Теза о исходишту Динарика из Черњаховске културе, коју је изнио Шив, јесте занимљива због високих процената Е-В13 код нас у неким предјелима (нпр. ЦГ је 1:1 што се тиче И2 и Е-В13), јер би се ти проценти онда могли објаснити гото-дачанском кохабитацијом у тој култури и заједничкој сеоби у динарско залеђе.
I meni si naravno čini da je teorija zanimljiva, pa ću pokušati da je malo bolje obrazložim. Odmah da napomenem, nisam taj neki „Škrnjo” sa sajta Poreklo ali ću takođe sve obrazložiti multidisplinarno tj iz više uglova.
Dakle, Černjahivska/Černjahovska kultura kako se stručno naziva se na prvom mestu uklapa jer se njen areal i područje tzv Karpatsko-dnjeparskog klastera I2-PH908 poprilično poklapaju a da je pri tome ta kultura kako to Sedov piše u Sloveni u dalekoj prošlosti bila multietnička. Postoje pri tome i neke sličnosti u načinu sahranjivanja kada se poredi područje tzv Balkanskog I2-PH908 u smislu da se javlja mešavina spaljivanja i ukopavanja, gde je pri tome kod sahranjivanja ukopavanjem orijentacija Istok-Zapad.
Migracije na Balkan se odvijaju iz dva pravca i kreću sa Velikom seobom kada se iz onog prvog pravca sa dolaskom Huna potiskuju Goti. Vizigoti prelaze Dunav za vreme rimskog cara Valensa dok Ostrogoti, Jordanes i sam gotskog tj alanskog porekla ih u O poreklu i delima Gota naziva ispravno ili pogrešno Geti, ostaju sa one strane Dunava, bivaju potčinjeni Hunima da bi nešto kasnije krenuli ka našim prostorima. Vojska Ostrogota je multientnična gde su Germani malobrojna elita a pri tome su tu kako Sloveni tako i te Karpijani kao najistočnije pleme Dačana, između ostalih.
Drugi pravac migracije je naravno onaj preko Panonije kojim nešto kasnije a sa severa tj područja sliva reke Labe dolaze Sloveni i učestvuju u vojnim kampanjama Avara protiv Rimljana tj Romeja a za vreme avarskog kagana Bajana i njegovih naslednika.
To da se na našim prostorima vide dve seobe koje sukcesivno dolaze potvrđuju u svojim naučnim radovima odnosno delima i nekoliko uglednih antropologa, etnologa, lingvista kao i onih koji su se bavili i predhrišćanskim religijskim verovanjima, kao što se i na planu, sada moderne i svima valjda znane genetike, kada je R1a u pitanju primećuje upliv tzv istočno-slovenskog R1a-Z92 koga najverovatnije donose Anti iz pravca te prve migracije koja je išla iz pravca delte Dunava.
Pa se tako hrvatski etnolog Branimir Bratanić naslanja na ono što je napisao Hanns Koren u Pflug und Arl : ein Beitrag zur Volkskunde der Ackergeräte, i istražuje pojavu dve različite vrste kada su u pitanju rala za oranje koja pri tome imaju različitu nomenklaturu sastavnih delova. Te da se pri tome jedan tip javlja centralno te da kao u klin iz pravca severozapada ulazi na područje gde se javlja drugi tip rala, kao i da nomenklatura delova koja je iako slovenska u nekom opštem smislu ipak ukazuje na odvojenost i različitu tradiciju, pa samim time ne iskljuĉuje ni različito poreklo.
Nešto slično je pre toga primetio i hrvatski etnolog Milovan Gavazzi kada su preslice u pitanju, odnosno da se uz određenu tehniku tkanja, javlja i preslica koničnog, to jest stožastog tipa sa nazivima karakterističnim za pojedine njene delove, te da se ta preslica javlja samo u severozapadnim i istočnim oblastima. Rasprostranjenost te preslice je slična tzv. rubnom tipu rala, pa se pretpostavlja da je pripadala onom prvom talasu migracija koji je nakon dolaska one druge seobe bio razdvojen i potisnut ka periferiji.
Par decenija kasnije srpski etnolog Bratislava Vladić-Krstić piše na temu tzv tkačkih daščica čije se prisustvo na našim prostorima savršeno poklapa sa centrom Balkanskog klastera I2-PH908 tj Lika, dalmatinsko zaleđe i zapadna Bosna, ali da se iste javljaju i na istoku tipa u Bugarskoj.
Sima Trojanović prvi primećuje različitu rasprostranjenost upotrebe reči oganj na jednoj odnosno reči vatra na drugoj, a na to se nadovezuju lingvisti Aleksandar Loma i Petar Skok. Loma je takođe istraživao poreklo naziva Dunav kod Južnih Slovena, pa zaključio da su Anti naziv Dunavъ pozajmili od Gota tek u vreme seobe naroda, kao i da je Slovenima vrlo verovatno ovaj naziv bio poznat još iz vremena Černjahovske kulture, ali da su se Sloveni sa oblikom Dunajь preko svojih suseda Dačana.
Dok Zorica Kostić zaključuje da lingvistički podaci na slovenskom jugu često ukazuju na jezičko posredništvo istočnih Germana, tj. Gota i Gepida, kao i Sarmata i Dačana, odnosno naroda i plemena sa kojima su Sloveni bili u relativmo dužem kontaktu.
Radoslav Katičić je opet obrađivao rasprostranjenost toponima koji potiču od boga Peruna, koga kao vrhovnog boga Slovena imaju istočni Sloveni što opet znamo iz događaja vezanih za pokrštavanje u Kijevskoj Rusiji. Na onoj drugoj strani a na području odakle kreće ona kasnija migracija Slovena se javlja kao vrhovni bog Svetovid pa je odatle npr kod Srba ostao posle hristijanizacije Vidovdan.
Na kraju ne treba zaboraviti naravno ni profesora Živka Mikića i sve ono što je on napisao u svom radu Prilog antropologiji stanovništva Jugoslavije od kasnog rimskog doba do kasnog srednjeg veka, a na temu rsaprostranjenosti arheoloških nalazišta iz tog vremena sa brahikranim odnosno dolihokranim/mezokranim lobanjama, gde su brahikrane dominante tamo gde je dominantan tzv dinarski antropološki tip a dolihokrane/mezokrane u severnim ravničarskim predelima tj tamo kuda je prošla ona druga svima nam znana kasnija migracija Slovena.
Iz svega gore navedenog se može zaključiti da u arealu Černjahovske kulture dolazi do saživota i delimične slavizacije onoga što mi danas znamo kao I2-PH908 na jednoj sa Antima i delimično sa Sklavinama na drugoj stranu, da bi onda svi oni sa Gotima došli prvi na Balkan preko delte Dunava i naselili se između ostalog na području Like, Dalmatinskog zaleđa, odnosno Hercegovine kao i Crne Gore. Ukoliko uzmemo u obzir i one Morlake koji se javljaju na tim istim područjima može se eventualno pretpostaviti da su to na primer bili Carpi/Karpijani tj jedan ogranak Dačana.