Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Kako je Bosna zajedno sa Slavonijom i južnom Hrvatskom spadalo u franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu koji su jedini po turskom dopuštenju smjeli brinuti za katoličke vjernike na turskom području tako su imali o utjecaj na književnost.
Pravoslavci nisu ništa pisali i izdavali pa nisu imali ni utjecaja na jezik.
Mirjana Gross ni u čem nije rušila moje tvrdnje- koje ni nisu bile ništa izvorno- a to što ne vidiš na neki način potvrđuje što sam napisao.
Tvoje suludo citiranje nekog nepostojećeg Brozovićeva iskaza o hrvatskoj jezičnoj politici u SFRJ, kao i potpuno krivo tumačenje njegova teksta o istoj, izašloj u Jeziku", samo dokazuje što sam napisao.
Điiiizzz jel tebi treba crtati, stavi sam sliku original pisanja, koji ti vjerojatno možeš pročitati jer si ćiriličar na kub, i preveo dio da piše na hrvatskom što isto moli i biskupa da mu tako piše jer očito ne zna latinski.
Još jedno pismo ovaj put splitskog nadbiskupa iz 1793., na talijanskom i hrvatskom, latinici i bosančici.
„chierici illirici“ prevodi kao „žakni arvacki“ iliti hrvatski đakoni.
Да демантујем оне твоје глупости.
Од Вука си направио неког мутавог ванземаљца који није знао ни којим језиком се говорило у Тршићу, све док га у Бечу нису просветлили хрватском народном епиком о Краљевићу Марку, то да демантујем!?
Pardon, Bartolomeo Kašić ovo pismo zove "naša srpska slova". Bosančicu kao ideju izmislio je austrijski Čeh, ideolog unitarnog bošnjaštva, Ćiro Truhelka. Bosančica je trebalo da predstavlja sasvim posebno pismo, nešto kao jermensko ili indijsko, nezavisno od ćirilice sa ciljem da odvoje Bosnu od Srbije. Inače, ćirilica se u Bosni najčešće nazivala begovskim pismom ili starom srbijom.
Kašić: Znam ja dobro da se ovaj nauk bolje piše našim srpskim slovima i da ga nisam sastavio nego iz važnog razloga jer naš jezik ima potrebu za više slova nego latinski ili italijanski.
Pardon, Bartolomeo Kašić ovo pismo zove "naša srpska slova". Bosančicu kao ideju izmislio je austrijski Čeh, ideolog unitarnog bošnjaštva, Ćiro Truhelka. Bosančica je trebalo da predstavlja sasvim posebno pismo, nešto kao jermensko ili indijsko, nezavisno od ćirilice sa ciljem da odvoje Bosnu od Srbije. Inače, ćirilica se u Bosni najčešće nazivala begovskim pismom ili starom srbijom.
Kašić: Znam ja dobro da se ovaj nauk bolje piše našim srpskim slovima i da ga nisam sastavio nego iz važnog razloga jer naš jezik ima potrebu za više slova nego latinski ili italijanski.
Dakle, Kašić piše sljedeće: Znam ja dobro da se ovaj nauk bolje piše našom ćirilicom i da ga nisam sastavio nego iz važnog razloga jer naš jezik ima potrebu za više slova nego latinski ili italijanski.
Naravno, ćirilica nije srpska - kao što ni brojke koje danas koristimo nisu arapske već izvorno indijske - ali u narodu se tako nekad govorilo.
Dakle, Kašić piše sljedeće: Znam ja dobro da se ovaj nauk bolje piše našom ćirilicom i da ga nisam sastavio nego iz važnog razloga jer naš jezik ima potrebu za više slova nego latinski ili italijanski.
Naravno, ćirilica nije srpska - kao što ni brojke koje danas koristimo nisu arapske već izvorno indijske - ali u narodu se tako nekad govorilo.
