Da li je eutanazija legitiman izbor ako je svako pusten da se snalazi

Imam posao na nadnicu, za minimalac, ali
Rekao bih da svako od nas misli i veruje da je njegova muka i poteškoća najveća od poteškoća i problema drugih ljudi.
Da li je stvarno tako?
Ni slučajno. Kada bi neko išao kroz život bez ikakvih problema onda bi tek on badava živeo život, od takvog života on sam ne bi imao nikakve velčike koristi. Kažem on a mislima na Njega, Dušu, jer smo Mi, Duša, prava i jedina svest u čoveku i Mi, Duša, dolazimo ovde da bismo duhovno napredovali baš ovde na ovom poligonu za sticanje iskustava.
Mnogi imaju od uslova koje mi nemamo, ali mnogi imaju i probleme koje mi nemamo.
Inače strah je suštinski nepotreban jer će život uvek otvoriti neka vrata kroz koja možemo proći i naći se na drugačijem polju životnih iskustava. Ne znači polju sa boljim uslovima već na polju sa drugačijim izazovima.
Najveći broj ljudi kada se okrene unazad ne poželi naći se u uslovima koje je proživeo iako drugi oko te osobe veruju da je prolazio zavidne periode.

Ipak, ja bih najradije pre odlaska na spavanje zamislio da pored mene sedi sami Bog i nastojao bih potpuno otvoreno razgovarati sa NJIM kao sa svojim prijateljem koji tačno zna, čak i mnogo bolje od mene, zašto prolazim to što prolazim i kako sam sebe doveo u tu situaciju. Jer sigurno je da svako od nas to učini sa samim sobom. Jednostavno mi MORAMO proći iskustva koja smo uzrokovalo pa sviđalo se to nama ili ne. Neko je prolazio užase a neko tek sada ide kroz njih dok će drugi tek sresti one njihove koje su uzrokovali.
Jedini je problem da li smo lično spremni suočiti se sa činjenicom da smo mi sami sve to uzrokovali. Ako jesmo spremni onda će nam život biti lakši nadalje jer nemamo koga optuživati.

Jedan moj kolega je imao komšinicu koja je prolazila jako teška životna iskustva. Nije imao prava da bilo šta menjha u njen život alči je bio radoznao da vidi šta je to što je ona činila u ranijim životima a što je sada nju dovelo u tkavu situaciju.
U toku noći, dok je njegovo telo spavalo, otišao je do Kauzalnog sveta i pogledao njen život u kojem je zaradila sadašnja iskustva. Video je da je tada bila plemićka sa velikom i bogatom kućom. Imala je poslugu sa svojim suprugom ali su imali često okupljanja za zabave, proslave i gozbe pa i još toga. Ona bi za to vreme, da bi se opustila znala uputiti se u podrumske prostorije i poseti tamo zatvorenuke koje su držali. Tada bi tražila od čuvara zatvorenika da ih malo muče na spravama za mučenje. U tome je očigledno bilo, uživala.
Da li smo mi u svojim prilikama bili bolji? Voleo bih da mogu reći da jesmo bili bolji.
Ipak, danas smo najbolje od svega onoga što smo ikada bili pa makar da smo bili carevi ili kraljevi. Danas je naša svest sigurno na stupnju koji je iznad bilo koje minule svesti. Napredovali smo.
Kada saznamo ne bude ništa promenjeno ali shvatimo da smo se svesno sreli sa onim ko je uzrokovao sadašnja iskustva kroz koja prolazimo.
Rekao bih da mi nemamo drugog izbora nego da stegnemo zube i prihvatimo svoj život i nosimo se sa njim kao da je carski.
Koja je razlika između života onog ko je danas na bilo kojoj društvenoj poziciji ako je on to stekao nedozvoljenim načinom? Ako je oduzeo to od onih kojima je to neophodno za preživljavanje.
Posle svega nije teško shvatiti zašto su pravi duhovni velikani srećni izadovoljni u kolibi kao da su u palati dok su oni koji jesu u palati ali su u humanoj svesti pa se osećaju kao da su u kolibi.
Ah, mi ljudi!
 
Mislim da je eutanazija legitimna stvar u slucaju teske, neizlecive bolesti, trpljenja bolova i bez ikakve nade za poboljsanje stanja. Ali da li je legitiman izbor i ako je neko drustveno totalno osakacen, recimo, nema gde da zivi, smrzava se, nema sta da jede, mora da trpi mobing samo da bi ziveo, mora da trpi nepravde, da trpi nedostatak dostojanstva i slobode, nema nikakvo drustvo, ne zna sta ce biti sutra, ako je ostavljen na golu borbu za egzistenciju, neki nikako ne zele da tako zive a nemaju kud, da li je opravdano u takvom slucaju traziti eutanaziju i ako nije zasto nije?

