"
SVETI IGNJATIJE BRJANČANINOV
DRUGI DEO – O PRELESTI
SVETI IGNjATIJE BRJANČANINOV
ASKETSKI OGLEDI
O ISUSOVOJ MOLITVI.
Razgovor Starca sa učenikom
DRUGI DEO – O PRELESTI
Ucenik:
– Kazi mi pravo i detaljno shvatanje prelesti. Sta je to – prelest?
Starac:
– Prelest je povreda ljudske prirode lazju.
Prelest je stanje svih ljudi, bez izuzetka, nastalo zbog pada nasih praotaca.
Svi smo mi – u prelesti.[1]
Saznanje o tome je najbolja zastita od prelesti.
Najveca prelest jeste smatrati sebe slobodnim od prelesti.
Svi smo mi obmanuti, svi smo zavedeni, svi se nalazimo u laznom stanju i potrebno nam je oslobodjenje istinom.
Istina je Gospod nas Isus Hristos (Jn 8,32; 14, 6).
Prisajedinimo se toj Istini verom u nju; zavapimo molitvom ka toj Istini – i ona ce nas izvuci iz propasti samoobmane i demonske obmane. Jadno je nase stanje! Ono je tamnica, iz koje molimo da se izvede nasa dusa, da se ispovedamo Imenu Gospodnjem (Ps 141,8).
Ono je ta mracna zemlja u koju je bacen nas zivot zbog neprijatelja koji nam je pozavideo i prognao nas (Ps 142, 3).
Ono je – telesno mudrovanje (Rim 8,6) i lazno nazvani razum (1Tim 6, 20), kojima je zarazen sav svet, koji ne priznaje svoju bolest, proglasavajuci je zdravljem u procvatu.
Ono je – tijelo i krv koji ne mogu naslijediti Carstva Bozijega (1 Kor 15,50). Ono je – vecna smrt, koju je iscelio i unistio
Gospod Isus, koji je vaskrsenje i zivot (Jn 11,25).
Takvo je nase stanje.
Pogled na njega je – novi razlog za plac.
Placuci zavapimo Gospodu Isusu, kako bi nas On izveo iz tamnice, izvukao nas iz zemaljske propasti, istrgao iz celjusti smrti. “Gospod nas Isus Hristos” – kaze prepodobni Simeon Novi Bogoslov – “zato je i sisao nama, jer je zazeleo da nas izvuce iz ropstva i iz najveceg zla – prelesti.”[2]
Ucenik:
– To objasnjenje je nedostupno za moja shvatanja: potrebno mi je prostije objasnjenje, blize mom razumevanju.
Starac:
– Kao sredstvo za pogubljenje ljudskog roda pali andjeo je upotrebio laz (Post 3, 5). Iz tog razloga, Gospod je djavola nazvao lazom i ocem lazi i covjekoubicom od pocetka (Jn 8,44).
Shvatanje o lazi, Gospod je tesno povezao sa shvatanjem o covekoubistvu: zato sto je ovo poslednje neizostavna posledica prvog.
Rec “od pocetka” ukazuje na to da je laz, od samog pocetka, posluzila djavolu kao oruzje za covekoubistvo i neprekidno mu sluzi kao oruzje za covekoubistvo, za pogubljenje ljudi.
Pocetak zala – lazna misao!
Izvor samoobmane i demonske prelesti – lazna misao!
Uzrok raznih povreda i pogibli – lazna misao!
Posredstvom lazi, djavo je vecnom smrcu porazio covecanstvo, u samom njegovom korenu, u praroditeljima.
Nasi praroditelji su se prevarili (prelestili), to jest, priznali su laz za istinu, i prihvativsi laz pod maskom istine, neizlecivo su sebe povredili smrtonosnim grehom, sto je posvedocila i nasa pramajka.
Zmija me prevari – rekla je ona – te jedoh (Post Z, 13).
Od tog vremena, nasa priroda, zarazena otrovom zla, svojevoljno i nehotice tezi ka zlu, koje unakazenoj volji, izopacenom razumu i izopacenom osecanju srca izgleda kao dobro i naslada.
Svojevoljno: zato sto mi jos uvek imamo ostatke slobode u izboru dobra i zla.
Nehotice: zato sto taj ostatak slobode ne deluje kao puna sloboda; on deluje neodvojivo od uticaja grehovne povrede.
Mi se rodimo kao takvi; mi ne mozemo da ne budemo takvi: i zato se svi mi, bez ikakvog izuzetka, nalazimo u stanju samoobmane i demonske prelesti. Iz tog pogleda na stanje ljudi u odnosu prema dobru i zlu, na stanje koje neizbezno pripada svakom coveku, proistice sledece odredjenje prelesti, koje ga objasnjava, obuhvatajuci sve: prelest je usvajanje lazi od strane coveka, koju on prima za istinu.
Prelest prvobitno deluje na nacin misljenja, i kada je prihvacena, kada je preokrenula nacin misljenja, ona se odmah prenosi na srce, izvrce osecanja srca; ovladavsi bicem coveka, ona se rasprostire na svu njegovu delatnost, truje samo telo koje je Tvorac neraskidivo povezao sa dusom.
Stanje prelesti je stanje pogibli ili vecne smrti.
Od vremena covekovog pada, djavo je dobio neprekidno slobodan pristup ka njemu.[3]
Djavo ima pravo na taj pristup: covek se svojevoljno podvrgnuo njegovoj vlasti, potcinjenosti njemu, odbacivsi povinovanje Bogu.
Bog je iskupio coveka.
