Čiji je naš jezik

[Mrkalj]

1937., Rijeka, "Narodni (srpskohrvatsko-slovenački) jezik":

 

[Пилипенда]

Шта мислиш, хоће ли сад покачити гомилу неких корица разноразних књига и хрпу којекаквих линкова уз оно: „Ња ове векилосрпске небуле се ње вриједи њи освртати, њо ипак само кратко један пријеглед...” или се просто неће појављивати неко вријеме?

 

[Mrkalj]

Шта мислиш, хоће ли сад покачити гомилу неких корица разноразних књига и хрпу којекаквих линкова уз оно: „Ња ове векилосрпске небуле се ње вриједи њи освртати, њо ипак само кратко један пријеглед...” или се просто неће појављивати неко вријеме?

Ne. Prerastao je to. Sada ide Jutjub klip onog autističnog Dalmoša.

 

[Пилипенда]

Ne. Prerastao je to. Sada ide Jutjub klip onog autističnog Dalmoša.

Рођени ми израстао из пучкошколских хлачица, а? Вратиће се он на све то, не бринем.
Иначе, њемам појма који му је тај аутистични Далмош.

 

[Mrkalj]

Рођени ми израстао из пучкошколских хлачица, а? Вратиће се он на све то, не бринем.
Иначе, њемам појма који му је тај аутистични Далмош.

Nešto-nešto "Cro". Naći ću kasnije.

Gospić, NR Hrvatska 1960. "MATERINSKI JEZIK":

 

[Mrkalj]

Gospić, NR Hrvatska ,1961. "HRVATSKOSRPSKI JEZIK":

 

[Mrkalj]

Obrazac iz perioda Banovine Hrvatske (1939-1940) "HRVATSKI ILI SRPSKI JEZIK" (ovde prepravljano za NDH, 1941. u "HRVATSKI JEZIK"):

 

[Mrkalj]

Metković, FD Hrvatska (DFJ), 1945. "HRVATSKI ILI SRPSKI JEZIK":

 

[Mrkalj]

Zagreb, 1883, Austro-Ugarska "HRVATSKI JEZIK" (Age Matoš):

 

[Pumpaj Dinstanović]

Nešto-nešto "Cro". Naći ću kasnije.

Gospić, NR Hrvatska 1960. "MATERINSKI JEZIK":

Šta?

'Materinski'?

 

[Mrkalj]

Jedina godina kada su se u jugoslovenskoj Hrvatskoj (od 1918. do 1991.) delila svedočanstva sa nazivom jezika "HRVATSKI JEZIK" je 1991. godina jer je tada vladalo dvovlašće.

S tim u vezi me interesuje da li su u Kninu 1990/91. deljena svedočanstva sa nazivom predmeta "Hrvatski jezik i književnost? Da li zna Pilipenda, Krišna ili neko od naših Dalmatinaca?

 

[Urvan Hroboatos]

Dakle, na stranu tendencioznosti i nesuvislosti (ne radi se o ustroju jezika, jer hrvatski jezik iz 1960. je isti kao ovaj 2023.- dovoljno je vidjeti prijevode "Winnetoua" Karla Maya, Tarzana, ...a posebno majstorske prijevode klasika priznatih znalaca jezika, kao u slučaju Josipa Tabaka (Melville: Moby Dick) i Zlatka Gorjana (Joyce: Uliks). Dakle, hrvatski je jezik i u doba nagorega pritska iz novosadskoga "dogovora" bio jezično čist i vrlo jasno profiliran u njegovanom i kultiviranom izričaju. Ono po čem je taj pritisak bio nepodnošljiv je javni jezik medija i novina, što je dosta kad vidi "Vjesnik" iz 1965. s europskim nazivima mjeseci (august, novembar) i fonetski pisanim stranim imenima (Džon Vejn, Brižit Bardo). Toga nije bilo u prijevodima Tabaka i Gorjana, niti u autorskim djelima Slobodana Novaka, Vjekoslava Kaleba, Antuna Slamniga...ni povijesnim i filološkim djelima Radoslava Katičića, Miroslava Brandta ili Ive Frangeša).

