Caffe "Na psihoterapiji kod čika Frojda"

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Evo nečeg što može poslužiti kao odlična terapija, preporuka je da se uz prvu kafu i jutarnje buđenje odgleda bar nešto, biće dovoljno da drži smešak dobar deo dana i poveća toleranciju na svakojake gluposti, bar kod mene to funkcioniše :D
Doduše, možda neće da ima istu vrednost za ove mlađe dečake i devojčice ali za nas "matorce" ima veliku :D
http://www.dobra-stara-vremena.com/
 
Uh primetio sam nov problem!

Nikad nisam imao lep rukopis oduvek sam imao ocenu manje na sastavima samo zbog rukopisa sve jeneka 4 ili 3 ...
Jedino dobijem 5 kad sastavim neki bas extra super sastav pa zaborave na rukopis...

Da sad je srednja skola proslst ali mislim da sam se dosta dobro nervirao oko toga dobio neku malu neprimetnu fobiju jer sam 3 godine plagao racunovotstvo kod jedne proferorke gde se pismenia vezba radi 5 sata i pitanja i knjizenje sve u jedno...
Tu sam primetio da mi je rukopis postao jos gori posle toga, pored toga na popravnom sam morao psle tih 5 sati odma i usmeno da odgovaram to je bio pravi haos...

Posle srednje skole toliko mi se pokvario rukopis da nemam reci, studirao sam godinu dana i nije mi islo a i fax je bio bezveze a i moji vec nisu mogli da me finansiraju pa sam odustao od toga...

E sad ono glavno!

Imam problem kad sednem da pisem nesto popunjavam dokumeta itd obrace i kad me neko ceka bulji u mene ja se nekako uznemirim ne nam ni ja sto verovatno neka fobija iz srednje skole zaradjena i pocnem mnogo lose da pisem, ruka mi se ukoci kao da imam neku tremu, pocnem da pisem sporo i lose...
Ljudi me posle toga cudno gledaju...

Nemam taj problem kad me niko ne posmatra kad sam sam, imam los rukopis ali to nije uopste toliko srasno kao kad neko bulji u mene kontrolise me ili ceka da zavrsim pisanje...

Sad najvise sam to primetio kad sam poceo da vodim zapisnik na kosarkaskim utakmicama gde me je otac ubacio, falio im zapisnicar, namolio me da pocnem da vodim kao vidjao je duplo gore pisanje od mog tamo ko vodi zapisnik i ja tu nekako pristanem...

Na pocetku dok je bila obuka nisam pisao onaj glavni deo i bilo je sve ok...
E kad sam vec poceo da radim sve sam poceo sam da dobijam zamerke za rukopis i moj nacin pisanja...
Opet to nije bilo jos toliko opasno dok odjednom nisam krenuo da pisem bas ono lose i sporo onaj osecaj svi cekaju mene, uhvati me trema i neki pritisak ukoci mi se ruka i nastane uzas...Ipak sve se razume sta pise ali je to tolko grozno napisano da nemam reci...

Zbog tolikog pritiska sam prestao da vodim zapisnik samo zbog tog nekog problema mog loseg rukopisa, provokacija, zamerka...

Dzabe odlicno propratim tok utakmice i sve sto sudija pokze i poene kad lose pisem usred tolike velike kontrole i mase ljudi...
Nisam vise zeleo da se brukam...

I sad danas bilo sta da popunjavam i kad me neko ceka meni se ruka ukoci a kad sam sam sve ok...

Nikad nisam patio od treme, naravno da postoji ali je to nanormalnija pozitivna trema, nikad nisam imao problem ni kad sviram u drustvo i pevam pred 30 i nesto ljudi ali kad meneko posmatra dok pisem i ceka sav se ukocim, i uznemirim i plasim kako li cu sad da napisem recenicu itd...

Ne znam sta da radim kako da otklonim taj problem?:(:sad2:
 
Uh primetio sam nov problem!

