Čiji je naš jezik

Pisano srpskim jezikom i ustavnom ćirilicom, kao u primjeru gore, nitko nije zvao drugačije od srpskog jezika.
Djela pisana bosančicom u Hrvatskoj kroz stoljeća sami autori nazivaju hrvatskim pismom ili jezikom.

Ono o "našim srpskim slovima" nisam sada siguran ni na što se odnosi jer je nastala zbrka ubacivanje svega i svačega na jednu hrpu.
Da - neki autoru, nekada.
Neki drugi su ga nekada nazivali i srpskim pismom. I bugarskim. I ruskim.

Danas je to ćirilica.
 
Poslednja izmena:
Nije smatrana srpskom, sve srpsko je pisano onako ružno velikim slovima gdje se ne vidi početak i kraj neke riječi. Imali smo raspravu o tome, niste mogli ništa pročitati iako ste prije tvrdili da je sve jasno čitljivo.
Jesi ti lud ili ćorav? Pa, pre neki dan smo postavljali povelje srpskih kraljeva i vlastelina u minuskuli. Jel treba opet, samo zato što si ti bahati ignorant? ... "onako ružno." Mora da je ružno, čim je srpsko. Vidi se koliko te šamaraju kompleksi.
 
Opet je riječ o ćirilici, što je jasno iz prethodne rečenice koju si tu propustio citirati.

Naravno, u to isto vrijeme, dakle 1599. g - Slovački isusovac Teofil Kristek predlaže u pismu Alfonsu Carrillu, povjereniku generala isusovačkoga reda Claudija Aquavive, da se hrvatski jezik uvede u škole kao jedan od najraširenijih slavenskih jezika na teritoriju okupiranim od Osmanlija, dakle širem području Bosne:

"Zbog toga smatram da je to hrvatski jezik. Za nj se kaže da je najrašireniji u turskim krajevima, osobito na dvorovima. On je zatim, kako se čini, majka i korijen drugih jezika. Treće, on je najslađi u izgovoru, bez hijata, sudara tvrdih suglasnika."

Pogledajte prilog 1575780
images
 
U redu, postaviću opet samo tebe radi. A ti mi za uzvrat odgovori ljudski na jedno pitanje koje mi nije jasno.


Повеља Цара Уроша Дубровнику о острву Мљету — 24. 4. 1357.

Добродěтељно и всеразумно с истиноју царскаго словеси постављајет царство ми вǎ свěдěтељство всěм, како придоше к царству ми всепочтени властеле славнаго града Дубровника: Марин Бунић и Живе Николе Гундуловића и Живе Чрěвић и успоменуше цартсву ми за Млěт, како имају забаву за Млěт од царства ми и од властел царства ми, говореће: „Господине цару, Млěт јест царства ти, а ми имамо забаву из њега.”

И учини милост царство ми властелом и всему граду Дубровнику, од дǎнǎс напрěде никто да не има посла за властеле и за град Дубровник, рекше за Млěт, ни само царство ми, да ни ин кто од властел цартсва ми - ни мал, ни велик, тǎкмо Басета и Трипета ућукнију властелину и кнезу царства ми, такози да га имата.

И вас мољу како мојих срдачних и љубимих, да ми бљудете Басета и Трипета за сијузи работу, рекше за Млĕт, да им помагате за моју љубов о сијези работě, о чем ви имета опоменовати.

И у семзи царство ми да има се не потвори, тǎкмо да прěбивајет сије слово царства ми тврдо и непоколěбимо до вěки.

И сије извěсноје и всенастојештеје и златопечатноје слово царства ми записа се и потписа и утврди вǎ лĕто 6865, индиктиона 10, мěсеца априла 24. дǎн, у Призрěнě.

