Da li su srpski i hrvatski jezik isti ili različiti jezici?

Da li su srpski i hrvatski jezik isti ili različiti jezici?

  • Isti su

    glasova: 22 66,7%
  • Različiti su

    glasova: 2 6,1%
  • Slični su, ali nisu isti

    glasova: 9 27,3%

  • Ukupno glasova
    33
Јако ми је занимљиво како @Urvan Hroboatos пише "стандардним новохрватским" да би у пракси доказао како су у бити различити језици. Чак се добар део хрвата смеје новохрватском. Милион пута сам причао са хрватима, који не фолирају и причају исто као ја
Margaritas ...
 
99% речи су или исте или разумљиве или се само чешће користе код хрвата али су их и срби или користили или ређе користе (крух,хлаче,тисућа)
Jezik je rječnik i gramatika, a za to je li nešto samostalni jezik ili varijetet nekoga jezika razumljivost nije bitna, nego individualiziranost.

Čovjek može gledati film sat vremena, a da ne zna, na osnovu govora, je li na urdskom ili hindskom.
Urdski i hindski su međunarodno priznati razni jezici. Razlike su u polju kulture, nazivlja, znanosti, jezičnih osebujnosti...

Ako se gleda film sat vremena, odmah se vidi je li na hrvatskom ili na srpskom.
 
Ја те идаље разумем. Говоримо један језик па га назовимо како год оћемо, али је један. Прво то да се сложимо, па ћемо онда и о имену
Dovoljno je pogledati rasprostiranje tog ,,štokavskog jezika" i položaj Vlastimirovićeve i Nemanjićke Srbije i naziv sam proizilazi.
 
Jezik je rječnik i gramatika, a za to je li nešto samostalni jezik ili varijetet nekoga jezika razumljivost nije bitna, nego individualiziranost.

Čovjek može gledati film sat vremena, a da ne zna, na osnovu govora, je li na urdskom ili hindskom.
Urdski i hindski su međunarodno priznati razni jezici. Razlike su u polju kulture, nazivlja, znanosti, jezičnih osebujnosti...

Ako se gleda film sat vremena, odmah se vidi je li na hrvatskom ili na srpskom.
Овде причамо о језику а не о култури и политици. О језику, не о култури и политици. Хинду и урду, се доста више разликују него српски и хрватски стандард.
 
Jezik je rječnik i gramatika, a za to je li nešto samostalni jezik ili varijetet nekoga jezika razumljivost nije bitna, nego individualiziranost.

Čovjek može gledati film sat vremena, a da ne zna, na osnovu govora, je li na urdskom ili hindskom.
Urdski i hindski su međunarodno priznati razni jezici. Razlike su u polju kulture, nazivlja, znanosti, jezičnih osebujnosti...

Ako se gleda film sat vremena, odmah se vidi je li na hrvatskom ili na srpskom.
Pa sada da ne širimo temu na hindu i urdu jezike, nismo kompetenti da ocenjujemo ta dva jezika.
 
Pa sada da ne širimo temu na hindu i urdu jezike, nismo kompetenti da ocenjujemo ta dva jezika.
Traži se odgovor na pitanje jesu li hrvatski i srpski jedan ili dva jezika.
Glavni argument je da su razumljivi.

Pa pogledajmo hindski i urdski.

Klasificirani su kao 2 jezika, bez nekog nadjezika:

Hindski
https://wals.info/languoid/lect/wals_code_hin

Urdski
https://wals.info/languoid/lect/wals_code_urd

Na tom kao repretentativnom prikazu lingvističkih tipologija ne postoji hrvatski, niti srpski, nego neki "jezik" kojeg zovu-za sada- "Serbian-Croatian":
https://wals.info/languoid/lect/wals_code_scr

Dakle-stvar je samo u tromosti institucija kad će taj dvoimeni jezik biti odbačen i priznati hrvatski, srpski...kao zasebni jezici bez ikakvog "nadjezika".

Glede razumljivost- hindski i urdski su podpuno razumljivi i nerazlučivi na govornoj razni, više nego hrvatski i srpski. Ne postoje jezici odvojeni od kulture u kojoj su nastajali- ako postoji kultura na tim jezicima.

https://artsci.wustl.edu/ampersand/hindi-and-urdu-conversation

While most people outside of India are familiar with Bollywood as the largest producer of Hindi-language films in the world, many would be surprised to learn that the language spoken in these films is not purely Hindi, but rather draws extensively from the vocabulary and literature of another South Asian language called Urdu.
.......................................

Both Hindi and Urdu originally developed from Khari Boli, a dialect of Delhi region, and the spoken languages are extremely similar to one another. They have the exact same grammatical structure, and at the beginner level they share over 70 - 80% of their vocabulary. Verma said of the similarity between the two languages, “If you heard people speaking in India, you wouldn’t know if it was Hindi or Urdu. They are that similar. People joke that as long as you understand, it is Hindi, but the moment you stop understanding, it becomes Hindi and Urdu -- two languages.”


Although spoken Urdu and Hindi are very similar, the written portions of the languages are quite different from one another, and it is their separate scripts and literary traditions that have largely contributed to their status as separate languages rather than dialects.
 
Traži se odgovor na pitanje jesu li hrvatski i srpski jedan ili dva jezika.
Glavni argument je da su razumljivi.

Pa pogledajmo hindski i urdski.

Klasificirani su kao 2 jezika, bez nekog nadjezika:

Hindski
https://wals.info/languoid/lect/wals_code_hin

Urdski
https://wals.info/languoid/lect/wals_code_urd

Na tom kao repretentativnom prikazu lingvističkih tipologija ne postoji hrvatski, niti srpski, nego neki "jezik" kojeg zovu-za sada- "Serbian-Croatian":
https://wals.info/languoid/lect/wals_code_scr

Dakle-stvar je samo u tromosti institucija kad će taj dvoimeni jezik biti odbačen i priznati hrvatski, srpski...kao zasebni jezici bez ikakvog "nadjezika".

Glede razumljivost- hindski i urdski su podpuno razumljivi i nerazlučivi na govornoj razni, više nego hrvatski i srpski. Ne postoje jezici odvojeni od kulture u kojoj su nastajali- ako postoji kultura na tim jezicima.

https://artsci.wustl.edu/ampersand/hindi-and-urdu-conversation

While most people outside of India are familiar with Bollywood as the largest producer of Hindi-language films in the world, many would be surprised to learn that the language spoken in these films is not purely Hindi, but rather draws extensively from the vocabulary and literature of another South Asian language called Urdu.
.......................................

Both Hindi and Urdu originally developed from Khari Boli, a dialect of Delhi region, and the spoken languages are extremely similar to one another. They have the exact same grammatical structure, and at the beginner level they share over 70 - 80% of their vocabulary. Verma said of the similarity between the two languages, “If you heard people speaking in India, you wouldn’t know if it was Hindi or Urdu. They are that similar. People joke that as long as you understand, it is Hindi, but the moment you stop understanding, it becomes Hindi and Urdu -- two languages.”


Although spoken Urdu and Hindi are very similar, the written portions of the languages are quite different from one another, and it is their separate scripts and literary traditions that have largely contributed to their status as separate languages rather than dialects.
Ovako na prvu poznavajući bliže istoriju tog područja nije isključeno da je urdu politički jezik muslimanskih Hindusa sa dosta persijskih i arapskih reči. Ali se unapred ograđujem jer zaista nemam pojma o ta dva jezika.
 
Dovoljno je pogledati rasprostiranje tog ,,štokavskog jezika" i položaj Vlastimirovićeve i Nemanjićke Srbije i naziv sam proizilazi.
Postoje zapadni i istočni štokavski. Zapadni je hrvatski i bosanski, istočni srpski i crnogorski.
Zone III. i IV. su zapadne, a V i VI istočne, dok je istočnije, VII, torlački.
To je prikaz za doba oko 1500.

Ivic-izoglose.jpg
 
I, II i III nisu štokavski, kao ni VIII i IX.
Na karti su III i IV štokavski, kao i V i VI.

No kad bi se cjepidlačilo, "štokavski" ne postoji. Postoji kontinuum govora od Slovenije do Bugarske, a koji se više ili manje proizvoljno mogu grupirati udijalekte i u narječja/supra-dijalekte.

Dakle, to je zastarjela podjela za koju se sve više vidi da nema više smisla:

http://nisam-lingvist.blogspot.com/2015/12/silic-zbunjujuci-razgovor.html
.................................................

