Čiji je naš jezik

Jedna od najstarijih latiničnih knjiga Srba pravoslavaca bila je jedna istorija Srbina iz Sarajeva Jovana Radića, objavljena 1770. godine; Kniga istoriografia.

1000015674.jpg


Pošto je reč o rođenom ijekavcu, u ovu knjigu je ušlo puno ijekavizama.

1000015671.jpg
1000015673.jpg

1000015676.jpg


http://digital.bms.rs/ebiblioteka/p...p?type=publications&id=86&m=2#page/6/mode/2up

@Khal Drogo
 
ronhilllol:
U stvarnosti: ⬇️

Pogledajte prilog 1582209
Kliknite za proširenje...
Za EkM teško je reći da je hrvatska knjiga, iako nije baš argument ni da je srpska.

Po jezičnom tipu postoji nekoliko slojeva,a paleografi su utvrdili jedino da je nastala na štokavskom području. Po vizualnom tipu, pripada u evanđelistare i lekcionare kakvi postoje u hrvatskoj/zapadnoj tradiciji, a ne srpskoj/istočnoj.
Pravopisno- dakle, ne gramatički - predstavlja tip iz kojeg su potekli katolički ćirilski liturgijski spisi, a ne pravoslavni (takve spise osim Srba nitko ne smatra srpskim).

Zbog povijesnih situiranja i mjesta nalaska atribuirana je srpskoj pismenosti, no to je dvojbeno.
Benedikta Zelić Bučan je bila ustrajna u tom da pripada hrvatskoj pismenosti, a Budak da je izraz humsko-dukljanskog kruga koji je nestao, pa bi sad pripadala, da tjeramo mak na konc, dukljanskim Crnogoorcima.

Ja sam isprvice, kao laik, mislio da je to hrvatska knjiga, no sad ne bih tako rekao.

Također, nakon bombastičnih najava tijekom skupa o hrvatskoj ćirilici u Zagrebu, nisam vidio da su obavljena ikakva ozbiljna filološka istraživanja koja bi potvrdila ove ili one teze, nego se sve svelo na naklapanja o o tom tko je komu bio kakav rod, što je irelevantno.

Inače je serbokroatistička škola za ove službene jezike promašaj, a to je unekoliko pokazatelj onoga što sam naveo više puta, da su lingvisti mentalno slabo razvijeni.

Govorimo li o dijalektima, iako je to isto dosta zastarjelo, možemo reći da je hrvatski kajkavski, čakavski, i (zapadno)štokavski, a srpski (istočno)štokavski i torlački.

Kao službeni, književni i standardni jezici argumenti o varijatnosti bi bili da su skoro u podpunosti razumljivi, te da imaju skoro isti gramatički ustroj. No, to imaju i priznato različiti hindski urdski. Analogija s njemačkim engleskim, francuskim, portugalskim,... ne stoji, jer:
* imena jezika kroz povijest su različita
* pisani korpusi su različiti 99,9%
* različit je ne samo pisani vernakularni korpus, nego i onaj na starocrkvenoslavenskom
* tijekovi standardizacije su različiti
* identitetski i kulturnopovijesno, govornici tih jezika ne pripadaju istom modernom, a nekmoli starijem jeziku, unatoč brojnim pokušajima brisanja razlika
 
Poslednja izmena:
Mrkalj:
Znači, ja kažem "Čedadski jevanđelistar je srpski", onda dođe Slaven i kaže "ali nije baš ni hrvatski" i onda se svi složimo kako su Povaljska listina i Vinodolski zakon srpski dokumenti. To je Brozevićeva doktrina dva koraka napred jedan nazad.
Kliknite za proširenje...
Pokazuješ opet svoje duboko neznanje. Čedadski evanđelistar je na latinskom jeziku, dok su spomenuti spisi na nekoj vrsti slavenskoga jezika.
 
ronhilllol:
Rekao bi da Miroslavljevo evanđelje pripada hrvatskoj jezičnoj baštini, i da je to neosporivo.
Kliknite za proširenje...
Nema za to dosta dokaza.

Zelć Bučanova je inzistirala, no mislim da nije dokazala. Npr. glede jezičnoga tipa.


Danas je opće poznato i priznato da su se Hrvati u svojojsrednjovjekovnoj književnosti - kako starocrkvenoslavenskoj tako i narodnoj - služili s oba slavenska pisma.Hrvatskim spomenicima ćirilske pismenosti danas možemo bez dvoumljenja pribrojiti i Evanđelistar kneza Miroslava. Navest ću sumarno rezultate višestrukih znanstvenih istraživanjakoji nam daju pravo na takvo zaključivanje.

