ni jednu od tih sedam fizičkih i psihičkih radnji da vrši. I kad sve ovo znamo, koji odgovor možemo dobiti na pitanje ŠTA postoji. Odgvor je da postoji SVE ST, naravno, jer iz iskustva sebe kao svesti znamo da mi kao svest raspolažemo sa sedam sposobnosti.

A danas, na osnosvu brojnih naučnih dokaza da ono koje zovemo imenom materija raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, tada lako izvodimo logički zaključak da su svest i materija jedna i isti oblik postojanja.
 
SUPERKULER:



Nije počeo nikakvu rečenicu. Počeo je samo da misli (nebitno o čemu) i pomoću te svoje psihičke radnje mišljenja je postao svestan sebe da postoji, tako što je izveo je logički zaključak da postoji. Jer da ne postoji, ne bi bio u stanju da misli. Zar to nije logično?. Treba li to da se nacrta da bi to moglo da se shvati?. I pitanja: ŠTA POSTOJI, KAKO i ZAŠTO postoji, odnose se isključivo na mislioca koji misli. Odgovori na sva tri ova pitanja se dobiju kada se shvati da mislilac osim što je sposobna da misli, sposoban je još i da se napreže, kreće, opaža, oseća, pamti, misli i razumeva i pomoću svake od ovih svojih radnji može da dove sebe u stanje svesnosti o tome da on postoji. tako što na osnovu sposobnosti vršenja tih radnji izvodi logički zakljulčak da postoji. Jer da ne postoji ne bi mogao ni jednu od tih sedam fizičkih i psihičkih radnji da vrši. I kad sve ovo znamo, koji odgovor možemo dobiti na pitanje ŠTA postoji. Odgvor je da postoji SVE ST, naravno, jer iz iskustva sebe kao svesti znamo da mi kao svest raspolažemo sa sedam sposobnosti.

A danas, na osnosvu brojnih naučnih dokaza da ono koje zovemo imenom materija raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, tada lako izvodimo logički zaključak da su svest i materija jedna i isti oblik postojanja.
Ovo što ,gore,citirano su samo reči! Reči koje služe komunikaciji (o nečemu!),a o čemu? O nečemu! ! !:mrgreen:
A to nešto je negde,,,Gde?...Tamo negde!:sad2:
Čak je I orjentacija problem...Može relativna! Superpozicija? Hočemo u kvantnu?
Radi se o tome da neki skupovi pozicioniraju druge skupove u odnosu na neke treče,četvrte...A te pozicije se stalno menjaju!
Znaš Ljubo,ja jednostavno ne mogu da se otmem utisku da razgovaram s puževima koji razlikuju samo svetlo I tamu...
Koristiti generalizacije je uopšteno suđenje o nekim skupnim pozicijama u kojima su neki od učestvujućih skupova disperzivni ili
osipajući po nekim funkcijama šta se generalizacijama zanemaruje...To je kao kad bi na osnovu toga što več dugo živimo,pomislio da smo
večni! Generalno uzevši...Pužovi...:lol:
 
SUPERKULER

Ovo što ,gore,citirano su samo reči! Reči koje služe komunikaciji (o nečemu!),a o čemu? O nečemu! ! !
A to nešto je negde,,,Gde?...Tamo negde! Čak je I orjentacija problem...Može relativna! Superpozicija? Hočemo u kvantnu? Radi se o tome da neki skupovi pozicioniraju druge skupove u odnosu na neke treče, četvrte...A te pozicije se stalno menjaju! Znaš Ljubo,ja jednostavno ne mogu da se otmem utisku da razgovaram s puževima koji razlikuju samo svetlo I tamu... Koristiti generalizacije je uopšteno suđenje o nekim skupnim pozicijama u kojima su neki od učestvujućih skupova disperzivni ili osipajući po nekim funkcijama šta se generalizacijama zanemaruje...To je kao kad bi na osnovu toga što več dugo živimo,pomislio da smovečni! Generalno uzevši...Pužovi..

