Realno, taj je rječnik zabranjivan zbog više razloga. Točno je da bile raspaljivane strasti oko /j/ kao katoličkoga slova koje se stabiliziralo u zapadnoj Europi dosta kasno, no razlozi su ipak dublji. Srbi to sad žele reducirati na tehnikalije, no središte je u tom što su njihovi obrazovani krugovi znali da postoji raspisana literatura katolika na jeziku koji se zvao i dalmatinski, i hrvatski, i slovinski, i ilirski.... a nije kulturno narodnosni njihov. Protivnici Karadžića su se bojali katolizacije u jeziku, a koja je značila, onda, i ilirizaciju ili kroatizaciju, a svakako otuđenje od njihove pisane tradicije. Nema veze kako su razni pravoslavci govorili, sve na štokavsko ijekavskom i ikavskom je bio horor od imaginarija vatikanskoga dijabolizma, a jezik kog im je nudio Vuk mirisao je na sumporna isparavanja zapadnog, ilirskohrvatskoga pakla.