Lingvistika ima naziv za ovakvo preplitanje jezičnih osobina u prostoru, gdje su oštre podjele nemoguće: dijalektalni kontinuum.


Upravo je zato jednostavna podjela na “čakavske”, “kajkavske” i “štokavske” govore nesretna. Nije sva priča u te tri upitne zamjenice: govori imaju i mnoge druge osobine. Podjela na “čakavske”, “kajkavske” i “štokavske” govore je gruba, jednostavna podjela s početka 19. stoljeća, otprilike kao podjela ljudi na Crnce, Bijelce i Istočnjake. Podjelu je smislio Vuk Stefanović Karadžić, na temelju vrlo površnog dojma i zadržala se do danas. Usput, po podjelama koje danas možete pročitati u knjigama - postoje ”čakavski” govori u kojima se ne govori ča, nego kaj!
.....................................................................
Nizozemski lingvist Villem Vermeer je čak napisao:


I think it would be better to abandon the traditional classification altogether
(Mislim da bi bilo bolje napustiti posve tradicionalnu podjelu [na “čakavski”-“kajkavski”-“štokavski”])
 
Poslednja izmena:
Upravo je zato jednostavna podjela na “čakavske”, “kajkavske” i “štokavske” govore nesretna. Nije sva priča u te tri upitne zamjenice: govori imaju i mnoge druge osobine. Podjela na “čakavske”, “kajkavske” i “štokavske” govore je gruba, jednostavna podjela s početka 19. stoljeća, otprilike kao podjela ljudi na Crnce, Bijelce i Istočnjake. Podjelu je smislio Vuk Stefanović Karadžić, na temelju vrlo površnog dojma i zadržala se do danas. Usput, po podjelama koje danas možete pročitati u knjigama - postoje ”čakavski” govori u kojima se ne govori ča, nego kaj!
Slažem se, evo predloga:
Štokavski= srpski
Kajkavski=slavonski
Čakavski=hrvatski
:)
 
Jezik je rječnik i gramatika, a za to je li nešto samostalni jezik ili varijetet nekoga jezika razumljivost nije bitna, nego individualiziranost.

Čovjek može gledati film sat vremena, a da ne zna, na osnovu govora, je li na urdskom ili hindskom.
Urdski i hindski su međunarodno priznati razni jezici. Razlike su u polju kulture, nazivlja, znanosti, jezičnih osebujnosti...

Ako se gleda film sat vremena, odmah se vidi je li na hrvatskom ili na srpskom.
Razlika je i manja nego između američkog i britanskog engleskog.
 
Razlika je i manja nego između američkog i britanskog engleskog.
Besmisao, no što drugo i očekivati.

Normalni ljudi IQ-a iznad razine sobne temperature znaju što je hrvatski, a što srpski. To se može secirati po jezikoslovnim granama, no i bez toga je posve jasno. Normalna, nezaluđena osoba zna da je Dušanov zakonik srpski po jeziku, a ne hrvatski; zna da je Vatikanski hrvatski molitvenik hrvatski (ime je nevažno, ionako je imenovan u 19. st.), a ne srpski po jeziku; zna da je Lazarević u "Švabici" primjer srpskoga, a ne hrvatskoga jezika, kao što je Kovačićev roman "Fiškal" uzor hrvatskoga, a ne srpskoga jezika.

Normalnim ljudima je sve to jasno kao dan.

Kao što im je jasno da to nije razlika vida nekog američkog i britanskoga djela, npr. Heminwayeva "And Sun also rises" i Woolfove "Mrs. Dalloway". I tako isto znaju da je roman Crnjanskoga "Dnevnik o Čarnojeviću" na srpskom jeziku, a rani Krležin roman "Tri kavalijera frajle Melanije" pisan na hrvatskome jeziku.

Normalnim ljudima.
 
Poslednja izmena:
Na karti su III i IV štokavski, kao i V i VI.

No kad bi se cjepidlačilo, "štokavski" ne postoji. Postoji kontinuum govora od Slovenije do Bugarske, a koji se više ili manje proizvoljno mogu grupirati udijalekte i u narječja/supra-dijalekte.

Dakle, to je zastarjela podjela za koju se sve više vidi da nema više smisla:

http://nisam-lingvist.blogspot.com/2015/12/silic-zbunjujuci-razgovor.html
.................................................

