Čiji je naš jezik

pa smo im ponudili nakon 1967. da se dogovorimo da Srbi u Hrvatskoj i BiH imaju školstvo na svom jeziku, bilo kakve fizionomije, a mi ćemo to podpisati- uz uvjet da Hrvati imaju to pravo na svom jeziku, i da nam se Srbi i bilo kakvi unitaristi ne petljaju u planiranje jezika.

Srbi su to odbili- i stvar je tu jasna.
Koji je izvor ili koji je tip izvora ove informacije? Koji su tačno subjekti(viteti) u pitanju?
 
Da se vratim na početak- i pokažem licemjerje moderatora koji brišu svako žešću riječ s moje strane, a propuštaju patološka bulažnjenja ove dvije protuhe:
За брисање имаш моју подршку. Никад никог нисам пријављивао низашта. Ти мени протуха, ја теби рођени, и што се мене тиче, све у реду. :ok:

* tvrdnja je bila da je Grčević doktorirao o nepostojećem (onda) jeziku, hrvatskom
Не, тупко, не. Тврдња је била твоја, она о непостојању језика због назива који ти се не свиђа. За примјер сам поменуо Грчевића, могао сам и било кога другог из времена кад су се језику учили упрво под тим називом који је значио непостојање језика. Толико глуп да то не схватиш ипак ниси, а то што сад балабоћкаш наоколо, на то смо одавно навикли...

* pokazano je da to nije istina, tj. da je Grčević doktorirao o hrvatskom u 17. stoljeću,i da tamo i piše izrijekom hrvatski, zapravo na njemačkom narodnojezični hrvatski (misal)

To znači da je bjelodano da lažete.

* onda su se dva brata uboga bacila na to da se Grčević nije školovao na hrvatskom, nego na pitajboga nekom drugom jeziku koji je i srpski- ali zato jer u imenu ima, navodno, i srpski nazivak
Ај ућуткај два брата убога па приложи неку свједоџбу у којој се види да је Грчевић икад у школи учио хрватски језик.

Taj "argument" je idiotizam na kub, budući da je sadržaj i supstancija jezika na kom se G. školovao (gramatika, rječnik, pravopis, frazeologija,....): a) isti kao sad , b) hrvatski

Da se zvao klingonski i karakalpački, to bi bio hrvatski.
Али ако у називу има ма и трунчица српског, онда не да није хрватски него није ни постојао? Когнитивна рашомонијада. :lol:
 
Na području Korduna u osnovnim školama koje su partizani 1942. godine držali, predmet se po tom programu nazivao materinski jezik.

Pogledajte prilog 1361480
Ај добро то, усред рата, али ово је много касније, 1960. година а језик – матерински. Баш необично.
 
Taj službeni jezik je bio hrvatski, jer se radilo o hrvatskoj normi. Budući da Srbima kao narodu- ne samo u Hrvatskoj, nego u cijeloj Jugoslaviji- jezik i nije tako bitan, i budući da Srbi nemaju izoštren jezični osjećaj kao Hrvati, svim je Srbima do raspada Jugoslavije odgovaralo stanje nekoga gulaša može ovako-onako, ali da je daleko pretežno srpski.
Одавно ме њешто није овако насмијало. :ok::rotf:
Само напријед, рођени, смјехидба је пола здравља! :lol:
 
Stjepan Babić i Dalibor Brozović su bili s hrvatske strane, sa srpske Pavle Ivić i još neki koje sam zaboravio.

I šta, Pavle Ivić je imao mandat da to prihvati; to nešto što se kočilo sa samim interesima Partije? Shvatam da je jezikoslovcima bio dat mandat da se dogovore oko (gramitčkih, pravopisnih,...) detalja tog jezika, ali ti ovde tvrdiš da je Ivić odlučivao o jednom takvom političkom pitanju za područje Hrvatske i Bosne?
 
Poslednja izmena:
@Urvan Hroboatos @Пилипенда
Многи Хрвати не разликују Ч и Ћ па и Џ и Ђ, тако да је смешна Хробијева изјава да Хрвати имају изоштрен језички осећај. Хрватице из Горског Котара и Истре које је моја матер познавала током студентских дана су јој рекле да су оне училе у ОШ да разликују поменуте гласове и нису их никад савладале. Срби немају проблема с разликовањем наведених гласова, изузев шачице Срба из средње Босне.
 
@Urvan Hroboatos @Пилипенда
Многи Хрвати не разликују Ч и Ћ па и Џ и Ђ, тако да је смешна Хробијева изјава да Хрвати имају изоштрен језички осећај. Хрватице из Горског Котара и Истре које је моја матер познавала током студентских дана су јој рекле да су оне училе у ОШ да разликују поменуте гласове и нису их никад савладале. Срби немају проблема с разликовањем наведених гласова, изузев шачице Срба из средње Босне.

Ako se dobro sećam, neki su hrvatski lingvisti i direktno zastupali i da ne postoji razlika zaista između tih glasova tj. da je nepotrebno imati dva grafema (č i ć).
 