Nikad nisam imao lep rukopis oduvek sam imao ocenu manje na sastavima samo zbog rukopisa sve jeneka 4 ili 3 ...
Jedino dobijem 5 kad sastavim neki bas extra super sastav pa zaborave na rukopis...

Da sad je srednja skola proslst ali mislim da sam se dosta dobro nervirao oko toga dobio neku malu neprimetnu fobiju jer sam 3 godine plagao racunovotstvo kod jedne proferorke gde se pismenia vezba radi 5 sata i pitanja i knjizenje sve u jedno...
Tu sam primetio da mi je rukopis postao jos gori posle toga, pored toga na popravnom sam morao psle tih 5 sati odma i usmeno da odgovaram to je bio pravi haos...

Posle srednje skole toliko mi se pokvario rukopis da nemam reci, studirao sam godinu dana i nije mi islo a i fax je bio bezveze a i moji vec nisu mogli da me finansiraju pa sam odustao od toga...

E sad ono glavno!

Imam problem kad sednem da pisem nesto popunjavam dokumeta itd obrace i kad me neko ceka bulji u mene ja se nekako uznemirim ne nam ni ja sto verovatno neka fobija iz srednje skole zaradjena i pocnem mnogo lose da pisem, ruka mi se ukoci kao da imam neku tremu, pocnem da pisem sporo i lose...
Ljudi me posle toga cudno gledaju...

Nemam taj problem kad me niko ne posmatra kad sam sam, imam los rukopis ali to nije uopste toliko srasno kao kad neko bulji u mene kontrolise me ili ceka da zavrsim pisanje...

Sad najvise sam to primetio kad sam poceo da vodim zapisnik na kosarkaskim utakmicama gde me je otac ubacio, falio im zapisnicar, namolio me da pocnem da vodim kao vidjao je duplo gore pisanje od mog tamo ko vodi zapisnik i ja tu nekako pristanem...

Na pocetku dok je bila obuka nisam pisao onaj glavni deo i bilo je sve ok...
E kad sam vec poceo da radim sve sam poceo sam da dobijam zamerke za rukopis i moj nacin pisanja...
Opet to nije bilo jos toliko opasno dok odjednom nisam krenuo da pisem bas ono lose i sporo onaj osecaj svi cekaju mene, uhvati me trema i neki pritisak ukoci mi se ruka i nastane uzas...Ipak sve se razume sta pise ali je to tolko grozno napisano da nemam reci...

Zbog tolikog pritiska sam prestao da vodim zapisnik samo zbog tog nekog problema mog loseg rukopisa, provokacija, zamerka...

Dzabe odlicno propratim tok utakmice i sve sto sudija pokze i poene kad lose pisem usred tolike velike kontrole i mase ljudi...
Nisam vise zeleo da se brukam...

I sad danas bilo sta da popunjavam i kad me neko ceka meni se ruka ukoci a kad sam sam sve ok...

Nikad nisam patio od treme, naravno da postoji ali je to nanormalnija pozitivna trema, nikad nisam imao problem ni kad sviram u drustvo i pevam pred 30 i nesto ljudi ali kad meneko posmatra dok pisem i ceka sav se ukocim, i uznemirim i plasim kako li cu sad da napisem recenicu itd...

Ne znam sta da radim kako da otklonim taj problem?:(:sad2:

Jesi li probao da vežbaš pisanje? Svaki dan po sat vremena npr.prepisujes nesto..posle nekog vremena mora ti biti lepši rukopis.
Kad uvežbaš rukopis,imaces sigurnost,pa ti se takve stvari nece desavati.
 
Uh primetio sam nov problem!

Nikad nisam imao lep rukopis oduvek sam imao ocenu manje na sastavima samo zbog rukopisa sve jeneka 4 ili 3 ...
Jedino dobijem 5 kad sastavim neki bas extra super sastav pa zaborave na rukopis...