Lingvističko-paleografska ispitivanja su utvrdila da je EkM po jeziku veoma blizak nešto starijem glagoljskom rukopisu "Grškovićeva apostola", a svi lingvisti se slažu da je napisan u "južnim krajevima"; mnogi smatraju upravo na tlu srednjovjekovnog Zahumlja (A. Belić,St. Kuljbakin, J. Vrana). Ako je tako, onda je to moglo biti u ondašnjem crkvenom i političkom središtu Zahumlja, u Stonu na Pelješcu. Zapadna,tzv. zetsko-humska redakcija pravopisa glavnog pisara EkM, koji je napisao čitav kodeks izuzev posljednje tri stranice, povezuje taj kodeks s ostalim suvremenim mu ćirilskim spomenicima(ispravama i natpisima) s istog područja i potpuno je u skladu s grafijom suvremenih hrvatskih glagoljskih spomenika. I morfologijom slova i tipom pisma razlikuju se svi oni od suvremenih im ćirilskih spomenika ostalih južnoslavenskih naroda. To i jest razlog što se neki autori,uključujući i autoricu ovih redaka, umjesto neodređenog, a dosta upotrebljavanog termina"zapadna ćirilica" radije služe nacionalnom oznakom, pak analogno nacionalnim imenima ostalih ćirilskih pisama (ruska, bugarska, srpska, makedonska,rumunjska), za ćirilsko pismo hrvatskih ćirilskih spomenika upotrebljavaju termin "hrvatska ćirilica".

