Da li su kajkavci Hrvati ili zaseban narod?

[Mrkalj]

Vi imate tih par imena(Jagić, Šafarik) iz 19.st. šta su vam i danas sveto pismo iako je svit od tada otiša miljama naprid i neke njihove teorije su davno odbačene. Al ti i slični ćete po tome jahat iduća dva stoljeća iz neimaštine drugih(modernijh) stručnjaka koji će potvrdit to šta trabunjate.

PS. Tako su i Ukrajinci od Kijevskih Rusa otišli miljama "naprid", a videćeš, zapravo, nazad.

 

[Škutor Kićo]

HRVATI JEKAVCI,

Naravno kad su dubrovcani kao drzic pricali ikavicu, a ovi iz istocne hercegovine isto sto se vidi po govoru jugozapadne istre

 

[Mrkalj]

Naravno kad su dubrovcani kao drzic pricali ikavicu, a ovi iz istocne hercegovine isto sto se vidi po govoru jugozapadne istre

Ovo ni ChatGPT s maslom ne bi proguto.

 

[Škutor Kićo]

umesto malog jus i mjesto jat: tilo, lipo, strila;

Prema ovome ispada da je drzic bia hrvat jer pise na ikavici

 

[Ovi jedan]

Samo ti sebi to objasni. Možda jednog dana nešto od toga i pročitaš pa staviš prst na čelo umesto u dupe pa u usta.

Šmrki 21. je stoljeće

I možeš objasnit čemu onaj citat od Vrančića koji proturječi svemu šta ti pišeš? Ne mogu to dokučit?

PS. Tako su i Ukrajinci od Kijevskih Rusa otišli miljama "naprid", a videćeš, zapravo, nazad.

Ne pričam ja samo o Ukrajicncima već i o hrpi drugih modernih stručnjaka, pa i Rusima između ostalog, koji odreda ne hebu dva posto te vaše velikosrpske priče i pokazuju di vam je misto

 

[Škutor Kićo]

Ovo ni ChatGPT s maslom ne bi proguto.

Jeste imali dunda maroja i novelu od stanca kao lektiru?

 

[Škutor Kićo]

umesto malog jus i i ili e mjesto jat: knez, svet; tilo, lipo, strila; vera, seno.

Veliko neznanje je tvoj veliki hendikep.

Nakon sto smo ustanovili da je u 17.st ikavica bila iskljucivo hrvatska, saznali smo i da je kasic pisao na hrvatskon jer koristi ikavicu

 

[Mrkalj]

Prema ovome ispada da je drzic bia hrvat jer pise na ikavici

Hau jes nou - "sjedite, sjeme, lijepa, prije, vidjet, zlijeh, trimjed, riječ, riječmi, rijet, zapovijed, duzijema..." Ja vidim samo jedan ikavizam "prid".

 

[Škutor Kićo]

Hau jes nou - "sjedite, sjeme, lijepa, prije, vidjet, zlijeh, riječ, zapovijed..."

Prid, biše, cvitovi,izit,ovdi...pravi đetić

 

[Mrkalj]

Prid, biše, cvitovi,izit,ovdi...pravi đetić

Biše (bih, bi, bi, bismo biste, biše) i izit (iz+iti tj. iz+ići) nisu ikavizmi, a cvitovi se ne nalazi u citatu koji si postavio. Navezak na rečima ovde, onde, gde, kade, kojekude, dakle, odakle, odande nije jat u pravom smislu.

Tako ćeš i sam reći "di" ili "gdi" ali "ovde" ili "vode", a ako negde ima i "ovdi", nigde nema "odakli" i "odavdi".

 

[Škutor Kićo]

Biše (bih, bi, bi, bismo biste, biše) i izit (iz+iti tj. iz+ići) nisu ikavizmi, a cvitovi se ne nalazi u citatu koji si postavio. Navezak na rečima ovde, onde, gde, kade, kojekude, dakle, odakle, odande nije jat u pravom smislu.