Pardon, Bartolomeo Kašić ovo pismo zove "naša srpska slova". Bosančicu kao ideju izmislio je austrijski Čeh, ideolog unitarnog bošnjaštva, Ćiro Truhelka. Bosančica je trebalo da predstavlja sasvim posebno pismo, nešto kao jermensko ili indijsko, nezavisno od ćirilice sa ciljem da odvoje Bosnu od Srbije. Inače, ćirilica se u Bosni najčešće nazivala begovskim pismom ili starom srbijom.
Kašić: Znam ja dobro da se ovaj nauk bolje piše našim srpskim slovima i da ga nisam sastavio nego iz važnog razloga jer naš jezik ima potrebu za više slova nego latinski ili italijanski.
Sad je "ćirilica", a Bregami Ofan kaže da je "bosančica" - dogovorite se oko terminologije.
I biskup i kanonik zadarski Šime Budinić ćirilicu zove srpskim slovima:
Pogledajte prilog 1575745Kratko upravljenje za naučiti se čtiti slova ili knigu Serbsku i govoriti u jazik slovinski, delo dona Šimuna Budinea Zadranina, Kanonika Zadarskoga.
Ajde, recimo da je to tačno - kako onda objašnjavaš zašto je Kašić (po nalogu Akvavive koji je poslušao Cavtaćanina Tempericu) odabrao baš jezik i dijalekt kojim govore Srbi da se obrati Hrvatima?
Za odgovoran posao sastavljanja srpske gramatike Bartolomeo Kašić je odabran od strane jezuitskog generala pri Kongregaciji za propagandu vere, Klaudija Akvavive. Akvaviva je prelomio da jezik jezuitskih misionara bude srpska štokavica a na osnovu izveštaja Dubrovčanina, tj. Cavtaćanina Marina Temperice:
Bosina vero inter ceteras Gentes Seruianam linguam adhibentes, puriori et elegantiori loquendi forma vti solet [..] sicut a Marino Temperizza Epidaurio a Societate Jesu hanc linguam optime callente accepi. (Angelo Roccha, Bibliotheca apostolica Vaticana, Roma, 1591)
“Bosna pak među ostalim narodima koji se služe srpskim jezikom, upotrebljava čišći i elegantniji način govora kojem se po eleganciji i lepoti govora Srbija mnogo približava, kako sam čuo od Isusovca iz Cavtata Marina Temperice, koji taj jezik veoma dobro zna."
Vredno je pomena da je to isti čuveni jezuitski general, Klaudio Akvaviva, koji je krenuo da katoliči pravoslavnu Rusiju preko cara Dimitrija Lažnog Samozvanca, inače njegove poljske ekspoziture. Ovaj nam podatak može pomoći da shvatimo prozelitske namere Kongregacije, njenog generala i njihovih jezikoslovaca-misionara.
Godine 1591. god naštampa Angelo Roccha delo »Bibliotheca Apostolica Vaticana«, u kom kaže (citirano prema: Petar M. Kolendić, Srđ, III.1904. str 663.):
»A Bosanci između ostalijeh plemena, koja govore srpskijem jezikom obično upotrebljavaju čistiji i odabraniji način govora, kojem se po eleganciji i lepoti govora Srbija približava, kako sam čuo od Isusovca iz Cavtata Marina Temperice, koji taj jezik vrlo dobro zna.«
»Bosina vero inter ceteras Gentes Seruianam linguam adhibentes, puriori et elegantiori loquendi forma vti solet [ad quam elegantiam et loquedi venustatem Seruia non parum accedit], sicut a Marino Temperizza Epidaurio a Societate Jesu hanc linguam optime callente accepi.«
Nije smatrana srpskom, sve srpsko je pisano onako ružno velikim slovima gdje se ne vidi početak i kraj neke riječi. Imali smo raspravu o tome, niste mogli ništa pročitati iako ste prije tvrdili da je sve jasno čitljivo.
Sad je ćirilica, a Bergami Ofan kaže da je "bosančica" - dogovorite se oko terminologije.
I biskup i kanonik zadarski Šime Budinić ćirilicu zove srpskim slovima:
Pogledajte prilog 1575745Kratko upravljenje za naučiti se čtiti slova ili knigu Serbsku i govoriti u jazik slovinski, delo dona Šimuna Budinea Zadranina, Kanonika Zadarskoga.
