Caffe "Na psihoterapiji kod čika Frojda"

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
champis2.gif

Drzi nas drzi :veseljaci::pivce::veseljaci:
 
To za društvo nisi u pravu, mogu odmah da ti kažem. Ne samo iz ličnog iskustva. A i nekako izgleda kao da se predaješ... nailazio sam i ja na takve situacije sa "drugovima" i nikad nisam prestao da budem ono što jesam ili se konformišem na sopstvenu štetu. A i nova godina je samo virtuelna brojka na kalendaru po kojoj se ljudi ne bi trebalo da upravljaju (ne računam godišnje obračune, bilanse i to :) ). Život je često težak i kompleksan ali je i lagan i prost isto toliko puta. Znači, stisni petlju i idi u nešto novo, ili ako možeš negde gde te ne poznaju i nemaju mišljenje o tebi ili na neka mesta koja ti daju mir. Za par meseci nećeš ni razmišljati o ovakvim stvarima. Znači, samo napred, asertivno, iskreno i pošteno. Neće to svakom odgovarati ali kad se nađe neko (neka) kome hoće biće to vrednije od svega do sada :)

Potpuno se slažem u vezi svega što si rekla.On zaista jeste lekar koji je bio zainteresovan za moje probleme,i zdravstvene i neke lične,ponašao se prema meni kao da se znamo ceo život i bio mi prijatelj,a to je stvarno prava retkost.Potpuno si u pravu,stekla sam poverenje i dosta naučila od njega.Istina je i da ne znam kakav je on zapravo,to jest ne znam ga u većini svakodnevnih životnih situacija(iako sam bila svedok nekih).To potvrđuje činjenicu da ja imam od njega samo iluziju,ili drukčije rečeno neki deo njegovog života,parčence slagalice koja čini njegov život.Mislila sam da će vremenom ta moja osećanja izbledeti,ali nažalost nisu.Možda da još malo pričekam...Da se nadam da će naići neko prema kome ću da gajim neka osećanja...

Eto, načinila si prvi korak :) treba ekstremno da se preispitaš da li si "zaljubljena" u terapeuta ili čoveka. Dobro, dešavalo se i to, i možda te zaista privukao kao čovek ali ne zaboravi da ga, zapravo, ne poznaješ. Zato, ekstremno se preispitaj pa vidi šta ti valja činiti. A ja ću samo jedno da ti kažem - ne očajavaj zbog toga, gledaj na to kao veliko iskustvo koje će te učiniti jačom :)
 
kakav je to shi.t, "ne ocajavaj, to je jedno iskustvo" to je takav shi.t da nemam reci, mene takvo enko iskustvo pola godine skoro proganja jer kao proslo je i ne treba da ocajavam i jaca sam!!!! bolje da sam ih nekako nasla a necu

Mene su pojedine situacije proganjale godinama, kad sve to čovek preživi i adekvatno kanališe postaje bogatiji kao osoba i to je deo ličnog rasta. Tako da nije nikakav šit. Šta ćeš ti uraditi sa time i kako ga interpretirati je na tebi. Pola godine kod psihoemotivnih intenzivnih pojava je često kratak period. E sad, zvisi šta je to u tvom slučaju...
 
Mene su pojedine situacije proganjale godinama, kad sve to čovek preživi i adekvatno kanališe postaje bogatiji kao osoba i to je deo ličnog rasta. Tako da nije nikakav šit. Šta ćeš ti uraditi sa time i kako ga interpretirati je na tebi. Pola godine kod psihoemotivnih intenzivnih pojava je često kratak period. E sad, zvisi šta je to u tvom slučaju...

