Vecina clanaka o depresiji su uglavnom prevodi iz americke literature, i odrazava americki nacin zivota, gde su zivotne promene brze, dusevni pritisak velik, konkurencija za pozicije pocinje prakticki od obdanista, i bilo koji oblik stalnosti ( zelja da se covek "smiri" na jednom mestu), je vec znak "gubitnika".Americki lekari su vrlo lagani na prepisivanju lekova, psihoterapijom mogu da se bave lekari , ucitelji, socijalni radnici, cak i oni koji su zavrsili univerzitete, koji kao kriterij za upis uzimaju "zivotno iskustvo" kandidata, pa su uspesi psihoterapije minimalni, osoba zavrsava na lekovima, od kojih nekih , ako se prekinu dovode do jos gore situacije.Osoba tek onda postaje "bolesnik"
U zemljama nastalih od SFRJ, nakon ratova, koji su stvorili ogroman broj osoba sa razlicitim stepenom PTSD (postraumatski stres ), gde su ekonomije nedovoljne da stvore nova radna mesta,ljudi vrlo cesto nemaju cak ni za hranu, imamo situaciju koja je drasticno drugacija od americke.Nemogucnost privredjivanja, nedostatak ekonomske samostalnosti, bez koje nema ni licne, su sigurno tezak udarac na samopostovanje pojedinca, sasvim sigurno ga cine bespomocnim, sasvim sigurno ima osecaj da ne moze da upravlja svojim zivotom, sasvim sigurno je zalostan, sasvim sigurno je nesiguran.Znaci, zadovoljio je kriterij da bude proglasen "depresivnim". Da li je on stvarno bolestan od depresije? Rekao bih da nije...
Definicija:
Depressio, depresija, (psih.) stanje povišenog afekta u smislu tuge, praćeno usporenošću mišljenja i pokreta s neodredjenim
strahom, opadanjem volje i raznim hipohondričnim senzacijama, naročito izraženim ujutru. Može biti endogena (melanholija) ili egzogena, kao reakcija na teške doživljaje.
Svi mi , bez obzira tko smo i sto smo (lekari, pravnici, bogatasi, siromasi, prosjaci, lopovi , indijanske poglavice) , imamo svoje uspone, i padove.I vrhunski eksperti za lecenje depresije, tu i tamo dotaknu dno, i zadrze se na njemu.Ali ono sto strucnjak za depresiju zna iz iskustva je da svaki slucaj depresije, bez obzira na tezinu,i ozbiljnost, nije trajan, i da je povratak na stanje mentalnog zdravlja pravilo,
Vecina nasih depresija je zapravo osecaj melanholije (od osecaja danas mi se ne ide iz kreveta, do osecaja da me je zivot usisao usisavem, da sam odbacen). Tja, zivot je ogromno razocarenje, ono sto je sigurno je smrt i porezi . I sta onda.Gde pise da se osoba ne moze osecati zalosno? Nista lose u tome, ako prihvata to kao privremeno stanje. Ne znaci, da ako se ja osecam zalostan, da zbog toga moram postati, ili biti jos zalosniji
Ono sto je vrlo vazno, je pricati s nekim o svojim osecajima, i kako se osecate.Podelite to s nekim.Setite se nekog lepog i veselog dogadjaja.Igrajte sah, imajte seks...vozite bicikl.Isplacite se. Nista bolje od dobrog placa
Analizirajte situaciju.Vrlo brzo ce te znati sta je uzrok vase depresivnosti.Onog trenutka kada pravilno definirate i postavite problem, sami ce te ga resiti...
Klinci i pubosi , imaju svoje vizije o zivotu (kako bi zivot trebao da izgleda po njima).Na zalost , te vizije se vrlo brzo pokazu ne-realisticne, ali , iz upornosti, ti klinci, koje su, eto odrasli, i dalje teraju te svoje nemoguce ciljeve, pa ih to dovede da postanu depresivni...Pomirite se da nesto ne ide..Kazite sami sebi; U redu, probao sam najbolje sto sam mogao, vreme je da odustanem....
Nemojte izmisljati neciji zivot u svojoj masti...Sumnjati u nevernost partnera, je dovoljan razlog depresiju...Nemojte "sumnjati"..pitajte .Moze biti da ste u krivu
Nemojte, ici u kupovinu, kada ste depresivni, i nemojte visiti pred friziderom
Usporite malo s radnim obavezama, i pruzite si malo mira
Ponasajte se pristojno prema okolini, i izbegavajte odluke, kada se osecate depresivnim