Da li su kajkavci Hrvati ili zaseban narod?

Klasika :)

Naime,od 1174 godine,kada je srpski Veliki Župan Stevan Nemanja zauzeo Zahumlje,Travuniju i Duklju, pisari u Dubrovackoj Republici su bili Srbi.
Zauzeo? Pa Stefan Nemanja ti je kralju rodjen u Ribnici, to ti je kod danasnje Podgorice dakle Duklja/Zeta. Stariji brat mu je bio Miroslav, muz sestre kulina Bana, vladar Humske zemlje, koju je dobio od oca Zavidae, a Nemanja je dobio Rašku na upravljanje. Tad nije bilo Dubrovacke republike, juznu Dalmaciju su Nemanjici kasnije prodali Dubrovniku, postojao je Dubrovnik grad u kom su ziveli Latini i Srbi, i nesto zaledja u kom su ziveli Srbi.

Ликиније беjaше далматијски господин, родом Србин, и роди од Константије сина Белу-Уроша, а Бела-Урош роди Техомила, а Техомил роди светога Симеона",
O pretcima Nemanjića , Crkva Stetog apostola Petra i Pavla , Bijelo Polje .. zaduzbina princa Humskog Miroslava 1190.
Свјетлопис_србске_православне_цркве_Светих_апостола_Петра_и_Павла_у_Бијелом_Пољу11.jpg


Nemanja je uzeo Pravoslavne veru da bi mu Vizantija dozvolila da prosiri zemlju na istok i jug sto je i uradio, ostale kako pise u poveljama "srpske zemlje" je nasledio.
3fb7fdb4c14ac97abed5793e9da6d59e.jpg

pa ni do Milutina 1319. se Raska nije znacajno selila na sever, osim na teritoriju dananje Šumadije, generalno, jug i istok.
4574659_orig.jpg
 
Poslednja izmena:
Po čemu je ovo (ondašnji) srpski jezik? Nadam se da je transkripcija povelje dobro napisana:

U ime oca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha.Ja ban' bos'n'ski Kulin' prisezaju tebЪ kneže Kr'vašu i v'sЪm' građam' Dubrov'čam' pravi prijateĺ' biti vam' od' selЪ i do vЪka i pravi goj dr'žati s'vami pravu vЪeu dokolЪ s'm' živ.V'si Dubrov'čane kire hode po mojemu vladanju tr'gujuḱe, gdЪ si kto hoće krЪvati godЪ si kto mine pravov' vЪrov' i pravim' sr'(d')cem' dr'žati je bez 'v'sakoje z'ledi raz'v'Ъ što mi k'to da svojov' voljov' poklon'. I da im' ne bude od' moih' čest'nikov sile I do kolЪ u mene budu dati im' s'vЪt' i pomoḱ' jajire i sebЪ kolikore moge bez' v'sega z'loga i primis'la.Tako mi b(og') pomagaj i sie s(ve)t(o) evan'đelie.Ja Radoje dijak ban pisah' siju knjigu poveljov' banov' od' roždstva H(risto)va tisuḱa i s'to i os'm'deset i devet' IЪt', mЪseca av'gusta u d'vadeseti i deveti d'n', usЪčenie glave Jovana Kr'stiteĺa.
Koristi evanđelje dok miroslav (ako se ne varan) koristi jevandelje 1195
 
Onaj koji sadrzi ikavicu
Sto sebe zoveš Škutor? Nije li to bio pogrdan naziv?

Elem, ovo bi ti moglo biti zanimljivo.

Hrvatski je crkvenoslavenski jezik najstariji hrvatski književni jezik. Razvio se iz prvoga slavenskog književnog jezika – starocrkvenoslavenskoga, koji je nastao u 9. stoljeću i kojim su pisani najstariji spomenici slavenske pismenosti sačuvani u prijepisima iz 10. i 11. stoljeća.

