Da li je svemir beskrajan?

Da li je svemir beskrajan?

  • da

  • ne

  • ne znam


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Romanticus:
Manje filozofiranje...vise rakijanja.. ne sada ozbiljno..svemir nije beskrajan to nije dokazano...samo sto mi ne mozemo da vidimo kraj svemira, ne mozemo da sagledamo i delic a tek ceo...tako da to ostaje misterija ali sigurno se ne moze ni znati pouzdano da je beskrajan...to samo mozes da verujesh ili ne...

- A sada stvarno ozbiljno. Ne radi se ovde o dokazivanju, pa naravno da niko ne moze tako nesto zaista i da dokaze, da spozna istinu o tome da li je spoznao istinu. Ovde se radi o logickom zakljucivanju. Sta je bilo pre BB? Bilo je nesto. Uopste nije bitno sta, bitno je prisustvo definicije, a ista je u stvari neizbezna. Prica tipa iz nicega u nesto ne stoji jer nista jeste nesto. Zato sam i rekao da je to jedan vid beskonacnosti, nezavisno prisustvo definicije. Medjutim, ja to ne mogu da shvatim, da nesto nema ni pocetak ni kraj. Ali mogu logicki da dodjem do takvog zakljucka. Da bude jasno, ja ovde pricam o starosti univerzuma, tacnije realnosti, a ne o velicini iste. Ali, i tu se isti zakljucak moze izvesti. Posto pod definiciju spada sve sto jeste, dakle nista nije izostavljeno, onda ona podrazumeva se, ne moze biti konacna, ne moze biti ogranicena, jer ne moze biti te druge strane sa kojom bi postojala granica.

- Evo, kojot se ubi razmisljajuci o ovome.

kojote:
Nisam ni ja baš nacisto sa time kako bi trebalo da izgleda beskonacnost,
ali me još više zbunjuje konacnost. Evo kako: kad god zamislim kraj necega,
proradi onaj ljubopitljivi deo mene i odmah krene sa pitanjem: "A šta se krije iza ovog kraja?",
tacnije, ne mogu da poverujem da iza tog i tako osmišljenog kraja ne postoji
ama baš ništa. Ako i postoji ništa, zar i to ništa ne predstavlja nešto...
I onda se nasmejem i kažem: "E, je'bi ga!"

- On polako ali sigurno shvata da nista/nistavilo spada pod definiciju, drugim recima, definisano je, ima svojstva, bas kao i sve ostalo, jednom recju - nesto.
 
Poslednja izmena od moderatora:
E, svaka ti čast, Romantikuse, znao sam da nema ništa od odgovora dok se ne "prekrstimo" i uozbiljimo. :cool:


Nego, Romantikuse, vidim da si ozbiljan čovek, pa rekoh da te priupitam za mišljenje, kad si već tu... Čemu sve ove nenormalnosti tipa: nenormalne razdaljine i dimenzije, nenormalno matematički precizan poredak stvari... koja je svrha svega toga, čemu sve to zajedno, što nazivamo "svemir", teži, šta misliš?
Sve to teži tebi! :cool:
 
Poslednja izmena od moderatora:
Da li je beskrajan i da li se širi?
Sinoć sam sa nekim ljudima rapravljao, pa me interesuje šta vi mislite o tome
Naravno....nista nema kraj....kao ni zivot...Pa pogledajte kako se smenjuju godisnja doba...kako nastane pupoljak,iz njega cvet,pa cveta,pa procveta,pa otpadne jedan list,pa dva,pa tri....pa uvene,pa se spoji sa zamljiom,pa se stopi sa zemljom,kisa ga jos vise rastopi i pretvori u prah...on nije nestao...on je u zemlji...i?Iz te zemlje se ponovo rodi nesto novo....mozda isti taj cvet,mozda neki drugi , ali sa istom dusom...Tako i coveciji zivot se radja....i umire....ali smrt nije kraj...kada covek ostari...on ne moze vise da stari no sto je star pa sta mora da uradi?Da promeni svoj oblik...tada mora da skine svoj ogrtac(ostarelo telo)...Dusa je uvek mlada....njoj treba novo telo.....Ona ga trazi i nadje...Tako i svemir....nema kraja.....mozda je i on jedan veliki krug kao sto je i Zemlja,zivot na zemlji jedan okrugli proces stvaranja....ko zna.....
 
^DraGaNa^:
mozda isti taj cvet,mozda neki drugi , ali sa istom dusom...Tako i coveciji zivot se radja....i umire....ali smrt nije kraj...kada covek ostari...on ne moze vise da stari no sto je star pa sta mora da uradi?Da promeni svoj oblik...tada mora da skine svoj ogrtac(ostarelo telo)...Dusa je uvek mlada....njoj treba novo telo.....Ona ga trazi i nadje...

- Bilo bi lepo da je istina...
 