Kada je reč o svesti i postojanju uopšte, kod tebe je problem što se upšte hvataš za fiziku – kvantnu ili bilo koju. Zato što sve ono što fizika jeste, svodi se isključivo na KRETANJE. Kretanje nije postojanje. Kretač je postojanje i o njemu je ovde reč, što ti nikako ne možeš da shvatiš. Kretanja, a time ujedno i fizike, može i da bude i ne bude, a kretača uvek ima, jer on je taj koji postoji, a ne njegovo kretanje. Kretač je ono o čemu fizika sa svojim metodama ne može da kaže ni «a» i zato kada je o kretaču reč, ako o tome nemaš nikakvo svoje mišljenje, sem tog mišljenja koje se temelji na tvom poznavanju fizike, bolje je da ćutiš.
 
Taчно не постоји опис али постоји апсолутна сигурност да то за шта не постоји опис једино смо апсолутно сигурни да постоји.

Управо у томе је откриће духа. Откриће нечега нама не само блиског него најблискијег и најпознатијег, а несаопштивог речима нити појмљивог разуму

Декарт је то открио и у томе је значај тога а не што је видео нешто у епрувети и реторти и то пружио вама на гледање.



Ти за почетак покушај да схватиш да је оно што зовеш "физичка датост" скуп осећаја у твојој свести. Почни прво од Локових секундарних квалитета, тј чињенице да боја, мирис, укус, чврстоћа, топлота не постоји на твојој "физичкој датости" већ да је то продукт твоје свести који постоји само у њој.

http://forum.krstarica.com/entry.php/6319-Primarni-i-sekundarni-kvaliteti

Када си тако твоју "физичку датост" лишио боје, мириса, укуса., чврстоће , тополоте, остало ти је само да појмиш да нити облик и просторнсот није на твојој "физичкој датости" већ једино у твојој свести.

http://forum.krstarica.com/entry.php/4886-KORELATIVNOST-SUBJEKTA-I-OBJEKTA

А када си једном ту "физичку датост" тако лепо лишио тих квалитета, тј лишио свега што на њој можеш сазнати. Тек тада сериварај исту као "датост" .

А док год је темељ твог мишљења овај како га је описао Бергсон, да поновим:



Док год је ово твој став од кога полазиш и судиш о свету и животу еонима си далеко од истине.

Ocito je da ti za Hegela nisi ni cuo a kamoli procitao inace bi znao da umu jeste sve dostupno. Ako ti je dijalekticko kretanje izraz o kome nemas blage nemoguca je filosofska rasprava sa tobom. Kako bi recimo objasnio Marksovo preuzimanje dijalekticke metode tako zaboden na misljenju da "saznanje ima posla samo sa slikama" ili jos bolje kako mozes razumeti bilo kakav apstraktni koncept sa tom tvojom meditativnom kontemplacijom? Ili se samo pravis?
Sto se tice datosti oces da kazes da iskustvo ne postoji...jer to je upravo ono sto mi govoris?
Nista od toga sto si nabrojao ne postoji u svesti samim tim ne mozes ni oduzimati nista od toga...osim kopije u umu. Stvari nisu mentalne i ne postoji nikakav razlog da se ta nebuloza postavi za istinu, jos manje da se tvrdi da je apodikticna. Oblik i prostornost nisu na fizickoj datosti vec je to opsti naziv za sve sto postoji na materijalan nacin, sve sto nije u umu. Ono sto je pravi paradoks jeste tvoje izbacivanje realiteta iako je ono preduslov postojanja ideje. Cim si izdvojio kvalitete jasno je da ne mozes dotaci realnost i da je svaka podela umna i vestacka. Njihovo jedinstvo je u iskustvu-sinteza stvari po sebi i pojave.
 