To sto si opisao su simptomi depresije. Nazalost, depresija se jako cesto zavrsi samoubistvom, i zato je depresija cesto smrtonosna.
Ali nije neizleciva bolest, i zato nije opravdano traziti eutanaziju.
 
znao sam jednu sto je zivela na ulici queen str, a ima 10 kuca. nije bas uvek sve onako kako izgleda...
i moj poslodavac u nemackoj je imao 32 stana u vrednosti od 10 miliona evra al je sve to izgubio jer je dugovao 12 miliona evra.
U americi je ta razlika jos veca. Posedujes 1 milion dolara a dugujes 2 miliona..........pa ti sad vidi kolko si bogat.
 
Mislim da je eutanazija legitimna stvar u slucaju teske, neizlecive bolesti, trpljenja bolova i bez ikakve nade za poboljsanje stanja. Ali da li je legitiman izbor i ako je neko drustveno totalno osakacen, recimo, nema gde da zivi, smrzava se, nema sta da jede, mora da trpi mobing samo da bi ziveo, mora da trpi nepravde, da trpi nedostatak dostojanstva i slobode, nema nikakvo drustvo, ne zna sta ce biti sutra, ako je ostavljen na golu borbu za egzistenciju, neki nikako ne zele da tako zive a nemaju kud, da li je opravdano u takvom slucaju traziti eutanaziju i ako nije zasto nije?
Ironija života je u tome, treba ga preživeti.

Materijalnost istog je koliko te cene toliko i imaš. Gladne oči nikad site nisu.
Skromnost jeste vrlina ali mi smo puni mana, karme, pohlepe...

Osim što se smatra grehom nikom nije zabranjeno da podigne ruku na samog sebe, niti je to moguće sprečiti. Samo i za taj čin postoji verovatnoća da preživiš, kad shvataš da ti nije bilo vreme.

A eutanazija je samo vapaj posebno kad razlozi nisu organske prirode...ali i kod organskih problema postoji verovatnoća sa delimičnim ili potpunim oporavkom...

Vreme nas sve gazi. Ali i mi gazimo vreme preživljavanjem...
 
Danas me je nesto jako iznerviralo da se necu smiriti par dana, u Hrvatskoj je jedan covek kaznjen zato sto je piskio u zbunju i uhvatila ga je policija, a javnih WC-a najverovatnije nigde nema, kakav bezobrazluk. Kako su sve vlade na svetu jako kaznjavajuce. Zasto to neko mora da trpi? Ne daj boze da se meni to desilo, ne bi se to zavrsilo tek tako, protestvovao bih gladju do smrti ispred vlade. I sad u takvim drustvima si duzan da zivis, ko te pita sto te razne stvari i nepravde ekstremno izvode iz takta. Ako na ulici skoro da ne smes ni da prnes, ako ima po gradovima bezbroj kamera koje ti ugrozavaju privatnost, ako ti se preti raznim kaznama, ako trpis zlostavljanja i u skoli i na poslu a nemas izlaza iz toga, mislim da svako ima prava da na dostojanstven nacin nestane ako je to jedini nacin za spas od represivnog drustva. S kojim pravom drzava istrazuje uzrok smrti nekog samoubice ili ga sprecava u tome u slucaju da ga neko otkrije, to je veliki bezobrazluk, a ovamo drzava gleda na sve nacine da te kazni i da ti ucini nepravdu.

