Bogart
Poznat
- Poruka
- 9.747
No, doista- čemu topom na muhe ? Margaritas ante porcos.
Подсећа на човека који сам у соби држи говоре пред огледалом и на крају се клања сопственом одразу док у глави замишља салве аплауза.

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
No, doista- čemu topom na muhe ? Margaritas ante porcos.
Okej. Ja svakom dva puta objašnjavam besplatno![]()
Bunjevci danas nemaju jedan dijalekt jer su, sticajem istorijskih okolnosti razbacani na četiri strane Balkana. Ilustracije radi, u Lici su Bunjevci mahom jekavci a u Bačkoj neizostavno ikavci. Mi danas možemo govoriti o bunjevačkim govorima. Raška nije imala jedan dijalekt, zaboga ni jedna država nema jedan dijalekt, ali u Raškoj je nastao srědnjověkovni narodni srpski jezik, kao što je u srědnjověkovnoj Hrvatskoj nastao narodni čakavski jezik koji zamire od konca 15. stolěća.
Da su Bunjevci bili žitelji Raške, možemo se osloniti na na dva čisto Hrvatska izvora: na bačkog Bunjevca, koji se izjašnjavao kao Hrvat - Matiju Evetovića i na zagrebačku školsku kartografju.
Matija Evetović nam u praskozorje NDH-zije, "o svijećnici, 1941." saopštava da su Bunjevci ustvari Humljani (Bunjani). Zagrebačka školska karta Raš(k)e 13. věka jasno pokazuje da su Zeta, Travun(i)ja (Zahumlje) i Bunija (Hum, najvećim dělom) u sastavu Raše, kao njene provincije.
Pa zaboga, zovu se Raci (od Rasciani)! Što něko reče: pametnome dosta.
Činjenica je i to da je dobar děo Bunjevaca bili prvo pravoslan, a onda su pokatoličeni, npr. Krmpotići. Međutim, dobar děo Bunjevaca bili su pod splitskom nadbiskupijom, odnosno katolici, od početka.
Takođe, kako sam nedavno saznao, u austrijskoj pokrajini Burgerland u oblasti Vlahija ima deve vlaških tj. srpskih sela, tako da ne možemo, avaj, čak ni u Gradištu tragati za originalnim hrvatskim jezikom. Šmrc.
I, sva je prilika da je veliki kompozitor Jozef Hajdn dalji rođak prědsednika SANU Hajdina. Eto, samo niko se time ne bavi.
Čvrsnica: ti si po vlahiji zakljucio da su stanovnici iste srbi,
Nives Rittig-Beljak, 2001., (Bliska sjećanja na davna istraživanja Vlahije u Gradišću (Austrija), Gazophylacium, 1-2., 2001.): Ono što je danas ostalo u pamćenju ovih ljudi slaba je svijest o tome da ih drugi drugi nazivaju Vlasima. U Cikljinu čak kažu da nisu Vlasi. Vlasi su, kažu okolni stanovnici, malo na svoju ruku, drže se oholo bez razloga. Zato što su "gizdavi" sigurni su u nastupu. No sve te distinkcije danas su bez ikakve žestine. Pejorativno značenje prevagnulo je i stoga nije čudno da ga ne ističu.
- Izjava o učitelju Franzu Miholiću, koji je krajem 19. stoljeća službovao u Bandolu i tamo u ruševinama kapele našao zapis o tome kako su Vlasi dobili zemlju pod uvjetom da napuste staru vjeru i pređu na katoličanstvo, vjerojatno je prepričan odjeljak iz školske kronike.
Kao mjesto iseljenja navodi se mjesto Sirovica. Kako naziv nije posve čitljiv, Loisberbeck ... ga identificira kao Žirovac (Dvor), gdje su naseljeni pravoslavci (Loibersbeck, 1963., 15).
Ivan Ivanić, 1899, str. 23: (Fran) Kurelac im čak poriče hrvatstvo, jer veli da se jedan predeo od 9 sela između Bandola (Vajden) i Parapatićeva brega u županiji Vaš zove Vlahija, a „žitelji te Vlahije da su bez ikakve sumnje plemenom Srblji, koji su na katoličku veru pristupili."
