Čiji je naš jezik

Pročitaj što je Vuk napisao iz kojih rječnika i knjiga je prepisivao i što ti autori pišu kojim jezikom pišu.
Srbija prihvatila Vuka 50 godina nakon njegovog rječnika i borbe s njim da nameće hrvatski jezik Srbima.
Znači Srbi na kraju uzeli hrvatski za svoj jezik. Ludilo!
Opet nema tu ničega hrvatskog da je prepisano. Jasno stoji to u njegovim spisima. Po ko zna koji put izmišljaš ono što je vidljivo svima.
 
Ти си се ухватио једне реченице у опусу Вука и целу причу створио од тога.

А све изјаве где прча како уводи народни српски језик у писану употребу игноришеш цело време.
Hahaha koji narodni?
Htio je uvesti hrvatski jezik Srbima jer se u početku divio kako "braća latinskog ritusa" koriste svoj narodni u književnosti i kako je taj jezik "čišći srpski" od onoga kako govore Srbi.
 
Натко Нодило је још давно рекао;

"U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski: govorilo - kako od pučana, tako od vlastele; kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik.”

(Natko Nodilo, "Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka", JAZU, Zagreb, 1883, sveska 65, str. 92–128.)"
Natko Nodilo nije referenca za ništa. Branio svoj stav kao pripadnik Srbokatoličkog pokreta krajem 19.st.
Demantiraju ga sami stari dubrovački pisci i pjesnici koji pišu hrvatskim jezikom.
 
Natko Nodilo nije referenca za ništa. Branio svoj stav kao pripadnik Srbokatoličkog pokreta krajem 19.st.
Demantiraju ga sami stari dubrovački pisci i pjesnici koji pišu hrvatskim jezikom.


Кме кме


преузимање (1).jpeg
 
Većina njegovog književnog opusa je jednostavno prepisao iz hrvatskih knjiga. Dokazano uspoređivanjem, nije se ni trudio nesto izmijeniti.
Ko je dokazao, gdje to piše? Te stvari samo ti uočavaš i niko drugi. Maloprije si tvrdio kako Srbija nije prihvatala njegov jezik jer je to hrvatski, pa smo pročitali šta zaista piše i utvrdili da jasno lažiraš navode koji tamo stoje. I to se odnosi na većinu tema u kojima učestvuješ (donedavno je to bio i Porfirogenit). Jel ima neki izvor da nisi izlažirao?
 
Ko je dokazao, gdje to piše? Te stvari samo ti uočavaš i niko drugi. Maloprije si tvrdio kako Srbija nije prihvatala njegov jezik jer je to hrvatski, pa smo pročitali šta zaista piše i utvrdili da jasno lažiraš navode koji tamo stoje. I to se odnosi na većinu tema u kojima učestvuješ (donedavno je to bio i Porfirogenit). Jel ima neki izvor da nisi izlažirao?
Opće poznato, jedna od češćih radinosti srpskih štamparija 19.st. je bilo uzeti hrvatsku knjigu upisati se kao autor, preraditi knjigu da gdje piše hrvatski piše srpski, novi naslov i izdati inače 1:1 kao srpsko.
 
Opće poznato, jedna od češćih radinosti srpskih štamparija 19.st. je bilo uzeti hrvatsku knjigu upisati se kao autor, preraditi knjigu da gdje piše hrvatski piše srpski, novi naslov i izdati inače 1:1 kao srpsko.
To nije odgovor na moje pitanje. Doduše ne može ga ni biti jer ne postoje nikakvi argumenti za to. Samo dodatno fantaziranje i izmišljanja.

Elem ni ovdje nema ni riječ o tom navodnom hrvatskom. Kako je moguće da ga svaka literatura ne spominje?
https://en.wikipedia.org/wiki/Srpski_rječnik
 
To nije odgovor na moje pitanje. Doduše ne može ga ni biti jer ne postoje nikakvi argumenti za to. Samo dodatno fantaziranje i izmišljanja.

Elem ni ovdje nema ni riječ o tom navodnom hrvatskom. Kako je moguće da ga svaka literatura ne spominje?
https://en.wikipedia.org/wiki/Srpski_rječnik
Ti si onaj tip ljudi koji ne čitaju dalje od naslova.

Podebljano hrvatski rječnici.

"Svi Slavenski narodi kromě Serbalja vostočnog' věroispovědanija imaju svoje Rěčnike. Mi ga sami trebamo...Ja sam takovij Rěčnik preduzeo, i već skupio. On će pomenutim' potrebama udovletvoriti. Soderžavaće sve Serbske rěči, koe se nalaze u Rěčnicima: Kurcbekovom' (koi e samo imenom Serbskij), Dellabelli, Belostencu, Jambrešiću, Stulliju, Voltičžiu, Hajmu; a imaće jošť' ednu tretinu pravih Srbskih' rěčij, koe se ni u ednome, ot rečenih Rěčnika, ne nalaze." ("U Fruškogorskom' Monastiru Šišatovcu 20ga Marta 1816.; Sabrana dela Vuka Karadžića, 2. tom, Prosveta, Beograd, 1966.: "Objavlenie o serbskome rěčniku")
 

Back
Top