Iskupljenom coveku je data sloboda da se povinuje ili Bogu ili djavolu, a kako bi ta sloboda bila neusiljena, djavolu je ostavljen pristup ka coveku. Veoma je prirodno sto djavo koristi sve snage da zadrzi coveka u ranijem odnosu prema sebi, ili cak da ga dovede u jos vecu porobljenost. Zbog toga on koristi svoje ranije i svagdasnje oruzje – laz.
On se trudi da nas zavede i obmane, oslanjajuci se na nase stanje samoobmane, nase strasti – te bolesne sklonosti – on pokrece; njihovim pogubnim potrebama daje prijatan izgled, trudi se da nas privoli na udovoljavanje strastima.
Onaj ko je veran Bozijoj Reci, ne dozvoljava sebi to udovoljavanje, obuzdava strasti, odbacuje napade neprijatelja (Jak 4,7): deluje rukovodeci se Jevandjeljem protiv sopstvene samoobmane, ukrocuje strasti i tako, malo-pomalo, unistava uticaj palih duhova na sebe i, malo-pomalo, izlazi iz stanja prelesti u oblast istine i slobode (Jn 8,32), cija punoca se ostvaruje osenjivanjem blagodacu Bozijom.
Onaj koji nije veran Hristovom ucenju, koji sledi svoju volju i razum, pokorava se neprijatelju, i iz stanja samoobmane prelazi u stanje demonske prelesti, gubi ostatke svoje slobode, stupa u potpunu potcinjenost djavolu.
Stanje ljudi u demonskoj prelesti biva vrlo raznoliko, prema strasti kojom je covek zaveden i porobljen, prema stepenu u kom je covek porobljen strascu.
Ali svi koji su upali u demonsku prelest, to jest, koji su razvijanjem sopstvene samoobmane stupili u opstenje sa djavolom, i u porobljenost njemu – nalaze se u prelesti, oni su hramovi i oruzja demona, zrtve vecne smrti: zivota u adskim tamnicama.
Ucenik:
– Nabroji vidove demonske prelesti, koja proizilazi iz nepravilnog bavljenja molitvom.
Starac:
– Svi vidovi demonske prelesti, kojima se podvrgava podviznik molitve, iznicu iz toga sto u osnovu molitve nije polozeno pokajanje, sto pokajanje nije postalo izvor, dusa, cilj molitve.
“Ako neko” – govori prepodobni Grigorije Sinait, u ranije navedenom clanku – “sa samopouzdanjem, zasnovanom na uobrazilji,[4] masta da ce dostici uzdisena molitvena stanja, i stekao je revnost, ne istinitu nego satansku: njega djavo lako vezuje u svoje mreze, kao svog slugu.”
Svako ko se trudi da udje u brak sa Sinom Bozijim, bez cistih i svetlih odezdi, pripremljenih pokajanjem, nego pravo u svojim dronjcima, u stanju palosti, grehovnosti i samoobmane, izbacuje se napolje, u tamu najkrajnju: u demonsku prelest.
Savjetujem ti, govori Spasitelj onome koji je pozvan na tajno svestenstvo, da kupis od mene zlata ognjem zezenoga, da se obogatis; i bijele haljine, da se obuces, te da se ne pokaze sramota golotinje tvoje; i masti suza da pomazes culne oci svoje i oci uma, da vidis.
Ja one koje ljubim karam i popravljam; zato revnuj, i pokaj se (Otk 3, 18-19).
...
Sa iskrenom ljubavlju, prepodobni Grigorije Sinait upozorava na prelest bezmolvnika, za kog je i napisana ova knjiga:
“Hocu da imas jasno shvatanje prelesti; to zelim sa tim ciljem, da bi se ti mogao zastititi od prelesti, kako pri stremljenju, koje nije ozareno potrebnim vidjenjem, ti ne bi sebi naneo veliku stetu, ne bi pogubio tvoju dusu.
Slobodno proizvoljenje coveka se lako priklanja opstenju sa nasim neprijateljima, a narocito proizvoljenje neiskusnih, novih u podvigu, kojima jos vladaju demoni.”[10]
Kako je to tacno!
Naginje, sklona je nasa slobodna volja prelesti: zato sto svaka prelest laska nasoj tastini, nasoj sujeti, nasoj gordosti.
“Demoni se nalaze u blizini i okruzuju pocetnike i samovoljne, sireci mreze pomisli i pogubnih mastanja, pripremajuci ponor pada. Grad pocetnika” – citavo bice svakog od njih, “jos uvek se nalazi pod opsadom varvara…nemoj se brzo predati, zbog lakomislenosti, onome sto ti se javlja, nego ostani tezak, zadrzavajuci dobro sa mnogo razmatranja i odbacujuci zlo… Znaj da su dejstva blagodati jasna; demon ih ne moze preneti; on ne moze preneti ni krotost, ni mir, ni smirenje, ni mrznju prema svetu; on ne obuzdava strasti i slastoljublje, kao sto to cini blagodat.”
Njegova dejstva su “nadimanje” – nadmenost, naduvenost – “visokoumlje, strahovanje, jednom recju, svi oblici zlobe.
Po dejstvu mozes prepoznati svetlost koja zasija u tvojoj dusi, da li je ona Bozija, ili je od satane.”[11]
Potrebno je znati, da je takvo rasudjivanje svojstvo naprednih monaha, a nikako pocetnika.
Prepodobni Sinait razgovara sa pocetnikom, ali sa pocetnikom u bezmolvnom zivotu, koji je, medjutim, i po prebivanju u monastvu i po telesnom uzrastu bio starac, kako se vidi iz knjige..."...
https://ignjatije.wordpress.com/category/o-prelesti/