Ne ideš ti nikamo, jer ćeš visiti nosa prilijepljena uz zaslon predočnika da vidiš kako je odgovoreno na tvoju jeftinu provokaciju.
No, Rešetar je promašio u bitnom: izvorni je govor Dubrovnika i zaleđa zapadnoštokavski govor (dakle hrvatski, kao i ostali zapadni štokavski govori prije novoštokavskih inovacija). Na osnovu dvije značajke: što-ča i je-i ne mogu se trpati u isti koš srpski govori Gackog ili Trebinja s hrvatskim Ravnog, Čapljine ili Dubrovnika- ni sinkronijski, ni dijakronijski.
Ma vertikala.
Doedukacija.hrvatski jezik za osnovu iskoristio dubrovački govor,
dementiapraecox | 25.5.2007 23:55:53 Kada pitaš je li navedeno "hrvatski" ?! Ogovor je, sve je "hrvatski". I to zato, što je "hrvatski" izgrađen na trëbinjsko-zapadnosrbskoj jezičnoj osnovici. Isti je začet 1850., pače političski ujednačivan onkraj i ovkraj Drine/Dunava do 1964. ter naprasačno prekinut 1971. (MASPOK). Drugo je pitanje, ako je nëšto u skladu s trenutnim "standardom" ! Ako je u pitanju hrvatskosrbski "standard" (koji je uzgrede izmišljen), tada ti mirne svësti mogu reći: "Piši CIJEL, DIJEL, PREDJEL, UDJEL, ODJEL, jere bo je to hrvatskomu standardu naravnije i izvornije". Moralo bi se pisati i DLIJESAN (a ne "desni" , PLIJESAN, KLIJET, DLIJETO, ČLOVJEK, itd. A zašto ?! Drugom prigodom. Pozdrav......
Dr Dementia: Njegda davno obstajashe horvatskij jezik, mahom csakavskij. Potom toga nadrjehu Turci silni - sveudilj pozhigajuchi, palechi i robechi, nalegohu na jezik i duh horvatskij. Zhivalj se izmjeshá, s iztoka na hrvatsko ozemlje pocsahu udirati ini narodi, kojih govor bje shtokavskij, docsim se s' sjeverozapada doseljavahu procsi ini, kojih jezik bje kajkavskij. Ciecha takovoga stanja, AU-politicsskih nakanah, nesloge i prjenja trih hrvatskih jezicsskih shkolah ter snalazhljivosti i prodornosti "vukovacah", u Hrvatskoj - uz budhenje zhelje za politicsskim jedinstvom svih juzhnoslavenskih narodah - ozhivotvoruje se na iztocsnohercegovacsskoj jezicsskoj osnovici jedan jezicsskij standard, kojega se inacsice ogledaju u danashnjima csetirima jezicsskima standardima (HR/SR/BiH/CG). Naravno, uztrajnima uzkladbama - kojih je jedna zakljucsena 1960. ("Novosadski dogovor" , docsim je najnovija odpocsela 2006. ("Slavistièki skup u Grazu" , te se jezicssko-standardne inacsice pokushavaju csimvech blizhiti i jedinstviti. Jesu li hrvatskij, bosanskij, crnogorskij i srbskij inacsicsni jezicsski standardi isti? Jesu, onoliko koliko su blizki izvornomu jeziku (iztocsnohercegovacsskomu narjecsju) iz kojega su izvedeni (sintetizirani), doticsno potekli.
Čvrsnice, mogu da ti kažem da se sa tobom uglavnom slažem, samo bih bio malko precizniji.
1) postoje kriteriji po kojima je něšto dijalekt; kada su se Bunjevci iseljavali iz Bunije, nije bilo dijalektologa da trči za njima pa da danas govorimo o "izvornom bunjevačkom dijalektu. Znaš li ti da velik broj ličkih Bunjevaca sebe naziva Bunijevci, baš zato što su orginalno bili ijekavci. Na kraju, ti si pitao za "bunjevački dijalekat", a ne za "izvorni" bunjevački dijalekat. Ovo naknadno ti je baš dobra fora.![]()
Věrovatno kada kažeš dijalekat, misliš na govor Bunjevaca.