Dakle, radi se o muci ovoga dvojca da dokažu da je do 1990/1991. jezik bio u NRH/SRH uvijek dvoimeni, tj. da je sadržavao i srpski dio u imenu.

Iako je to besmisleno- zbog čega bi to bilo važno ako se ne mijenja fizionomija jezika? ili važno, no ne i presudno- u raznim svjedodžbama piše svašta, iako je službeni naziv bio kako sam naveo. Ja imam hrvatski književni jezik; sigurno su u tom periodu srpski učenici u Dvoru ili Kninu imali neki srpsko-hrvatski, a moguće je čak i samo srpski.

Jugokomunistički totalitarizam nije mogao sve kontolirati (iako je htio), pa je službena politika, napose u jeziku i književnosti, nekad bila doslovno poštovana, a nekad- ne. Na primjer, do NS 1954. hrvatsko filološko društvo je pripremalo pravopis i rječnik koji se trebao zvati "Rječnik hrvatskoga jezika". No, jugounitarne snage, vjerojatno na Brozov poticaj, organizirale su anketu Matice srpske o jednom dvoimenom jeziku- što je potpuno i samo politički potez, sa stvarnjem nekog jezika-gulaša koji bi bio pretežno srpski, iako uz prevlast latinice. Slovenci i Makedonci su bili toga pošteđeni, no za dvoimeni jezik se pokušalo instalirati nešto kao državni jezik, iako s varijantama (tako su to zvali), pa su savezni zakoni bili i na "tri i pol jezika"- slovenskom, makedonskom, i na dvoimenom jeziku koji je imao lektore za zapadnu i istočnu "varijantu".

Dakle, glede onog što je za ove likove kao presudno, a to je je li postojao uistinu taj dvoimeni jezik, i to samo preko imena- to je nebulozno. Ime je bilo fikcija i podložno politici, i tako se mijenjalo tijekom vremena.

Npr., za iznimno dobar prijevod velikog djela Hercena "Prošlost i razmišljanja", negdje iz 1948. ili sl., piše u početku da je preveden s ruskoga na hrvatski jezik. U to doba, npr. 1947. ili sl, sigurno se negdje u Hrvatskoj pisalo hrvatski ili srpski, negdje hrvatski, negdje hrvatsko-srpski, negdje srpsko-hrvatski, a negdje sigurno i samo srpski.

I to nema veze jer je taj oblik jezika, stabilan, bio isti kao ovaj sad hrvatski u RH. Ono što su strujanja politike mogla, to je nagurivanje imena. Tako je u staro doba Nikola Tesla negdje 1870ih imao svjedodžbu u kojoj je predmet bio "hrvatski jezik". Stoga neki hrvatski veleumovi izvlače da je bio Hrvat, dok ta svjedodžba samo oslikava školstvo. Tesla nije mogao birati kako će se pisati njegov jezik, a službeno je bilo- hrvatski.

Kasnije, u doba madžarona, jezik je bio službeno isto hrvatski, pa je Maretićeva gramatikaza škole iz 1901. naziva hrvatskoga jezika. No, zbog hrvatsko-srpske koalicije Supila, Pribičevića.... jezik je te iste gramatike u jasnijim izdanjima 1905. i sl., imao naziv hrvatski ili srpski.

Potpuno ista gramatika, no vladajuća koalicija je prekršila i ustav i uvela dvoimeno ime zbog tog jer su bili na vlasti.

Realno- ne razumijem ovaj tip "umovanja" koji mi je ovdje prikazan. Za mene je to logika nekih egzotičnih čudnovatih ljudi.

http://ihjj.hr/stranica/gramatike-hrvatskoga-jezika/11/

https://www.superknjizara.hr/hr/proslost-i-razmisljanja-br-3-1948-aleksandar-hercen

 

[Urvan Hroboatos]

Usput- za interesantnu glupost ovoga dvojca:

Teslina svjedodža razglobljena; http://www.croatianhistory.net/etf/tesla.html

Jezik je hrvatski, i za katolike i za "grko-istočnjake". To je jezik zagrebačke škole s korijenskim pravopisom,kojim se Tesla služio do smrti.

