Čiji je naš jezik

Stark je naš stari poznanik pod novim imenom i, uzgred, velikorumunski vlahoporumunjivački antisrbin.

Odakle ta opsesija za njuškanjem po tuđim identitetima i šepurenjem po javnom delu kako si na tragu nekih tobož bitnih informacija? Zar je moguće da te na ovakvom mestu, gde je upravo poenta u anonimnosti diskusija i pisanju pod pseudonimom, više zanima razotkrivanje i povreda te anonimnosti nego same diskusije? Da li to znači da na onim mestima/medijima gde diskusije i iskazivanje stavova nisu anonimni, ne postojiš?
 
Etničke mape Balkana koje idu u prilog tome da dijalekti jugoistočne Srbije pripadaju bugarskom etničkom i lingvističkom prostoru. Raspored bugarskog stanovništva ponavlja se na mapama čiji su autori iz različitih zemalja, pritom se gotovo uvek poklapajući sa prostorom koji timočko prizrenski dijalekti zauzimaju.

ruska: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/bf/Ethnic_map_of_Balkans_-_russian_1867.jpg
nemačka: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/51/Ernst-Ravenstein-Balkans-Ethnic-Map-1880.jpg
engleska: http://4.***************/_765Kg51rVBE/S9nimJIk0KI/AAAAAAAAAIQ/9zWUH3OFTj4/s1600/dr_map_22.jpg
još jedna nemačka: http://img206.imageshack.us/img206/4755/andree641tc3.jpg
francuska: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/cf/Balkans-ethnic_(1861).jpg

Ljudi moji budite fer pa recite da li je ovo slučajnost. :roll:

Видео си како ти лингвистичке чињенице не иду у прилог па сада покушаваш нешто около наоколо?
 
Poslednja izmena:
ЈА ти лепо поставио карту Санстефанске Бугарске, као доказ да су Руси били добро упознати са етничким приликама на Балкану, а црква као црква, и пећка патријаршија је имала огромне територије под својом јурисдикцијом...

Znači Rusi su projektovali granice država na Sanstefanskom miru prema nacionalnim prilikama a ne prema vlastitom interesu ?
 
ЈА ти лепо поставио карту Санстефанске Бугарске, као доказ да су Руси били добро упознати са етничким приликама на Балкану, а црква као црква, и пећка патријаршија је имала огромне територије под својом јурисдикцијом...

А то што су хтели и Ниш, Врање и Пирот, те је Милан морао да даје јавне изјаве да се Ниш неће напустити по цену рата са Русијом?

Бугарска егзархија је створена на непосредни руски налог, њена јурисдикција је оцртавала границе будућег руског сателита, а никако етничке.
 
Није случајност, већ је у директној вези са постојањем Бугарске егзархије, чије је стварање у директној вези са руском жељом за продор ка мореузима преко Велике Бугарске.

У Османском царству су се народи делили на милете - цркве, од када је Пећка патријаршија укинута, Срби нису пописивани као такви. Рецимо, попис из 1906. године: Муслимани, Грци, Јермени, Бугари, Јевреји, Протестанти, Остали.

U pitanju su etničke (etnografske), a ne verske mape. Da je tako kao što kažeš bile bi obeležene i različite religije među Srbima (pravoslavci,katolici, muslimani) kao i među Albancima. Nisu, dakle naznačene ni različite verske konfesije a kamoli jurisdikcije unutar pravoslavne grane hrišćanstva.

Popis koji si naveo je iz 1906. godine i on ne obuhvata oblasti timočko prizrenskog dijalekta o kojem ovde govorim jer su one u to vreme već poodavno u sastavu Kraljevine Srbije. Unutar njenih granica se nalaze od 1878. odnosno od Berlinskog kongresa. To su okruzi: Niški, Pirotski, Toplički i Vranjski.
 
Видео си како ти лингвистичке чињенице не иду у прилог па сада покушаваш нешто около наоколо?

Jeste, ti lingvisti su pamet jedna neopisiva.
Eto juče mi kolega reče, da se na Sorboni uči crnogorski jezik i da uče, kako taj jezik u osnovi uopšte nema LOKATIVA (7-og padeža)

Navode, da se u CG u 95% anketiranih izgovora, uopšte ne koristi i navode primer:

Đeca su na pitanje u kojem si razredu odgovorila - U PETI (šesti, sedmi ...) RAZRED, mjesto da kažu U PETOM RAZREDU......
 
U pitanju su etničke (etnografske), a ne verske mape. Da je tako kao što kažeš bile bi obeležene i različite religije među Srbima (pravoslavci,katolici, muslimani) kao i među Albancima. Nisu, dakle naznačene ni različite verske konfesije a kamoli jurisdikcije unutar pravoslavne grane hrišćanstva.