Liturgičkaistraživanja (2) koja su najdublje bila zapostavljena ustvrdila su da EkM, iako pisan na tlu jedne katoličke biskupije, ipak ne sadrži liturgiju zapadnog, rimskog obreda. Ali nije to ni liturgička knjiga za vjernike istočne crkve, jer se liturgija tog evanđelistara nikakone podudara s reformiranom carigradskom liturgijom.U EkM sadržana je vrlo arhaična liturgija istočnog obreda za vjernike Zapadne crkve, koju bi najispravnije bilo nazvati ćirilometodskom. Ona vuče svoje podrijetlo čak od najstarijih prijevoda, kojesu sv. braća učinila s grčkih originala tadajoš jedinstvene kršćanske crkve. Područje stonske biskupije, koja je od svojeg postanja bila pod jurisdikcijom Zapadne crkve, ipak je po svojem geografskom položaju bila i pod stanovitim kulturnim utjecajem Istoka, pak se ovdje tradicijom mogla održati i ta arhaična istočna liturgija, kao što su se ovdje bili uvriježili - i dugo se održali - i neki drugi običaji istočne crkve,o kojima saznajemo iz spisa crkvenih sinodaX.-XI. stoljeća.
Umjetnička oprema (3) evanđelistara baš zbog toga što je apriori bio smatran srpskim spomenikom činila se povjesničarima umjetnosti pravom zagonetkom.Po svojim tipično romaničkim minijaturama, kojima nema analogije ni u jednom dosada poznatom pravoslavnom kodeksu, EkM se nikada nije mogao uklopiti uredovan slijed razvoja srpskog srednjovjekovnog crkvenog slikarstva, koje je izrazito bizantskog karaktera. S druge strane odavno je zapažena analogija ukrasa tog evanđelistara s umjetničkom opremom hrvatskih kako glagoljskih tako i latinskih kodeksa istoga doba, pa čak i istovjetnost nekih motiva u kodeksu s motivima starohrvatske pleterne ornamentike na nekim starohrvatskim crkvicama u Zahumlju. Zbog toga su ruski (Buslajev, Kondakoff)i srpski (Mirković) znanstvenici kodeks, zbog njegove umjetničke opreme, smatrali "čudom",dapače i "nemogućim" spomenikom u povijesti srpske crkvene umjetnosti. No sve ove zagonetkei "čuda" sami od sebe otpadnu čim se EkM počne promatrati jednostavno u okviru općeg razvoja umjetnosti onoga kraja u kojemu je i nastao.On se, sasvim prirodno uklapa u svijet pisanih i kamenih spomenika umjetnosti svog užeg zavičaja:Zahumlja i ostalih hrvatskih priobalnih krajeva.4 Ipreispitivanje političke povijesti srednjovjekovnog Zahumlja i ostalih područja nekadašnje Crvene Hrvatske, dali su rezultate na temelju kojih je nemoguće EkM i nadalje smatrati srpskim spomenikom;ni s obzirom na destinatora kneza Miroslava,ni s obzirom na političku i etničku pripadnost njegova zavičaja, odnosno mjesta postanja. Što se tiče destinatara, kneza Miroslava, novija historiografska istraživanja (B. Radojković)opovrgla zabludu starije historiografije prema kojoj bi Miroslav kao Nemanjin brat bio politički podređen srpskom velikom županu. Utvrđeno je,da Zahumlje sve do sredine XIII. st. nije političkipotpalo pod srpsku nemanjićku državu u ekspanziji,dapače upravo za našeg kneza Miroslava zasvjedočeno je daje bio u vazalnom odnosu prema hrvatsko-ugarskom kralju. (Codex diplomaticus II. s. 176) Štoviše,dokazano je da Miroslav nije bio Nemanjin brat,odnosno rođeni brat (germanus) jer ga tako ne naziva nijedan od relativno brojnih suvremenihizvora u kojima se on spominje u vezi s Nemanjom.O njemu kao Nemanjinu bratu ništa ne znaju niNemanjini biografi, njegovi rođeni sinovi sv.Sava i Stefan Prvovjenčani. Ipak, Miroslav je bio Nemanjin bliski rođak, brat od ujaka ilitetke (frater), ali ne iz dinastije Nemanjića,nego iz neke domaće zahumske kneževske obitelji.Prema tome i onaj dosadašnji argument o Miroslavu kao srpskom princu i Zahumlju kao srpskoj oblasti otpada kao sasvim neutemeljen na izvorima. Jednako tako historička istraživanja o etničkoj pripadnosti Zahumlja u ranom srednjem vijeku potpuno pobijajutvrdnju Konstantina Porfirogeneta o srpskom karakteru Zahumlja u X. st. I Zahumlje i Duklja imale su, prema suvremenim historijskim izvorima,a i prema rezultatima lingvističkih i povjesno-umjetničkih istraživanja, nesumnjivo hrvatski i katolički karakter, a primorski dio nekadašnjega Zahumljaima ga još i danas. Sasvim logički se nameće zaključak da ovaj, kao i svaki drugi spomenik kulture može pripadati kulturnoj baštini samo onog naroda koji je živio u vrijeme njegova nastanka na odnosnom području. Ako bi se moglo dokazati da EkM nije nastao u Zahumlju nego u Duklji, kao što neki pokušavaju dokazati (P.Mijović), ni to ništa ne bi mijenjalo na stvari s obzirom na tezu o njegovoj pripadnosti srpskoj kulturnoj baštini. Srpska Raška jest potkraj XII. st. politički pokorila Duklju, ali Duklja,potonja Zeta, današnja Crna Gora nacionalno nikada nije bila srpska zemlja; tijekom mnogih stoljeća, ona nije bila ni pravoslavna zemlja.Ako se ne može tvrditi da je Duklja bila u ranom srednjem vijeku etnički čisto hrvatska zemlja,ne može se, u njoj, zanijekati snažna hrvatska komponenta. Moglo bi se dapače, tvrditi da su Hrvati bili vladajući sloj pučanstva, jer bizantski pisci XI. i XII. st. o dukljanskim vladarima Mihajlu i Bodinu govore kao o vladarima "onih koji se nazivaju Hrvatima". Prema tome, akoje EkM zaista napisan u Zahumlju kao što tomisli većina istaknutih znanstvenika, hrvatskih i srpskih, onda je njegova pripadnost hrvatskoj kulturnoj baštini nesumnjiva. Ako se ipak dokažeda je pisan u Duklji, što je manje vjerojatno s obzirom na destinatara, tada uz Hrvate mogu na nj polagati pravo još samo Crnogorci kao baštinici i nasljednici srednjovjekovne Duklje. Kako i kada je taj kodeks iz Zahumlja dospio u srpski manastir na Sv. Gori, historiografija još nije uspjela odgonetnuti. Primorskim dijelom Zahumlja,Pelješcom i Stonom, zavladali su Nemanjići polovicom XIII. st. i tu vladali do 1333. godine, kada su ga ustupili Dubrovačkoj republici. U okviru te smjene političke vlasti možda je najispravnije tražiti i vrijeme i uzrok prenošenja kodeksau Hilandar. Uostalom, nije EkM jedini (nažalost)spomenik stare hrvatske kulturne baštine kojije Bog zna kakvim putovima, tijekom teške hrvatske prošlosti, dospio iz svojeg matičnog područjau tuđe biblioteke i muzeje širom svijeta.
Da zaključimo, EkM po svojem pismu, tj. po "zapadnoj",odnosno hrvatskoj ćirilici; po hrvatskoj jezičnoj redakciji njegova starocrkvenoslavenskog teksta;po izrazito zapadnjačkom romaničkom stilu njegove umjetničke opreme, koja je potpuno u skladu s ostalim suvremenim hrvatskim pisanim i kamenim spomenicima; po svojoj arhaičnoj liturgiji koja se nikako ne podudara sa suvremenom mu reformiranom carigradskom liturgijom Istočne crkve, ukratko, ni po svojim nutarnjim oznakama ni po mjestu nastanka i destinataru, ne može se nikako smatrati ni srpskim ni pravoslavnim spomenikom. ž

Zgido, no posije ništa. Meni izgleda kao projiciranje na prošlost.