sajber odnos je bio u pitanju!!! ne iskljucivo znaaci i znali smo se ali uglavnom sajber ali je silina reakcije bila zaista velika da sam se prosto i divila sebi zar je moguce. cak i nije jedna osoba u pitanju kao jedna glavna i neke pomocne. mada meni je zivot dobrim delom online i kontakti? hehe eto toliko samo da znate cega sve ima na ovom svetu. ali mi je lakse da sama sa sobom pricam o tome jer ako ukljucujem pogresne sagovornike onda opet ulazim u ludilo. jedini problem je sto moram ponovo da se istreniram za neku aktivnost . i evo sad mislim da je ovo pogresno hvala
 
Poslednja izmena:
Ja ne znam tačno šta je, ali neka promena je sigurno, čini mi se da mi je fitilj sve kraći.
Prošlo se svašta, ali sam nekako uvek bio smiren, trpeljiv, s visokim pragom tolerancije-jedan od onih koji u gužvama uvek smiruju strasti, razvađaju, ne reaguju na prvu loptu... a sad nekako u zadnje vreme, nemam više ni strpljenja niti mogu išta trpiti. Il se sve godine stresa i ludog življenja na ovom prostoru skupilo, ne znam šta je. Nekidan mi je šalterska službenica u PIO počela držati neko predavanje, a ja satima čekam u redu, i odbrusio sam joj nešto da sam se sam iznenadio- zavezala je momentalno, uradila mi šta treba i ćutke predala papire. Čak me je i jedna drugarica pitala šta se dešava sa tobom ? Nekidan smo se nešto dopisivali, i verovatno je osetila neku agresiju koja je izbijala iz posta. Prema porodici i najbližim prijateljima, i jednoj devojci sam ok, i dalje kao što sam i bio, ali prema drugima kao da gubim svaki prag trpeljivosti. Dođem na net, i samo se iznerviram... posebno mi pokrenu nerv ona prebacivanja tipa : odakle si, što si došao ovde, gde su ti rođeni roditelji, odakle ti je baba i sl... kao da iko može birati gde će se roditi i slično, ne znam, nakon svih ratova i gluposti kad čujem tako nešto... nisam to čuo uživo, a mislim da kad bi čuo uživo, da bi se svojski potrudio da dotičnog dobro natamburam, onako baš dobro... čini mi se da bi mi to godilo baš... eto nije lepo imati agresivne želje, ali ja je imam jer to prebiranje crvenih krvnih zrnaca i rodnih listova ne mogu više istrpeti...posle dugo vremena opet razmišljam o odlasku u inostranstvo... sve me više nervira, nezainteresovanost ljudi da išta promenu i licemernost, i politička i teritorijarlna nesigurnost, stalna borba i snalaženje, neka mržnja i agresija koja odasvud izbija, i koja i kod mene hvata korena...
 
Sve vise slusam ovakve price... Mene ne nerviraju pitanja odakle si i to, mene najvise iznervira ljudska glupost, postala sam apsolutno ne toleranta na nju... Ovde vlada jedna totalna anarhija i drzavu nam vode krimosi, propagira se niskoumna muzika, od koje se dalje siri ne vrednovanje bitnih zivotnih stvari kao sto su cast, ugled, vernost, pravdenost... dopustili smo da nam zatruju um sa raznim tursko/indirskim serijama i sve to kroz pricu bice bolje...siri se teorija zavere na svim poljima naseg zivota, i naucili smo vec generacijama u nazad da krivimo druge za to. I eto sta nam se dogadja, svi normalni ljudi, sa IQ iznad sobne temperature odlaze i nama ovde ostaje sljam, i ja ih ne krivim, veruj mi i ja bi otisla odavde, ali tamo negde cu uvek biti stranac i to je jos mozda jedino sto me drzi ovde...Javlja se mrznja kao odgovor na nepromenjenost situacije i nemogucnost resavanja problema, to je tuzno jer su ljudi ogrezli u besu i agresiji, depresiji i nezadovoljstvu... valda se danasnja politika svodi na ono "zavadi pa vladaj"...
 
