Da li je naša dužnost da se prilagođavamo društvenim standardima? Treba li slediti tradiciju?

Poruka
3.545
Svako društvo razvija norme, tradicije i očekivanja — neka su praktična, neka moralna, a neka jednostavno nasleđena iz prošlosti. Ali u kojoj meri smo obavezni da im se povinujemo? Da li je konformizam dužnost koju dugujemo zajednici, ili odricanje od lične slobode?

Tradicija se često predstavlja kao “mudrost predaka”, ali da li je to zaista mudrost — ili samo navika koju konformisti ne dozvoljavaju da se preispita?

Da li pojedinac ima moralnu dužnost da se povinuje očekivanjima društva?

Da li konformizam doprinosi društvenoj harmoniji, ili guši neophodne promene?
 
Појединац не мора да следи моралне норме друштва.
Али после нека се не жали ако га друштво осуди због непоштовања друштвених норми.
Ako bi mogao da elaboriras malo,
tema jeste postavljena siroko da bi se dala licna sloboda i siri prostor da svako iznese koje norme i pravila bi trebalo slediti, da li treba postovati religiju i njena pravila ili je treba izbaciti iz drustvenog diskursa? sta je tradicija? kako se postaviti prema istoj?
 
Svako društvo razvija norme, tradicije i očekivanja — neka su praktična, neka moralna, a neka jednostavno nasleđena iz prošlosti. Ali u kojoj meri smo obavezni da im se povinujemo? Da li je konformizam dužnost koju dugujemo zajednici, ili odricanje od lične slobode?

Tradicija se često predstavlja kao “mudrost predaka”, ali da li je to zaista mudrost — ili samo navika koju konformisti ne dozvoljavaju da se preispita?

Da li pojedinac ima moralnu dužnost da se povinuje očekivanjima društva?

Da li konformizam doprinosi društvenoj harmoniji, ili guši neophodne promene?
Licno sam za to da se ocuva tradicija,ali i da se prate novotarije.Ne vredi,koliko god neki mislili da ovo doba nije u redu,gresi.Treba se prilagodjavati u normalnim granicama.
 
Svako društvo razvija norme, tradicije i očekivanja — neka su praktična, neka moralna, a neka jednostavno nasleđena iz prošlosti. Ali u kojoj meri smo obavezni da im se povinujemo? Da li je konformizam dužnost koju dugujemo zajednici, ili odricanje od lične slobode?

Tradicija se često predstavlja kao “mudrost predaka”, ali da li je to zaista mudrost — ili samo navika koju konformisti ne dozvoljavaju da se preispita?

Da li pojedinac ima moralnu dužnost da se povinuje očekivanjima društva?

Da li konformizam doprinosi društvenoj harmoniji, ili guši neophodne promene?

Svako društvo razvija norme, tradicije i očekivanja — neka su praktična, neka moralna, a neka jednostavno nasleđena iz prošlosti. Ali u kojoj meri smo obavezni da im se povinujemo? Da li je konformizam dužnost koju dugujemo zajednici, ili odricanje od lične slobode?

Tradicija se često predstavlja kao “mudrost predaka”, ali da li je to zaista mudrost — ili samo navika koju konformisti ne dozvoljavaju da se preispita?

Da li pojedinac ima moralnu dužnost da se povinuje očekivanjima društva?

Da li konformizam doprinosi društvenoj harmoniji, ili guši neophodne promene?
Živimo u društvu i samim tim nekim pravilima moramo da se povinujemo, ako ne prihvatamo osnovna pravila nanosimo štetu ostalim članovima društva. To ne znaci gubitak individualnosti, naprotiv, onaj ko se u masi dokaze i jeste poseban.
 
Традиција је једна део идетитета, и предстваља вредност. Нарваввно, традицију треба поштовати у данашњем ритму. Треба разликовати традицију од конвенција. Традицију треба и неговати и поштовати. Конвенције повремено треба размрдати и модернизовати, а против духа времена се морамо борити. Дакле, друштво и народ нису исто. Међутим, постоји нешто што се зове дух времена. Сваки мислећи човек се бори против духа времена. Бар у ониим нормалним друштвима. Као резултат те борбе, настао на разним меридијанима и Панк, и РОкен Рол, и Црни талас у филму, и којешта друго. Уз то, као друштво морамо да поштујемо националне посебности , особености и идентитет. Без тога, можемо и да нестанемо.
 
Појединац не мора да следи моралне норме друштва.