Popis koji si naveo je iz 1906. godine i on ne obuhvata oblasti timočko prizrenskog dijalekta o kojem ovde govorim jer su one u to vreme već poodavno u sastavu Kraljevine Srbije. Unutar njenih granica se nalaze od 1878. odnosno od Berlinskog kongresa. To su okruzi: Niški, Pirotski, Toplički i Vranjski.

Свакако да су етничке мапе, али разуми да се у Турској народи нису пописивали по етничком принципу него по црвкама којима припадају. Срби у Турској нису имали цркву од 1766. године.

Приметићеш да нити једна карта разликује Србе и Хрвате. Мислиш ли да су странци могли лако да уоче разлику између Срба и Бугара тада (а верујем не могу ни сада)? Те су стога имали ослањати на званичне статистичке податке. Са Албанцима је пак другачије, јер су они по свему другачији од народа који их окружују.

Попис ис 1906. године сам поменуо као пример како се становништво пописивало у Турској
 
U pitanju su etničke (etnografske), a ne verske mape. Da je tako kao što kažeš bile bi obeležene i različite religije među Srbima (pravoslavci,katolici, muslimani) kao i među Albancima. Nisu, dakle naznačene ni različite verske konfesije a kamoli jurisdikcije unutar pravoslavne grane hrišćanstva.

Popis koji si naveo je iz 1906. godine i on ne obuhvata oblasti timočko prizrenskog dijalekta o kojem ovde govorim jer su one u to vreme već poodavno u sastavu Kraljevine Srbije. Unutar njenih granica se nalaze od 1878. odnosno od Berlinskog kongresa. To su okruzi: Niški, Pirotski, Toplički i Vranjski.

Eddarde, pravi popis nikada nije bilo, ali evo recimo, da si u pravu. Da je zaista bilo tako nedvosmisleno kako kažeš, kako objašnjavaš rezultati izbora iz 1908 u Turskoj carevini, 3 Srba, 4 Bugara poslanika. U Vardarskoj Makedoniju na primer imaš 2 Srba, 2 Bugara poslanika. Plus imaš Temko Popov(ic) kao senator, dakle srpska strana ima prednost. Dakle prvi slobodni izbori ne potvrđuju baš te popise koji pominješ.
 
Poslednja izmena:
Свакако да су етничке мапе, али разуми да се у Турској народи нису пописивали по етничком принципу него по црвкама којима припадају. Срби у Турској нису имали цркву од 1766. године.

Приметићеш да нити једна карта разликује Србе и Хрвате. Мислиш ли да су странци могли лако да уоче разлику између Срба и Бугара тада (а верујем не могу ни сада)? Те су стога имали ослањати на званичне статистичке податке. Са Албанцима је пак другачије, јер су они по свему другачији од народа који их окружују.

Попис ис 1906. године сам поменуо као пример како се становништво пописивало у Турској

Evo šta kažu Turci:

[/B][/B]Osmanlı gerek din, gerek etnik açıdan mozaik bir yapıya sahiptir. Ülkenin egemenlik sahası içerisinde müslümanların dışında katoliklerden; Latinler, Katolik Ermeniler, Katolik Gürcüler, Katolik Süryaniler, Kildaniler, Maruniler, Kıptiler, Katolik Rumlar, katolik olmayanlardan Ortodokslar, Gregoryenler, Nasturiler, Yakubiler, Melkitler, Mandeiler, Musevilerden ; Rabbaniler, Karailer, Samiriler ve ayrıca Sabiiler bulunuyordu.

Gayr-ı Müslimlerin etnik olarak dağılımı ise şöyledir; Rumlar, Yunanlılar, Bulgarlar, Pomaklar, Sırplar, Hırvatlar, Karadağlılar, Bosnalılar, Arnavutlar, Macarlar, Polonyalılar, Çingeneler, Ermeniler, Gürcüler, Süryaniler, Kildaniler, Araplar (Maruni, Melkit vs), Yahudiler, Romenler, Türkler (Gagavuzlar), Kıptiler, Habeşler.


За турске религије , етнички морају да имају структуру мозаика . Католици од муслимана у суверенитет току земље , Латиноамериканци , католичка Јермени , Грузини , Католичка , Католичка Сириацс , Халдејци , Маронити , Копти , Гркокатоличка , не - католичке , православне , Грегорианс , Несторианс , Јацобитес , Мелкитес , Мандеилер , Јеврејин , Раббани , Караим , Самарија и Било је и Сабаеанс .

Етничка припадност немуслимана су: Грци ,Грци , Бугари , Помаци , Срби, Хрвати , Црногорци, Бошњаци, Албанци , Мађари , Пољаци , Роми , Јермени , Грузини , Асирци , Халдејци , Арапи ( Маронити , Мелкитес , итд ) , Јевреји, Румуни , Турци ( Гагаузи ) , Копти , Етиопија .

Tekst je o multietničnosti i multikonfesionslnosti unutar otomanske imperije. Prevod je sa google translate ali smisao se vidi. Itekako su razlikovali versku i etničku pripadnost. Čak i etničke podgrupe. Link: http://www.osmanli.org.tr/dosyaara.php?bolum=4&id=264
 
U pitanju su etničke (etnografske), a ne verske mape. Da je tako kao što kažeš bile bi obeležene i različite religije među Srbima (pravoslavci,katolici, muslimani) kao i među Albancima. Nisu, dakle naznačene ni različite verske konfesije a kamoli jurisdikcije unutar pravoslavne grane hrišćanstva.

Popis koji si naveo je iz 1906. godine i on ne obuhvata oblasti timočko prizrenskog dijalekta o kojem ovde govorim jer su one u to vreme već poodavno u sastavu Kraljevine Srbije. Unutar njenih granica se nalaze od 1878. odnosno od Berlinskog kongresa. To su okruzi: Niški, Pirotski, Toplički i Vranjski.

Турски попис из 1905 године.Рубрике о националној припадности нису биле исте у свим крајевима, нити су биле
предвиђене за све крајеве, а варирале су чак и унутар једног санџака. У
Пљеваљском и Сјеничком санџаку и казама Беране, Трговиште, Нови Па-
зар и Митровица, дакле на територији старог Новопазарског санџака, сви
житељи је требало да се попишу као Бошњаци, са ознаком православни
или муслимани. У остатку Приштинског санџака не би било предвиђено
уписивање националности, него само вероисповести. Муслимански Ал-
банци, Турци и Цигани је требало да буду пописани као муслимани, пра-
вославни Срби и Цигани као православни, а католички Срби и Албанци
као католици. У остатку Пећког санџака и у Призренском санџаку, без Те-
товске и Гостиварске казе, сви становници би се називали искључиво Ар-
наути и требало је да им се само допише ознака вероисповести – муслима-
ни, православни или католици. То је значило да би сви Срби у тим краје-
вима били регистровани као православни Албанци. У Скопском санџаку и
у Тетовској и Гостиварској кази, дакле на простору јужно од Шар планине,
сви муслимани би били пописани без назначења националне припадности,
а хришћанима би се евидентирала и национална и верска припадност: Бу-
гари егзархисти и патријаршисти, Срби патријаршисти, Грци патријарши-
сти, Власи патријаршисти и католици.
 
Odakle ta opsesija za njuškanjem po tuđim identitetima i šepurenjem po javnom delu kako si na tragu nekih tobož bitnih informacija? Zar je moguće da te na ovakvom mestu, gde je upravo poenta u anonimnosti diskusija i pisanju pod pseudonimom, više zanima razotkrivanje i povreda te anonimnosti nego same diskusije? Da li to znači da na onim mestima/medijima gde diskusije i iskazivanje stavova nisu anonimni, ne postojiš?

Dobar dan, zla ženo.
 
Eddarde, pravi popis nikada nije bilo, ali evo recimo, da si u pravu. Da je zaista bilo tako nedvosmisleno kako kažeš, kako objašnjavaš rezultati izbora iz 1908 u Turskoj carevini, 3 Srba, 4 Bugara poslanika. U Vardarskoj Makedoniju na primer imaš 2 Srba, 2 Bugara poslanika. Plus imaš Temko Popov(ic) kao senator, dakle srpska strana ima prednost. Dakle prvi slobodni izbori ne potvrđuju baš te popise koji pominješ.

Četiri različite zemlje, glavne sile tog vremena, koje imaju različite interese i naučne poglede napravile su etnografske mape Balkana i došle do istog rezultata kada je oblast timočko prizrenskih govora u pitanju. Ove granice se podudaraju i sa mapom porekla (http://img404.imageshack.us/img404/9563/poreklostanovnistvaseve.png) i sa mapom dijalekata http://upload.wikimedia.org/wikiped...s_map_en.png/240px-Torlak_dialects_map_en.png

Koliko je nacionalna svest bila razvijena veliko je pitanje. Verovatno ne mnogo. Međutim, etnografi iz zemalja odakle su autori ovih mapa (Francuska, Rusija, Nemačka, Engleska) su posećivali ove prostore i pravili sopstvena istraživanja. Sigurno nisu sprovodili popise, ali neke osnovne razlike su mogli da primete. Ova poklapanja mene upućuju na zaključak da je stanovništvo četiri južna okruga izuzev Topličkog, po folkloru i jeziku bliže bugarskom i makedonskom etnosu. Pogotovo je to bio slučaj u prošlosti kada nisu u tolikoj meri bili inkorporirani u obrazovni sistem Kraljevine Srbije. Ne kažem da su oni nekom silom posrbljeni ali tekao je tihi proces asimilacije, na prvom mestu jezičke o kojoj je ovde reč.
 
Pogotovo je to bio slučaj u prošlosti kada nisu u tolikoj meri bili inkorporirani u obrazovni sistem Kraljevine Srbije. Ne kažem da su oni nekom silom posrbljeni ali tekao je tihi proces asimilacije, na prvom mestu jezičke o kojoj je ovde reč.

Ти, дакле, тврдиш да су ПТ говори у прошлости били још ближи бугарскоме језику ? А шта ћемо с овим?

[Miloš Okuka, Srpski dijalekti, Zagreb 2008, str. 230-231.]
otyn.png


Ти бираш игнорисати штокавске темеље само како би истрајавао у својем побугаривању дела српскога народа и језика?
 
Poslednja izmena:
Četiri različite zemlje, glavne sile tog vremena, koje imaju različite interese i naučne poglede napravile su etnografske mape Balkana i došle do istog rezultata kada je oblast timočko prizrenskih govora u pitanju. Ove granice se podudaraju i sa mapom porekla (http://img404.imageshack.us/img404/9563/poreklostanovnistvaseve.png) i sa mapom dijalekata http://upload.wikimedia.org/wikiped...s_map_en.png/240px-Torlak_dialects_map_en.png

Koliko je nacionalna svest bila razvijena veliko je pitanje. Verovatno ne mnogo. Međutim, etnografi iz zemalja odakle su autori ovih mapa (Francuska, Rusija, Nemačka, Engleska) su posećivali ove prostore i pravili sopstvena istraživanja. Sigurno nisu sprovodili popise, ali neke osnovne razlike su mogli da primete. Ova poklapanja mene upućuju na zaključak da je stanovništvo četiri južna okruga izuzev Topličkog, po folkloru i jeziku bliže bugarskom i makedonskom etnosu. Pogotovo je to bio slučaj u prošlosti kada nisu u tolikoj meri bili inkorporirani u obrazovni sistem Kraljevine Srbije. Ne kažem da su oni nekom silom posrbljeni ali tekao je tihi proces asimilacije, na prvom mestu jezičke o kojoj je ovde reč.


Koji su to etnografi i koja istraživanja su u pitanju ?
 
Koji su to etnografi i koja istraživanja su u pitanju ?

Na osnovu čega su po tvom mišljenju nastale ove mape? Po mom mišljenju nisu za zanemariti. Tim pre što se poklapaju sa nekim drugim koje sam postavio. Nadam se da si pogledao. Ako je u pitanju propagandni materijal onda bi sigurno neka mapa odudarala zbog različitih interesa zemalja u kojima su pisane, a u pitanju su dominantne države toga doba. Pogotovo zato što je po sredi jedan mali geografski prostor u poređenju sa celim Balkanom koji je obuhvaćen. Na tako malom prostoru postoji veća mogućnost za nepoklapanja a toga gotovo da i nema.

Da budem potpuno jasan, ovde ne želim nikoga da pobugarim, ili da širim srbomržnju kako mi neki spočitavaju, već da na osnovu raspoloživog materjala razmenim mišljenje sa ostalim forumašima. Ovde je bila i još uvek je reč je o torlačkom dijalektu za koji će se svi manje ili više složiti da predstavlja prelaz između srpskog i bugarskog jezika. Moje mišljenje je da su ti govori kada su bili u svom punom zamahu pre dodira sa srpskim standardom potpadali pod bugarsko-makedonsku stranu. Pored jezičke postoji i velika sličnost u folkloru koja se nije u tolikoj meri tokom vremena izgubila kao što je to slučaj sa jezikom. Na prethodnim stranama pokušao sam da potkrepim svoju tezu. Ako te ne mrzi prelistaj, kako bi bolje shvatio u kom kontekstu sam postavio ove mape.

p.s. Ako sam se potrudio da napišem više od jedne rečenice, molim te da poštuješ moje vreme i diskusiju i da mi odgovoriš malo opširnije ili daš neki osvrt na to što sam napisao a ne samo postaviš pitanje i čekaš odgovor da bi mi postavio sledeće. Izvini unapred, ako nisi takav lik i ako ti to nije praksa. Često nailazim na takve sagovornike na ovoj temi koji ni ne pogledaju dobro ono što sam postavio a već imaju sledeće pitanje koje najčešće nije ni u vezi sa onim na šta odgovaraju.
 
Da budem potpuno jasan, ovde ne želim nikoga da pobugarim, ili da širim srbomržnju kako mi neki spočitavaju, već da na osnovu raspoloživog materjala razmenim mišljenje sa ostalim forumašima. Ovde je bila i još uvek je reč je o torlačkom dijalektu za koji će se svi manje ili više složiti da predstavlja prelaz između srpskog i bugarskog jezika. Moje mišljenje je da su ti govori kada su bili u svom punom zamahu pre dodira sa srpskim standardom potpadali pod bugarsko-makedonsku stranu. Pored jezičke postoji i velika sličnost u folkloru koja se nije u tolikoj meri tokom vremena izgubila kao što je to slučaj sa jezikom. Na prethodnim stranama pokušao sam da potkrepim svoju tezu. Ako te ne mrzi prelistaj, kako bi bolje shvatio u kom kontekstu sam postavio ove mape.

p.s. Ako sam se potrudio da napišem više od jedne rečenice, molim te da poštuješ moje vreme i diskusiju i da mi odgovoriš malo opširnije ili daš neki osvrt na to što sam napisao a ne samo postaviš pitanje i čekaš odgovor da bi mi postavio sledeće. Izvini unapred, ako nisi takav lik i ako ti to nije praksa. Često nailazim na takve sagovornike na ovoj temi koji ni ne pogledaju dobro ono što sam postavio a već imaju sledeće pitanje koje najčešće nije ni u vezi sa onim na šta odgovaraju.

