Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.983
Otkud srbijanski kod Crnogoraca?
Maternji jezici su se delili po pokrajinama; zemljama odakle su bili ljudi te i te rase.
Među južnoslovenskim jezicima, to su srbijanski, crnogorski, dalmatinski, hrvatski, bugarski, slovenački i neutvrđeni.
To srbijanski je slobodan prevod koji je Miloš Jagodić primenio, da bi malo lakše razjasnimo tadašnju etnolingvističku terminologiju, reči Servian.
U tabeli nedostaje bosanski jezik. Pošto se statistički zanemarljivi broj doseljenika iz Austrougarske izjasnio da su Bosanci, odnosno popisan da im je maternji bosanski jezik, na kraju prilikom objavljivanja podataka američki statističari nisu objavili tu stavku zasebno, već sve strpali pod Servian, uz obrazloženje da je bosanski jezik srpski, odnosno dijalekat srpskoga. Ako se ikoji Crnogorac izjasnio Bosancem (a najverovatnije nije nijedan; navodim samo kao pojašnjenje zašto u tabeli nema i bosanskog lingvonima) onda bi bili predstavljeni pod brojkom govornika srpskog/srbijanskog jezika kao maternjeg.
To nam govori da ni crnogorskog jezika (crnogorijanskog? verovatno bolje) zato što je to srpski jezik verovatno ne bi bilo kao zasebne kagerogije da nije bio pozamašan broj ljudi koji su se identifikovali kao Crnogorci, a što nije bio slučaj sa Bosancima. Mada treba imati na umu generalno da me u Americi postojala značajno viša svest o Crnogorcima nego Bosancima, jer se na Ist Riveru vijorila zastava Crne Gore kao suverene države koju priznaje i Amerika, za razliku od tamo neke Bosna koja je bila percipira na kao slovenska regija u okviru AU koja u širem smislu pripada srpskom narodu. Tako da, ni to ne treba gubiti iz vida dok se govori o ovome.
Poslednja izmena: