Šta je gore- depresija ili anksioznost?

Pa i ja rekoh iz iskustva da je gora depresija. Depresija, kad ni iz kreveta ne želiš da ustaneš može samo da asocira na smrt i kako to odraditi, dok anksioznost traži suprotno od tebe - da se boriš, za svoj život, za sebe.
Šta znam i priča o depresiji mi je dosta specifična ... Ono ne pamtim da sam baš imao neke duže depresivne epizode osim kada sam imao neke bliske smrtne slučajeve i sl. Sada što se besmisla i bezvoljnosti da tipa iskočim iz kreveta i sl. tiče pa to me konstantno prati ali biram da se krećem i da non stop menjam rutine. Po meni je neki možda koristan lek protiv depresije upravo promena rutina, mesta, ljudi - tipa sednem na bus i odem za neki drugi grad da prošetam.
Pored toga nešto što mislim da sam primetio kod bipolarnih osoba da daje neki pozitivan pomak je dodir - tipa držanje za ruke, grljenje i sl. Bilo mi je prilično specifično koliko depresivnih osoba se razvedrilo kada je nešlo partnere i bliske ekipe.
Ne verujem da ima samoubica među anksioznima, ako i ima, sigurno je u manjem broju nego kod depresivaca.
Možda je čak i obrnuta situacija? Mada i nekog mišljenja sam da se na samoubistvo odlučuju osobe koje su u stanju očajanja, što mi je aktivnije i teže stanje od depresije. Ako je depresija ravna linija, očajanje bi linija koja pada ispod nje, a anksioznost ide gore dole.
 
Нисам никад имао нападе панике и не знам шта је анксиозност, али зато патим од депресије још од малих ногу, и до сада ми је нанела стравичну штету, тако да бих рекао да је депресија гора, жив си а као да си мртав, ништа нема смисла, и не постоји нада за будућност, док сам био дете покушао сам пар пута да умрем али да не буде самоубиство, али на жалост није ми успело, није ни тако лако умрети, живот је ипак жилав.
Potpuno te razumem. I ja bih mogla nešto vrlo slično da kažem, plašim se te depresije.
Naročito na kraju dana, kad ugasim svetlo i treba da ugasim TV, nešto mi nije dobro. Kao da treba sebe da ugasim, ne znam ni kako bih objasnila.
 
Potpuno te razumem. I ja bih mogla nešto vrlo slično da kažem, plašim se te depresije.
Naročito na kraju dana, kad ugasim svetlo i treba da ugasim TV, nešto mi nije dobro. Kao da treba sebe da ugasim, ne znam ni kako bih objasnila.

Мени је најтеже ујутру кад треба да се покренем, а не разумем зашто и чему све то и шта сад ја као треба нешто да радим и због чега. На крају дана, једва дочекам ноћ да паднем у несвест и заспим.
 
Мени је најтеже ујутру кад треба да се покренем, а не разумем зашто и чему све то и шта сад ја као треба нешто да радим и због чега. На крају дана, једва дочекам ноћ да паднем у несвест и заспим.
Daaaaa...isto!
Prva misao ili misli su sačuvaj bože crni, uzmem kafu jer me spašava ritual i ni zbog čega drugog...
A sada je 16:51h a ja brojim koliko ima sati do 21h (počela sam da idem na spavanje u 21h jer ne mogu budna više da izdržim), problem je što mi je toliko vrućina da ni da zaspim ne mogu lako.
 
Pored toga nešto što mislim da sam primetio kod bipolarnih osoba da daje neki pozitivan pomak je dodir - tipa držanje za ruke, grljenje i sl. Bilo mi je prilično specifično koliko depresivnih osoba se razvedrilo kada je nešlo partnere i bliske ekipe.
Jeste tačno. Ja nisam bipolarna nego anksiozna sa napadima panike...nemam društvo, mama mi je umrla, nemam dečka, ni muža, sa porodicom nemam kontakt decenijama, DODIR je čudo - u menjačnici dobijem baš jači napad, verovatno je čovek koji se tu zatekao prepoznao šta mi je, uhvatio me za ruku i čim sam osetila dodir, brzo je prošlo.

A pre 2 godine zagrlio me drug/ poznanik ispred pekare, DOLETELA sam kući i stanje sreće me držalo danima od tog zagrljaja.
 
Jeste tačno. Ja nisam bipolarna nego anksiozna sa napadima panike...nemam društvo, mama mi je umrla, nemam dečka, ni muža, sa porodicom nemam kontakt decenijama, DODIR je čudo - u menjačnici dobijem baš jači napad, verovatno je čovek koji se tu zatekao prepoznao šta mi je, uhvatio me za ruku i čim sam osetila dodir, brzo je prošlo.

A pre 2 godine zagrlio me drug/ poznanik ispred pekare, DOLETELA sam kući i stanje sreće me držalo danima od tog zagrljaja.
Postoji nešto što se zove touch starvation - što dođe nešto kao potreba za tuđim dodirom. Neka od rešenja su pa za mene je bio slučaj da sam uzeo nekoliko mačaka koje su navikle na mene i koje spavaju na meni ili da se uzme teško/ponderisano ćebe ili možda zapravo ono što najviše praktikujem - da se grlim sa ljudima kada ih vidim ili kada se rastajemo. Ono imam i par osoba sa kojima samo sedim i držimo ruke - i to prilično prija.
 
Poslednja izmena:
još nisam upoznao glupog depresivca.
uglavnom je kontra, što pametniji to depresivniji.
overtinking je glavni uzročnik problema
kako to obuzdati je rešenje.
svako ima svoje
Pa ima logike. "Pametnom čoveku je gotovo sve smešno- mudrome, gotovo ništa", rekao je Gete.
I tačno je.
Nije svako ko je depresivan = mudar, niti je svako ko je mudar= depresivan, ali činjenica je da su osvešćeni ljudi, još ako su okruženi podlim, nitkovskim ljudima češće depresivni.

Jbg, ne možemo svi biti Gete, a istini za volju pitala sam se kakav bi on bio da je rođen kad i većina nas ovde. I to igra ulogu.
 
Pa ima logike. "Pametnom čoveku je gotovo sve smešno- mudrome, gotovo ništa", rekao je Gete.
I tačno je.
Nije svako ko je depresivan = mudar, niti je svako ko je mudar= depresivan, ali činjenica je da su osvešćeni ljudi, još ako su okruženi podlim, nitkovskim ljudima češće depresivni.

Jbg, ne možemo svi biti Gete, a istini za volju pitala sam se kakav bi on bio da je rođen kad i većina nas ovde. I to igra ulogu.
Čuo sam nekad nekog pravoslavnog sveštenika kako govori o depresiji kao o odsustvu vere u Boga i Božiju promisao.
Šta znam, imaju oni ljudi iskustva sa raznim demonima.
Meni je ovaj recept delotvoran, a plus znam da me boravak u prirodi leči ko Klaru iz Hajdi.

Jedva čekam da odem na salaš.

Tebi preporučujem da kupiš kravu
Krava leči depresiju
Leče i druge životinje, ali krava je najbolja.

Kad ne znaš zašto da ustaneš ona muče i traži tebe da je pomuzeš nahraniš i napojiš
Dok joj očistiš i prostreš novu slamu prođu te sve zle misli .
 

Back
Top