Dalje, ima puno ljudi koji su podstanari, ima onih koje su izvrsitelji izbacili na ulicu ili im prete izvrsitelji, ima puno onih koji sa 65 godina nemaju dovoljno staza, ne mogu da uplacuju dalje doprinose, nemaju prava na penziju i ni na sta, a ne vraca im se ni novac nazad, imas 14 godina staza, puj pike ne vazi. Za mene se podstanarski zivot uopste ne razlikuje od trajne teske bolesti, isto ti je trajno ugrozen kvalitet zivota, ako ostanes bez prihoda letis na ulicu, mnogi ljudi uopste nikada u zivotu nece imati svoj krov nad glavom, zasto u njihovom slucaju nije opravdana eutanazija ako nikada nece resiti stambeno pitanje ili ako nikada nece steci penziju, dok u slucaju teske i neizlecive bolesti jeste opravdano, to je velika drustvena osakacenost koja je jako cesto i bezizlazna i skroz unistava kvalitet zivota i trajno izaziva veliku patnju. Mislim da bi svako trebao da ima prava na to jer to je isto bezizlazno trajno unisten zivot, a postoji uvek i rizik od gladi ako si nesposoban za rad i apsurdno je da je to ok a neko takav ko zeli eutanaziju onda nije ok, dok u zatvorima ubice i silovatelji imaju smestaj i tri obroka dnevno. Da se razumemo, nije se uopste lako ubiti a ako se prezivi postoji velika mogucnost da ces imati neke trajne posledice, i ako ne uspes zatvaraju te u ludaru i bez ikakvog prava te sprecavaju u tome ako te nadju, eutanazija bi bio dostojanstven nacin za to a i znatno laksi jer nisu mehanicke povrede u pitanju. Ekstremno me nervira kvazi-briga drzave a ovamo te ona odhebava i kaznjava te na razne moguce nacine.
 
kako ono bese:
mi smo jedina vrsta koja placa da zivi na planeti.
ima vise frizidera i tv-a u prodavnicama nego sto neko zeli da ih kupi
dakle ima vise bogatstva nego sto je potrebno
iz kog uvrnutog razloga ne mozemo da obezbedimo minimujm pristojnog ljudskog zivota?

statistika kaze nesto ovako:
ako vam fizicki zivot nije direktno ugrozen
ako imate cistu vodu za pice
imate krov nad glavom
nekakvo stalno zaposlenje
oba roditelja ziva
(mozda ima jos neka klauzula koju sam zaboravio)
spadate u manje od 2% covecanstva ?!?

ni meni nikako nije jasno sta to sa nama ljudima - gde je bug?
 
Mislim da je eutanazija legitimna stvar u slucaju teske, neizlecive bolesti, trpljenja bolova i bez ikakve nade za poboljsanje stanja. Ali da li je legitiman izbor i ako je neko drustveno totalno osakacen, recimo, nema gde da zivi, smrzava se, nema sta da jede, mora da trpi mobing samo da bi ziveo, mora da trpi nepravde, da trpi nedostatak dostojanstva i slobode, nema nikakvo drustvo, ne zna sta ce biti sutra, ako je ostavljen na golu borbu za egzistenciju, neki nikako ne zele da tako zive a nemaju kud, da li je opravdano u takvom slucaju traziti eutanaziju i ako nije zasto nije?
Eutanazija se plaća, onome ko nema ni da jede odakle tolike pare?
Drugo- svaki veterinar ima injekciju, eutanazija je precenjena.
 
Eutanazija se plaća, onome ko nema ni da jede odakle tolike pare?
Drugo- svaki veterinar ima injekciju, eutanazija je precenjena.
Kad imaju za zatvorenike da jedu triput dnevno i za jos svasta, sto ne bi bilo i za to? Taj posle bar nece biti teret ni samom sebi ni drustvu. Ispada da je ok cak i da ti zivot bude ugrozen, recimo, zbog beskucnistva, siromastva i slicno, a onda odjednom neka kvazi-briga za odrzavanje ljudskog zivota.

kako ono bese:
mi smo jedina vrsta koja placa da zivi na planeti.
ima vise frizidera i tv-a u prodavnicama nego sto neko zeli da ih kupi
dakle ima vise bogatstva nego sto je potrebno
iz kog uvrnutog razloga ne mozemo da obezbedimo minimujm pristojnog ljudskog zivota?

statistika kaze nesto ovako:
ako vam fizicki zivot nije direktno ugrozen
ako imate cistu vodu za pice
imate krov nad glavom
nekakvo stalno zaposlenje
oba roditelja ziva
(mozda ima jos neka klauzula koju sam zaboravio)
spadate u manje od 2% covecanstva ?!?

ni meni nikako nije jasno sta to sa nama ljudima - gde je bug?
Ko ovde jos ovde ima sigurno, izdrzivo zaposlenje i sigurne prihode? Ovde su uslovi rada da se odmah obesis, veoma opravdan razlog jer od toga zavisi osnovna egzistencija, nisu svi penzioneri ili sa nekim drugim sigurnim izvorima prihoda. Mnogi nemaju ni svoj krov nad glavom vec zive sa roditeljima ili su podstanari ili pod kreditnom omcom. Prilicno ugrozavajuc zivot.
 

Back
Top