Bilo bi pred,bješe,ođe

 

[Škutor Kićo]

 

[Škutor Kićo]

Prolitje je cakavizam jer nema meko ć nego tj
Gdi je ikavizam kao i cvitju o kojen san govoria
Svitla zvizda ista priča. Ki umisto koji je cakavizam. Travam su cakavski padezi koji se koriste i hrvafa stokavaca s n na kraju
Dubju bi bilo dunlju ali u cakavaca nema lj

Pogledajte prilog 1789311

 

[Mrkalj]

Nakon sto smo ustanovili da je u 17.st ikavica bila iskljucivo hrvatska, saznali smo i da je kasic pisao na hrvatskon jer koristi ikavicu
Pogledajte prilog 1789309

I gdi tu Kašić kaže da je Hrvat?!?

Procitaj predgovor rituala rimskog di se naziva hrvaton

Ne postoji takvo mesto u Ritualu rimskom.

???

 

[Mrkalj]

Prolitje je cakavizam jer nema meko ć nego tj
Gdi je ikavizam kao i cvitju o kojen san govoria
Svitla zvizda ista priča. Ki umisto koji je cakavizam. Travam su cakavski padezi koji se koriste i hrvafa stokavaca s n na kraju
Dubju bi bilo dunlju ali u cakavaca nema lj

Okej, procenat ikavizama 1,7%. Pardon 1.4%.

 

[Frontiersman]

Vezano za Marina Držića i refleksa jata:

Rešetar je temeljito raščlanio refleks jata u Držića. Kaže da »cijelu tu
mješaniju i inkonzekvenciju D-ćevu u pogledu pisańa refleksa vokala ě
možemo lako razumjeti: ona ide na račun dubrovačkoga ikavsko-jekav-
skoga kńiževnoga jezika XVI. vijeka« (1933:132). Rešetar primjećuje da
čim je koje Držićevo djelo »književnije, tim se više u njemu ističe ikavi-
zam«. S tim se u Držića ne slaže »jedino to što u fleksivnim završecima
ikavski oblici djelomice imaju jači procenat negoli u osnovama a djelomi-
ce i prevlađuju«. To se odnosi i na Držićevu prozu (1933:128—130), no pri-
je svega na njegove pjesme, za koje Rešetar izrijekom kaže da ne zna »za-
što je D. u pjesmama jači ikavac u završecima negoli u osnovama — mo-
žebit to je isto tako puka ‘pjesnička samovolja‘« (1933:133). Rešetar sumar-
no zaključuje da je Držićeva proza »u smislu govora ńegovih Dubrovča-
na« »čisto jekavska«, dok su mu pjesme »ili pretežno ili dobrim dijelom
ikavske« (1933:209).

 

[Škutor Kićo]

Okej, procenat ikavizama 1,7%. Pardon 1.4%.

tjesi se gedzo

 

[Mrkalj]

Bilo bi pred,bješe,ođe

Bilo bi malo sjutra,

Dakle, onako je kao što sam rekao (Pomet i Grubiša su treće lice množine):

Biše (bih, bi, bi, bismo biste, biše) i izit (iz+iti tj. iz+ići) nisu ikavizmi, a cvitovi se ne nalazi u citatu koji si postavio. Navezak na rečima ovde, onde, gde, kade, kojekude, dakle, odakle, odande nije jat u pravom smislu.

Tako ćeš i sam reći "di" ili "gdi" ali "ovde" ili "vode", a ako negde ima i "ovdi", nigde nema "odakli" i "odavdi".

Reč "biše" je takođe ispravan oblik za 3. lice množine, ali se u praksi češće koristi "bi".

Ali tebi, kao svakoj zapadnoerskoj Srbendi, mora 17 puta da se kaže da bi doprlo do srednjeg uha, a do mozga da stigne jedan život je prekratak.

Mani se srpskoga jezika, slabo ti ide.

 

[Škutor Kićo]

I gdi tu Kašić kaže da je Hrvat?!?


???

Govori u predgovoru rituala rimskog

 

[Škutor Kićo]

Dakle, onako je kao što sam rekao (Pomet i Grubiša su treće lice množine):

Onda ugodni vam bjehu

 

[Mrkalj]

Govori u predgovoru rituala rimskog

Pa citiraj, sad ti je bio pod rukom.

 

[Mrkalj]

Onda ugodni vam bjehu

Aorist je to (bi ili biše) a ne imperfekt (bijahu ili bjehu). Do sedamnaestog puta stići će do srednjeg uha.

 

[Škutor Kićo]

Pa citiraj, sad ti je bio pod rukom.

