Tužni vetrovi duvaju. Generalno smo kao narod ubijeni u pojam, apatični i ravnodušni. Najgore mi je kad se to pravda ekonomskom bedom. Pa i naši preci, mnogi, su živeli u siromaštvu, ali su znali ceniti ko su i boriti se za svoju zemlju. Jasno je meni da silom trenutno ne možemo ništa, i svakako nisam zato da naša mladost, ne daj bože, ponovo gine. Ali ono što smo mogli, je da barem ne stavimo potpis na otimačinu i silu. A mi smo upravo to uradili, za mene je to vrhunac poniženja. Valjda će jednom i ovo proći. Pozdravljam te Vuče.