Da sad je srednja skola proslst ali mislim da sam se dosta dobro nervirao oko toga dobio neku malu neprimetnu fobiju jer sam 3 godine plagao racunovotstvo kod jedne proferorke gde se pismenia vezba radi 5 sata i pitanja i knjizenje sve u jedno...
Tu sam primetio da mi je rukopis postao jos gori posle toga, pored toga na popravnom sam morao psle tih 5 sati odma i usmeno da odgovaram to je bio pravi haos...

Posle srednje skole toliko mi se pokvario rukopis da nemam reci, studirao sam godinu dana i nije mi islo a i fax je bio bezveze a i moji vec nisu mogli da me finansiraju pa sam odustao od toga...

E sad ono glavno!

Imam problem kad sednem da pisem nesto popunjavam dokumeta itd obrace i kad me neko ceka bulji u mene ja se nekako uznemirim ne nam ni ja sto verovatno neka fobija iz srednje skole zaradjena i pocnem mnogo lose da pisem, ruka mi se ukoci kao da imam neku tremu, pocnem da pisem sporo i lose...
Ljudi me posle toga cudno gledaju...

Nemam taj problem kad me niko ne posmatra kad sam sam, imam los rukopis ali to nije uopste toliko srasno kao kad neko bulji u mene kontrolise me ili ceka da zavrsim pisanje...

Sad najvise sam to primetio kad sam poceo da vodim zapisnik na kosarkaskim utakmicama gde me je otac ubacio, falio im zapisnicar, namolio me da pocnem da vodim kao vidjao je duplo gore pisanje od mog tamo ko vodi zapisnik i ja tu nekako pristanem...

Na pocetku dok je bila obuka nisam pisao onaj glavni deo i bilo je sve ok...
E kad sam vec poceo da radim sve sam poceo sam da dobijam zamerke za rukopis i moj nacin pisanja...
Opet to nije bilo jos toliko opasno dok odjednom nisam krenuo da pisem bas ono lose i sporo onaj osecaj svi cekaju mene, uhvati me trema i neki pritisak ukoci mi se ruka i nastane uzas...Ipak sve se razume sta pise ali je to tolko grozno napisano da nemam reci...

Zbog tolikog pritiska sam prestao da vodim zapisnik samo zbog tog nekog problema mog loseg rukopisa, provokacija, zamerka...

Dzabe odlicno propratim tok utakmice i sve sto sudija pokze i poene kad lose pisem usred tolike velike kontrole i mase ljudi...
Nisam vise zeleo da se brukam...

I sad danas bilo sta da popunjavam i kad me neko ceka meni se ruka ukoci a kad sam sam sve ok...

Nikad nisam patio od treme, naravno da postoji ali je to nanormalnija pozitivna trema, nikad nisam imao problem ni kad sviram u drustvo i pevam pred 30 i nesto ljudi ali kad meneko posmatra dok pisem i ceka sav se ukocim, i uznemirim i plasim kako li cu sad da napisem recenicu itd...

Ne znam sta da radim kako da otklonim taj problem?:(:sad2:

Ovde se radi o anksioznosti!
Resenje se mora sastojati u tome da se razbiju neke blokade koje vuces iz proslosti verovatno, da pojacas malo ego, i da ukines prisilne misli koje ti verovatno dolaze kada trebas nesto da napises a mnogo njih te gleda ili cekas. Ne radi se tu toliko o ruznom rukopisu, koliko o nesigurnosti u sebe i pojave anskioznosti.

Dobro je sto si prestao da se izlazes tim situacijama za sada, dok se "ne naoruzas" jer bi verovatno usled dugotrajne anksioznosti doziveo i prvi napad panike sa citavom simptomatologijom.