Ne znam, valjda više polako pucam... zapamtio sam i one nekadašnje države pa koliko toliko je bio normalan život, ne mogu da verujem da ova država ne može da organizuje najelementarnije stvari, da je dovela dotle da za najobičnija dokumenta moraš u redu zanoćiti ispred policijske stanice, i još možeš dobiti i batine... pretvorili su nas u nervoznu, agresivnu masu koja reži jedan na drugoga i gazi svakoga...
 
Da,cula sam da moz dobiti i batine kad ides po dokumenta, da je situacija malo manje invazivna po nas, verovatno bi se smejala...ali ovako, zaista ne znam sta da kazem...Na nama je samo da shvatimo sta nam rade i da se odupremo tom sistemu, ne znam kako ali valjalo bi probati. Moto bi nam trebao biti Hakuna Matata... Valda je i voditi lep zivot umetnost, za koju smo svi talentovani,samo ga neki ne prepoznaju u sebi i ne razvijaju...
 
Ne znam, valjda više polako pucam... zapamtio sam i one nekadašnje države pa koliko toliko je bio normalan život, ne mogu da verujem da ova država ne može da organizuje najelementarnije stvari, da je dovela dotle da za najobičnija dokumenta moraš u redu zanoćiti ispred policijske stanice, i još možeš dobiti i batine... pretvorili su nas u nervoznu, agresivnu masu koja reži jedan na drugoga i gazi svakoga...

Takvu masu je lako kontrolisati. Kada posmatras drugog kao neprijatelja, rivala, do nekog jedinstva ne moze da dodje. Zato se u zemlji Srbiji sve ovo desava.
 
I ja se slazem da nisi u pravu, drustvo mozes da nadjes i u rehabilitacionom centru u 70-oj godini i da ti bude extra :) I ne kontam kakve veze gey populacija ima sa svim tim i tvoja (ne)tolerancija na to?

Nikakve osim toga ako ne prcnes neku curu vec 2 ipo godine a jos plus pre toga ako se nisi hvalio oklina onako te gleda sumnjivo...
A ne samo to npr vide te ulicom setas s majku odma krenu price ovaj stvarno prso, mamina maza, a ne pitaju se da li je mozda vodim kod lekara jer joj lose, ne pitaju se da li mozda idem da uznem telefon jer moja mama ima pravo na nov telefon na njeno je ime i ne moze bez nje, ne pitaju se da li se mozda vracam sa sahrane pa je vodim kuci pored nje sam da joj ne pozli kad joj je otac umro tj moj deda, ma nista...

Ranije ljudi vidim da nisu na sve te stvari gledali cudno i rugali se ali sad sa pojavom gej parade i ostalih s r a nj a svi poludeli i svi se nesto utrkuju i hvale se zbog toga ko je kolko curica povalio za godinu i svi su nesto veliki frajeri i za njih je ponizenje proci bilo kojom prilikom kroz grdad s majku...

eh sad posle svega ovog iz predhodnog osta sto napish jos jedan bedak...

Deda bio bolestan, bio 38 dana u bolnicu u Nikoj bolnici, imao tumor na mozak imao operaciju koja je dobro prosla ali je rana posle procurila i nije mogo kuci pa su ga opet krpili i morali su da prate kako mu je rana tako da je nepomicno lezao u krevet zbog toga 38 dana...Vremenom od tolikog lezanja i veoma slabog negovanja i paznje rana je zagnojila te je dobio upalu mozga i jos plus od lezanja je dobio sepsu i gusenja u plucima, povsenu temeraturu i bunilo, polu komu tacnije...Jos plus dodjes iz drugi grad u posetu oni ne daju da ga vidis jer lezi na poluintezivnoj negi...Moja majka, baba i ujka su isli skoro svaki 3 dan i mogli su da vide kako se uzasno lose brinu tamo za svoje bolesnike...Zvali su svaki dan da vide kako je deda doktora kad nisu mogli da odu i on je jednom rekao "cime ste me vi zaduzili da me zivkate svaki dan" i spustio slusalicu... i posle 3 dana nam je javio da mu je srce stalo telefonom onako kao dobar dan mozete da dodjete po telo i spustio slusalicu a u nalazima je pisalo da su mu pluca otkazala i da je doslo do gusenja...Pa sta je sad tu istina!!!

