Ajd ne fantaziraj, Vuk je pisao da bi njegov rječnik kojeg je prepisao iz hrvatskih u Srbiji smatrali hrvatskim. Još prije Vuka imamo zapisano da Srbi odbijaju hrvatske štokavice ikavsku i ijekavsku kao hrvatski jezik.
200 godina kasnije Srbi pišu da su to predvukovski oblici srpskog jezika kako bi opravdali krađu hrvatske književnosti.
Ne možeš ponavljati ustaške propagandne bljuzge nakon što su opovrgnute
- na istoj temi
- u roku od nekoliko dana
- isti korisnik
To je bezobrazluk. Ako imaš nove argumente onda može, a da u jednom postu an pasan prospeš više od dve laži, bezobrazluk je, čak i za krapinskog čoveka.
Tema su kajkavci. Citat sa ustašopedije:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Juraj_Habdelić
"ON JE POD SLOVENSKIM PODRAZUMIJEVAO KAJKAVSKI GOVOR, A POD HRVATSKIM GOVOR JUŽNO OD KUPE"
PS. Što se Vuka i Sremaca tiče - to je sahranjena tema. Hrobi je pokušao to da brani, ali se završilo kao sa Ćipurovim Elis Ajlendom tj. bugarskom skupštinom:
Vuk kaže, u kondicionalu, da
bi mu to rekli Sremci da nije u pesmaricu ubacio i ekvaske pesme. A zašto je ubeđenje Vuka da je tadašnje ubeđenje Sremaca bilo da Hrvaćani govore ijekavski i to sam odgovorio ranije, pre četiri godine:
Hrvaćani (Ličani, Kordunaši, Banijci) su jedini Austrijanci, jedini zemljaci Sremaca, koji govore ijekavicu - "hrvatski" (jezik Srba Hrvaćana).
Prvo, segment percepcije Sremaca.
a) Ne "slavonski jezik" zato što su Hrvaćani (Srbi iz Hrvatske) bili isključivo ijekavci, a Slavonci ne.
b) Ne "slavonski jezik" jer ga ni Slavonci nisu tako zvali, već
naški i
racki.
c) Da "hrvatski" jer se jezik austrijskih Srba ijekavaca iz Banije, Korduna i Like tj. ijekavica Srba Hrvaćana percipira kao "hrvatski" ("horvacki")
d) Pridev "hrvaćanski" ("horvaćanski") bio bi precizniji, ali se, naprosto, nikad nije koristio.
Drugo, segment Vukove percepcije.
a) Radi se o Vukovoj
doskočici iz koje normalan proučavalac ne može izvući relevantne činjenice o svesti onih na koje se doskočica odnosi.
b) Radi se o argumentacijskoj prečici tj. Vukovom emocionalnom argumentu u kojem se pravda dajući primer kojim potencijalnu kritiku, u nameri njene diskvalifikacije, predstavlja
apsurdom.
c) Apsurd je u tome što Vuk zna da Hrvati ijekavci ne postoje.
Mara Malagurska, Iz knjige
Bunjevka o Bunjevcima, 1941:
Srpska ijekavština i „bunjevački Hrvati"
Kad naši Bunjevci hoće da postanu Hrvati, oni prestanu da divane svojom milozvučnom bunjevačkom ikavštinom
i počnu divaniti — srpskom ijekavštinom! Na primer: ne kažu »lipo dite«, »bilo mliko«, »liva ruka«, »di si bio«, nego »lijepo dijete«, »bijelo mlijeko«, »lijeva ruka«, »gdje si bio« i t. d. I misle, neznalice, da su se time pohrvatili!
Zlatna prostota: Govoriti srpski, a misliti da je to hrvatski, i da su se baš time pohrvatili! Jer, t. zv.
štokavsko-ijekavski dijalekt nije hrvatski, kako naše neznalice i prkos-Hrvati misle, nego čist srpski dijalakt. Dvi trećine srpskoga naroda govori tim dijalektom, (»bijeli snijeg, lijeva ruka, lijepo dijete, gdje, ovdje, ondje«), a samo jedna trećina govori t. zv. štokavsko-ekavskim dijalektom (»beli sneg, leva ruka, lepo dete, gde, ovde, onde« i t. d.) Što znači, da oko 6 miliona Srba govori štokavsko ijekavskim, narečjem, dok samo oko 2,000.000 Srba govore štokavsko-ekavskim.
Crna Gora, Boka Kotorska, Dalmacija, Lika, Bosna i Hercegovina, Sandžak i čila Zapadna Srbija govore ijekavštinom, a samo Vojvodina, istočna Srbija i Južna Srbija govore ekavštinom. Međutim, pravi hrvatski, govorni narodni jezik nije štokavsko-ijekavski, nego čakavsko i kajkavsko-ekavski (rič »što« izgovaraju »ča« i »kaj«, a staro slovensko »jat« izgovaraju kao »e«. Na primer: ne kažu: »šta si kazao«, nego »ča si kazal«; ne »zašto si uzeo« nego »za kaj si zel?«, ali ne kažu »gdje, ovdje, ondje«, nego: »gde, ovde, onde«, i t. d.)
Nastavak u:
http://kovceg.tripod.com/mara_malagurska.htm
Elem, mogu te retardirane doskočice i dalje da budu efektne za široke narodne mase po forumima, materijal za šegačenje, ali - neozbiljno je i ne prolazi u naučnim okvirima.
Čovek koji se sam nazivao i potpisivao
Juraj Križanič Srbljanin. Živeo je duže u Sibiru nego u Obrhu kod Ozlja i Varaždinu.
Ovde je bitno da Križanič svedoči kako NE POSTOJE HRVATI JEKAVCI, samo EKAVCI i IKAVCI:
Juraj Križanić: Srbi mjesto jat imaju ie: tielo, liepo, viera, striela, sieno. Hrvati niti jedan dvoglas nigde ne koriste već vole čiste vokale: e umesto malog jus i i ili e mjesto jat: knez, svet; tilo, lipo, strila; vera, seno.
Citirano iz Križaničeve knjige:
Vama, ako se isplati splačine da ponavljate, ponavljajte.