Što to dokazuje?

Ništa.

Jezik se između dva rata uvelike u svjedodžbama zvao "srpsko-hrvatsko-slovenački": https://www.bib.irb.hr/396974

Je li to dokaz da je takav jezik "zapravo" postojao?

Nije.

Je li to što se u nekim drugim periodima jezik zvao hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski, a navodno jedan jezik, dokaz da je taj jezik uistinu postajao?

Isto nije.

Tko nema logike, ne može mu se ništa dokazati.

https://hrcak.srce.hr/file/319259

 

[Mrkalj]

Zagreb, 1883, Austro-Ugarska "HRVATSKI JEZIK" (Age Matoš):

Uporediti "Svjedočbu" iz Zagreba iz 1883. sa Cojgnisom iz Krajine, iz Rakovca iz 1873, duplikat iz 1885:

Dabome.

 

[Mrkalj]

Ovaj dokument s kraja jula 1945. iz Metkovića (uočiti kašnjenje školskog svedočanstva za 7. razred) interesantan je kako zbog službenih naziva republike (FEDERALNE DRŽAVE HRVATSKE) i federacije, tako i zbog grba DEMOKRATSKE FEDERATIVNE JUGOSLAVIJE i naziva koji se nalazi u pozadini dokumenta:

Službeni naziv jezika je hrvatski ili srpski.

Takođe je interesantno kako je na dokumentu jedini odštampani naziv stranog jezika je ruski jezik.

 

[Mrkalj]

Teslina svjedodža razglobljena; http://www.croatianhistory.net/etf/tesla.html

Jezik je hrvatski, i za katolike i za "grko-istočnjake". To je jezik zagrebačke škole s korijenskim pravopisom,kojim se Tesla služio do smrti.

Što to dokazuje?

Ništa.

Jezik se između dva rata uvelike u svjedodžbama zvao "srpsko-hrvatsko-slovenački": https://www.bib.irb.hr/396974

Je li to dokaz da je takav jezik "zapravo" postojao?

Nije.

Je li to što se u nekim drugim periodima jezik zvao hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski, a navodno jedan jezik, dokaz da je taj jezik uistinu postajao?

Isto nije.

Tko nema logike, ne može mu se ništa dokazati.

https://hrcak.srce.hr/file/319259

Usput, da se osvrnemo na prolive ovog dementno dezorijentisanog paćenika; nakon 1892. i Hedervarijevog ukaza da se u Hrvatskoj i Slavoniji uvede srpski vukovski jezik, imamo ovakvu situaciju sa službenim nazivom jezika, a situaciju odslikava ova Svjedodžba iz Ogulina 1902. godine - naziv jezika je hrvatski ili srpski (Srbina, Kosanović Ilije, rođenog 1888. u Gomirju):

 

[Urvan Hroboatos]

Usput, da se osvrnemo na prolive ovog dementno dezorijentisanog paćenika; nakon 1892. i Hedervarijevog ukaza da se u Hrvatskoj i Slavoniji uvede srpski vukovski jezik, imamo ovakvu situaciju sa službenim nazivom jezika, a situaciju odslikava ova Svjedodžba iz Ogulina 1902. godine - naziv jezika je hrvatski ili srpski (Srbina, Kosanović Ilije, rođenog 1888. u Gomirju):


Pogledajte prilog 1361213

Ne postoji nikakav srpski vukovski jezik.

To je stilizacija koju je pre dva veka Vuk Stefanović Serbijanac pola veka doterivao ono što je već 4 veka pre njega bilo u hrvatskim pisanim delima- osim slovopisa, đekanja i ćeranja i drugih "istočnih" izgovornih užasa, te srbijanskih ujdurmi tipa ćatisanja, čekrčića i deliustavaca.