@Urvan Hroboatos @Пилипенда
Многи Хрвати не разликују Ч и Ћ па и Џ и Ђ, тако да је смешна Хробијева изјава да Хрвати имају изоштрен језички осећај. Хрватице из Горског Котара и Истре које је моја матер познавала током студентских дана су јој рекле да су оне училе у ОШ да разликују поменуте гласове и нису их никад савладале. Срби немају проблема с разликовањем наведених гласова, изузев шачице Срба из средње Босне.
Отприлике ко кад Бугара тјераш да изговори: Ђорђе Ђорђевић дође у Ђевђелију код Ђурђевића на светог Ђорђа. :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Ako se dobro sećam, neki su hrvatski lingvisti i direktno zastupali i da ne postoji razlika zaista između tih glasova tj. da je nepotrebno imati dva grafema (č i ć).
Знам једну жену Српкињу која је деценијама живела у доминантно хрватској средини у близини Задра и последица тога се види у томе што говори 'ћујеш' уместо 'чујеш' и у још понекој речи брка Ч и Ћ.
 
I šta, Pavle Ivić je imao mandat da to prihvati; to nešto što se kočilo sa samim interesima Partije? Shvatam da je jezikoslovcima bio dat mandat da se dogovore oko detalja tog jezika, ali ti ovde tvrdiš da je Ivić odlučivao o jednom takvom političkom pitanju za područje Hrvatske i Bosne?
Ne, nego je nakon Deklaracije i Predloga za razmišljanje 1967. bilo nekoliko neformalnih sastanaka između h. i s. lingvista. Ništa tu nije bilo od država koja je to gazila.

Hrvati su rekli Srbima - Napišite sve zahtjeve za jezik Srba u SRH i mi ćemo to potpisati. Uvjet je da se ne petljate u normu i ime hrvatskoga.

Nitko od Srba nije potpisao, ni odgovorio.

Takvih je sastanaka nakon 67. bilo možda još 2-3.
 
Отприлике ко кад Бугара тјераш да изговори: Ђорђе Ђорђевиђ дође код Ђурђевића на светог Ђорђа. :mrgreen:
Брат брату пола Хрвата би рекло 'Доџи у кафић да прићамо о пићкама', или да је Хрватска 1991. била изложена 'југокомунистићкој и србоћетнићкој агресији.' :D
 
Nama to nije odgovoralo, pa smo im ponudili nakon 1967. da se dogovorimo da Srbi u Hrvatskoj i BiH imaju školstvo na svom jeziku, bilo kakve fizionomije, a mi ćemo to podpisati- uz uvjet da Hrvati imaju to pravo na svom jeziku, i da nam se Srbi i bilo kakvi unitaristi ne petljaju u planiranje jezika.
Hrvati su rekli Srbima - Napišite sve zahtjeve za jezik Srba u SRH i mi ćemo to potpisati. Uvjet je da se ne petljate u normu i ime hrvatskoga.
Каква кориенска истанчаност... Овако српски сиров ја бих то писао увијек исто, али јбг, немам ја ту истанчану разликовност... :mrgreen:
 
Одлика Срба је јасно разликовање Ч/Ћ и Џ/Ђ. Многи не-Срби (Хрвати, Цигани, Шиптари, Бугари, Македонци итд) са ових простора имају проблем са разликовањем ових гласова.
 
Ne, nego je nakon Deklaracije i Predloga za razmišljanje 1967. bilo nekoliko neformalnih sastanaka između h. i s. lingvista. Ništa tu nije bilo od država koja je to gazila.

Hrvati su rekli Srbima - Napišite sve zahtjeve za jezik Srba u SRH i mi ćemo to potpisati. Uvjet je da se ne petljate u normu i ime hrvatskoga.

Nitko od Srba nije potpisao, ni odgovorio.

Takvih je sastanaka nakon 67. bilo možda još 2-3.

Voleo bih da vidim neke dokaze o tim sastancima.
 
Одлика Срба је јасно разликовање Ч/Ћ и Џ/Ђ. Многи не-Срби (Хрвати, Цигани, Шиптари, Бугари, Македонци итд) са ових простора имају проблем са разликовањем ових гласова.
То је зато што су Срби, с мањком истанчаног осјећаја за језик, покрали унаоколо шта се имало од разних језика и научили их боље од изворних говорника преко ноћи, потпуно заборавивши свој дотадашњи неартикулирани говор. :lol:
 
Poslednja izmena:
Занимљив је говор Галипољских Срба (https://sr.wikipedia.org/wiki/Галипољски_Срби). Московљевић и неки други лингвисти наводе да су Срби Галипољци староштокавци и да имају икавско-екевски рефлекс јата, што се да примети и на кратком видеу испод.


@Q. in perpetuum hibernum @Пилипенда @Mrkalj @Urvan Hroboatos @Vitez123
 
Nemam ih jer su članci u popularnim tekstovina za Jezik.
Nije to bilo ništa ozbiljno organizirano, nego svima jasni razlaz- pa se izjasnite o načinu razlaza.

Ovako ostaje kao nešto opskurno, možda samo i glasina, a možebiti i da si, prosto, i loše upamtio.

Počeo si sa Hrvati lepo ponudili Srbima, Srbi rekli ne i ništa, a već si krenuo da degradiraš (prvo 2-3, sastanka samo, a sad ništa ozbiljno, zapravo). :D
 

Back
Top