Da li je problem dugo biti sam

Šta kada ste dugo sami?
Šta je za vas 'dugo'?
Da li je to loše, ili možda nezdravo?
Da li treba sebe siliti da se viđate s nekim?
Treba li čovek da pusti sebe kako mu um i telo nalažu ili da popravlja sebe?
Kakav vi pristup imate?
Šta kada ste dugo sami, razočarani (OK?) i nemate volje?
Kako probuditi muškarca/ženu u sebi, i da li buditi...
zašto bi bio problem? toliko usamljenih ljudi u vezama, zašto je onda problem biti sam-a? nije problem, eventualni problemi nastaju ako osoba lamentuje nad sopstvenom sudbinom, ljubomoriše na one koji nisu sami ili se još zadoji nekom mržnjom..
umesto recimo da uživa u predahu i mogućnostima koje nudi solo varijanta, u svakom smislu.
 
zašto bi bio problem? toliko usamljenih ljudi u vezama, zašto je onda problem biti sam-a? nije problem, eventualni problemi nastaju ako osoba lamentuje nad sopstvenom sudbinom, ljubomoriše na one koji nisu sami ili se još zadoji nekom mržnjom..
umesto recimo da uživa u predahu i mogućnostima koje nudi solo varijanta, u svakom smislu.
opijanje, pustanje noktiju ,nekupanje nedepilacija itd
 
zašto bi bio problem? toliko usamljenih ljudi u vezama, zašto je onda problem biti sam-a? nije problem, eventualni problemi nastaju ako osoba lamentuje nad sopstvenom sudbinom, ljubomoriše na one koji nisu sami ili se još zadoji nekom mržnjom..
umesto recimo da uživa u predahu i mogućnostima koje nudi solo varijanta, u svakom smislu.
Mislila sam možda ako je predugo sam čovek se navikne, postane sebičan i netrpeljiv. Možda otuđen, a da ne primeti. Čak od sebe samog. Ipak, priznaćeš, da kroz odnose s drugima učimo, rastemo i upoznajemo sebe. Samo zbog toga tema.
 
Problem sa " biti sam" je u dosadi, bez obzira na prijatelje, rodjake, kolege ili recimo drustvo iz obdanista,
veci deo vremena covek ne deli ni sa kim, tacnije zivi sa sobom i eventualno kucnim ljubimcem.
Ljudi koji svoju intimu nikada nisu delili sa drugima imaju tu prednost sto nemaju osecaj nedostatka, a ljudi koji svoju intimu dele sa svima ili sa svakim s kim su bliski mesec dva ne dele sve sa njima.
Problem je kod ljudi koji su duze vreme delili sa nekim i ne mogu da se priviknu na druge ljude.
 
Šta kada ste dugo sami?
Šta je za vas 'dugo'?
Da li je to loše, ili možda nezdravo?
Da li treba sebe siliti da se viđate s nekim?
Treba li čovek da pusti sebe kako mu um i telo nalažu ili da popravlja sebe?
Kakav vi pristup imate?
Šta kada ste dugo sami, razočarani (OK?) i nemate volje?
Kako probuditi muškarca/ženu u sebi, i da li buditi...

Kada si dugo sam tada se u neku ruku i naviknes na samocu.
Dugo moze da bude godina, dve, pet, deset...
Lose je jer se izgubi dodir sa ljudima, neke situacije se cine strašnim, neke kao nemoguce, dobre stvari su sto mozes da sredis misli, da odlucis u kojem ces smeru ali to ne cine svi.
Ne treba nista ciniti na silu, tada je uglavnom kontraproduktivno i moze covek jos vise da se zatvori u sebe.
Popravljanje zavisi od tebe, ako ti smatras da treba da se popravis naci ces i sta treba da popravis i kako to da popravis.

Sada bas i nemam volje da trazim nekoga osim za iskren razgovor, da pokusam da sagledam realnu sliku i sta moze da se ucini, da nadjem smisao svom zivotu.

Prava zena moze da probudi muskarca, ili bar ona koja se cini da jeste. Mislim da vazi i obrnuto.
 

Back
Top