 

[Urvan Hroboatos]

Ovaj dokument s kraja jula 1945. iz Metkovića (uočiti kašnjenje školskog svedočanstva za 7. razred) interesantan je kako zbog službenih naziva republike (FEDERALNE DRŽAVE HRVATSKE) i federacije, tako i zbog grba DEMOKRATSKE FEDERATIVNE JUGOSLAVIJE i naziva koji se nalazi u pozadini dokumenta:

Službeni naziv jezika je hrvatski ili srpski.

Takođe je interesantno kako je na dokumentu jedini odštampani naziv stranog jezika je ruski jezik.

Miloš je bio izvrstan učenik.

Stoga možemo predpostaviti da je loše prošao u životu.

 

[Mrkalj]

Ne postoji nikakav srpski vukovski jezik.

To je stilizacija koju je pre dva veka Vuk Stefanović Serbijanac pola veka doterivao ono što je već 4 veka pre njega bilo u hrvatskim pisanim delima- osim slovopisa i srbijanskih ujdurmi tipa ćatisanja i deliustavaca.

Pa ako je doterivao, onda postoji.

 

[Mrkalj]

Miloš je bio izvrstan učenik.

Stoga možemo predpostaviti da je loše prošao u životu.

Mirko imenom, Beloš prezimenom.

Sudiš po sebi?

 

[Mrkalj]

Ja imam hrvatski književni jezik; sigurno su u tom periodu srpski učenici u Dvoru ili Kninu imali neki srpsko-hrvatski, a moguće je čak i samo srpski.

Lažeš. Piše hrvatski ili srpski jezik, odštampano. Dokumenti za svedočanstvo bili su uniformni na republičkom nivou i pod ingerencijama Ministrstva prosvete. Dakle, taj dokument je u realnom vremenu odslikavao situaciju u Republici po pitanju zvaničnog naziva jezika.

 

[Urvan Hroboatos]

Lažeš. Piše hrvatski ili srpski jezik, odštampano.

Koji si ti lik.
Pa valjda znam što mi je pisalo, iako sam sve te stvari odavno bacio u smeće.

Glede teka za domaće zadaće je bilo da bi kao bilo bolje da piše hrvatski ili srpski, no ja sam stalno pisao samo hrvatski jer to dvoimeno ime nisam šljivio ni u gimnaziji. Bilo je različito od mjesta do mjesta, čak od škole do škole.

U školstvu jest vladao red, no nije bilo strogo uniformirano, sve te potvrde i svjedočbe, kao što nije bila unifomirana ni lektira, gdje je oko 80% bilo propisano, a bar 20% se prepuštalo nastavnicima.

To je bilo kao kad sam i u RH predavao 1 godinu, prije posla na sveučilištu, godinu dana u gimnaziji fiziku i astronomiju i uglavnom se zezao, radio po programu kog sam sam osmislio i uglavnom mi je bilo sjajno, čisti raspašoj.

 

[Mrkalj]

To je stilizacija koju je pre dva veka Vuk Stefanović Serbijanac pola veka doterivao ono što je već 4 veka pre njega bilo u hrvatskim pisanim delima- osim slovopisa, đekanja i ćeranja i drugih "istočnih" izgovornih užasa, te srbijanskih ujdurmi tipa ćatisanja, čekrčića i deliustavaca.

Vukov standardni srpski jezik prihvaćen je od hrvatskih elita kao standardni jezik Hrvatske i Slavonije sa političkim ciljem širenja katoličke nacije na srpsku Bosnu, kao što su srpski štokavski jezuitski rečnici počev od kraja 16. veka, od Kašića, Mikalje, dela Bele i drugih, bili pisani upravo za potrebe katoličke misije po srpskim zemljama (nota bene da je Kašić proveo u Beogradu, a Mikalja u tada srpskom Banatu dobar deo života); Rječosložje pak Stuli piše po nalogu i za potrebe Bečkog dvora i ilirske (srpske) kancelarije. "Hrvatski vukovci" na čelu sa Tomom Maretićem bili su među oduševljenima Vukovim standardom jer su videli koliko je bogatstvo tog jezika u narodnoj epskoj tradiciji.