Овде си само успео доказати да ти лингвистика није јача страна. Како објашњаваш чињеницу да ПТ говори имају све, не пола или скоро све, но дословно сваку једну од основних особина развитка гласова српскога језика којих нема у другим словенским језицима? Дакле није било потпадања на ИЈЖ страну. Дакле, бираш то игнорисати како би могао, део српскога језика и народа, називати бугарским именом.
 
Poslednja izmena:
Na osnovu čega su po tvom mišljenju nastale ove mape? Po mom mišljenju nisu za zanemariti. Tim pre što se poklapaju sa nekim drugim koje sam postavio. Nadam se da si pogledao. Ako je u pitanju propagandni materijal onda bi sigurno neka mapa odudarala zbog različitih interesa zemalja u kojima su pisane, a u pitanju su dominantne države toga doba. Pogotovo zato što je po sredi jedan mali geografski prostor u poređenju sa celim Balkanom koji je obuhvaćen. Na tako malom prostoru postoji veća mogućnost za nepoklapanja a toga gotovo da i nema.

Da budem potpuno jasan, ovde ne želim nikoga da pobugarim, ili da širim srbomržnju kako mi neki spočitavaju, već da na osnovu raspoloživog materjala razmenim mišljenje sa ostalim forumašima. Ovde je bila i još uvek je reč je o torlačkom dijalektu za koji će se svi manje ili više složiti da predstavlja prelaz između srpskog i bugarskog jezika. Moje mišljenje je da su ti govori kada su bili u svom punom zamahu pre dodira sa srpskim standardom potpadali pod bugarsko-makedonsku stranu. Pored jezičke postoji i velika sličnost u folkloru koja se nije u tolikoj meri tokom vremena izgubila kao što je to slučaj sa jezikom. Na prethodnim stranama pokušao sam da potkrepim svoju tezu. Ako te ne mrzi prelistaj, kako bi bolje shvatio u kom kontekstu sam postavio ove mape.

p.s. Ako sam se potrudio da napišem više od jedne rečenice, molim te da poštuješ moje vreme i diskusiju i da mi odgovoriš malo opširnije ili daš neki osvrt na to što sam napisao a ne samo postaviš pitanje i čekaš odgovor da bi mi postavio sledeće. Izvini unapred, ako nisi takav lik i ako ti to nije praksa. Često nailazim na takve sagovornike na ovoj temi koji ni ne pogledaju dobro ono što sam postavio a već imaju sledeće pitanje koje najčešće nije ni u vezi sa onim na šta odgovaraju.

Eddarde, pročitao sam pomno svaki tvoj komentar i zapažanje na nekoliko poslednjih strana na kojima prosto pomalo agresivno insistiraš na dokazivanju neke tvrdnje neuzimajući u obzir uopšte ono što ti se predoči kao dokument, analiza ili prigovor.
Moram priznati da si jako dosadan kao čovek jer si me zamorio čitajući te. Ponavljaš se k'o pokvarena ploča.

Prvo i prvo ovde se raspravlja o jeziku koji i niko nije u toj meri stavio pod znak jednakosti, što s druge strane svakako ne znači da jezik treba zanemariti od etniciteta kakav slučaj recimo imaš kod Hrvata. Naprotiv.

Tvrdnje koje si izneo u pogledu etničke naseljenosti, nije nikakva ni najmanja tajna ni misterija da prostore današnje Republike Srbije u starija vremena su u manjoj meri nastanjivali Srbi, dok su kojekuda bili brojniji romanofoni Vlasi, istočnije Bugari, te da su i jedni i drugi vremenom asimilovani u srpsko narodno biće kroz kompleksan tok povesti na balkanskom prostoru.
Samo, ti ipak smećeš s uma da ako govoriš o samom identitetu jezika polemišući o graničnim govorima poput PT-a, više puta ti je egzaktno predočio Igor u odlikama upravo tih presečnih dijalekata. Jednostavnije rečeno neki i nemali broj segmenata PT govora bi se mogao uvrstiti u neku frazeologiju i u bugarski ili makedonski književni standard, kao i u srpski kao što jeste. S druge strane, predočeno ti je koje sve idiomatske odlike štokavskog narečja ovi govori upravo nose, tako da se ne bih opet osvrtao i vraćao na to.

