Danas sam gledala film kod drugarice cija se radnja odigrava u srednjem veku,znate ono muz hoce musko dete,a zena je spremna na sve i svasta da mu udovolji,jer od toga zavisi njena egzistencija,borba za vlast,svi se u sve petljaju...Dok smo ja i jos jedna drugarica pokusale da se stavimo u poziciju tih zena da ih razumemo ostatak ekipe je sasipao gomilu optuzbi,mrznje i ne pokusavajuci da ih razume,pa me je to navelo da vas pitam da li olako osudjujete?Da li vas nerviraju ogranicene osobe koje samo trtljaju,sole pamet a sebe ne gledaju,misle da je ceo svet kriv za njihovu nesrecu,a pritom nisu svesni da i oni sadrze gresku u sebi i ne trudeci da je isprave(da rade na sebi,a ne na drugima).Mislim da kada je covek u skladu sam sa sobom da ne emituje zrake mrznje kao ljudi koji traze sklad sa sobom kritikujuci druge i na taj nacin uzdizajuci sebe kao bolje od drugih.Sta vi kazete?