Poslednja izmena:
Ocito je da ti za Hegela nisi ni cuo a kamoli procitao inace bi znao da umu jeste sve dostupno. Ako ti je dijalekticko kretanje izraz o kome nemas blage nemoguca je filosofska rasprava sa tobom. Kako bi recimo objasnio Marksovo preuzimanje dijalekticke metode tako zaboden na misljenju da "saznanje ima posla samo sa slikama" ili jos bolje kako mozes razumeti bilo kakav apstraktni koncept sa tom tvojom meditativnom kontemplacijom? Ili se samo pravis?
Sto se tice datosti oces da kazes da iskustvo ne postoji...jer to je upravo ono sto mi govoris?
Nista od toga sto si nabrojao ne postoji u svesti samim tim ne mozes ni oduzimati nista od toga...osim kopije u umu. Stvari nisu mentalne i ne postoji nikakav razlog da se ta nebuloza postavi za istinu, jos manje da se tvrdi da je apodikticna. Oblik i prostornost nisu na fizickoj datosti vec je to opsti naziv za sve sto postoji na materijalan nacin, sve sto nije u umu. Ono sto je pravi paradoks jeste tvoje izbacivanje realiteta iako je ono preduslov postojanja ideje. Cim si izdvojio kvalitete jasno je da ne mozes dotaci realnost i da je svaka podela umna i vestacka. Njihovo jedinstvo je u iskustvu-sinteza stvari po sebi i pojave.
I naziv "stvar po sebi",to veliko X idealizma su samo tri reči za svaku nam nepoznatu!
U takvoj relaciji (ko uspe da shvati!) kad se izbace noumenalne spekulacije kao veštački
produkti uma neproverljivi u stvarnosti-ostaje jasan metod naučnog istraživanja!
Povratnu spregu noumenalnih relacija ne sporim,ali ona nije pravilo ili opštevažeća norma
što nam I čini jezik nepouzdanim! Ubeđen sam da je matori lisac Hegel to morao shvatiti,a
zašto se nije s tim uhvatio u koštac te je to moralo dočekati Witgensteina I Deridu,nije baš
jasno,ali ostavlja utisak da je bio prevarant rečima!Jer takav um je to sigurno zapazio!

Na primer:"Društvena zajednica koja ulaže velika sredstva u obrazovanje doživljva napredak
u svakom pogledu"
Taj iskaz je korektan I nema mu zamerki,međutim kad taj iskaz podvrgnemo povratnoj spregi:
"Društvena zajednica koja je doživela napredak u svakom pogledu ima obrazovane pripadnike",
vidimo koliko su noumenalne reči nepouzdane I kako su natrpane modalnostima ,te mogu da
služe samo za opisivanje,a nikako za istraživanje! Jer je to traženje igle u plastu sena.
Noam Čomski se pozabavio tim problem,po principu opštevažećih pravila jezika,tražeći uporišnu tačku u jeziku...
Uspeo je donekle:sintaksa jezika (svakog!) je istovetna I može poslužiti za izradu solidnih sotvera za jasniju I bolju
komunikaciju /bez obzira na jezik-svi su prevodivi!) Tako da nije problem što tražimo iglu u plastu sena-superkompjuteri to
nađu za tren,već je veći problem oskudnost jezika kojim komuniciramo! I da ne idem u detalje-svakako je to posebna tema,
ali govori jasno,a trebalo bi I glasno(!:lol:) da treba što pre prestati koristiti mudroserije klasične filozofije I okrenuti se
modernoj I efikasnoj umnosti I inteligenciji!Danas je svaki junoša,već kao brucoš,daleko obrazovaniji I snabdeveniji
raznim znanjima od bilo kojeg filozofa iz prošlih vekova...:manikir:
 
Stvari nisu mentalne i ne postoji nikakav razlog da se ta nebuloza postavi za istinu, jos manje da se tvrdi da je apodikticna.

Постоји итекако разлог заснован на непосредном увиду у корелативност субјекта и објекта који аподктиктички доказује да изван сазнајуће свести не могу постојати објекти. Не постоји објективна стварност изван сазнајуће свести.

То није нека хипотеза већ апсолутна аподиктичка чињница

"Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер


Realizam, koji se namece sirovom razumu time što se ukazuje kao da je cinjenican, u stvari polazi od jedne proizvoljne hipoteze, pa je zato samo vetropirasta kula u vazduhu buduci da previdja ili porice najprvu cinjenicu, onu da sve ono što mi poznajemo leži unutar svesti. Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav para-dokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima. Nikada ne može .postojati nekakva apsolutna i po sebi samoj objektivna egzitencija; zapravo, to je ono sto je upravo nezamislivo, jer objektivno kao takvo ima uvek i suštinski svoju egzistenciju u svesti jednog subjekta, pa je, dakle, njegova predstava, i shodno tome, njime uslovljena, a uz to i njegovim oblicima predstavljanja, koji kao takvi pripadaju subjektu a ne objektu.
Sopenhauer iz Sveta kao volje i predstave 2
 
Uredu Ozi ali zar ne rekosmo i ja se slozih sa tim sta je Svest?
Ovime je ti stavljas u neko apstraktno znacenje,a ona je upravo sve ovo sto se kao ispoljava ispred nas ,zar ne ?
Nase misli odredjuju nase ispoljavanje a one proisticu upravo iz Svesti,zar ne vidis to na drugima,
na sebi,kako funkcionise?Svest upravo jeste to sto nazivamo objektivnim i delimo je sa svima,ali mi jesmo i svako
od nas je Svest u malom-svemir za sebe,o tome se radi,razumes?Zato Svest =Apsolut...
 
