Da li je problem dugo biti sam

Barisnjikove.potpuno si u pravu.Sam bilo muskarac,bilo zena,postaju ljudske olupine,nesposobni da realno konzumiraju zivot.!

Само жену, ипак малко више ломи, нажалост због биологије.
Мушко може да одрвени и остане мушко и даље, а жена ако одрвени....е онда то није добро!

Deda,idi igraj sah u parku ko svi normalni penzioneri

Хвала на томе "деда". Без шале.
Дедам и јесте место на овој теми.
 
Dete nije status u drustvu.
Nego me zanima kako to od zene pravis dobru osobu?
I gde se odrzavaju tvoje madjionicarske predstave,rado bih da pogledam?
Zene su problematicne danas, ali svedok sam da moze da se isprave uz dugotrajno peglanje i natezanje sa njihovim pravim motivima..
A pravi motivi nisu ljubav. Kod zena pravi motivi su iskljucivo statusni ili ekonomski...i kod neke i ti erotsko seksualni...
 
U grešiš dječače! Silno grešiš!
Kad ženi podivlja estrogen ili muško ostane bez testosterona, itekako ima veze sa polom!
Pol nas odredjuje, tj hemija našeg tela.
Dobro da si ovo pomenuo. Al dobro vi mladji uvek tako razmišljate...
Ma nema veze sa polom, steta je i kod jednog i kod drugog pola, ne znam sta tu nije jasno....A to koja je steta prihvatljivija, pa to je srbin i Srbija, tu sve ispadne naopako kad ukljuce mozak..
 
Zaboravljate da ako ti je lajt motiv da volis samo sebe, tu nema suzivota sa drugim osobama, u ovakvoj nekulturi kakva je u Srbiji..
Ovde ljudi nemaju ni osnovnu kulturu, ni osnovne norme ponasanja , tako da je bezpredmetno da se razgovara o komunikacionoj kulturi ili kulturi u emotivnim odnosima ili neke jos dublje teme...
 
Šta kada ste dugo sami?
Šta je za vas 'dugo'?
Da li je to loše, ili možda nezdravo?
Da li treba sebe siliti da se viđate s nekim?
Treba li čovek da pusti sebe kako mu um i telo nalažu ili da popravlja sebe?
Kakav vi pristup imate?
Šta kada ste dugo sami, razočarani (OK?) i nemate volje?
Kako probuditi muškarca/ženu u sebi, i da li buditi...
Nemanje volje za izlaženjem i druženjem je sasvim druga problematika i neće se popraviti teranjem samog sebe na akciju. Kao i bilo kakvo nasilje te vrste prema sebi, neće popraviti ama baš ništa.
Ako je ipak tema samo to oko dugog perioda bez stabilne i jasno definisane veze, što je relativno- svi smo drugačiji i ne zna se šta je "dugo", a ni šta je "definisano" onda možda nečiji primeri mogu da pomognu u smislu otvaranja novih uglova posmatranja navedene stvari :)
Od kad sam bila klinka (a sad sam daleko od klinke), znala sam da ništa ne moram i da svi imamo svoje živote da njima raspolažemo kako hoćemo. Što automatski, ta sloboda, donosi sa sobom jedan generalni pristup vezama- ja se zezam i izlazim, ne odbijam mogućnost, ali i ne insistiram. I "veza" nije administrativna kategorija, već unutrašnji osećaj. Može biti sasvim nekonvencionalna i samo na par nivoa ostvarena, a savršena. Imala sam baš dosta finih veza koje su bile i prošle, neke su ostale u toj lepoj prošlosti, al su vredele nečemu ( kvantitet kasnije nekad donosi kvalitet, zovimo to iskustvom hehe) neke prerasle u najlepša prijateljstva. Samo sam se jednom žešće za*ebala i to u trenucima kad u sebi nisam registrovala prazninu i nisam je ozbiljno shvatila, već se upustila u vezu. Praznina u sebi je neprijatelj, o tome jedino treba voditi računa, a ostalo ide samo i prirodno i tu nema potrebe za intervencijama.
 
Poslednja izmena:

Back
Top