A sada o etnologiji i nacionalnom identitetu. Vidi, karte koje si postavio nisu ni netačne, kao što bi se teško za njih moglo reći i da su apsolutno tačne, jer postoje i druge, kao i drugi podaci iz tog doba koji im protivreče. U istočnim delovima Srbije nesumnjivo je bilo brojnije romanofono ili slavo-romanofono vlaško stanovništvo koje se prvo počelo asimilovati, bolje reći udruživati u srpsko narodno telo još početkom Prvog srpskog ustanka vođenog Karađorđevom harizmom. Mnogi Vlasi tih krajeva i Negotinske Krajine među kojima je bilo i vojvoda su dobrovoljno pristupale srpskim ustanicima nošeni jednakim žarom, hrabrošću i željom za obnovom srpske države jednako kao i drugi Srbi ustanici iz Valjeva, Zlatibora ili Kragujevca.

Drugo, teza da su prostori PT govora identični sa bugarskim etničkim naseobinama jednostavno nije tačna. Pozivajući se na jezik, opet je očevidno da ne odgovara istini. Činjenice su da je bugarsko stanovništvo sigurno bilo puno brojnije nego danas u okolini Vladičinog Hana, Pirota i eventualno jednog dela Timoka sve do 1885. godine srpsko-bugarskog rata. Deo njih se iselio u Bugarsku, drugi deo se putem jezičke dodirnosti asmilivao među ostale Srbe, a deo alofone populacije centralnih krajeva je jednostavno naseljen u tu oblast. U svakom slučaju taj prostor ni dan danas ne stoji bajno demografski tako da ti je više nego očigledno koliko je i urodio plodom taj put naseljavanja.

Treća stvar najdelikatnija, u isto to vreme 19. veka ali i puno ranije se Srbe ne nalaze samo u sadašnjoj južnoj Srbiji i na Kosovu i Metohiji, već dokumentovano potvrđeno i nedvosmisleno i u Vardarskoj Makedoniji, upravo na onom prostoru na kojem do danas bugarska "nauka" više potkrepljena politikom tradicionalno negira autohtono bivstvovanje Srba u MK (što se da videti iz priloženog pre par strana što svedoči da se tu ništa nije pormenilo).

Sve oblasti koje obuhvataju presečni dijalekti štokavski, zapadnobugarski delom i većim delom makedonski su u prošlosti pripadali različitim državama na smenu. Bili su i u rukama srpske, bugarsko-vlaške države i Vizantije. Na osnovu toga, više je nego stupidna tvrdnja da bi tako nešto moglo poslužiti kao argument uz onaj lingvistički kako se radi o nekakvom kompatknom bugarskom etnicitetu na tom prostoru kada su oni jednako dugo stabilnije bili i u rukama Srba istorijski gledano.

Ako opet napravimo osvrt na jezik, čime bismo ovo mogli i zaključiti, navođeno je radovima kako Ivića, Brozovića i Okuke, upravo pominjanje tih kako ih Brozović naziva "balkanizmima" koji potiču u savremenim jezicima tek od 15. i 16. veka kada dolazi do ogromnih migracija, a ne pre toga. Dakle, treba se poznavati istorijska dijalektologija. Otuda je recimo i problematična upotreba člana u bugarskom jeziku, jer ga kao imanentnu osobinu nalazimo isto ili doslednije u rumunskom ili albanskom. U makedonskom zvaničnom dijalektu on poprima više vid permutovane dislocirane pokazne zamenice na kraju imenice, dok u bugarskom je on apsolutno identičan sa rumunskom upotrebom člana.

Prema tome, nikakvo iscrtavanje karata ni bajanje po pitanju jezika bez zasnovanih naučnih tvrdnji ne dolaze u obzir. Ne postoji na planeti nijedan monoetnički narod, pa tako ne ni Srbi, ali je još gluplje tvoje insistiranje što na detinjast provokatorski način osporavaš nešto je davno takvo oblikovano.
 
Poslednja izmena:
Ovo spada u rasprave iz 19. stoljeća. Nu:

1. nedvojbeno postoji dijalekatski južnoslavenski kontinuum
od Karavanki do Crnoga mora.

2. razni narodi su se na tim područjima iskristalizirali mješavinom jezika,
religije, državne uprave, kulture itd.

Pokušati "uvjeriti" nekog na osnovu dijalekta, i to na razini pučkog
govora sela, nije ni smiješno, nego je absurdizam kao u Montyja Pythona.
Ljudi se nacionalno osjećaju tako kako jesu, i to nije ništa prolazno, nego
trajno i definitivno. A koji je dijalekt bliži ovom ili onom- nevažno je, vjerojatno
tehnički- dijalektološki zanimljivo, no nema nikakvih reperkusija.
 
Eddarde, pročitao sam pomno svaki tvoj komentar i zapažanje na nekoliko poslednjih strana na kojima prosto pomalo agresivno insistiraš na dokazivanju neke tvrdnje neuzimajući u obzir uopšte ono što ti se predoči kao dokument, analiza ili prigovor.
Moram priznati da si jako dosadan kao čovek jer si me zamorio čitajući te. Ponavljaš se k'o pokvarena ploča.