Da li si dete razvedenih roditelja? Da li mozes da opises polazak u zabaviste ili prvi razred? Da li je bilo otpora? Da li su te tvoji ucili da crtas pises, pre skolskog uzrasta? Koji vaspitni stil primenjuju tvoji roditelji? Da li postavljaju realna ocekivanja od tebe? Da li bi ih svrstao u zahtevne, stroge, opustene, nezainteresovane?

Mislim da si neku traumu fiksirao za rukopis i svaki put kada je rukopis u pitanju problem se javlja. Jos je izgleda porusena i bazicna sigurnost i onda bije onde gde si najslabiji - u rukopisu. nekog drugog npr ispred kamera. Nekog treceg u liftu prepunom ljudi. Moguce je postojanje i socijalne fobije, mada ne verujem.
 
Poslednja izmena:
E pa sad ti si sve moguce stavke naveo koje pstoje...:D

Interesantno mi je to sto takav osecaj nikad ne dobijem npr kad siram negde, ili pred kamerama, kad je upitanju neki sport pa bude gusta situacija napeta ja sam skroz opusten, i kad npr svi lude dok se igra cs ja opet ostanem mrtav hladan...Socijalna fobija, ma ne nikako, ja da patim od toga nikad ne bih ni pomislio da sednem da sviram pred publiku, sad trenutno nemam bend aliipak ponekad odsviram nesto u neki kafic po neku pesmu i nemam taj problem...

Moji roditelji su koliko se secam u pocetku dok sam bio u osnovnoj skoli bili malo zahtevni, po pitanju ocena a ja nikad nisam voleo da ucim pa su u bile neke kazne ali uglavnom tokomradnih dana a za vikend retko kad sam dobijao zabranu izlaska dok ne naucim, a ja sam bio tvrdoglav i vise putta se namerno inatio itd...U srednjoj su prestali da me jure da ucim i ali su umesto toga stalno zvocali za ocene a imao sam neku gadnu profesorku koja me je par puta ostavljala na polaganje kao i polovinu mog odeljenja...Da mrzeo sam skolu, cak sam i bezao par puta izbegavao kontrolne pismene, i raspravljao se sa drugovvima iz odeljenja zato sto su bili ljubomorni sto manipulisem ocene bezanjem...

Najverovatnije sam to pokupio tu nervozu iz skole, to verovatno mi dodje ko neka mala fobija, tako nesto...

I evo mislio da sam odustao od toga rekavsi cu ako im se ne svidja moj rukopis neka nadju drugog a i vec se zavrsila sezona pa nije bilo utakmica pa nisu ni zvali a ja tu pauzu shvatio lose kao da su me stvarno uzeli za ozbiljno ali eto sad je krenula sezona, vec nekoliko kola pa je dosao red i na mene da budem opet zapisnicar i evo sutra idem opet da skrabam:DVec me stavili na spisak pa sad moram da odem jer neceimati ko da vodi zapisnik pa tesko utakmica moze da se odigra tako...

Ne znam mislim da je najbolje da se pravim blesav iskuliram a ako im se ne svidja rukopis ne mora da me zovu, ko ih sisa, nastavicu u inat da radim to uzimam kintu za dzeparac pa verovatno, nadam se ako tako vise puta zauzmem taj stav da ce nestati taj problem...
 
Necu da ulazim u to sta je uzrok ali bitno je da shvatis da to sto nemas lep rukopis nije nista strasno, niti cudno, pogotovo kod muskaraca. To je u tvojoj glavi strasno i uvek mislis da se neko zgrazava nad tvojim rukopisom sto verovatno nije tako, niti na to gledaju sa nekim cudjenjem. Moj drugar toliko ima los rukopis da je pismeni iz srpskog morao da procita profesoru kako bi ga ocenio. Sada radi kao inspektor i sastavlja gomilu zapisnika i drugih pismena ali to nikom ne smata preterano. Meni je smetalo jer nista nisam mogao da prepisem od njega :) :whistling:
 
TAko je kolega po gitari :-DDDDDDDD

Moras da imas taj stav, tj sigurnost u sebe!