Nisam ni ja baš načisto sa time kako bi trebalo da izgleda beskonačnost,
ali me još više zbunjuje konačnost. Evo kako: kad god zamislim kraj nečega,
proradi onaj ljubopitljivi deo mene i odmah krene sa pitanjem: "A šta se krije iza ovog kraja?",
tačnije, ne mogu da poverujem da iza tog i tako osmišljenog kraja ne postoji
ama baš ništa. Ako i postoji ništa, zar i to ništa ne predstavlja nešto...
I onda se nasmejem i kažem: "E, je'bi ga!"

jednostavno uzmi boj 8 , i zamisli da je svemir tog oblika, i da sve sto pokusa da predje granicu dve nule koje cine osmicu bivaju vracene u centar gde se tte dve nule pipaju i tako u nedogled...nema pocetka i nema kraja...
to moze biti samo jedna teorija...
problem je sto svi prvo pomisle kad im spomenes svemir jednu beskonasno veliku kocku..pa je nesvatljivo da je nesto beskonacno veliko...itd...
 
Vise puta pokusavam da napisem ovj post pa odustanem. Ovo je forum filozofija.

Evo na primer postavimo pitanje: da li je Zemlja beskrajna?
Ako ocekujemo jedan od odgovora: Zemlja je beskrajna., Zemlja nije beskrajna.
Da vidimo kako se ti odgovori ponasaju.
Dobili smo odgovor : Zemlja nije beskrajan.
Ako to uzmemo kao tacno ocekujemo da mozemo doci do njenog kraja. I zaputimo se u jednom smeru i hodamo dugo i dugo (dok se vratimo na isto mesto, ako ga bas pogodimo, to se mesto moze i promeniti pa je pitanje hocemo li ga prepoznati). Hocemo li doci do tog kraja? Medjutim, neko moze raci da to nije nikakav dokaz o nebeskrajnosti zemlje jer nas zivotni vek nije beskonacan vec konacan i mozda kada bi ziveli duze bi uspeli stici do njenog kraja. I da li smo pokazali da je dati odgovor tacan ili smo pokazali da je dati odgovor netacan?
Da bi se odgovaralo i na pitanje: Da li je Zemlja beskrajna? mora se strogo definisati sta se pod cim podrazumeva, u kojim se okvirima prica. Tako je i sa pitanjem o beskrajnosti svemira.
 
Naravno....nista nema kraj....kao ni zivot...Pa pogledajte kako se smenjuju godisnja doba...kako nastane pupoljak,iz njega cvet,pa cveta,pa procveta,pa otpadne jedan list,pa dva,pa tri....pa uvene,pa se spoji sa zamljiom,pa se stopi sa zemljom,kisa ga jos vise rastopi i pretvori u prah...on nije nestao...on je u zemlji...i?Iz te zemlje se ponovo rodi nesto novo....mozda isti taj cvet,mozda neki drugi , ali sa istom dusom...Tako i coveciji zivot se radja....i umire....ali smrt nije kraj...kada covek ostari...on ne moze vise da stari no sto je star pa sta mora da uradi?Da promeni svoj oblik...tada mora da skine svoj ogrtac(ostarelo telo)...Dusa je uvek mlada....njoj treba novo telo.....Ona ga trazi i nadje...Tako i svemir....nema kraja.....mozda je i on jedan veliki krug kao sto je i Zemlja,zivot na zemlji jedan okrugli proces stvaranja....ko zna.....

Kakav romantizam ...ti si trebala da budes rodjena zajedno sa Shelijem,Bajronom i Coleridge-om i da pijes opijum sa laudanumom...iako njihov romantizam nije bio optimisticki kao tvoj ...ali na njih me je podsetio tvoj post...

He's merely miscast in a a play
He was born in the wrong era,
On the wrong side of the river,
With the ability to be able
To do anything he wants
And findin' 'nothing'
Taht he wants to do ...
 
Kakav romantizam ...ti si trebala da budes rodjena zajedno sa Shelijem,Bajronom i Coleridge-om i da pijes opijum sa laudanumom...iako njihov romantizam nije bio optimisticki kao tvoj ...ali na njih me je podsetio tvoj post...

He's merely miscast in a a play
He was born in the wrong era,
On the wrong side of the river,
With the ability to be able
To do anything he wants
And findin' 'nothing'
Taht he wants to do ...
Tako ja shvatam zivot......Optimizam....ne romantizam
 
Kakav romantizam ...ti si trebala da budes rodjena zajedno sa Shelijem,Bajronom i Coleridge-om i da pijes opijum sa laudanumom...iako njihov romantizam nije bio optimisticki kao tvoj ...ali na njih me je podsetio tvoj post...

He's merely miscast in a a play
He was born in the wrong era,
On the wrong side of the river,
With the ability to be able
To do anything he wants
And findin' 'nothing'
Taht he wants to do ...