Prvo i prvo ovde se raspravlja o jeziku koji i niko nije u toj meri stavio pod znak jednakosti, što s druge strane svakako ne znači da jezik treba zanemariti od etniciteta kakav slučaj recimo imaš kod Hrvata. Naprotiv.

Tvrdnje koje si izneo u pogledu etničke naseljenosti, nije nikakva ni najmanja tajna ni misterija da prostore današnje Republike Srbije u starija vremena su u manjoj meri nastanjivali Srbi, dok su kojekuda bili brojniji romanofoni Vlasi, istočnije Bugari, te da su i jedni i drugi vremenom asimilovani u srpsko narodno biće kroz kompleksan tok povesti na balkanskom prostoru.
Samo, ti ipak smećeš s uma da ako govoriš o samom identitetu jezika polemišući o graničnim govorima poput PT-a, više puta ti je egzaktno predočio Igor u odlikama upravo tih presečnih dijalekata. Jednostavnije rečeno neki i nemali broj segmenata PT govora bi se mogao uvrstiti u neku frazeologiju i u bugarski ili makedonski književni standard, kao i u srpski kao što jeste. S druge strane, predočeno ti je koje sve idiomatske odlike štokavskog narečja ovi govori upravo nose, tako da se ne bih opet osvrtao i vraćao na to.

A sada o etnologiji i nacionalnom identitetu. Vidi, karte koje si postavio nisu ni netačne, kao što bi se teško za njih moglo reći i da su apsolutno tačne, jer postoje i druge, kao i drugi podaci iz tog doba koji im protivreče. U istočnim delovima Srbije nesumnjivo je bilo brojnije romanofono ili slavo-romanofono vlaško stanovništvo koje se prvo počelo asimilovati, bolje reći udruživati u srpsko narodno telo još početkom Prvog srpskog ustanka vođenog Karađorđevom harizmom. Mnogi Vlasi tih krajeva i Negotinske Krajine među kojima je bilo i vojvoda su dobrovoljno pristupale srpskim ustanicima nošeni jednakim žarom, hrabrošću i željom za obnovom srpske države jednako kao i drugi Srbi ustanici iz Valjeva, Zlatibora ili Kragujevca.

Drugo, teza da su prostori PT govora identični sa bugarskim etničkim naseobinama jednostavno nije tačna. Pozivajući se na jezik, opet je očevidno da ne odgovara istini. Činjenice su da je bugarsko stanovništvo sigurno bilo puno brojnije nego danas u okolini Vladičinog Hana, Pirota i eventualno jednog dela Timoka sve do 1885. godine srpsko-bugarskog rata. Deo njih se iselio u Bugarsku, drugi deo se putem jezičke dodirnosti asmilivao među ostale Srbe, a deo alofone populacije centralnih krajeva je jednostavno naseljen u tu oblast. U svakom slučaju taj prostor ni dan danas ne stoji bajno demografski tako da ti je više nego očigledno koliko je i urodio plodom taj put naseljavanja.

Treća stvar najdelikatnija, u isto to vreme 19. veka ali i puno ranije se Srbe ne nalaze samo u sadašnjoj južnoj Srbiji i na Kosovu i Metohiji, već dokumentovano potvrđeno i nedvosmisleno i u Vardarskoj Makedoniji, upravo na onom prostoru na kojem do danas bugarska "nauka" više potkrepljena politikom tradicionalno negira autohtono bivstvovanje Srba u MK (što se da videti iz priloženog pre par strana što svedoči da se tu ništa nije pormenilo).

Sve oblasti koje obuhvataju presečni dijalekti štokavski, zapadnobugarski delom i većim delom makedonski su u prošlosti pripadali različitim državama na smenu. Bili su i u rukama srpske, bugarsko-vlaške države i Vizantije. Na osnovu toga, više je nego stupidna tvrdnja da bi tako nešto moglo poslužiti kao argument uz onaj lingvistički kako se radi o nekakvom kompatknom bugarskom etnicitetu na tom prostoru kada su oni jednako dugo stabilnije bili i u rukama Srba istorijski gledano.

Ako opet napravimo osvrt na jezik, čime bismo ovo mogli i zaključiti, navođeno je radovima kako Ivića, Brozovića i Okuke, upravo pominjanje tih kako ih Brozović naziva "balkanizmima" koji potiču u savremenim jezicima tek od 15. i 16. veka kada dolazi do ogromnih migracija, a ne pre toga. Dakle, treba se poznavati istorijska dijalektologija. Otuda je recimo i problematična upotreba člana u bugarskom jeziku, jer ga kao imanentnu osobinu nalazimo isto ili doslednije u rumunskom ili albanskom. U makedonskom zvaničnom dijalektu on poprima više vid permutovane dislocirane pokazne zamenice na kraju imenice, dok u bugarskom je on apsolutno identičan sa rumunskom upotrebom člana.