Lingvistika ima naziv za ovakvo preplitanje jezičnih osobina u prostoru, gdje su oštre podjele nemoguće: dijalektalni kontinuum.


Upravo je zato jednostavna podjela na “čakavske”, “kajkavske” i “štokavske” govore nesretna. Nije sva priča u te tri upitne zamjenice: govori imaju i mnoge druge osobine. Podjela na “čakavske”, “kajkavske” i “štokavske” govore je gruba, jednostavna podjela s početka 19. stoljeća, otprilike kao podjela ljudi na Crnce, Bijelce i Istočnjake. Podjelu je smislio Vuk Stefanović Karadžić, na temelju vrlo površnog dojma i zadržala se do danas. Usput, po podjelama koje danas možete pročitati u knjigama - postoje ”čakavski” govori u kojima se ne govori ča, nego kaj!
.....................................................................
Nizozemski lingvist Villem Vermeer je čak napisao:
postoje ”čakavski” govori u kojima se ne govori ča, nego kaj!
Zato što su to originalno kajkavski govori čiji su se govornici našli čakavskom okruženju. Goranski i još neki govori Gorskog Kotara koji odgovaraju opisu se negde svrstavaju i u kajkavske, a ima i prelaznih:

https://hrcak.srce.hr/file/99823
https://core.ac.uk/download/pdf/197689684.pdf
 
Besmisao, no što drugo i očekivati.

Normalni ljudi IQ-a iznad razine sobne temperature znaju što je hrvatski, a što srpski. To se može secirati po jezikoslovnih granama, no i bez toga je posve jasno. Normalna, nezaluđena osoba zna da je Dušanov zakonik srpski po jeziku, a ne hrvatski; zna da je Vatikanski hrvatski molitvenik hrvatski (ime je nevažno, ionako je imenovan u 19. st.), a ne srpski po jeziku; zna da je Lazarević u "Švabici" primjer srpskoga, a ne hrvatskoga jezika, kao što je Kovačićev roman "Fiškal" uzor hrvatskoga, a ne srpskoga jezika.

Normalnim ljudima je sve to jasno kao dan.
Postoje zasebne knjizevnosti, kao na primer i američka i britanska, a što se tiče jezika dovoljno je zapaziti da nije potreban prevodilac…

Kad postoji policentrični jezik svako ima prava da svoj deo naziva kako hoće.
 
Postoje zasebne knjizevnosti, kao na primer i američka i britanska, a što se tiče jezika dovoljno je zapaziti da nije potreban prevodilac…

Kad postoji policentrični jezik svako ima prava da svoj deo naziva kako hoće.
Normalnim ljudima je zorno da to nije ni približno dobra poredba, i da je dobar primjer nesuvislosti i konfuzije u glavi.
 
Hrvatski jezik ne postoji.Postoji Hrvatsko narecje.
Kao sto ne postoji ni Bosnjacki, ni Crnogorski ...
Svi ti narodi su izisli iz Srpskog naroda i sa sobom poneli Srpski jezik.

Hrvatska je postojala kao oblast Srpskog naroda od koga je Vatikan iskonstruisao poseban narod kao sto danas konstruisu Bosance i Crnogorce.

Stara politicka tehnologija po principu : podeli pa vladaj.

Dva naroda sa istim jezikom nikad nije bilo,niti moze biti.
 
Poslednja izmena:
Hrvatski jezik ne postoji.Postoji Hrvatsko narecje.
Kao sto ne postoji ni Bosnjacki, ni Crnogorski ...
Svi ti narodi su izisli iz Srpskog naroda i sa sobom poneli Srpski jezik.

Hrvatska je postojala kao oblast Srpskog naroda od koga je Vatikan iskonstruisao poseban narod kao sto danas konstruisu Bosance i Crnogorce.

Stara politicka tehnologija po principu : podeli pa vladaj.

Dva naroda sa istim jezikom nikad nije bilo,niti moze biti.
Bilo je i ima, npr Škoti i Englezi.

No u slučaju hrvatskoga i srpskoga jezika to nisu ni isti narodi, ni isti jezici.

Rekoh:

1. normalni ljudi

2. IQ iznad razine sobne temperature
 

Back
Top