Ljudevita Gaja je Srbin sa Banije, Mojo Baltić naučio srpski jezik dok su zajedno studirali u Gracu. Zato je Gaj mogao da odbaci kajkavski i 1835. počne da štampa Danicu na štokavskom, koja tada još nije bila vukovska štokavica, a vukovska je postala standardni jezik hrvatskih škola 1892. nakon što je Hedervari ukazom uveo vukovski jezik u škole Hrvatske i Slavonije, a za tu potrebu rečnik je napisao Broz i dovršio ga njegov zet Iveković na korpusu srpske književsne građe (pogledati predgovor, navodi se samo srpska građa), a vukovsku gramatku Tomo Maretić.

Tako da vi u Hrvatskoj i dan danas imate vukovski srpski jezik. Naročito je simpatično što dugi jat baš niko u Hrvatskoj i ne izgovara onako kako je Vuk standardizovao kao IJE, kako se i izgovara u istočnoj Hercegovini, a Hrvati danas uče da pišu, već zapisano srpsko IJE izgovaraju kao JEE. Sličan je slučaj sa Č i Ć te sa Đ i DŽ, za koje je pokojni zagrebački lingvista Škarić predložio da se uopšte kao Č i Đ jer natpolovična većina današnjih Hrvata ih ne razlikuje.

Dok jednog dana sami sebe ne suočite sa istinom nećete moći kao nacija da krenete napred. Ostaćete zarobljeni u lažima 19. veka i propašćete duhovno, iznutra. Jer ideologija hrvatstva kao antisrpstva, ma koliko Srbi bili popularni i interesantni, predstavlja potrošnu robu. Na duge staze, od toga ništa nema.

Koji si ti lik.

Krajnje zajeban. Pitaj korisnika Q. On deli tvoje mišljenje.

Pa valjda znam što mi je pisalo, iako sam sve te stvari odavno bacio u smeće.

Opet lažeš. S kojim bi razlogom neko ko nije lud ili dementan svoje matursko svedočanstvo bacio u smeće?!?

Naći ćemo i Svjedodžbe iz Majdera iz 1971. - samo strpljenja.

 

[Urvan Hroboatos]

Vukov standardni srpski jezik prihvaćen je od hrvatskih elita kao standardni jezik Hrvatske i Slavonije sa političkim ciljem širenja katoličke nacije na srpsku Bosnu, kao što su srpski štokavski jezuitski rečnici počev od kraja 16. veka, od Kašića, Mikalje, dela Bele i drugih, bili pisani upravo za potrebe katoličke misije po srpskim zemljama (nota bene da je Kašić proveo u Beogradu, a Mikalja u tada srpskom Banatu dobar deo života); Rječosložje pak Stuli piše po nalogu i za potrebe Bečkog dvora i ilirske (srpske) kancelarije. "Hrvatski vukovci" na čelu sa Tomom Maretićem bili su među oduševljenima Vukovim standardom jer su videli koliko je bogatstvo tog jezika u narodnoj epskoj tradiciji.

Ljudevita Gaja je Srbin sa Banije, Mojo Baltić naučio srpski jezik dok su zajedno studirali u Gracu. Zato je Gaj mogao da odbaci kajkavski i 1835. počne da štampa Danicu na štokavskom, koja tada još nije bila vukovska štokavica, a vukovska je postala standardni jezik hrvatskih škola 1892. nakon što je Hedervari ukazom uveo vukovski jezik u škole Hrvatske i Slavonije, a za tu potrebu rečnik je napisao Broz i dovršio ga njegov zet Iveković na korpusu srpske književsne građe (pogledati predgovor, navodi se samo srpska građa), a vukovsku gramatku Tomo Maretić.