​
 
Urvan Hroboatos:
Da zaključimo, EkM po svojem pismu, tj. po "zapadnoj",odnosno hrvatskoj ćirilici; po hrvatskoj jezičnoj redakciji njegova starocrkvenoslavenskog teksta;po izrazito zapadnjačkom romaničkom stilu njegove umjetničke opreme, koja je potpuno u skladu s ostalim suvremenim hrvatskim pisanim i kamenim spomenicima; po svojoj arhaičnoj liturgiji koja se nikako ne podudara sa suvremenom mu reformiranom carigradskom liturgijom Istočne crkve, ukratko, ni po svojim nutarnjim oznakama ni po mjestu nastanka i destinataru, ne može se nikako smatrati ni srpskim ni pravoslavnim spomenikom. ž



​
Kliknite za proširenje...
Tvrdnja ovog hrvatskog nacionaliste koji prezire crkvu kao takvu i, po vlastitom priznanju, ushićen je Zapadnim paganizmom sadrži elemente istine u smislu prepoznavanja lokalnih specifičnosti u pismu, umetnosti i jeziku. Međutim, generalizacija da Miroslavljevo jevanđelje nije ni srpski ni pravoslavni spomenik zanemaruje širi kontekst i istorijske činjenice. Miroslavljevo jevanđelje, jedno je od najvažnijih srednjovekovnih rukopisnih dela na prostoru Balkana. Izrađeno je krajem 12. veka, a naručio ga je knez Miroslav, brat velikog župana Stefana Nemanje. Rukopis je pisan na staroslovenskom jeziku ćiriličnim pismom i sadrži bogato ukrašene iluminacije.
 
Mrkalj:
Tvrdnja ovog hrvatskog nacionaliste koji prezire crkvu kao takvu i, po vlastitom priznanju, ushićen je Zapadnim paganizmom sadrži elemente istine u smislu prepoznavanja lokalnih specifičnosti u pismu, umetnosti i jeziku. Međutim, generalizacija da Miroslavljevo jevanđelje nije ni srpski ni pravoslavni spomenik zanemaruje širi kontekst i istorijske činjenice. Miroslavljevo jevanđelje, jedno je od najvažnijih srednjovekovnih rukopisnih dela na prostoru Balkana. Izrađeno je krajem 12. veka, a naručio ga je knez Miroslav, brat velikog župana Stefana Nemanje. Rukopis je pisan na staroslovenskom jeziku ćiriličnim pismom i sadrži bogato ukrašene iluminacije.
Kliknite za proširenje...
Ovo je opis iz pučke škole.
 
Mrkalj:
Lapsus, ne prezire crkvu, nego hrišćanstvo.
Kliknite za proširenje...
Nisam ja kriv kad je to levantski vukoyebistan po podrijetlu.

Prava Europa počinje u Kreti-Minoi pred 5000 godina, tamo ima svega- hedonizam, sekularizam, sexy religija, pomorci, ....a razvija se u najboljim crtama u klasičnoj Grčkoj (individualizam, znanost, sekularizam, demokracija, skepticizam, antidogmatizam, slobodni duh,...- kod najboljih pojedinaca), da bi onda kršćanska kuga sa svojim gnjavatorskim ganjanjem i dogmatskim fanatizmom gušila zapad preko 1000 godina.
 
GrdobanS:
I gde je sada ta civilizacija? Propala. Tako ce i propasti Evropa i Sev. Amerika (na opstu radost nacional-boljsevika :mrgreen: ) ako se bude igrala hedonizma, woke s*anja i slicnog.
Kliknite za proširenje...
Nije to isto. Oni su bili slobodni od demonologije, uspješni pomorci i aktivni trgovci.
nema to veze s ovom patološkom pasivom, ni s bolesnim opsesijama Egipta i babilona.

Oni su imali energiju i životnu radost, dok ih nije uništila vulkanska erupcija 1400 pr.n.e.

https://en.wikipedia.org/wiki/Minoan_civilization
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Casual Observer
Kako je jugoslovenski jezik Trojedne kraljevine preko hrvatskog ili srpskog jezika postao hrvatski
2 3 4
Odgovora
77
Pregleda
1.028
Nebojsa.bg
Nebojsa.bg
Nina
Kako je nastala pesma „Kreće se lađa francuska“
Odgovora
17
Pregleda
339
Povijest
P
Nina
Bila je anđeo Aušvica
Odgovora
2
Pregleda
33
Nina
Nina

Back
Top