СТЕФАН УРОШ БЛАГОВĚРНИ ЦАР СРБЉЕМ И ГРКОМ

Фотографија изворника:


xeBwL63.jpg


Pri čitanju uzeti u ubzir da su početni i završni deo "staroslovenskiji" od sredine koja je "narodnija".

https://forum.krstarica.com/threads...pravoslavnih-katol-i-muh-pisaca.326122/page-9
 
Mislim da sam bio i više nego korektan prema tebi, za neke stvari se moraš malo i sam potruditi.
Lako ćemo za mene, nego ti, sinko, prema Gospod(in)u Bogu nisi iskren i korektan.

Pošto si se pozvao na tu rečenicu, trebalo bi da si je već preveo, pa rekoh, samo da ponoviš. Ali nisi je ni pročitao.

U tekstu Anđela Roke jasno su razdvojeni pojmovi pisma (alphabetum, litterae, chiurilizza) i jezika (lingua, forma loquendi).

Koju logiku si upotrebio kada si tvrdio da u ovoj rečenici može biti govora o pismu, a ne o jeziku ili govoru:

“Bosna pak među ostalim narodima koji se služe srpskim jezikom, upotrebljava čišći i elegantniji način govora kojem se po eleganciji i lepoti govora Srbija mnogo približava, kako sam čuo od Isusovca iz Cavtata Marina Temperice, koji taj jezik veoma dobro zna."

1720309626424.png
 
Poslednja izmena:
Lako ćemo za mene, nego ti, sinko, prema Gospod(in)u Bogu nisi iskren i korektan.

Pošto si se pozvao na tu rečenicu, trebalo bi da si je već preveo, pa rekoh, samo da ponoviš. Ali nisi je ni pročitao.

U tekstu Anđela Roke jasno su razdvojeni pojmovi pisma (alphabetum, litterae, chiurilizza) i jezika (lingua, forma loquendi).

Koju logiku si upotrebio kada si tvrdio da u ovoj rečenici može biti govora o pismu, a ne o jeziku ili govoru:

“Bosna pak među ostalim narodima koji se služe srpskim jezikom, upotrebljava čišći i elegantniji način govora kojem se po eleganciji i lepoti govora Srbija mnogo približava, kako sam čuo od Isusovca iz Cavtata Marina Temperice, koji taj jezik veoma dobro zna."

Pogledajte prilog 1575826
Obe rečenice na latinskom i hrvatskom jeziku, jedna za drugom:

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


"Huius generis lingua quae omnium linguarum censetur ditissima, non nisi regulis permultis ad vnguem acquiri potest, Chiurilizza, hoc eft, Cyrilliana a Cyrillo inuentore, quem Chiuril appellant, nuncupatur. Bosina vero inter ceteras Gentes Seruianam linguam adhibentes, puriori elengantiori loquendi forma vti solet, ad quam elegantiam loquedi venustatem Seruia non parum accedit, sicut a Marino Temperizza Epidauro e Societate lesu hanc lingua optime callente accepi."

⬇️

"Jezik ove vrste, koji se smatra najbogatijim od svih jezika, može se usvojiti samo prema velikom broju pravila, Ćirilica, to jest ćirilijskih od njegova izumitelja Ćirila, koji se zove Ćiril. A Bošnjani između ostalih naroda koji se služe srpskim jezikom, upotrebljavaju čistiji i odabraniji način govora, kojim se po eleganciji i ljepoti govora Srbija ne približava, kako sam čuo od isusovca iz Cavtata Marina Temperice, koji taj jezik vrlo dobro zna."

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Pisac u prvoj rečenici ćirilicu naziva jezikom, a u drugoj rečenici naglašava da Bošnjani koriste taj "jezik", dakle ćirilicu. On kaže da je čuo od isusovca Marina Temperice koji taj "jezik", dakle ćirilicu, jako dobro zna - što nadalje pokazuje da se opisani način "govora" u nastavku zapravo odnosi na pisanje. To također potvrđuju i riječi koje je koristio za opis pisma: čisto, lijepo, elegantno, odabranim načinom.