2) pravoslavne měšaš sa Srbima (ja ne). Je l' to znači da ne postoje Crnogorci... u Istri npr.![]()
3) Ko kaže da je ovo što je namalano na karti (skenirana geografska karta, pa se neko igrao u fotošopu) područje sa kojeg potiču Bunjevci? Ko je autor karte? Ja sam ti dao prave istorijske mape - jednu iz Povijenog atlasa školske knjige, drugu mađarskog autora. Ko je ovu potpisao i kada? ... I na kraju nisi ni rekao šta želiš njome da pokažeš?
4) Ikavci koji su po nacionalnosti Srbi postoje. Malobrojni su, ali postoje. Međutim, etnički Srbi ikavci su znatno brojniji. Znam da to zvanična savrěmena nauka ne podupire, ali polako, hoće. Samo da něko od potencijala počne da radi na tome. Dakle, nije mi problem da ih ti negiraš. Shvatam tvoj stav, u duhu demokratije, shvati i ti moj. Kao što je Krleža 1969. sugerisao za jezik "Hrvatski i srpski su jedan te isti jezik, koji Hrvati nazivaju hrvatskim, a Srbi srpskim." Tako i ja kažem: štokavski ikavci su etnički Srbi koje Čvrsnica zove Hrvatima, dok ih Mrkalj bespričuvno uvažava bilo kao Bunjevce, Hrvate ili Srbe, a smatra etničkim Srbima. (u naučnom smislu).
(Takođe nisam za ma kakvo prekrajanje granica i bilo kakvu upotrěbu sile. Nikome ne odričem pravo da svoj jezik zove kako želi. Moji argumenti govore o naučnoj neutemeljenosti hrvatskog imena štokavskom srpskom jeziku. Ja nisam ljut na Grabovca kada prě 300 godina napiše da je njegov jezik hrvatski, ali sam ljut kada današnji nazovi-naučnici ilirski, bosanski i slověnski (kako slovinski tako i slovenski) jezik jednostavno podvode pod "hrvatski jezik". To je falsifikovanje.
Naravno da ne govorim o "srpstvu" Vlahije u Gradištu, već o etničkom porěklu njenih stanovnika - kapiraš razliku? Oni će sutra manje-više biti Austrijanci pa će biti glupo da ih něko nasilno krsti Hrvatima - kao što bi bilo glupo da ih danas něko krsti Srbima. Ja to ne činim. Ja govorim o njihovom etničkom porěklu, odnosno o njihovom jeziku. I stvarno mi je žao što ni u Burgerlandu nemamo uzorak čisto hrvatskog.
Ova digresijica radi boljeg upoznavanja s onim što radim.)
Zato ti rekoh da se slažem s ovim što si napisao.
5) Nema na čemu. Kažem, besplatno.![]()
Čvrsnica: bunija kao takva ne postoji.
Bunjevci trěba da su ponosni na svoje slavno porěklo. Ali, njima su u Kroejši date trice i magla, pa se sada time bave.
Šaban: Istorija je dovela do toga da se dijalekti pretoče u jezike.
dementiapraecox | 25.5.2007 23:55:53
I to zato, što je "hrvatski" izgrađen na trëbinjsko-zapadnosrbskoj jezičnoj osnovici.
Šaban: Ipak, to ne znači da ja treba njima da nabijam na nos da to što oni pričaju je ustvari Srpski.
Čudi me, Šabane, jer na linku koji je Hroboatos postavio vidimo da i ti iz Niša kao i Piroćanci govorite, ustvari, hrvatski torlački jezik.Šaban: Ja, ljudi, jedva razumem Piroćance, što su mi 90 km udaljeni... Opet, kažemo da govorimo istim jezikom...
Naravno, trěba nabijati na nos vlastima i jezikoslovcima u Hrvatskoj.