Али после нека се не жали ако га друштво осуди због непоштовања друштвених норми.
Tradicija nalaže igranje kamena sa ramena
Ja nabavio nintendo Switch 2

Uopšte neću da vam se žalim što ne pratim tradiciju, čak naprotiv :D
 
Svako društvo razvija norme, tradicije i očekivanja — neka su praktična, neka moralna, a neka jednostavno nasleđena iz prošlosti. Ali u kojoj meri smo obavezni da im se povinujemo? Da li je konformizam dužnost koju dugujemo zajednici, ili odricanje od lične slobode?

Tradicija se često predstavlja kao “mudrost predaka”, ali da li je to zaista mudrost — ili samo navika koju konformisti ne dozvoljavaju da se preispita?

Da li pojedinac ima moralnu dužnost da se povinuje očekivanjima društva?

Da li konformizam doprinosi društvenoj harmoniji, ili guši neophodne promene?

Pocelo je bivati izlisno filozofirati o stvarima koje se evidentno menjaju svakodnevno na nepredvidjene nacine.

Licemerje krda je postala norma. Nakaradno je postalo podrazumevano, pa cak i pozeljno.

Dzaba plemenitih ideja - narodno nazvano 'bacanje bisera pred svinje' gde je nase drustvo je slika i prilika primene te izreke - ne postoji toliko dobrote i pameti koju neko moze da iskaze, a da mu se pritom ne nakaci niko ko ce to da instatno pos.re. Doveli smo taj momenat do vele-majstorstva.
 
Svako društvo razvija norme, tradicije i očekivanja — neka su praktična, neka moralna, a neka jednostavno nasleđena iz prošlosti. Ali u kojoj meri smo obavezni da im se povinujemo? Da li je konformizam dužnost koju dugujemo zajednici, ili odricanje od lične slobode?

Tradicija se često predstavlja kao “mudrost predaka”, ali da li je to zaista mudrost — ili samo navika koju konformisti ne dozvoljavaju da se preispita?

Da li pojedinac ima moralnu dužnost da se povinuje očekivanjima društva?

Da li konformizam doprinosi društvenoj harmoniji, ili guši neophodne promene?
Samo je ispravno da radis kako ti odgovara ako pritom ne ugozavas druge.
 
Nije dužnost pojedinca da sledi norme društva ukoliko su one pogrešne. Na pojedincu je da učini da društvo napreduje, pa makar to bilo i svojim primerom (pasivnim radom).

Tradicija se često predstavlja kao “mudrost predaka”, ali da li je to zaista mudrost
Opet, to zavisi od same tradicije. Ako je tradicija da skačeš u ledenu vodu i plivaš za krst, onda je debilna tradicija.

Da li konformizam doprinosi društvenoj harmoniji, ili guši neophodne promene?
Možda i doprinosi harmoniji jer su svi prividno srećni pošto dele zajednički cilj, ali su u sebi duboko nesrećni ako je sistem loš.
 
99% pojedinaca, jeste i ti što ovo čitaš, prate šablone i nemaju svoj život i žive po programu koji im je usadjivan još od malih nogu. Niko ne zna zašto ali to tako mora, ne postavljaj glupa pitanja, ti si lud, ti si drugačiji, uvek kontriraš, budi kao i svi itd. Escape the matrix. Ništa ja ne moram.
 
Сваки мислећи човек се бори против духа времена. Бар у ониим нормалним друштвима. Као резултат те борбе, настао на разним меридијанима и Панк, и РОкен Рол, и Црни талас у филму, и којешта друго. Уз то, као друштво морамо да поштујемо националне посебности , особености и идентитет. Без тога, можемо и да нестанемо.
I tzv "tradicija" (za koju smatram da je u velikoje meri konstrukt) se oslanja na duh vremena i podlozna je promenama u skladu s vremenom, potpuno opiranje vodi u propadanje ili cak propast. Da npr Srbi nisu prestali da se opiru hriscanstvu, verovatno ne bi opstali.
 
Živimo u društvu i samim tim nekim pravilima moramo da se povinujemo, ako ne prihvatamo osnovna pravila nanosimo štetu ostalim članovima društva. To ne znaci gubitak individualnosti, naprotiv, onaj ko se u masi dokaze i jeste poseban.