Poslednja izmena:
Nepobitno je svakako I samo to,a ne I zaključci iz toga, mogu biti apodiktička istina da se misli o svetu nalaze samo u umu,
glavi,klempi-kakogod...
O tom je Kant!
A ludi Šopenhauer iz toga izvlači zaključak da svet ne postoji,već da postoje samo misli o tom svetu!
Na osnovu čega?
Realizam ima za osnovu verifikaciju!
Verifikaciju misli o svetu koji se menja pod dejstvom sila koje "ne slušaju" volju subjekta koji misli te misli!
Naravno da ideja o idejama su samo reči koje nemaju verifikaciju!
Da si nekad antropološki pokušao da razmotavaš genezu misli,reči,usmenih predanja,usmene književnosti itd...
već bi ti razumeo tu fonetiku...:mrgreen:
 
SUPERKULER:

A ludi Šopenhauer iz toga izvlači zaključak da svet ne postoji,već da postoje samo misli o tom svetu!
Na osnovu čega?

Tačno - "ludi Šopenhauer". A još luđi onaj ko njegove lude misli uči napamet i uzima "novo za gotovo", bez sposobnosti da ih proveri i razume.

JER
- misliti mžeš samo o no što znaš;
- znati možeš samo ono što si upamtio;
- upamtiti možeš samo ono što si osetio i opazio;
- opaziti možeš samo ono što objektivno postoji izvan tebe ili subjektivno u tebi.

Prema tome, zaključak je da predstave o svetu ne može da bude bez subjekta koji ima sposobnost da opaža objektivni svet, oseća ga i pamti, da bi tek onda mogao o njemu da misli i da ga razumeva.

A pošto objekti sami po sebi ne mogu da postoje, to subjekti koji imaju sposobnost da opažaju objekte, osećaju, pamte, misle i razumevaju, pored ovih psihičkih sposobnosti, moraju da raspolažu i fizičkim sposobnostima naprezanja i kretanja, pomoću kojih dobijaju fizička svojstva sile i mase i tako sami postaju objektima svog uzajamnog opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja..

Eto, ovo napred rečeno je cela i konačna ISTNA o postojanju sveta. Ovo je i početak i karaj filozofije. Ovo nije teško ni da se proveri, ni objasni, ni razume.

A ludi Šopenhauer i njegovi istomišljenici mogu da idu na smetlište istorije filozofije.
 
Uredu Ozi ali zar ne rekosmo i ja se slozih sa tim sta je Svest?
Ovime je ti stavljas u neko apstraktno znacenje,a ona je upravo sve ovo sto se kao ispoljava ispred nas ,zar ne ?
Nase misli odredjuju nase ispoljavanje a one proisticu upravo iz Svesti,zar ne vidis to na drugima,
na sebi,kako funkcionise?Svest upravo jeste to sto nazivamo objektivnim i delimo je sa svima,ali mi jesmo i svako
od nas je Svest u malom-svemir za sebe,o tome se radi,razumes?Zato Svest =Apsolut...

Свест потеже свако . Погледај на пример на овом форуму неки не испуштају из уста реч "свест". Као и многи други а онај ко то чује, шта замишља? Неку празну апстракцију.
Све је свест. Аха. Сада је све као јасно.

Управо сам теби објашњавао шта је свест, па да поновим:

Sta za tebe Ozi predstavlja apstraktni pojam-Svest ?

Свест није апстрактан појам већ се он односи на оно у чему си управо сада. На несазнатљив субјекат наспрам кога су слике, опажаји.

Ради се о основној шеми субјекта и објекта испред њега.

arms_fp02.jpg


Ово је илустрација ситуације у којој си управо сада. Имаш дакле субјекат кога не можеш сазнати и имаш ИСПРЕД њега скуп слика уоквирен једном сфером која чини твоје видно поље.
Слике у тој сфери се мењају обликом и величином кад год се помериш.