Prema tome, nikakvo iscrtavanje karata ni bajanje po pitanju jezika bez zasnovanih naučnih tvrdnji ne dolazi u obzir. Ne postoji na planeti nijedan monoetnički narod, pa tako ne ni Srbi, ali je još gluplje tvoje insistiranje što na detinjast provokatorski način osporavaš nešto je davno takvo oblikovano.

Više puta sam napomenuo da je srpska i jugoslovenska lingvistička škola pod uticajem težnje ka Makedoniji i južnim srpskim krajevima proglašavala tamnošnji dijalekat starosrpskim. To je jednostavno nemoguće jer je jedino istorijski dokumentovano jezgro Srba prostor: Istočne Bosne, jugozapadne Srbije i severne Crne Gore. Sem toga, neki delovi jugoistočne Srbije oko Svrljiga i Knjaževca su po prvi put ušli u sastav neke srpske državne formacije nakon Berlinskog Kongresa.

Svi tekstovi koji su mi predočeni pisani su po istoj ideološkoj matrici a to je definisanje prizrensko timočkih kao staro srpskih govora. Po toj logici nameće se da je onda najstariji srpski govor bugarski što naravno nije tačno. Par primera prizrensko timočkog govora koji su mi ponuđeni kao dokaz tim tvrdnjama jedva da su i predstavljali taj govor u pravom svetlu, što je priznajem teško i naći, ali je i moguće pa ću uskoro postaviti neke autentičnije verzije. Čak mi je u jednom slučaju podvaljen prelazni govor između kosovsko resavskog i timočko prizrenskog sa tvrdnjom da je u pitanju Leskovac u južnoj Srbiji, a radilo se o selu u okolini Zaječara ! Par drugih primera koji su postavljeni jednostavno nisu reprezenti timočko prizrenskog dijalekta već standarda sa fragmentima timočko prizrenskog.

Ako je tebi dosadno, dragi prijatelju to što sam ti postavio više mapa sa preciznim poklapanjima ne znam šta bih ti rekao. Sem toga citirao sam i etnografsko istraživanje u kome su tačno navedeni lokaliteti u Šumadiji, dakle izvan prostora prizrensko timočkog dijalekta, gde se naseljavalo stanovništvo iz južnih krajeva. Svi do jednog imaju prefiks bugarski. Prezimena bugarčić, bugarski takođe su se dobijala po tom osnovu. Ako si prelistao sve moje postove video si i prolog Prve televizije koji je napravljen u dva sela u okolini Svilajnca i u okolini Zaječara gde se sačuvao jedan oblik bugarskog govora. Brojne su sličnosti i u folkloru govornika timočko prizrenskog dijalekta sa susednim bugarskim i makedonskim krajevima. O čemu bih pisao u nekoj sledećoj prilici.
 
Ovo spada u rasprave iz 19. stoljeća. Nu:

1. nedvojbeno postoji dijalekatski južnoslavenski kontinuum
od Karavanki do Crnoga mora.

2. razni narodi su se na tim područjima iskristalizirali mješavinom jezika,
religije, državne uprave, kulture itd.

Pokušati "uvjeriti" nekog na osnovu dijalekta, i to na razini pučkog
govora sela, nije ni smiješno, nego je absurdizam kao u Montyja Pythona.
Ljudi se nacionalno osjećaju tako kako jesu, i to nije ništa prolazno, nego
trajno i definitivno. A koji je dijalekt bliži ovom ili onom- nevažno je, vjerojatno
tehnički- dijalektološki zanimljivo, no nema nikakvih reperkusija.

Oduvek sam smatrao tvoje komentare uskovidnim, što znači provincijalnim, nešto kao naklapanja kultur-tregera iz našeg sokaka . Impotentni nacionalni radnik koji eto kad baš nema vlast može da deluje iz svoje busije Međutim ponekad iznenadiš, a ovaj kometar je vrhunac takvog iznenađenja. Svakako rep.
 
Оставићу овде неколико текстова па да завршавамо с овим:

[Miloš Okuka, Srpski dijalekti, 2008, str. 249.]
nzt3.png


[Miloš Okuka, Srpski dijalekti, 2008, str. 247.]
e9kg.png


[Miloš Okuka, Srpski dijalekti, 2008, str. 248-249.]
nvgq.png

kvcq.png


[Josip Lisac - Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1, Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja, Zagreb, 2003, str. 152.]
znav.jpg


И за крај нешто занимљиво, пример говора Крашована који су се крајем 14. века из Тимочке крајине населили у округ Караш- Северин у румунском делу Баната.
У суштини представљају архаичне ПТ говоре, у овом запису можемо чак наћи и стари датив множине (свем гостем):

[Josip Lisac - Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1, Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja, Zagreb, 2003, str. 151.]
gjyu.jpg
 
Poslednja izmena:

Back
Top