Pa zato je i napisao naša "srpska slova", čime daje do znanja da govori o našoj inačici ćirilice. Ponovit ću, "srpska slova" samo su termin koji se nekada (pogrešno) koristio za ćirilicu. I kao što termin "francuska salata" u rečenici ne u aludira na Francuze, već na određeno jelo koje nosi taj naziv, tako i termin "srpska slova" ne aludira na Srbe već na specifično pismo. Također valja napomenuti da su oba ta naziva pogrešna, jer kao što ćirilica nije srpsko pismo tako ni ta salata nije francuska, već ruska.
Ajde, recimo da je to tačno - kako onda objašnjavaš zašto je Kašić (po nalogu Akvavive koji je poslušao Cavtaćanina Tempericu) odabrao baš jezik i dijalekt kojim govore Srbi da se obrati Hrvatima?
Za odgovoran posao sastavljanja srpske gramatike Bartolomeo Kašić je odabran od strane jezuitskog generala pri Kongregaciji za propagandu vere, Klaudija Akvavive. Akvaviva je prelomio da jezik jezuitskih misionara bude srpska štokavica a na osnovu izveštaja Dubrovčanina, tj. Caftaćanina Marina Temperice:
Bosina vero inter ceteras Gentes Seruianam linguam adhibentes, puriori et elegantiori loquendi forma vti solet [..] sicut a Marino Temperizza Epidaurio a Societate Jesu hanc linguam optime callente accepi. (Angelo Roccha, Bibliotheca apostolica Vaticana, Roma, 1591)
“Bosna pak među ostalim narodima koji se služe srpskim jezikom, upotrebljava čišći i elegantniji način govora."
Vredno je pomena da je to isti čuveni jezuitski general, Klaudio Akvaviva, koji je krenuo da katoliči pravoslavnu Rusiju preko cara Dimitrija Lažnog Samozvanca, inače njegove poljske ekspoziture. Ovaj nam podatak može pomoći da shvatimo prozelitske namere Kongregacije, njenog generala i njihovih jezikoslovaca-misionara.
Godine 1591. god naštampa Angelo Roccha delo »Bibliotheca Apostolica Vaticana«, u kom kaže (citirano prema: Petar M. Kolendić, Srđ, III.1904. str 663.):
»A Bosanci između ostalijeh plemena, koja govore srpskijem jezikom obično upotrebljavaju čistiji i odabraniji način govora, kojem se po eleganciji i lepoti govora Srbija približava, kako sam čuo od Isusovca iz Cavtata Marina Temperice, koji taj jezik vrlo dobro zna.«
»Bosina vero inter ceteras Gentes Seruianam linguam adhibentes, puriori et elegantiori loquendi forma vti solet [ad quam elegantiam et loquedi venustatem Seruia non parum accedit], sicut a Marino Temperizza Epidaurio a Societate Jesu hanc linguam optime callente accepi.«
Pa zato je i napisao naša "srpska slova", čime daje do znanja da govori o našoj inačici ćirilice. Ponovit ću, "srpska slova" samo su termin koji se nekada (pogrešno) koristio za ćirilicu. I kao što termin "francuska salata" u rečenici ne u aludira na Francuze, već na određeno jelo koje nosi taj naziv, tako i termin "srpska slova" ne aludira na Srbe već na specifično pismo. Također valja napomenuti da su oba ta naziva pogrešna, jer kao što ćirilica nije srpsko pismo tako ni ta salata nije francuska, već ruska.
Pa zato je i napisao naša "srpska slova", čime daje do znanja da govori o našoj inačici ćirilice. Ponovit ću, "srpska slova" samo su termin koji se nekada (pogrešno) koristio za ćirilicu. I kao što termin "francuska salata" u rečenici ne u aludira na Francuze, već na određeno jelo koje nosi taj naziv, tako i termin "srpska slova" ne aludira na Srbe već na specifično pismo. Također valja napomenuti da su oba ta naziva pogrešna, jer kao što ćirilica nije srpsko pismo tako ni ta salata nije francuska, već ruska.