Iz toga su jezika nastale različite inačice pod utjecajem govornih slavenskih jezika na različitim područjima te tako osim hrvatskoga crkvenoslavenskoga nastaju ruski crkvenoslavenski, srpski crkvenoslavenski, bugarski crkvenoslavenski, makedonski crkvenoslavenski, češki crkvenoslavenski, bosanski crkvenoslavenski i rumunjski crkvenoslavenski.

Osobitosti​


Osobitost je hrvatskoga crkvenoslavenskoga unošenje čakavskih elemenata u naslijeđene starocrkvenoslavenske tekstove. Hrvatska se redakcija od ostalih razlikuje time što čuva glagoljično pismo. Za razliku od tekstova ostalih redakcija koji pripadaju istočnomu (pravoslavnomu) obredu, tekstovi pisani hrvatskim crkvenoslavenskim pripadaju zapadnomu (rimskomu, katoličkomu) obredu. Zbog tih je osobitosti hrvatsko glagoljaštvo često bilo poveznicom između istoka i zapada.

Hrvatski crkvenoslavenski jezik u prvome se redu upotrebljavao za bogoslužje te je najbolje sačuvan u misalima, brevijarima, ritualima i psaltirima. U književnim je tekstovima izmiješan sa starohrvatskim čakavskim književnim jezikom. Najstariji su spomenici toga jezika iz 11./12. stoljeća.

Tiskane knjige​


Struktura je hrvatskoga crkvenoslavenskoga složenija od čakavskoga. U hrvatskome crkvenoslavenskome česte su participske konstrukcije (npr. dativ i instrumental apsolutni), složeniji je sklonidbeni i glagolski sustav (npr. postoje asigmatski i prvi sigmatski aorist).
Velik je broj riječi u ranijim razdobljima zajednički čakavskomu i hrvatskomu crkvenoslavenskomu, ali postoje i primjeri u kojima to nije tako: jegdakada, glagolatigovoriti, cêsarstvokraljevstvo, čtoča itd. Fonološki je sustav hrvatskoga crkvenoslavenskoga sličan čakavskomu, samo se u hrvatskome crkvenoslavenskome, za razliku od čakavskoga, pojavljuje fonem jat.

jezične značajke
Donosimo primjer jednoga poznatog teksta u hrvatskoj crkvenoslavenskoj inačici:


zdrava marie milosti plna gospodь s toboju blagoslovlena ti v ženahь i blagoslovlenь plodь čreva tvoego isus sveta marie mati božьê moli za n(a)sь grêšnih sada i v čas semrti naše amenь


Opadanje uporabe​


U 17. st. Kongregacija za širenje vjere zahtijeva da se hrvatskoglagoljske knjige usklade s ruskom redakcijom koju su upotrebljavali i ukrajinski grkokatolici kako bi se i pravoslavni Slaveni približili Katoličkoj Crkvi. Zbog toga dolazi do istočnoslavenizacije hrvatskih tekstova, tj. do rusificiranja. Rusificirane su tekstove u 17. i 18. st. objavili Rafael Levaković, Ivan Paštrić, Mateo Karaman, Ivan Sović i Ivan Petar Gocinić.

Takvi su se tekstovi doživljavali kao strani i nisu bili dobro prihvaćeni te je to jedan od razloga za opadanje glagoljaštva. Umjesto tih tekstova glagoljaši su se počeli koristiti latiničnim izdanjima na narodnome jeziku (tzv. šćavet).

U drugoj polovici 19. st. biskup Josip Juraj Strossmayer sa suradnicima pokušava ponovno afirmirati glagoljaštvo. Kraj rusificiranja tekstova označava izdanje glagoljskoga misala koji je 1893. pripremio Dragutin Parčić.

Saznajte više o hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku u našoj gramatici!​


Hrvatski crkvenoslavenski jezik
© Staroslavenski institut 2025
 
Ja aam dodjoš ;) A i lale su samo u Banatu.