Kada se ulomak pročita u kontekstu jasno je, bez ikakve sumnje, da autor govori o ćirilici kada koristi izraz "srpski jezik".
 
Obe rečenice na latinskom i hrvatskom jeziku, jedna za drugom:

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


"Huius generis lingua quae omnium linguarum censetur ditissima, non nisi regulis permultis ad vnguem acquiri potest, Chiurilizza, hoc eft, Cyrilliana a Cyrillo inuentore, quem Chiuril appellant, nuncupatur. Bosina vero inter ceteras Gentes Seruianam linguam adhibentes, puriori elengantiori loquendi forma vti solet, ad quam elegantiam loquedi venustatem Seruia non parum accedit, sicut a Marino Temperizza Epidauro e Societate lesu hanc lingua optime callente accepi."

⬇️

"Jezik ove vrste, koji se smatra najbogatijim od svih jezika, može se usvojiti samo prema velikom broju pravila, Ćirilica, to jest ćirilijskih od njegova izumitelja Ćirila, koji se zove Ćiril. A Bošnjani između ostalih naroda koji se služe srpskim jezikom, upotrebljavaju čistiji i odabraniji način govora, kojim se po eleganciji i ljepoti govora Srbija ne približava, kako sam čuo od isusovca iz Cavtata Marina Temperice, koji taj jezik vrlo dobro zna."

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Pisac u prvoj rečenici ćirilicu naziva jezikom, a u drugoj rečenici naglašava da Bošnjani koriste taj "jezik", dakle ćirilicu. On kaže da je čuo od isusovca Marina Temperice koji taj "jezik", dakle ćirilicu, jako dobro zna - što nadalje pokazuje da se opisani način "govora" u nastavku zapravo odnosi na pisanje. To također potvrđuju i riječi koje je koristio za opis pisma: čisto, lijepo, elegantno, odabranim načinom.

Kada se ulomak pročita u kontekstu jasno je, bez ikakve sumnje, da autor govori o ćirilici kada koristi izraz "srpski jezik".
Е, јеси шашав, свака ти част. :hahaha:
 
Bosina vero inter ceteras Gentes Seruianam linguam adhibentes, puriori elengantiori loquendi forma vti solet, ad quam elegantiam loquedi venustatem Seruia non parum accedit,

Bošnjani između ostalih naroda koji se služe srpskim jezikom, upotrebljavaju čistiji i odabraniji način govora, kojim se po eleganciji i ljepoti govora Srbija ne približava,
Treba: prilično približava ili nemalo približava.

:mazi:
 
Kako to da pagani nisu imali svoje bogoslovije za izobrazbu kršćanskih svećenika?

To period povijesti o kojem ne znamo previše, ne samo u Hrvatskoj, nego i drugdje. Moguće je da su Franci početkom 9. stoljeća osvojili dio istočne obale Jadrana i tamo instalirali svoje marionetske vladare i svećenstvo. S vremenom počinje i izobrazba domaćih ljudi za svećenike. To bi objasnilo zašto su prvih nekoliko svećenika Germani, kao i zašto su crkve i spomenici istočne obale Jadrana rušeni.
 
No, da zaključimo, kako bi to rekao kolega bezimeni12:


1720346631691.jpeg

Bartolomeo Kašić nije Srbin, nigdje ne kaže ni da je Hrvat ni da govori hrvatski, već da je Dalmatinac, a po današnjim mjerilima bio bi Hrvat čakavac. Uopšte nije bitno ko je on, mada je zanimljiv jer je preveo Bibliju na srpski. To nije bio njegov izbor nego je dobio naredbu od jezuitskog generala Claudia Acquavive. Kažem, nije bitno ko je on jer isto tako, general je mogao zadužiti Mađara, Španca ili Čeha da izuče i sastave gramatiku budućeg standardnog (južno)slovenskog jezika i prevede Bibliju na srpski. Generalu je propao pokušaj pokatoličenja Rusije pa je morao smanjiti ambicije i zadovoljiti apetit sa Balkanom.