Di si vidia predgovor u onom tekstu?

Aorist je to (bi ili biše) a ne imperfekt (bijahu ili bjehu). Do sedamnaestog puta stići će do srednjeg uha

Nesvrsena radnja pa se koristi imperfekt

 

[Mrkalj]

Govori u predgovoru rituala rimskog

Kašićev opus kao deo srpske književnosti

Nakon Tridentskog koncila, u Rimu se raspravljalo o jeziku kojim se štampaju crkvene knjige i upućuju na našu obalu sa ciljem postizanja što boljih efekata crkvene propagande. Zaključeno je da niko nije pozvaniji da iznese svoje mišljenje o jeziku od učenih sveštenika poreklom iz naših krajeva koji su imali prilike da prokrstare cela ova područja. Već 1582. godine Dubrovčanin Marin Temperica, koji je kao trgovac obišao ceo Balkan, pa se potom zaredio kao isusovac, predao je isusovačkom generalu Klaudiju Akvavivi veoma zanimljivu spomenicu o jedinstvenom jeziku koji se govori na čitavom Balkanu. On je takođe isticao potrebu izrade rečnika i gramatike tog jedinstvenog jezika. Ova gramatika i rečnik trebalo je da posluže budućim misionarima. Akvaviva je prelomio da jezik jezuitskih misionara bude srpska štokavica, a na osnovu izveštaja Dubrovčanina, tj. Caftaćanina Marina Temperice. Reči jezuitskog generala Akvavive donosi 1591. u svojoj knjizi Anđelo Roka:
»Bosina vero inter ceteras Gentes Seruianam linguam adhibentes, puriori et elegantiori loquendi forma vti solet [ad quam elegantiam et loquedi venustatem Seruia non parum accedit], sicut a Marino Temperizza Epidaurio a Societate Jesu hanc linguam optime callente accepi.«
(Angelo Roccha, Bibliotheca apostolica Vaticana, Roma, 1591)

»Bosna pak među ostalim narodima koji se služe srpskim jezikom, upotrebljava čišći i elegantniji način govora, kojem se po eleganciji i lepoti govora Srbija približava, kako sam čuo od Isusovca iz Cavtata Marina Temperice, koji taj jezik veomа dobro zna.«

Najzad 1599. godine Akvaviva izdaje nalog Bartolu Kašiću (1575-1650), isusovcu i kasnije značajnom piscu, da za potrebe pitomaca Ilirske akademije u Rimu (Accademia lingue illyricae) koja je bila neka vrsta seminara u jezuitskom kolegijumu, napiše gramatiku tog jezika, držeći se najrašerijenijeg narodnog govora. Tako je 1604. godine u Rimu nastalo delo Kašića Instituciones linguae illyricae, kao prva štokavska gramatika, sa elementima čakavštine. Štokavski elementi su već u to vreme bili dominantni u Dubrovačkom jeziku, kao i u Boki Kotorskoj, a postali su dominantni i u celom daljem književnom radu samog autora ove gramatike Bartola Kašića. Ili, kako kaže Anastazija Horvat iz IHJJ: "poznato je da se u nastavku svoga spisateljskoga rada Kašić potpuno opredijelio za štokavstinu, tj. 'bosanski jezik' kojim je i napisan 'Ritual rimski' (1640.).

Predgovor Ritualu rimskom:

VELEKRAT SAM razmišljao, i razgovarjaući se s druzimi iziskovao, kojim bismo načinom najboljim, i najugodnijim mogli upijsati, i naša besidenja Slovinska: ne mogosmo nikakova posobita naći s kojim bi se moglo ne samo sfima Rusagom (rusag, od mađ. orszag - zemlja), paček ni jednomu samomu ugoditi Gradu. Jere svaki človik sfoga grada govor, i besidenje hvali, Harvat, Dalmatin, Bošnjak, Serbljin.

Što ćemo dakle reći, i odlučiti? Razborito, i razložito čijnim za isto, da onij Pijsalac, koji hoće, štogod upijsati naški, koliko najbolje može onim govorom upjisati, koga on višt u mnozih pozna, daje najopćenij, i koga može sfak lašnje razumiti, i s koristju proštiti; neka, kakogodire mnozima ugodij.