Tako da vi u Hrvatskoj i dan danas imate vukovski srpski jezik. Naročito je simpatično što dugi jat baš niko u Hrvatskoj i ne izgovara onako kako je Vuk standardizovao kao IJE, kako se i izgovara u istočnoj Hercegovini, a Hrvati danas uče da pišu, već zapisano srpsko IJE izgovaraju kao JEE. Sličan je slučaj sa Č i Ć te sa Đ i DŽ, za koje je pokojni zagrebački lingvista Škarić predložio da se uopšte kao Č i Đ jer natpolovična većina današnjih Hrvata ih ne razlikuje.

Dok jednog dana sami sebe ne suočite sa istinom nećete moći kao nacija da krenete napred. Ostaćete zarobljeni u lažima 19. veka i propašćete duhovno, iznutra. Jer ideologija hrvatstva kao antisrpstva, ma koliko Srbi bili popularni i interesantni, predstavlja potrošnu robu. Na duge staze, od toga ništa nema.


Krajnje zajeban. Pitaj korisnika Q. On deli tvoje mišljenje.


Opet lažeš. S kojim bi razlogom neko ko nije lud ili dementan svoje matursko svedočanstvo bacio u smeće?!?

Naći ćemo i Svjedodžbe iz Majdera iz 1971. - samo strpljenja.

71?

Pa onda sam bio praktički "odojče", a tko je Majder nemam pojma.

Živiš u svijetu krivih predočaba i raznih tlapnji o identitetima i svijetu.

 

[Urvan Hroboatos]

Pa ako je doterivao, onda postoji.

Naravno da postoji, kao hrvatski.

I naravno da Vuk Serbijanac nije stvorio sve ili većinu prepisivanjem Kačića i Stullija i "preuzimanjem" hrvatskih narodnih pjesama, to su panhrvatske nebuloze. On se ugledao na hrvatsku pisanu tradiciju kolikko je znao (nije puno, uglavnom Kačić i Stulli), a uglavom je lunjao među pravoslavcima u Srbiji (dok nije dobio nogu), CG i Hrvatskoj. U Bosni nije nikada bio.

Da je samo prepisivao, pisao bi tjerati i djevojka, a ne kao do 1840ih. Isto, većina njegovih izvora za poeziju su poznati Srbi guslari i niz baba, pola njih slijepci i oni s Hrvatima i bilo čim hrvatskim nemaju veze.

I kako je dotjerao jezik prema hrv. pisanju odprije, u gramatici i pravopisu, onda je bio sve prihvatljiviji Hrvatima, pa otud i Bečki dogovor 1850.

Hrvati su potpuno odbacili njegov pansrbizam, a kog je preuzeo iz rane slavistke, a što se vuklo do Miklosicha, ali su cijenili njegov rad na skupljanju poezije i prijevod NZ. I to ne samo vukovci koji su ga smiješno idolizirali, npr. Maretić i Iveković, nego i hrvatski pisci koji nisu imali veze s njegovim fantazijama i idolatrijom, poput Šuleka, Šenoe ili Mažuranića.

Nisu ni vukovci prihvatili nikakva jezična, gramatička, leksička i pravopisna pravila kojih kod nas nije bilo i 400 godina prije, nego su u kulturi pridonijeli raskidu veze između filologije i književnosti (i pisane povijesti i znanosti), budući da su njeke značajke jezika sljepačkih gusala htjeli nametnuti razvijenoj pisanoj kulturi jednoga Gjalskoga, Kovačića, Matoša, Nazora, Klaića, Pilara... što su obrazovani Hrvati doživljavali kao karikaturalno skučenje izričaja i neku polutursko-balkansku komediju s kojom nemaju veze.

Hrvatski pretežito urbani mediteransko-srednjoeuropski idiom je to doživljavao kao balkansku zaostalost, pa stoga bijesna vika dijela pismenih Hrvata na "govedarštinu" - što se moglo odnositi jedino na dio rječnika, a nije imalo veze s gramatikom, pravopisom ni frazeologijom, .... no ljudi ne vole nametanje, a pogotovo nečeg što im izgleda kao neka otužna istočna pustopoljina.