Kongregacija za širenje vjere (Sacra congregatio de propaganda fide) se sastala, odobrila projekat i Dubrovčane pitala koji jezik bi bio najprihvaćeniji na tom prostoru. Isusovac iz Dubrovnika Marino Temperica šalje izvještaj: General i kongregacija presijecaju i daju Kašiću zadatak da prevede Bibliju na srpski. Kašić počne učiti jezik. Nakon 5 godina učenja uspio je sastaviti radnu verziju rječnika za svoje potrebe, a 1604. objavljuje gramatiku Institucije ilirskog jezika.

Nastavlja sa radom na prevodu Biblije na srpski. Kašić boravi u Beogradu i Dubrovniku, potpuno savladava srpski jezik i Novi zavjet, za razliku od ilirske gramatike (za koju Jagić kaže da je na gramatika srpskog jezika na pola puta između štokavice i čakavice), Novi zavjet, dakle, prevodi na čist srpski jezik. Nažalost, nadbiskup dubrovački je raspoređen na drugu funkciju u Rim, i došli su drugi ljudi pa komisija nije odobrila štampanje prevoda Biblije zbog toga što su se hrvatski biskupi protivili srpskom jeziku.

Moglo bi se reći da vatikanski projekat nije uspio, mada svaka čast Kašiću na uloženom trudu u učenju srpskog jezika i prevodu Biblije na nj.
 
Poslednja izmena:
Mislim, ima mitomana i ludaka na srpskoj strani ali oni su šampioni. Kod nas se to prepozna kao neozbiljno a kod njih je sistem.
Jesi video onu laž o Teslinom poreklu, to se godinama već kopira kod njih i verovatno svi veruju u to

Ono što je meni potpuno neverovatno jeste ono oko Dalibora Brozovića. Iako je čovek, javno, u časopisu Jezik napisao potpuno otvoreno, svedočanstvo Rastislava V. Popovića, koji nije nešto suštinski preterano drugačije izjavio, tvrdi se srpskom izmišljotinom.

Još Brozović doslovno kroatistiku opisuje u celosti kroz prizmu politike. On priča o boksu; o dva udarca napred i taktičkom koraku unazad, u kojoj situaciji je nečasno napasti onoga ko se već povukao, a povedu ostvario. Doslovno je napisao, tim rečima, da se iznose nove ideje, stavio je i (sarkastične) navodnike uz napredna. Dakle, nove ideje u lingvistici koje su lažno neutralne, po svojoj formi (dakle, podvala) a kada se posle dokaže kako stvari zaista jesu, isuviše je kasno jerbo su hrvatske nacionalne težnje ostvarene i izlazi se sa stavovima da su konsekvence u skladu sa nacionalnim interesima.

Prosto mi je neshvatljivo da, svako put kada se to spomene, sledi jedna prosta tirada ad hominem uvreda, neretko i baš primitivnog prostakluka. Niko se ni ne usudi da se upusti u kritičku analizu Brozovićevih reči, da pruži svoje tumačenje, argumentuje ga nekim drugim Brozovićevim citatima i postupcima, ili slično. Ni reči, nigde. Samo kako, eto, moraš biti etnički Hrvat da bi razumeo, a srpski mozak za to nema kapacitet. :mrgreen:

Ja sam zato rekao da mi je nejasno i šta je stav, danas, u kroatistici generalno i kakva je situacija sa tezom o dubrovačkom dijalektu koji nije istočno-hercegovački, a koju je lansirao nedavno i čiji je najglasniji proponent Mario Grčević. Da li je za očekivati da se 2054. godine izađe sa 'pa dobro, to možda i nije bilo baš tako, ali barem je tom tezom bila učinjena dobra stvar za hrvatske težnje da se dijalekatski povuku granice u skladu sa hrvatskim etničkim prostorom ili međunarodnim granicama Republike Hrvatske'.
 

Back
Top