 
Kosmos, i u kosmosu noć, u noći zvezde. On, posledica velikog praska svojih roditelja, leti kroz univerzum u svemirskom brodu. Lepo je u letilici. Tišina, bezvazdušni prostor. Upravo je ručao, konzerva u kojoj su bile kosmičke viršle lebdi pored njega. U kosmosu je dobro, nema kanti za otpatke, niko se tu ne bavi higijenom i logikom. Tamo daleko plavi se planeta Zemlja i na njoj njegova verenica, smerna Bosanka, s usisivačem čisti dnevnu sobu. Vešto uvija crevom da bi dosegla najzabačenije delove. Kleči pred kaučem ispod kojeg pronalazi njegove prljave čarape koje su se prilepile za cevku usisivača.

Što ti je prostor! Čarape ispod kreveta, a on daleko u kosmosu, pametan i sam. Ali linija koja to povezuje vidljiva je kao repovi zvezda iza prozora letilice, kao nacigovani svetleći otkucaji kosmičkog damara koji prenose verenicin glas. Gunđanje nad bačenim čarapama možda na Zemlji ima prizvuk psovačke kletve, ali ovde u svemiru ono liči na muziku sfera. Zna da mu psuje majku, zna da ona usisivačem izvlači iz tapisona i meblštofa sav svoj bes i gura ga u papirnu kesu mašine, ali se ne ljuti.

Ne, uopšte se ne ljuti, jer on voli svoju verenicu. Ovako udaljena, liči mu na krhki opiljak što lagano pada kroz prostor koji ih deli, i u kojem oseća njenu bespomoćnost. I ona leti, vođena svojom usisnom letilicom na mlazni pogon, sve do dalekih sazvežđa, gde će se možda sresti. Tamo gde nema prašine, prljavih čarapa i gde će na miru moći da lebde njih dvoje, zauvek.

jurij-gagarin.jpg
tereshkova_4_528697C2-CB22-19D3-9DC1FC38E7CE7CDE.jpg
 
Nisam nesto upucen ali bicu metafizicar na trenutak. Naucnici su dokazali da se svemir siri,pratili su i jednostavno dokazali da se vecina zvezda ,galaksija udaljava od nas. Pre koji dan u Cernu su dokazali, ako se nevaram da cestica moze da daodje na cilje pre nego sto je ispaljena, u cilju istrazivanja porekla svemira. Da li se svemir siri na racun necega ne mozemo da znamo (bar ja neznam).Pretpostavljam da izvan svemira ne postoji vreme-prostor ili da van svemira vlada neki drugi vreme-prostor koji je drugaciji od naseg.A mozda je, na kraju krajeva, sve isto kao i ovde: van svemira postoje drugi svemiri koji se ili sudaraju ili medjusobno spajaju.
Ne znam gde sam procitao ali naucnici tvrde da ce svemir poceti da se smanjuje.

Ako se zvezde/galaksije udaljavaju od nas, kako to da se i mi ne krecemo zajedno sa ostatkom svemira?
 
Nešto slično kao u jednom filmu- naša galaksija je samo jedna od bezbroj tačkica koje čine neku veliku maglinu, koja je opet sitna tačka druge magline i tako u nedogled... a to je sve smešteno u jedan kliker kojim se igraju neki dokoni vanzemaljci, iznad kojih se opet nalazi mnoštvo zvezda i maglina...
 
Max.:
mi smo samo jedno zrno prasine u odnosu na svemir a taj svemir je mozda takodje majusan u odnusu na svemir u kom se on nalazi ... gde je kraj?

Rechke:
Nešto slično kao u jednom filmu- naša galaksija je samo jedna od bezbroj tačkica koje čine neku veliku maglinu, koja je opet sitna tačka druge magline i tako u nedogled... a to je sve smešteno u jedan kliker kojim se igraju neki dokoni vanzemaljci, iznad kojih se opet nalazi mnoštvo zvezda i maglina...

(s'desna na levo)

PICTURE_3-1.jpg
 
Poslednja izmena:
I dokle će se udaljavati? I šta će se desiti ako stignu do neke granice, da li će krenuti nazad?

To se i ja pitam.... I one crne rupe, one se ne mogu zaustaviti, ne zna se puno o njima, samo se odjednom stvore i usisaju planetu. Mozda ce jednom sve planete nestati na taj nacin.

Nešto slično kao u jednom filmu- naša galaksija je samo jedna od bezbroj tačkica koje čine neku veliku maglinu, koja je opet sitna tačka druge magline i tako u nedogled... a to je sve smešteno u jedan kliker kojim se igraju neki dokoni vanzemaljci, iznad kojih se opet nalazi mnoštvo zvezda i maglina...

Heh, i ja sam pomislio bas na taj film dok sam pre 5 min. razmisljao o planetama.
 

Back
Top