KAzi , svi vi imate neku manu, ko vas j.... Moj aje ova! Ali zato imam puno vrlina!!!! Niko od vas ne bi imao petlje da svira pred publikom!

A i svi doktori pogotovo oni najbolji imaju svrakopis od rukopisa kada pisu recepte.... Ponekad ni apotekari koji su doktorirali onu nauku o prepoznavanju pisama drevnih kultura ne mogu da razaznaju ime leka. Jos se doktori utrkuju ko ce nerazgovetnije i brze da ispise.... Ako to je fazon....

Tako da ako te neko pogleda ili ti kaze nesto, nema bezanja u anksioznost nego mu dobaci - HAhah, sta da radim imam doktorski rukopis, cela porodica su mi doktori medicinskih nauka, ili tako neku slicnu posalicu...
 
Nisam sigurna da li je ovo pravo mesto, al ajd ... Toliko sam pasivna da ne znam ni odakle da krenem. Imam 19 godina. Pre sam bila vesela, drustvena, sve sam stizala, i imala odlicne ocene, i momka, i drugarice. Kada sam krenula na fakultet sve se polako pocelo menjati, a u poslednjih mesec dana sve vise i vise. Postala sam toliko depresivna, stalno me obuzimaju neki osecaji straha, tuge, a nekog posebnog razloga zaista nemam - imam divne roditelje, koji su mi pruzili sve i podrzavaju me u svemu, bliske i dobre prijatelje, ljubavnih problema nemam ... Fakultet koji sam upisala i nije mi zanimljiv narocito, ali polozila sam 3 ispita i ostao mi jedan. I onda to mene toliko sad muci, zasto nisam krenula na vreme, mogla sam taj jos jedan, obnavljacu godinu, to je za mene pretesko, sad ce svi drugi biti bolji od mene itd, itd.. Dok sam sa drugima, sta znam, normalna sam, drugarica me savetovala da ce to sve proci, da pustim. Ali, mene ne prolazi. Samo bih plakala i plakala po ceo dan, imam osecaj da nemam snage, da preduzmem nesto konkretno, nekako mi je lakse da sve sto osecam pripisem svojoj ''losoj'' sreci. Kad mi nesto ne ide, umesto da sednem i posvetim se tome, ja sve vreme kukam, i govorim kako ja to ne mogu, to nije za mene.. Sa aspekta vas normalnih ljudi ovo verovatno izgleda i smesno, pomislicete da sam mozda razmazena, mislim verovatno i jesam :confused: Ali, to je toliko intenzivan osecaj, da u mislima cak odem tako daleko, da razmisljam o samoubistvu. Nekidan mi je stvarno doslo da se ubijem, al ja ni za to nemam hrabrosti, necu da me boli. I samo razmisljam kako bi bilo bolje da me nema, al da nekako neosetno umrem, nestanem. Nista mi nema smisla, sve mi nekako crno. I onda odjednom idem tako daleko u buducnost, pa mislim sta me ceka u zivotu, kako je to sve tesko, ja ne umem da se borim, ja to ne mogu, i to vec traje mesec dana. Sramota me je kad vidim samo koliko je bolesnih, siromasnih ljudi, pa zive. A ja sa svojih 19 godina, razmisljam na ovaj nacin, cak vise ni u pubertetu nisam. Svesna sam ja svega toga, sve znam, ali stvarno jace je od mene. Citala sam savete tipa, idi, zaokupi misli, radi ono sto volis. Problem je sto mene vise nista ne cini srecnom, ali zaista nista. I to sto se meni desava u glavi, jace je od mene. I ja ne znam sta da radim. Da li da idem psihologu, psihijatru sta vec, ili da se stvarno ubijem.
 
Uh primetio sam nov problem!