То је свест. То је представа. То није неки апстрактан појам него твоја реалност. И то је сав свет који сазнајеш и који можеш сазнати.

Изван тога, изван свести, је ткз. "ствар по себи".

Дакле, не можеш рећи да је све свест. Свест је једино тај скуп слика које су тренутно наспрам твог сазнајућег субјекта и којих си свестан. То је сва суштина свести.

Изван тога , изван сазнајуће свести, је "ствар по себи" а она није свест.
 
Poslednja izmena:
SUPERKULER:



Tačno - "ludi Šopenhauer". A još luđi onaj ko njegove lude misli uči napamet i uzima "novo za gotovo", bez sposobnosti da ih proveri i razume.

JER
- misliti mžeš samo o no što znaš;
- znati možeš samo ono što si upamtio;
- upamtiti možeš samo ono što si osetio i opazio;
- opaziti možeš samo ono što objektivno postoji izvan tebe ili subjektivno u tebi.

Prema tome, zaključak je da predstave o svetu ne može da bude bez subjekta koji ima sposobnost da opaža objektivni svet, oseća ga i pamti, da bi tek onda mogao o njemu da misli i da ga razumeva.

A pošto objekti sami po sebi ne mogu da postoje, to subjekti koji imaju sposobnost da opažaju objekte, osećaju, pamte, misle i razumevaju, pored ovih psihičkih sposobnosti, moraju da raspolažu i fizičkim sposobnostima naprezanja i kretanja, pomoću kojih dobijaju fizička svojstva sile i mase i tako sami postaju objektima svog uzajamnog opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja..


Eto, ovo napred rečeno je cela i konačna ISTNA o postojanju sveta. Ovo je i početak i karaj filozofije. Ovo nije teško ni da se proveri, ni objasni, ni razume.

A ludi Šopenhauer i njegovi istomišljenici mogu da idu na smetlište istorije filozofije.
Boldovano vrbov kiln-ostalo ok!
 
SUPERKULER

LJUBO:
«A pošto objekti sami po sebi ne mogu da postoje, to subjekti koji imaju sposobnost da opažaju objekte, osećaju, pamte, misle i razumevaju, pored ovih psihičkih sposobnosti, moraju da raspolažu i fizičkim sposobnostima naprezanja i kretanja, pomoću kojih dobijaju fizička svojstva sile i mase i tako sami postaju objektima svog uzajamnog opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja...»

Boldovano vrbov kiln-ostalo ok!

Da se ti razumeš u fiziku koliko misliš da se razumeš, ti nikad ne bi rekao da je ovo gore boldano «vrbov klin». Zato što se u fizici zna da materije nema, pa prema tome da nema nikakvih ni objekata, već da je sve kretanje. I da materijalni svemir nestaje kad kretanje prestane. Takođe se u fizici zna i to da je kretanje SAMOKRETANJE. Da li ti razumeš šta reč SAMOKRETANJE znači? Naravno da ne razumeš. To znači da je kretanje samo fizička radnja, koje ne može da bude bez kretača. Koji ne može da bude odvojen od svoje radnje kretanja, zato što kretanje kao radnja ne može postojati samo po sebi ni vršiti samo sebe. I upravo to, što se u fizici zna da je kretanje SAMOKRETANJE, podrazumeva da se kretač, u svojstvu subjekta koji se kreće, nalazi u središtu same radnje kretanja, koji se kao nevidljiva sila i energija napreže i samoga sebe pokreće, tako da sebe samoga pomoću tog naprezanja i kretanja čini objektivno postojećim i čulno vidljivim. I čim to njegovo naprezanje i kretanje prestane, on fizički kao objekt više ne postoji. Ostaje samo prostor u kojem nikakvog kretanja, ni objektivnog postojanja nema, koji se u fizici zove imenom «kvantni prostor».

Ako ti ovo nije jasno posluži se analognim primerom vazduha, koji, kada miruje, proziran je, čulno je neopažljiv i izgleda kao i da ne postoji. A kada se taj isti vazduh napregne i pokrene, mođe da postane uragan koji svojom snagom može da čupa drveće iz korenja ili skida krovove sa kuća ili diže morske valove po pet metara visine. Isto je tako i sa svešću. Kad miruje izgleda kao da ničega nema, kao da je sve praznina – «kvantni vakuum». A kad se napregne i pokrene, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti dobija ogromnu snagu i moć i može svakojaka čuda da čini.