Pa i da se slazemo i ne slazemo, to nema veze sa ostatkom teksta. A mozda je i postojao, istrazicu.

zasto je to bitno?

jegdakada, glagolati ( od ovoga je onda nastala glagoljica) govoriti, cêsarstvokraljevstvo...
Sad znam sta znaci Cesarica u pesmi Olivera Dragojevica.
tada nije postojala stroga podjela latinica-cirilica ni katolicanstvo-pravoslavlje, a plemstvo se medusobno zenilo da bi širilo posjede
Najrealnije mi je gledati po govoru di se vidi ikavica,evandelje i amen sto je hrvatski ali i hrist,hriscanstvo...sto je srpski. Tako da nr bih bia pametan da dam odgovor
 
tada nije postojala stroga podjela latinica-cirilica ni katolicanstvo-pravoslavlje, a plemstvo se medusobno zenilo da bi širilo posjede
Najrealnije mi je gledati po govoru di se vidi ikavica,evandelje i amen sto je hrvatski ali i hrist,hriscanstvo...sto je srpski. Tako da nr bih bia pametan da dam odgovor
Bez uvrede al bukvalno si napisao totalnu besmislicu.
Kao prvo, oni Cakavki i Hrvatski Crkveno Slovenski dokumenti nisu na ikavici, tad nije bilo ikavice, ijekavice i ekavice , vec se koristilo nepromenjeno starlslovensko jat. A danjsnja stokavska ikavica je Novo Stokavica, ne starostokavica.
Amen je latinski, dakle cista podela na katolike. evadjele jevanjdjele, vazda me sarmiras svojim mudrolijama 😃😁
Aj da vidimo srpski:

Marijinsko ili Marijino jevanđelje predstavlja najstariji sačuvani spomenik pisan staroslovenskim jezikom u kome se javljaju crte srpskog narodnog jezika pod čijim uticajem će se kasnije razviti i srpska redakcija staroslovenskog jezika. Pisano je glagoljicom na 174 listova, a na osnovu jezičkih crta, smatra se da je nastalo najkasnije početkom XI veka na štokavskom području.Pronađen je sredinom XIX veka u svetogorskom manastiru Svete Marije, po kome je i dobio ime, a danas se nalazi u Ruskoj nacionalnoj biblioteci u Sankt Peterburgu, zajedno sa Zografskim jevanđeljem, takođe pisanim glagoljicom.




Eto Srbi stokavci pisali glagoljicom
 
Zauzeo? Pa Stefan Nemanja ti je kralju rodjen u Ribnici, to ti je kod danasnje Podgorice dakle Duklja/Zeta. Stariji brat mu je bio Miroslav, muz sestre kulina Bana, vladar Humske zemlje, koju je dobio od oca Zavidae, a Nemanja je dobio Rašku na upravljanje. Tad nije bilo Dubrovacke republike, juznu Dalmaciju su Nemanjici kasnije prodali Dubrovniku, postojao je Dubrovnik grad u kom su ziveli Latini i Srbi, i nesto zaledja u kom su ziveli Srbi.

Ликиније беjaше далматијски господин, родом Србин, и роди од Константије сина Белу-Уроша, а Бела-Урош роди Техомила, а Техомил роди светога Симеона",
O pretcima Nemanjića , Crkva Stetog apostola Petra i Pavla , Bijelo Polje .. zaduzbina princa Humskog Miroslava 1190.


Nemanja je uzeo Pravoslavne veru da bi mu Vizantija dozvolila da prosiri zemlju na istok i jug sto je i uradio, ostale kako pise u poveljama "srpske zemlje" je nasledio.

pa ni do Milutina 1319. se Raska nije znacajno selila na sever, osim na teritoriju dananje Šumadije, generalno, jug i istok.