Ovim dakle načinom odlučih ja Pismo ovega Rituala, ili Običajnika istomačiti naški, bivši ja govorio, i općio s ljudmi od različih Rusaga Slovinskih, hodeći po sfijtu: i ja sam njih ovaka govorenja razumio, i onisu moja: (Karstjani, Rascijani, Serblji Poluvirci, i Turci.)

Jer dakle, ako ja Bosanski upijšem ove rijči (Poslao sam, učio sam, rekao sam, ili tako ine) ne branim za to Dalmatinu našemu, da on neobrati na svoj način ove iste rijči, i inake, ter reče: Poslal sam, učil sam, rekal sam) ni manje Dubrovčaninu, da ne reče (Poslo sam, reko sam, (Ali gdija upijšem Što, ili Šta) ne branim Dalmatinu, da on reče (Ča) ter tako u inih rijči, koje nebudu upijsane načinom sfoga grada, ili mista, sfak na sfoj način navernuvši slovo kojegodir po svojoj običaji: tako ne imamo koriti jedni druzih, veleći, da zanose.

Hoću još, dati na znanje Poštovanim Popovom, i Pastirom od duša, da sam ne samo prinesao u naš jezik ovim govorom općenijim Ritual ovij Rimski, nego takojer i sva Sfeta Pijsma, Staroga, i Novoga Zakona: sfe, što je u Biblij upijsano, i potvardzeno od Sfetoga Oca Pape. Takojer i Vangelistar, to jest, sfe Pistulae, i sfa sfeta Vangelya priko sfega godišta tekuća: i Kalendar, Red od Missae: nekabi sfak mogao razumiti ono, štoštij Latinsko. Reče bo Mudri jedan, i sfeti Učitelj: Obličje, i lijce, vičnoga blaženstva jest, Štitti, i razumitti Sfeta Pijsma. A druggi reče: Štiti, a nerazumiti pijsma, nehajati jest. Molite dakle sarčano, i prosite Počtovani Misnici vaše Arhibiskupe, i Biskupe; da upijšu S. O. Papi, i Kardenalom sfetoga skupa od Razplođenja Vire Isukarstove, da vam čine, dati na sfitlost Sfeta Pijsma, neka ih uzmožete istino razumiti, i puku tomačiti, i pripovidati.

Kašić se odlučuje da Ritual Rimski, (a kasnije u predgovoru kaže da je tim jezikom preveo i "sva Sfeta Pijsma, Staroga, i Novoga Zakona: sfe, što je u Biblij upijsano, i potvarđeno od Sfetoga Oca Pape, ... Vangelistar, to jest, sfe Pistulae, i sfa sfeta Vangelja priko sfega godišta tekuća, i Kalendar, Red od Missae) napiše bosanski ("poslao", "učio", "rekao"; "što" ili "šta"), odnosno onako kako razumeju "Karstjani, Rascijani, Serblji Poluvirci, i Turci." što znači - Šokci, Rašani (verovatno se misli na Bunjevce), pravoslavni Srbi i muslimani. Njima je namenjen Kašićev prevodilački opus. Odatle sledi da je nehajno Kašićev opus ne uvrstiti u istoriju srpske književnosti.

Još jednom, nije se na odmet podsetiti kako su Kašićevi pretpostavljeni iz "Skupa za rasplođenje vere" izvešteni o tome ko živi u Bosni, tj. čiji je dijalkat "bosanski":

 

[Škutor Kićo]

Tako je 1604. godine u Rimu nastalo delo Kašića Instituciones linguae illyricae

di je naziv srpski?

sa elementima čakavštine.

Hrvatski

Štokavski elementi su već u to vreme bili dominantni u Dubrovačkom jeziku,

Nit je jezik nit su stokavski elementi bili tako dominantni sto smo vidili na primjeru

. 'bosanski jezik' kojim je i napisan 'Ritual rimski' (1640.).

Bosanski jezik u dalmaciji? Cool

Predgovor Ritualu rimskom:

Pise hervat

Harvat, Dalmatin, Bošnjak,

Onda pod hrvate misli na kajkavce za koje kazes da su tad bili janezi

ko živi u Bosni, tj. čiji je dijalkat "bosanski":

Nabrojana podrucja su tocno uz granicu
Di su turska hrvatska tropolje skutorija ?