Nikad nisam imao lep rukopis oduvek sam imao ocenu manje na sastavima samo zbog rukopisa sve jeneka 4 ili 3 ...
Jedino dobijem 5 kad sastavim neki bas extra super sastav pa zaborave na rukopis...

Da sad je srednja skola proslst ali mislim da sam se dosta dobro nervirao oko toga dobio neku malu neprimetnu fobiju jer sam 3 godine plagao racunovotstvo kod jedne proferorke gde se pismenia vezba radi 5 sata i pitanja i knjizenje sve u jedno...
Tu sam primetio da mi je rukopis postao jos gori posle toga, pored toga na popravnom sam morao psle tih 5 sati odma i usmeno da odgovaram to je bio pravi haos...

Posle srednje skole toliko mi se pokvario rukopis da nemam reci, studirao sam godinu dana i nije mi islo a i fax je bio bezveze a i moji vec nisu mogli da me finansiraju pa sam odustao od toga...

E sad ono glavno!

Imam problem kad sednem da pisem nesto popunjavam dokumeta itd obrace i kad me neko ceka bulji u mene ja se nekako uznemirim ne nam ni ja sto verovatno neka fobija iz srednje skole zaradjena i pocnem mnogo lose da pisem, ruka mi se ukoci kao da imam neku tremu, pocnem da pisem sporo i lose...
Ljudi me posle toga cudno gledaju...

Nemam taj problem kad me niko ne posmatra kad sam sam, imam los rukopis ali to nije uopste toliko srasno kao kad neko bulji u mene kontrolise me ili ceka da zavrsim pisanje...

Sad najvise sam to primetio kad sam poceo da vodim zapisnik na kosarkaskim utakmicama gde me je otac ubacio, falio im zapisnicar, namolio me da pocnem da vodim kao vidjao je duplo gore pisanje od mog tamo ko vodi zapisnik i ja tu nekako pristanem...

Na pocetku dok je bila obuka nisam pisao onaj glavni deo i bilo je sve ok...
E kad sam vec poceo da radim sve sam poceo sam da dobijam zamerke za rukopis i moj nacin pisanja...
Opet to nije bilo jos toliko opasno dok odjednom nisam krenuo da pisem bas ono lose i sporo onaj osecaj svi cekaju mene, uhvati me trema i neki pritisak ukoci mi se ruka i nastane uzas...Ipak sve se razume sta pise ali je to tolko grozno napisano da nemam reci...

Zbog tolikog pritiska sam prestao da vodim zapisnik samo zbog tog nekog problema mog loseg rukopisa, provokacija, zamerka...

Dzabe odlicno propratim tok utakmice i sve sto sudija pokze i poene kad lose pisem usred tolike velike kontrole i mase ljudi...
Nisam vise zeleo da se brukam...

I sad danas bilo sta da popunjavam i kad me neko ceka meni se ruka ukoci a kad sam sam sve ok...

Nikad nisam patio od treme, naravno da postoji ali je to nanormalnija pozitivna trema, nikad nisam imao problem ni kad sviram u drustvo i pevam pred 30 i nesto ljudi ali kad meneko posmatra dok pisem i ceka sav se ukocim, i uznemirim i plasim kako li cu sad da napisem recenicu itd...

Ne znam sta da radim kako da otklonim taj problem?:(:sad2:

Moj muž je pre desetak godina imao isti problem koji je baš potrajao, valjda tri-četiri godine. Imamo jednu rođaku psihologa, ja sam joj se požalila (mm je bilo neprijatno) i savetovala je da u takvim situacijama jednostavno kaže na pr: ljudi, nemojte me gledati dok pišem, imam problem zbog tuđih pogleda i eventualnih komentara. Ajte lepo, ostavite me samog pa kad sve zapišem i potpišem da se ponovo okupimo. Najveći problem je bio da on to prevali preko usta. Ali, čim mu je prvi put uspelo, već posle nekoliko nedelja problem nije ni postojao. DakleM, priznaj problem, lakše će se rešiti.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top