Vidiš kako svako malo iz tebe izleti politički obojena povijest koja se uči gledajući Infomer Istori Čenel jer ovako nešto nećeš pročita u stranoj literaturi i od stranih povjesničara. Mogu se neki od vas pravit kosmopolitama i šta si već tamo o sebi prdeka kako bi ispa šta objektivniji, al uvik vas oda neka ovakva "sitnica" koja izleti i otkrije onu pravu narav koja čući u vama ;)

Šta se tiče Nemanje evo ti malo o njemu iz vaše wiki pa vidi na koji je način dolazia do "svoje" zemlje u Duklji, a simpatično je i za pročitat kako se širia na istok. Navik ste volili ne ostavit kamen na kamenu u svojim ratnim pohodima i osvajanjima vaših "vekovnih" zamalja i gradova:


"Nakon napredovanja prema jugu i istoku , Nemanja je napao bizantskog vazala, kneza Mihaila III. od Duklje (1162. – 1186.), iz vladajuće dinastije Vojislavljevića . Tijek osvajanja nije poznat, ali se već spominje kao vladar Kotora u siječnju 1186. , pa se vjeruje da je do tada preuzeo kontrolu nad cijelom Zetom.

U toj kampanji osvojio je gradove: Danj , Sard , Drivast , Skadar , Svač , Ulcinj , Bar , Risan , a u njegovim životopisima navodi se sljedeće o stradanju gradova u kojima su bizantski pristaše (u životopisima nazvani Grcima) pružili otpor:

Obnovio je Dioklecijanu i Dalmaciju , svoju domovinu i rodno mjesto, svoju istinsku zemlju predaka, koju je grčki narod držao silom, i gradove u njoj, izgrađene njihovim rukama, tako da se grčka regija nazvala ... A onaj koji je napustio, utvrdio je i u njega prenio svoju palaču, koja je tamo i danas. Ostale gradove je srušio i razorio, a njihovu slavu pretvorio u pustoš, istrijebio je grčko ime, tako da se njihovo ime nikada ne bi spomenulo u toj regiji. Ostavio je svoj narod u njima neozlijeđen da služi njegovoj državi, sa strahom i uz danak koji je odredio Sveti.

...gradove koje su sagradili uništio je i njihovu slavu pretvorio u pustoš, i njihovo ime se više nije pamtilo u tom kraju... [ 78 ]

Samo je Kotor bio pošteđen ovih bitaka i razaranja, koji je Nemanja dodatno utvrdio i tamo sagradio svoj dvorac . Potonje, vezano uz danak, ukazuje na to da gradovi nisu bili potpuno uništeni."


Stefan Prvovečani u svom Žitiju Nemanjinom kaže:

A kad se ugarski kralj vratio u svoju zemlju, Svetac se odvoji od njega i ode sa svojom vojskom na grad Pernik, te ga uništi svojom vojskom, te opustoši grad Stob, i grad Zemln, i grad Velbužd, i grad Žitomitski, i grad Skoplje, i grad Leški u Donjem Pologu , i grad Gradac, i grad Prizren, i slavni grad Niš, i grad Svrljig, i grad Ravni, i grad Kozli. On uništi te gradove i iščupa ih do samog kraja njihovih temelja, jer nije ostao kamen na kamenu koji nije uništen. I nisu se podigli do danas. Bogatstvu i slavi svoje domovine, i slavi svojih plemića i svog naroda doda njihove zemlje, njihovo bogatstvo i njihovu slavu.

Stefan Nemanja



PS šta ćemo s BiH prije 12.st.? Ako ćemo već o toj temi ne može se počet od sredine priče već bi valjda tribalo od početka krenit :np:
 
Po čemu je ovo (ondašnji) srpski jezik? Nadam se da je transkripcija povelje dobro napisana:

U ime oca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha.Ja ban' bos'n'ski Kulin' prisezaju tebЪ kneže Kr'vašu i v'sЪm' građam' Dubrov'čam' pravi prijateĺ' biti vam' od' selЪ i do vЪka i pravi goj dr'žati s'vami pravu vЪeu dokolЪ s'm' živ.V'si Dubrov'čane kire hode po mojemu vladanju tr'gujuḱe, gdЪ si kto hoće krЪvati godЪ si kto mine pravov' vЪrov' i pravim' sr'(d')cem' dr'žati je bez 'v'sakoje z'ledi raz'v'Ъ što mi k'to da svojov' voljov' poklon'. I da im' ne bude od' moih' čest'nikov sile I do kolЪ u mene budu dati im' s'vЪt' i pomoḱ' jajire i sebЪ kolikore moge bez' v'sega z'loga i primis'la.Tako mi b(og') pomagaj i sie s(ve)t(o) evan'đelie.Ja Radoje dijak ban pisah' siju knjigu poveljov' banov' od' roždstva H(risto)va tisuḱa i s'to i os'm'deset i devet' IЪt', mЪseca av'gusta u d'vadeseti i deveti d'n', usЪčenie glave Jovana Kr'stiteĺa.
Josip Hamm i Vladimir Jagić u svojim radovima o jeziku povelja konstatuju da su „bosanske isprave pisane crkvenoslovenskim srpske redakcije“ (vidi: Jagić, Quellen und Forschungen zur südslavischen Philologie, Beč 1913).
1758612768634.png

Na osnovu čega se smatra da je to srpska redakcija / srpskoslovenski tip? (konkretni lingvistički argumenti)​


U literaturi se za ovu klasifikaciju navode sledeće, merljive lingvističke i paleografske karakteristike. Uz svaki punkt navodim gde je to diskutovano.


  1. Pismo — upotreba ćirilice (bosančice / bosanice)
    • Povelja je sačuvana u ćiriličkoj grafiji (tzv. bosančica / bosančica-minuskula). Upotreba ćirilice (nasuprot glagoljici) povezuje tekst sa sferom južnoslovenskih ćiriličkih redakcija, koje su u istorijskoj recepciji često vezivane za srpsku redakciju. (Jagić, kasniji komentatori). Wikimedia Commons+1
  2. Fonetski i fonološki podaci u tekstu (refleksi jata, jeri, nazalnih vokala, promena vь- > u- itd.)
    • Analize (Peco, Dženeta Jukan) beleže fonetske promene koje se poklapaju sa onim što se u historijskoj dijalektologiji prepoznaje u štokavskim (južnosrpsko-štokavskim) varijetetima: npr. gubitak nosalnih samoglasnika, tretman slabih jera, promena početnog klastra vь- u /u/ i sl. Ove promene ukazuju na jezički sistem koji je bliži štokavskom načinu razvoja jezika u regiji, što je jedna od osnova za označavanje teksta kao pripadnog „srpskoslovenskom tipu“. Scribd+1
  3. Morfologija i sintaksa: oblici i konstrukcije bliski narodnom štokavskom jeziku
    • Tekst sadrži oblike koji odstupaju od strogo crkvenoslovenskih oblika i približavaju se narodnim štokavskim oblicima (npr. lokalne deklinacije, upotreba određenih priloga i partikula) — to autori vide kao dokaz da je rukopis „narodnog tipa“ oslobođen jačeg crkvenoslovenskog uticaja. Takav „narodni sloj“ čini tekst jezično bližim lokalnim štokavskim govorima koje tradicionalno opisuju i srpska istorijska norma i literarna praksa. Scribd+1
  4. Ortografske i paleografske karakteristike slične onima u dokumentima koje se klasifikuju kao srpska redakcija
    • Neki paleografi ističu usek grafema i ortografske navike (korišćenje određenih slova za označavanje glasova, način beleženja jata i jerâ) koji više odgovaraju praksi u rukopisima koji su svrstani u srpsku redakciju nego u hrvatsku glagoljsku praksu. (Jagić i kasniji komentatori/paleografi). balkaninstitut.com+1
  5. Korelacija sa geografskim i dijalekatskim podacima
    • Jezička građa Povelje pokazuje karakteristike koje dijalekatski korespondiraju sa zapadno-štokavskim i bosansko-hercegovačkim varijetetima u kojima su se formirale štokavske osobine koje se kasnije u recepciji vežu uz „srpsku“ književnu tradiciju (ovo je argument kojim Peco i drugi povezuju tekst sa štokavskim razvojem XII–XIII v.). Scribd