Znaci katastrofa, mogli smo da trazimo da se stvar lepo ispita da vidimo sta je istina ali za to trebaju zivici a pre svega novac koga mi nemamo...
Dobro covek je bio star i bolestan 73 godine ali posle onakve uspesne oeracije za koju su pricali da nece da bude nista lose da iskomplikuju stvar i jos ne znaju sta nam pricaju, ne mogu da se dogovore kako je doslo do smrti dodje ti da poludis od muke...

Moja evo vec danima ne moze zbog toga da se smiri evo danas je malo kao bolje hvala bogu, tako da posle svih ovih drustveni i finansiskih problema sad i ovo...
Valjda necu da padnem u deprsiju ali vidim i primecujem da polako tonem, nije opasno ali mislim ako se ovaj niz s r a nj a nastavi moze i da bude...
 
Ovaj video postavljam za sve one koji su u depresiji, imaju mracne misli i usamljeni su. Pre oko pola godine jedna meni draga osoba pokusala je da izvrsi samoubistvo. Fizicki smo mnogo udaljeni, ali smo veoma bliski. Od tada pokusavam da pomognem ljudima u depresiji u najavi, depresiji i onima kojima je jos teze. Preko 20 godina jedna od meni najdrazih osoba na svetu boluje od hronicne depresije. Borimo se zajedno! Najvaznije od svega je NIKADA NE ODUSTATI!!! :snesko6:
 
Ovako,imam jedan veliki problem od kog imam utisak da cu da poludim.
Zivim sa deckom,on je poceo da gleda stalno porno klipove na netu,kad kja radim suprotnu smenu.Onda je poceo i kada sam ja tu,samo u drugoj sobi.Razgovarali smo i pitala ga lepo jel sve ok sa nama,on je rekao da jeste.tada sam mu ja rekla da me to iritira na sta je on odgovorio da ne oseca grizu savesti zbog toga jer je to normalno i da ce i dalje to raditi. Naravno da jeste,samo je brisao history sa kompa.Sada sam ja u drugom stanju usla u cetvrti mesec i sedim u sobi a on u drugoj i vidim da je sva istorija izbrisana,pri tom mu je neprijatno da imamo odmose jer sam trudna.
Ne znam jesam li ja normalna,poludecu,da nisam u drugom stanju mislim da bih ga ostavila koliko sam besna i ako ga volim. Molim vas za savet i pomozite osecam se tako beskorisno i na neki nacin odbaceno kad god to radi.
Hvala unapred
 
Pođite zajedno kod bračnog savjetnika. Insistiraj na tome. Ali ne svađom, nego suvislom diplomatijom. Na isti način mu ometaj gledanje pornografije. Zaposli ga nečim. Nek sluša zvuke bebe u tvom stomaku. Šetajte. Idite u kupovinu, kod rođaka, prijatelja... Bračni život je više borba nego sarađivanje. Budi mudra pa će se sve dovesti na pravo mjesto. On je još nezreo i neozbiljan. Sve najbolje! Nek vas beba, još i nerođena, zbližava! :sanke:
 
Hvala puno,to sa bracnim savetnikom u najavi nema sanse jer on smatra da to sto on radi je normalno,i da on razgovara o tome sa muskarcima i svi to rade.Opet se posvadjamo i tako sve u krug.Ja cu otici do psihologa ali cemu kad on nece. Tako verovatno cu ostatak zivota biti tuzna,zao mi je,zato sto je jako dobar decko i sve ostalo je ok ali sa tim ne znam kako cu da zivim....
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top