Porodica je suština zdrave osobe. Vaspitanje i usmerenje koje osoba dobije u zdravoj porodici je koren za identitet te osobe. Kada je porodica uništena i društvo je krenulo u sunovrat.
Ovde postoji odredjena tenzija- izmedju drustva i drustvenih normi i same porodice, tj postavlja se pitanje kada osoba treba da bira izmedju podrske porodici i drustva- kako birati? Da li je nepotizam opravdan, ako je porodica stub, da li onda politicari, npr predsednik ima moralnu duznost da prvo zbrine svoju porodicu i da se bori za njihovu dobrobit i korist, a drustvo je sekundarno?
 
Samo je ispravno da radis kako ti odgovara ako pritom ne ugozavas druge.
Kako znas da to sto ti odgovara je ispravno, i sta se podrazumeva pod tim da ne ugrozavas druge; npr mozes dilovati drogom ili baviti se svercom- da li je to ugrozavanje drugih?
Živim onako kako ja želim!
Zelis da zivis u skladu s tradicijom?

Realno, morali bi znati kako bi zelela da zivis i kako zaista zivis, i kako se ti uklapa u drustvene norme.
 
Nije dužnost pojedinca da sledi norme društva ukoliko su one pogrešne. Na pojedincu je da učini da društvo napreduje, pa makar to bilo i svojim primerom (pasivnim radom).
Opet, to zavisi od same tradicije. Ako je tradicija da skačeš u ledenu vodu i plivaš za krst, onda je debilna tradicija.
Možda i doprinosi harmoniji jer su svi prividno srećni pošto dele zajednički cilj, ali su u sebi duboko nesrećni ako je sistem loš.
Verovatno najizbalansiraniji odgovor, generalno smatram da kao adolescenti treba da ucimo od drugih i da prihvatamo tradiciju i pravila drustva i norme, no s vremenom covek treba da uci, istrazuje i da zivi vise u skladu s nekim svojim sopstvenim vrednostima, s time da treba da postuje druge,
tj pojedinac bi trebao da ima postovanja za kolektiv, a kolektiv bi trebao da postuje prava na individualni izbor,
generalno mislim da je raznolikost i inkluzivitet dobra stvar, ali dok god postoji neki nivo drustvene kohezije- najveci problpem je kada bilo koja ideologija, pokret, sistem potpuno nadvlada ostale- tj u ovom slucaju- ako previse skrenemo u nekakav liberalizam onda polako klizimo u haos, ako previse skrenemo u konzervativizam i tzv tradicionalizam onda polako ulazimo u stagnaciju, autoritatizam i tiraniju.
 
Verovatno najizbalansiraniji odgovor, generalno smatram da kao adolescenti treba da ucimo od drugih i da prihvatamo tradiciju i pravila drustva i norme, no s vremenom covek treba da uci, istrazuje i da zivi vise u skladu s nekim svojim sopstvenim vrednostima, s time da treba da postuje druge,
tj pojedinac bi trebao da ima postovanja za kolektiv, a kolektiv bi trebao da postuje prava na individualni izbor,
generalno mislim da je raznolikost i inkluzivitet dobra stvar, ali dok god postoji neki nivo drustvene kohezije- najveci problpem je kada bilo koja ideologija, pokret, sistem potpuno nadvlada ostale- tj u ovom slucaju- ako previse skrenemo u nekakav liberalizam onda polako klizimo u haos, ako previse skrenemo u konzervativizam i tzv tradicionalizam onda polako ulazimo u stagnaciju, autoritatizam i tiraniju.
Čovek, kao društveno biće, prinuđen je da živi u zajednici i da se prilagođava zarad sopstvenog opstanka. To je prosto prirodno, mehanički se dešava. Postoje stvari koje su za osudu i individua preza da uradi to jer će biti ismejan od većine ili možda i kažnjen. Društvene norme su prihvatljive samo ukoliko su u skladu sa ljudskom prirodom, ali ako odstupaju, onda nisu dobre po čoveka, pa ni po kolektiv.

Pomenuo si dva ekstrema, liberalizam i konzervativizam, i zaista ako preterujemo u jednom, društvo ide van balansa i potrebno je nešto da se desi kako bi se ravnoteža povratila. Praktično govoriš o zlatnoj sredini ili o utopiji koja nije moguća jer je interakcija tako kompleksna da je nemoguće kontrolisati je "prirodnim putem".

S obzirom da je ova tema na filozofiji, pretpostavljam da si upoznat sa stoičkom školom filozofije? Tim pogledom na život se vodim i smatram ga najbribližnijim realnosti i kako ploviti kroz turbolentno more.
 

Back
Top