Kratko o kontroversi: zašto neki govore o bosanskoj redakciji?​


  • Postoji tradicija u novijoj bosansko-hercegovačkoj filologiji koja naglašava svojstvenu bosansku redakciju (ortografske i grafijske osobitosti bosančice). Ti autori ukazuju da Povelja sadrži ortografske znakove i grafemske prakse na koje bosanski rukopisi polažu pravo kao lokalnoj redakciji, pa stoga insistiraju na etiketiranju kao bosanska redakcija OCS. To je takođe deo savremene debates o istorijskom imenovanju. Wikipedia+1



Zaključak (kratko)​


Postoje ugledni filolozi i radovi koji klasifikuju jezik Povelje Kulina bana kao srpsku/srpskoslovensku redakciju ili, preciznije, kao dokument pisan na narodnom štokavskom jeziku sa crkvenoslovenim elementima i ćiriličkom grafijom — primeri: Vatroslav Jagić (klasični stav), Asim Peco (analitički rad o štokavskim osobinama) i Dženeta Jukan (diplomski rad sa detaljnijom analizom). Njihovi argumenti zasnivaju se na kombinaciji paleografije (ćirilica/bosančica), fonetskih/fonoloških refleksa (jera, jata, nosalni vokali, i sl.), morfologije i poređenja sa drugim srednjovekovnim tekstovima.


  • O Jagiću (sekundarni izvor koji citira Jagića):

    „O samoj povelji jedan od najboljih hrvatskih filologa devetnaestog veka — Vatroslav Jagić, je rekao: ‘Listina Kulina bana od g. 1189. prvo (je) i najstarije, što bi pisano ćirilicom a srbskim jezikom.’“ РТС
    (ovo je parafrazirani citat iz popularnog članka koji dovodi Jagićevu ocenu; sam original Jagićev iskaz zahteva pregled njegovih radova/predgovora da bi se dobila tačna formulacija.) РТС+1
  • O Pecu (bibliografska i radna referenca):

    Asim Peco objavio je rad pod naslovom „Povelja Kulina bana u svjetlosti štokavskih govora XII i XIII vijeka“ (zbornik Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, ANUBiH, Sarajevo, 1989) — rad koji analitički povezuje jezičke osobine Povelje sa ranim štokavskim razvojem. Montenegrina+1
  • Enciklopedijsko / sintezno izlaganje (jezik = stari štokavski / narodna štokavština):

    Wikipedia (članak „Charter of Ban Kulin“) sažima lingvistički stav: „the charter is written … in an old form of Shtokavian dialect“ i navodi radove (među kojima i Peca) koji tretiraju tekst kao staroslovenski dokument sa snažnim štokavskim (narodnim) obeležjima. Wikipedia
  • Filološko-fonetska analiza (sekundarni radovi koji opisuju fonetske argumente):
    • Amira Turbić-Hadžagić i drugi istraživači koji rade na pravnim dokumentima 12.–13. st. iznose fonetske osobine Povelje (gubitak nosalnih vokala, tretman jera, promena vь-u i sl.) kao dokaz bliskosti tekstu koji reflektuje narodne promene, a ne standardni crkvenoslovenski jezik. Ove fonetske tačke su u literaturi često navodjene baš kao jezgro argumentacije da je Povelja pisana na narodnoj (štokavskoj) osnovi. ResearchGate+1

Šta ovi izvori zapravo dokazuju — sažetak argumentacije (uz reference)​


Filolozi koji klasifikuju Povelju kao pisanu u okviru srpske / srpskoslovenske (štokavske) redakcije ili kao tekst snažno obdaren štokavskim osobinama uzimaju sledeće tačke kao jezgro dokaza:


