E, ovako je to bilo:
Stignem ja do diplomskog, izvučem cedulju s pitanjima, odgovorim na sva. Profesor i ispitna komisija klimaju glavom, a ja računam da sam ubola devetku ili desetku. Stvarno sam sve znala, i to odlično. Ali ... ne lezi vraže

... Taj profesor me onda pita u čijem prevodu sam pročitala "Cveće zla", što nisam bila u obavezi da znam. Ja tuc-muc, a on meni: "Vidimo se u sledećem roku."
Posle mesec dana izađem ponovo na diplomski. U međuvremenu sam nabubala imena prevodilaca 732 knjige.

Opet izvučem dobra pitanja, i taman počnem da odgovaram a profesor krene da mi uleće u reč. Tako smo se nadgovarali i nadvikivali sve dok nisam shvatila da namerava da me zbuni, pa sam mu rekla da je nekulturan jer mi upada u reč.

Bacio je moj indeks kolegama i besno izleteo iz amfiteatra.
Sve u svemu, diplomirah.
Posle sam čula da je trebalo da idem na "konsultacije".

(Da ne crtam šta su značile te "konsultacije")
Inače, taj profa je držao fenomenalna predavanja i dolazili su sa raznih fakulteta da ga slušaju, ali je mnogo mrcvario studentkinje. Prosek diplomiranja bio je 4 godine.