Kada govorimo o autoru Justinijanove tobožnje biografije iz mladosti, važno je ovde napomenuti kako je on ovde opisivao poreklo Hrvata i Srba. Mrnavić je samo Hrvate smatrao autohtonim; drevnim, prvim stanovnicima Dalmacije, koji su bili slavni i u vreme čuvenih antičkih pisaca, dok je Srbe video kao grupaciju koja se u masama doselila na Balkansko poluostrvo u vreme velikih Seoba naroda, u suton Rimskog carstva, poreklom iz močvara Priazovlja.
Reč je o delu
Regiae sanctitatis illyricanae foecunditas iz 1630. godine.
I. O poreklu Srba (pp. 285):
Rasciae regnum, cum praeter admodum paucos nostrates, qui illius meminere, vix aliquis ех externis attigerit scriptoribus, breviter hic aliqua de eo simulque regibus ipsius perstringemus. Tellurem hoc regnum eandem plane comprehendit quae ante Romanorum imperium Dardania, mox Moesia superior, sub imperatoribus vero, qua Danubium attingit, Dacia Aureliani et Ripensis, sub declinationem Romanae maiestatis iterum prisco nomine Dardaniae recuperato, denique inclinato imperio ac ferme exstincto Sirbia, Serbia, ac Servia, a Sirbis populis a Tanai fluvio populariter eo commigarantibus, postremo regnantibus in ea Nemaniae familiae principibus Rascia, sive a Russis, vel Ruthenis, qui cunt Sirbis Danubium transierant, sive ab antiquis Tauriscis, Iustinoi Plinio Ptolemaeo ibidem notis et eodem loci descriptis, seu demum a Rasca, non admodum nobili fluvio, per tellurem eandem stagnante, đicta est. Rasciae nomen sub finem duodecimi christiani saeculi obtinuit, Nemama stirpe rerum potiente.
O kraljevini Raškoj, budući da je, osim jednog sasvim malog broja naših ljudi koji su o njoj govorili, gotovo niko od tuđih pisaca nije ni spomenuo, kazaćemo ovde — i o njoj i o njenim kraljevima — nekoliko reči. Ova kraljevina obuhvata gotovo iste one krajeve koje je pre rimskoga carstva obuhvatala Dardanija, a docnije Gornja Mezija; pod imperatorima pak, tamo gde izlazi na Dunav, (dobila je ime) Dakija Aurelijanova i Ripenzis; kad je rimska veličina počela da se gubi, nazvana je ona ponovo starinskim imenom Dardanija; posle toga, kad je imperija počela da propada i gotovo sasvim iščezla, (nazvana je ona) Sirbijom, ili Serbijom, ili Servijom, po srpskim plemenima, koja su se sa reke Dona u masama tu doselili; najzad, kada su njome vladali kneževi iz porodice Nemanjine, nazvana je Raškom, bilo po Rusima, odnosno Rutenima, koji su sa Srbima prešli Dunav, bilo po starim Tauriscima, koje su Justin, Plinije i Ptolemej zabeležili tu i opisali (kao stanovnike) tih krajeva, bilo najzad po Raški, (jednoj) ne vrlo uglednoj reci koja ove krajeve natapa. Ime Raška dobila je pred kraj dvanaestoga veka posle Hrista, kada je Nemanjina loza došla na vlast.
II. O poreklu Hrvata (pp. 192):
Croatae Latinis scriptoribus Curetae dicti, antiquissimi Dalmatiae incolae, Lucani Poetae carminibus celebrati, Heraclii hortatu, a suos desolatores armis insurgentes, patrio solo recuperato, Regem sibi ex suis, authoritate, legibusqe ab Apostolica Romana sede acceptis, hostiumque reliquiis per sacerdotes ab Apostlico throno submissos, ad veram ppietatem adductis, et sibi admixstis, Reges Croatorum, Dalmatarumque titulis decorarunt.
Hrvati, odnosno Kureti kako su ih nazivali latinski spisatelji, najdrevniji stanovnici Dalmacije, proslavljeni stihovima pesnika Lukana, ohrabreni od strane Iraklija, ustali su protiv onih koji su razorili njihove zemlje i, povrativši svoju otadžbinu, izabrali među sobom jednog za kralja, sa autoritetom i zakonima prihvaćenim od strane Apostolske rimske stolice. Sa ostacima njihovih neprijatelja, koji su bili dovedeni do istinske pobožnosti od strane sveštenika koje je poslao apostolski presto, i sa njima pomešanih, ukrašavali su se titulama „Kraljeva Hrvata i Dalmatinaca“.
http://ubsm.bg.ac.rs/latinica/dokum...itas-a-ioanne-tomco-marnavitio-bosnensi-edita
Najtoplije zahvaljujem forumašu
@Kole11, koji je skrenuo pažnju na gornji citat Ivana Tomka Mrnavića (čiji je on i najznačajniji promoter na ovom forumu).
