Niko ne spori da se hrvatski i srpski ne razlikuju u nekim rečima, ali u suštini to su isti jezici, imaju potpuno istu gramatiku, isto se grade rečenice, imaju iste vrste reči.
Putoprug dolazi u putostaj. (evo ga novi jezik)
Izmišljanje novih reči ne znači i stvaranje novog jezika.
Isto besmislica.
http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/4510/1/Diplomski rad KRO_Adam Vuk.pdf
BROJČANE RAZLIKE MEĐU RIJEČIMA HRVATSKOGA I SRPSKOGA JEZIKA
Rezultati analize pokazuju da brojčane razlike između hrvatskoga i srpskoga promatrano na
razini leksemā (i to samo natuknice) iznose 16%. Prilikom provjere rezultata dobivenih
analizom korpusa na nekoliko autentičnih tekstova dobivena je razlika od 12%, što je za 4%
manje, no to nije bilo iznenađenje s obzirom na omjer pojavnica u oba uzorka. Uzorak
korpusa broji 787.278 pojavnica i pokazuje razliku od 16%, dok uzorak tekstova broji 3.437
pojavnica i pokazuje razliku od 12%.
S obzirom na to, ali i činjenicu da u analizu nisu
uključene razlike na razini sintakse, naglasne razlike, frazeologija, treba pretpostaviti da
razlike vjerojatno iznose oko 20%.
Na temelju ove analize nešto više od 50% razlika otkriveno je na morfo(no)loškoj razini, a
sljedeće su najbrojnije leksičke s 30%. Najmanje je fonoloških s oko 8% i tvorbenih razlika s
oko 6%. Sintaktičke i pravopisne razlike nisu istraživane. Tvorbeno se hrvatski i srpski sa
65% najviše razlikuju u sufiksima koje koriste, dok ostatak pripada prefiksima. Kad je mjesto
u riječi na kojemu je razlika vidljiva u pitanju, 28% nepodudarnih jedinica razlikuje se
potpuno, oko 64% ima razliku u medijalnome položaju, a tek oko 5% u finalnome i oko 2% u
inicijalnome. S obzirom na broj glasova oko 56% riječi ima glasove više, oko 40% različite
glasove, a tek oko 3% glasove manje.
Analiza je potvrdila prijašnja istraživanja koja su se bavila omjerom samoznačnih i suznačnih
te promjenjivih i nepromjenjivih riječi. Baš kao što su i dosadašnji istraživači zaključili, udio
samoznačnih pojavnica iznosi oko 55% (95% kada se promatra na razini natuknice), a udio
promjenjivih pojavnica 65-70% (odnosno 85-90% kada je riječ o natuknicama).
Treba istaknuti da je ovo analiza koju još nitko u ovakvome obliku nije obavio. Do sada
objavljena istraživanja bila su usredotočena ponajviše na leksičku razinu, a ostale su jezične
razine bile mahom zanemarivane. Postupak koji se koristio u radu pokazao se stoga iznimno
zanimljivim. On s jedne strane pokazuje da razlike između hrvatskoga i srpskoga nisu samo
leksičke kako se to katkad nastoji prikazati, već da sežu puno dublje u gramatičku strukturu
jezika. S druge se strane pokazalo da slični odnosi postoje i u danskom i norveškom koji
unatoč svojoj međusobnoj razumljivosti uživaju potpuno drukčiji status.
Pri tome se
zaboravlja da je jezik kao sredstvo ljudske komunikacije (a naposljetku i identifikacije) toliko
nevjerojatno složen te da se poput živoga organizma mijenja i evoluira i da svakako zaslužuje
da mu se pristupi ozbiljnije od pukoga pobrojavanja leksema.