Rekreiranje davno prošlih epoha je nemoguće. Ne postoji taj duh, kohezija, društvene okolnosti, a i nisam baš siguran da bi nam se svidjeli mnogi od običaja starog Rima, čak i kada bismo odbacili one najgore poput ropstva, nabijanja na križ, gladijatorskih igara na smrt i sličnih nimalo simpatičnih stvari. Također, tadašnje nošnje nisu u svemu kompatibilne s današnjim vremenom, što zbog klimatskih promjena, što zbog praktičnosti i naknadnih promjena u nošnji. Ista je stvar i s drugim stvarima. Čemu koristiti pješćani sat kada imaš digitalni? Čemu hramovi kada danas imamo kršćanske crkve, sinagoge i džamije? Čemu kamena gradnja kada danas posjedujemo druge oblike i vrste građevnog materijala? Čemu carstvo kada danas imamo demokraciju?
Osim toga, ogromne su razlike u društvu, običajima i životu Starog Rima u doba rane republike, kasne republike, ranog Carstva i kasnog Carstva. Mislim da Rimljani iz doba Cezara ne bi prepoznali Rim i Rimljane iz ranih 400-ih poslije Krista.