  1. Paleografija / pismo — Povelja je u ćiriličkoj grafiji (bosančica/ćirilica). U filološkoj tradiciji južnoslavenski ćirilički rukopisi iz tog kruga često se stavljaju u vezu sa srpskom redakcijom starocrkvenoslovenskog (tj. sa ćiriličkom praksom u kojoj dominira srpsko-štokavski kulturni krug). (vidi: sažetke i članke). Scribd+1
  2. Fonetske refleksije — u tekstu se beleže promene: gubitak nazalnih vokala (ę→e, ǫ→u), pad slabih jera, promena vь- > u i drugi reflеksi koji se slažu sa rekonstruisanim stanjem ranih štokavskih govora u regionu. To govori da zapis odslikava govorni sistem, a ne isključivo stabilan crkvenoslovenski standard. (analize: Turbić-Hadžagić, Peco). ResearchGate+1
  3. Morfološki i leksički elementi — oblici i vrste reči u Povelji nekad odstupaju od crkvenoslovenskih normi i približavaju se narodnim oblicima (štokavskim oblicima), što lingvisti tumače kao „narodni sloj“ u jeziku dokumenta. (Peco, radovi o leksici i morfologiji). Scribd+1
  4. Korelacija s geografijom — lingvističke osobine korespondiraju sa štokavskim (pre)obrazima koji su dijalekatski karakteristični za zapadni Balkanski prostor (Bosna — Hercegovina — Dalmacija), pa se tekst pragmatično povezuje s tim jezičkim okvirom. (Peco). Montenegrina


 
Poslednja izmena:
To je znanje iz lingvistike
Vec si ranije pokazao manjak znanja u vezi scakavstine i scakavice
nisam, nego ti izmisljas neposotojece stvari.
ti tvrdis da je stokavska ikavica scakavica a nije. Tvrdis da ikavica ima veze sa cakavicom, a nema.
Stokavski govori na teritorije koje su bile cakavske dolaze nakon sto su cakavci te prostore napustili, ajd mozda je po gradovima i bilo bodula, al sve ostalo su naselili stokavci iz mahom iz Hercegovine, ikavci i ijekavci.

Takodje ne znas ali zapadna Hercegovina je ostala opustosena u velikoj meri, mozda bi bilo dobro da uradis dnk test. Manje vise svi Hercegovacki rodovi su terstirani pa da vidimo koje si gore list.

A kantati i sta si ono jos pominjao svako zna da je iz Italijanskog, al takav si ti Kićo neozbiljan, mlatia praznu slamu, i tako u krug..
I pri tome moja Dalmatinska rodbina koristi te nazive , kapula, kukumar, kaciola itd
Sta jos o da joj prelazni govori...
Neozbiljan si Kico, i vrtis pricu u krug
 
nisam, nego ti izmisljas neposotojece stvari.
ti tvrdis da je stokavska ikavica scakavica a nije. Tvrdis da ikavica ima veze sa cakavicom, a nema.
Stokavski govori na teritorije koje su bile cakavske dolaze nakon sto su cakavci te prostore napustili, ajd mozda je po gradovima i bilo bodula, al sve ostalo su naselili stokavci iz mahom iz Hercegovine, ikavci i ijekavci.

Takodje ne znas ali zapadna Hercegovina je ostala opustosena u velikoj meri, mozda bi bilo dobro da uradis dnk test. Manje vise svi Hercegovacki rodovi su terstirani pa da vidimo koje si gore list.

A kantati i sta si ono jos pominjao svako zna da je iz Italijanskog, al takav si ti Kićo neozbiljan, mlatia praznu slamu, i tako u krug..
I pri tome moja Dalmatinska rodbina koristi te nazive , kapula, kukumar, kaciola itd
Sta jos o da joj prelazni govori...
Neozbiljan si Kico, i vrtis pricu u krug
Zanimljivo je kako svaku raspravu završiš s rodoslovljem i DNK testovima, kao da je lingvistika pod Zavodom za transfuziju krvi.
Kićo priča o jeziku, migracijama i utjecajima, a ti o listama i selidbama.

Što se tiče “kantati”, “kapule” i ostalog, upravo to dokazuje koliko su dalmatinski govori upili romanizme i talijanizme. To nije nikakva uvreda nego čista lingvistička činjenica. A tvoje “nije tako jer moja rodbina to koristi” je argument na razini “znam jer mi je rekla baba”.