Zapamti, kad se svest kreće, mi opažamo samo njeno kretanje, a svest samu, koja kretanje čini mogućim, ne vidimo jer ona kao psihička sila i pojava uvek deluje iz nutrine samog kretanja, Što podrazumeva da materija ne bi mogla da postoji kad ne bi bilo svesna. Ali, to takođe podrazumeva da svest ne bi mogla da postoji kad se ne bi kretala i bila materijalna, Jer svest, da bi bila svest, mora nečega biti svesna. A da bi bila svesna, ona mora nešto znati. A da bi nešto znala, ona mora nešto opaziti, osetiti i upamtiti. A pošto u svemirskom prostoru ničeg nema što bi moglo da se opazi, oseti i upamti, to svesti ne preostaje drugo već da se sama napregne, pokrene i samoj sebi postane opažljiva, osetljiva i upamtljiva. Da bi to znanje kojeg stiče o sebi i svom kretanju u njoj kasnije moglo uvek iznova da se preoobražava u misao o naprezanju i kretanju i volju za stalnim ponavljanjem tog naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.

Superkuler, ako nisi u stanju da razmeš ovu logiku svesti po kojoj ona postoji i samoodržava se i kao objektivana fizička i subjektivna, psihička sila i pojava, sa značenjem NAGONA SAMOODRŽANJA, nikada nećeš uspeti da razumeš ZAKON POSTOJANJA, sa značenjem Večite i Konačne Istine o sveukupnom postojanju. Potrudi se, razmišljaj logički o svemu tome, pa ćeš na kraju i sam da dođeš do istog zaključka i rezultata. Pogotovo kad u nauci danas postoji obilje dokaza da ono što zovemo imanom «materija», ne raspolaže samo fizičkim sposobnostima naprezanja i kretanja, već i psihičkim sposobnostima opažanja tog naprezanja i kretanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.
 
Свест потеже свако . Погледај на пример на овом форуму неки не испуштају из уста реч "свест". Као и многи други а онај ко то чује, шта замишља? Неку празну апстракцију.
Све је свест. Аха. Сада је све као јасно.

Управо сам теби објашњавао шта је свест, па да поновим:



Свест није апстрактан појам већ се он односи на оно у чему си управо сада. На несазнатљив субјекат наспрам кога су слике, опажаји.

Ради се о основној шеми субјекта и објекта испред њега.

arms_fp02.jpg


Ово је илустрација ситуације у којој си управо сада. Имаш дакле субјекат кога не можеш сазнати и имаш ИСПРЕД њега скуп слика уоквирен једном сфером која чини твоје видно поље.
Слике у тој сфери се мењају обликом и величином кад год се помериш.

То је свест. То је представа. То није неки апстрактан појам него твоја реалност. И то је сав свет који сазнајеш и који можеш сазнати.

Изван тога, изван свести, је ткз. "ствар по себи".

Дакле, не можеш рећи да је све свест. Свест је једино тај скуп слика које су тренутно наспрам твог сазнајућег субјекта и којих си свестан. То је сва суштина свести.

Изван тога , изван сазнајуће свести, је "ствар по себи" а она није свест.

Pa to sam i rekao i to da sam od tebe prihvatio sta termin reci Svest podrazumeva u opste prihvacenom znacenju.
Ali nisi mi odgovorio na pitanje...
 
Malo morgen...:mrgreen:
Svest I fenomeni svesti ne može biti isto!
Svest je konstituisana životnost ovog mog tela I njegovih svih delova u šta spadaju ne samo moje percepcije I misli,već
I bol I krčanje creva I hodanje,pokreti,a doživljaji svesti su sećanja mog mozga bliže ili dalje prošlosti...Sećanja nisu svest-
sećanja su fenomeni , noumeni I reakcije uma.
Ima veze to kad Ljubo kaže:pokret!
Jer u pitanju je posebna I zasad samo na ovoj planeti,zapažena pojava intereagovanja determinirajućih sila I materije u
živu materiju!Mogućnost samoposmatranja(introspekcije),zasad je zapažena samo kod sivih ćelija mozga sisara flore I faune zemaljske
I to artikulisano (donekle:mrgreen:) kod ljudi...
Tajne života još nisu raspletene,ali smo veoma blizu...
 

Back
Top