Da li je depresija uvek izleciva?

Depresija može da se zaleči.
Zaleči ..Jer se vraća.
Ali bih je ipak stavila stepenik ispod anksioznosti ,
Bez obzira što je anks poremećaj , a depresija bolest.
Ja bih klinicku depresiju stavila iznad anksioznosti!
Imam oboje , pakao je i jedno i drugo s tim sto anksioznost lijekovi malo zaustave, a za depresiju rijetko sta pomaze. s oboje se borim 23 god
 
Доста ми је више овога, желим да завршим са животом јер не желим више да живим усамљено, одбачено, кажњено, без сигурности и слободе, не желим више уопште да трпим било какве осуде, омаловажавања и дупле аршине од стране друштва, не желим да живим у репресивном и непоштеном систему и међу људима који само понижавају и дискриминишу, и то је моје једино право које имам, на тај крај би требало свако да има права чак и по уставу као део слободног и неупитног избора, безобразлук је да друштво константно чини изопштавања и кажњавања према некима а онда да лицемерно као има неку бригу или да чак забрањује то.
 
Често уопште није. Навешћу један огроман разлог зашто. Отишао сам на фејсбук да у групама тражим љубав и пријатељство. Вређања има уобичајено и треба то нон-стоп трпети. Али данас је превршило сваку меру. Јављају се разноразни непозвани и скроз непознати и ево шта пишу:

"Mrš u piz*du materinu klo*šarčino jedna ti ćeš da se pravdaš, o tvom poštenju i policija zna"


"znam te ja dobro bicikla kradeš deci ispred škole kako te nije stid"

"Ma jebi kamen tamo gde jesi i čuti majmunčino"

Нисам поменуо нека блажа вређања, овде не да нема вређања него има чак и озбиљних оптужби од скроз непознатих. Све сам скриншотовао чисто да имам као доказ.

Јел кроз такве ствари неко ко је усамљен мора нон-стоп да пролази. Данас сам почео нови дан са добрим намерама и его га опет. Што се мене тиче, нови милијардити разлог да се убијем и што се мене тиче нема више никакве расправе како претерујем и како лупетам. Ово данас је само један делић нечега што траје нон-стоп. Нећу да пишем више ни на форуму и заувек завршавам са свим.
 
Немам ама баш никога на свету, а углавном сам у непријатељству са свима, небројено пута ми је требао неки разговор и често у баш тешким ситуацијама, и ништа, могу можда чак и да будем на самрти и нико то не би знао, ко ме ебе, немам никога. Могу само да замишљам да причам с неким. Тако одбачен и демонизован до краја живота немам сумње у неке своје планове, то је једино што је само моје а на овом свету сам излинчован за три живота, ако за друге и има помоћи ја сам без и најмање сумње неко ко мора да бежи из овог света.
 
Mislim da je svaka psihicka neuravnotezenost "izleciva", da covek uz pomoc terapije i rada na sebi moze da se vrati u ravnotezu. Ali je jako vazno da bude strpljiv, dobije pravu pomoc i podrsku i razumevanje svoje okoline. I cim vidi da ne moze sam nesto da resi da potrazi strucnu pomoc, bez odugovlacenja.
 
Samo neko cudo mora da se desi i neka bas neverovatna prihvacenost od strane drugih i od devojaka, ali to je jedino za mastu.
Ma ko kaže? Stvari se menjaju za dan, a tek za godinu .. ne prihvatam negativne poglede na život, jer je život jedan , nikad ne znaš šta će ti sutra doneti . Zvučim kao lajfkouchevi ali ovo je moje mišljenje .
 
Mislim da za par godina treba da zavrsim sa svim, ovako je vise nemoguce ziveti, nema nikakvog izlaza, samo kazne, usamljenost izopstenost, nepravde osude, leka nema.
Већ прва реч је симболична и кључна. Ту је проблем, али и решење.
Ma ko kaže? Stvari se menjaju za dan, a tek za godinu .. ne prihvatam negativne poglede na život, jer je život jedan , nikad ne znaš šta će ti sutra doneti . Zvučim kao lajfkouchevi ali ovo je moje mišljenje .
То је то. Овде је иста реч кључна, али се налази на крају. Поново симболика.
 
Psihički problemi su bolesti, kao i sve druge, samo su načini lečenja možda drugačiji, jer mnoge stvari moramo kod sebe menjati, naravno i uz terapiju. Glavno sredstvo ili bar jedno od bitnijih je razgovor i sa sobom i sa stručnim licima. Nekada je dovoljno i razgovor sa bliskom osobom, da podstakne početak lečenja i izlečenje. Promena načina života je takođe jedna od bitnih stvari , makar to bila promena svakodnevne rutine.
 
Psihički problemi su bolesti, kao i sve druge, samo su načini lečenja moćda drugačiji, jer mnoge stvari moramo kod sebe menjati, naravno i uz terapiju. Glavno sredstvo ili bar jedno od bitnijih je razgovor i sa sobom i sa stručnim licima. Nekada je dovoljno i razgovor sa bliskom osobom, da podstakne početak lečenja i izlečenje. Promena načina života je takođe jedna od bitnih stvari , makar to bila promena svakodnevne rutine.
Може се поставити питање шта је психа? Не научно, нити да би се дошло до дефиниције, већ за размишљање. Када се говори о психичким проблемима, углавном се мисли да неко "има проблем" у глави. Међутим, грчка реч "психи" значи душа. Из тога произилази да се у души налази одговор за решење проблема.
 
Значи да нешто мораш да промениш. Знаш ли шта би понајпре желео да мењаш? Имаш ли неку идеју како би то могао?
Ja bih da promenim to da od sad imam ljubavni zivot, da imam izbor i u slucaju ako bih raskinuo sa nekom (da nadoknadim sve propusteno ipak ne mogu), da imam drustvo, da ne budem usamljen i odbacen, da ne moram non-stop po ceo dan da imam svoj unutrasnji monolog i da zivim u masti samo jer nemam nista, niti u nezadovoljstvu bez da mi iko ili ista lepo skrene misli s toga, da me niko ne vredja, osudjuje i satanizuje zbog propustenog zivota, alternativnih izbora koje su nastale zbog usamljenosti, da me niko ne vredja zbog siromastva, izgleda, nesnalazljivosti, zato sto vec nemam nikog, ili zbog cega god ako je nesto sto ne ugrozava druge.

Ideju nemam nikakvu jer to najvise zavisi od drugih ljudi, ono sto je do mene to sam radio (npr. setanje napolju, ucenje, posao, doktor, odrzavanje forme, trazenje devojke, javljanje poznanicima) i to nije vredelo a i umorio sam se od svega i pola od toga nisam pravi ja. Kad te drugi odbacuju leka nema, najgore je sto ce smisliti neke netacne razloge zasto je to tako ili ce se uhvatiti za lose posledice usamljenosti misleci da je to zato, umesto za uzroke.
 
Poslednja izmena:

Back
Top