Nije smatrana srpskom, sve srpsko je pisano onako ružno velikim slovima gdje se ne vidi početak i kraj neke riječi. Imali smo raspravu o tome, niste mogli ništa pročitati iako ste prije tvrdili da je sve jasno čitljivo.
Pisano srpskim jezikom i ustavnom ćirilicom, kao u primjeru gore, nitko nije zvao drugačije od srpskog jezika.
Djela pisana bosančicom u Hrvatskoj kroz stoljeća sami autori nazivaju hrvatskim pismom ili jezikom.
Ono o "našim srpskim slovima" nisam sada siguran ni na što se odnosi jer je nastala zbrka ubacivanje svega i svačega na jednu hrpu.
Ajde, recimo da je to tačno - kako onda objašnjavaš zašto je Kašić (po nalogu Akvavive koji je poslušao Cavtaćanina Tempericu) odabrao baš jezik i dijalekt kojim govore Srbi da se obrati Hrvatima?
Za odgovoran posao sastavljanja srpske gramatike Bartolomeo Kašić je odabran od strane jezuitskog generala pri Kongregaciji za propagandu vere, Klaudija Akvavive. Akvaviva je prelomio da jezik jezuitskih misionara bude srpska štokavica a na osnovu izveštaja Dubrovčanina, tj. Cavtaćanina Marina Temperice:
Bosina vero inter ceteras Gentes Seruianam linguam adhibentes, puriori et elegantiori loquendi forma vti solet [..] sicut a Marino Temperizza Epidaurio a Societate Jesu hanc linguam optime callente accepi. (Angelo Roccha, Bibliotheca apostolica Vaticana, Roma, 1591)
“Bosna pak među ostalim narodima koji se služe srpskim jezikom, upotrebljava čišći i elegantniji način govora kojem se po eleganciji i lepoti govora Srbija mnogo približava, kako sam čuo od Isusovca iz Cavtata Marina Temperice, koji taj jezik veoma dobro zna."
Vredno je pomena da je to isti čuveni jezuitski general, Klaudio Akvaviva, koji je krenuo da katoliči pravoslavnu Rusiju preko cara Dimitrija Lažnog Samozvanca, inače njegove poljske ekspoziture. Ovaj nam podatak može pomoći da shvatimo prozelitske namere Kongregacije, njenog generala i njihovih jezikoslovaca-misionara.
Godine 1591. god naštampa Angelo Roccha delo »Bibliotheca Apostolica Vaticana«, u kom kaže (citirano prema: Petar M. Kolendić, Srđ, III.1904. str 663.):
»A Bosanci između ostalijeh plemena, koja govore srpskijem jezikom obično upotrebljavaju čistiji i odabraniji način govora, kojem se po eleganciji i lepoti govora Srbija približava, kako sam čuo od Isusovca iz Cavtata Marina Temperice, koji taj jezik vrlo dobro zna.«
»Bosina vero inter ceteras Gentes Seruianam linguam adhibentes, puriori et elegantiori loquendi forma vti solet [ad quam elegantiam et loquedi venustatem Seruia non parum accedit], sicut a Marino Temperizza Epidaurio a Societate Jesu hanc linguam optime callente accepi.«
Opet je riječ o ćirilici, što je jasno iz prethodne rečenice koju si tu propustio citirati.
Naravno, u to isto vrijeme, dakle 1599. g - Slovački isusovac Teofil Kristek predlaže u pismu Alfonsu Carrillu, povjereniku generala isusovačkoga reda Claudija Aquavive, da se hrvatski jezik uvede u škole kao jedan od najraširenijih slavenskih jezika na teritoriju okupiranim od Osmanlija, dakle širem području Bosne:
"Zbog toga smatram da je to hrvatski jezik. Za nj se kaže da je najrašireniji u turskim krajevima, osobito na dvorovima. On je zatim, kako se čini, majka i korijen drugih jezika. Treće, on je najslađi u izgovoru, bez hijata, sudara tvrdih suglasnika."