Čudi me, Šabane, jer na linku koji je Hroboatos postavio vidimo da i ti iz Niša kao i Piroćanci govorite, ustvari, hrvatski torlački jezik.
http://www.vjesnik.hr/Html/2004/01/20/Clanak.asp?r=kul&c=4
![]()
Nije misterija nego je sklonjeno pod tepih.
Radio sam komparaciju vokabulara bačkih Bunjevaca s govorom Nevesinja. Ono što je meni bilo značajno, to je vanstandardni leksik - rěči koje ne čuješ na televiziji. Podudarno u oko 80% iako je prošlo 300 godina od preseljenja Bunjevaca.
Dakle, za mene nije sporno da su Bunjevci iz Huma (Hulmije/Bunije/Vunije) - Od Livna do Velesa. A to što se to prezentuje kao misterija u udžbenicima, to je zato što 200 godina nije bilo političke volje, prvenstveno sa hrvatske strane, da se otvara pitanje njihove istorije.
Što se Hrvatske tiče, to je najverovatnije ono što je danas Krbava - Krobatija - Chobatia. Mala zemlja koja je uticaj raširila samo preko rimske crkve, tj. splitske nadbiskupije.
Čvrsnica: neobjasni ti meni koji je uzorak cistog hrvatskog jezika.
Uporedi M. Grbić: „Karlovačko vladičanstvo" II. 216.
- 1583. god. štampan je u Rimu srbuljskom ćirilicom prevod katihizisa rimske crkve od Jezuita Petra Kanizija, a tu je knjigu preveo s latinskog na "slovenski" Šimun Budineo Zadranin ";
- za Šokce i Bunjevce dao je biskup đurski L. Kolonić u Trnavi štampati (1687.) „nauke hristijanske", pismom ćirilice;
Dementiapraecox: Kratko i jasno, hrvatskí standard u osnovi nije s ozemlja Hrvatske, zato i nije nigdar zaživjel izvan uzkih književnicskih i katalepticsko-akademskih krugova.
Najvjerojatnije ni ne ce. Glede Hroboatosa, pocesto me prispominje na Cervantesovoga junaka, boreci se proti vjetrenjacâ, dokazujuci nedokazljivo tere braneci neobranjivo i neobstojece. Nu ako ga veseli, srjetno mu budi.
Najupadljivije je iskazivao navodno jedinstvo Slovena Zapadnoevropljana rečeni jezuitski prelat dr Albert Rauh iz Regensburga. Sedeo je za stolom s još nekoliko učesnika naučnog skupa i piscem ovih redova. Bio je ručak. Dr Rauh se prekrstio s tri prsta, po pravoslavnom obredu. Izgovorio je i molitvu na srpskom jeziku. Upitan zašto to čini na način pravoslavnih hrišćana, kad je on visoki dostojanstvenik Katoličke crkve - Dr Rauh, videlo se, očekivao je ovo pitanje - samouvereno je odgovorio da se prekrstio na pravoslavni način, „... Jer je pravoslavna crkva i moja crkva. Katolička crkva je, takođe, pravoslavna". Posle ovakvog objašnjenja, prekrstio se još jednom s tri prsta.
„Ako je Katolička crkva pravoslavna, g. Rauh" – upitao ga je – „zašto nema Srba koji ispovedaju katoličku veru?"
Do tada, samouvereni i staloženi dr Rauh se odjednom uznemirio. Oštro je odgovorio i iz odgovora se videlo da izvrsno poznaje pod kojim su uslovima nestajali Srbi katolici:
„To je hrvatska teorija! Hrvati tvrde da nema Srba katolika!"
„Ako to Hrvati krivo tumače, zašto predstavnici Katoličke crkve ne obaveste da Hrvati nisu u pravu i da Srbi katolici postoje?" – upitao je dr Rauha. U tom momentu, dr Rauh je već bio ljut. Pocrveneo je i nije mogao da, jezuitski, miruje i dalje mudruje. Povišenim tonom je govorio:
„Vi ste za Hrvate! Vi podržavate hrvatske stavove! I neću više o tome da govorim! To nema veze sa Katoličkom crkvom!"