Drugim riječima, ako već pokušavaš biti arbitar ozbiljnosti, prvo nauči razlikovati lingvistiku od obiteljskog stabla.
 
To je znanje iz lingvistike
Vec si ranije pokazao manjak znanja u vezi scakavstine i scakavice
According to the census of 22 April 1895, Bosnia has 1,361,868 inhabitants and Herzegovina 229,168, giving a total population of 1,591,036. The number of persons to the square mile is small (about 80), less than that in any of the other Austrian crown provinces excepting Salzburg (about 70). This average does not vary much in the six districts (five in Bosnia, one in Herzegovina). The number of persons to the square mile in these districts is as follows: Doljna Tuzla, 106; Banjaluka, 96; Bihac, 91; Serajevo, 73, Mostar (Herzegovina), 65, Travnik, 62. There are 5,388 settlements, of which only 11 have more than 5,000 inhabitants, while 4,689 contain less 500 persons. Excluding some 30,000 Albanians living in the south-east, the Jews who emigrated in earlier times from Spain, a few Osmanli Turks, the merchants, officials. and Austrian troops, the rest of the population (about 98 per cent) belong to the southern Slavonic people, the Serbs.

http://www.newadvent.org/cathen/02694a.htm

Katolicka enciklopedija, Vatikan .... dakle Srbi sa 3 vere moj Kico , 98% BiH
 
According to the census of 22 April 1895, Bosnia has 1,361,868 inhabitants and Herzegovina 229,168, giving a total population of 1,591,036. The number of persons to the square mile is small (about 80), less than that in any of the other Austrian crown provinces excepting Salzburg (about 70). This average does not vary much in the six districts (five in Bosnia, one in Herzegovina). The number of persons to the square mile in these districts is as follows: Doljna Tuzla, 106; Banjaluka, 96; Bihac, 91; Serajevo, 73, Mostar (Herzegovina), 65, Travnik, 62. There are 5,388 settlements, of which only 11 have more than 5,000 inhabitants, while 4,689 contain less 500 persons. Excluding some 30,000 Albanians living in the south-east, the Jews who emigrated in earlier times from Spain, a few Osmanli Turks, the merchants, officials. and Austrian troops, the rest of the population (about 98 per cent) belong to the southern Slavonic people, the Serbs.

http://www.newadvent.org/cathen/02694a.htm

Katolicka enciklopedija, Vatikan .... dakle Srbi sa 3 vere moj Kico , 98% BiH
Ajme majstore, ti ozbiljno vadiš katoličku enciklopediju iz 1895. kao argument u 2025.?

Drugo, ako već citiraš, onda i čitaj. Sama ta “enciklopedija” iz 19. stoljeća je ideološki pamflet, ne popis stanovništva. U to vrijeme se Hrvatima i Bošnjacima često lijepila etiketa “Srba triju vjera” iz čistih političkih razloga, jer se tadašnje bečke i beogradske elite natezale tko će koga prisvojiti.

Dakle, ne samo da nisi dokazao ništa nego si upravo pokazao kako se znanost u tvom slučaju svodi na arhivu propagande stare 130 godina.
 
Ajme majstore, ti ozbiljno vadiš katoličku enciklopediju iz 1895. kao argument u 2025.?

Drugo, ako već citiraš, onda i čitaj. Sama ta “enciklopedija” iz 19. stoljeća je ideološki pamflet, ne popis stanovništva. U to vrijeme se Hrvatima i Bošnjacima često lijepila etiketa “Srba triju vjera” iz čistih političkih razloga, jer se tadašnje bečke i beogradske elite natezale tko će koga prisvojiti.

Dakle, ne samo da nisi dokazao ništa nego si upravo pokazao kako se znanost u tvom slučaju svodi na arhivu propagande stare 130 godina.
Austrijski popis i Katolicka enclikopedija je o
propaganda? Cija? pro srpska sta?
E vidis ja upravo to pokusavam da dokazem, da se istorija ne tumaci politickim pred ubedjenjima, listaj malo ima dosta dokumenta
 

Back
Top